Wikipedia shwiki https://sh.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica MediaWiki 1.39.0-wmf.25 first-letter Mediji Posebno Razgovor Korisnik Razgovor sa korisnikom Wikipedia Razgovor o Wikipedia Datoteka Razgovor o datoteci MediaWiki Mediawiki razgovor Šablon Razgovor o šablonu Pomoć Razgovor o pomoći Kategorija Razgovor o kategoriji Portal Razgovor o portalu TimedText TimedText talk Modul Razgovor o modulu Spravica Razgovor o spravici Definicija spravice Razgovor o definiciji spravice Lingvistika 0 1278 41262109 41222822 2022-08-17T18:48:15Z Margešau 174035 wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''Pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijske lingvistike == Teorijska lingvistika je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane lingvistike (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina lingvista složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijska lingvistika == Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalna lingvistika|strukturalne lingvistike]]: na [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistiku]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[etimologija]]. == [[Primenjena lingvistika]] == Koliko je teorijska lingvistika usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjena lingvistika preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjena lingvistika" se odnsi na korišćenje lingvističkih istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog interfejsa računarima. == Kontekstualna lingvistika == Preko kontekstualne lingvistike lingvistika stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijska lingvistika ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti lingvistike proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociolingvistika]], [[antropološka lingvistika]], i [[lingvistička antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa lingvistikom nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psiholingvistika|psiholingvistici]] i [[neurolingvistika|neurolingvistici]] spoj sa lingvistikom nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti lingvistike uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], i [[kognitivna lingvistika]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni lingvisti i i lingvistički pravci == === Rani lingvisti === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Lingvisti ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremenu strukturalnu lingvistiku. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški lingvistički kružok|Praškog lingvističkog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalne lingvistike između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki lingvist poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki lingvist tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Lingvisti savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u lingvistici]]. === Ostali značajni lingvisti i lingvističke škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvašen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije lingvistika == "Lingvistika" i "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za lingvistiku" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Lingvitika se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra lingvistikom pošto "lingvisti" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatram "lingvistom". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] ngvcvh26cdqwojhwvqy2dhppc2xw1rq 41262110 41262109 2022-08-17T18:48:54Z Margešau 174035 Ispravljena gramatička greška wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijske lingvistike == Teorijska lingvistika je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane lingvistike (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina lingvista složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijska lingvistika == Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalna lingvistika|strukturalne lingvistike]]: na [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistiku]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[etimologija]]. == [[Primenjena lingvistika]] == Koliko je teorijska lingvistika usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjena lingvistika preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjena lingvistika" se odnsi na korišćenje lingvističkih istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog interfejsa računarima. == Kontekstualna lingvistika == Preko kontekstualne lingvistike lingvistika stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijska lingvistika ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti lingvistike proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociolingvistika]], [[antropološka lingvistika]], i [[lingvistička antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa lingvistikom nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psiholingvistika|psiholingvistici]] i [[neurolingvistika|neurolingvistici]] spoj sa lingvistikom nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti lingvistike uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], i [[kognitivna lingvistika]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni lingvisti i i lingvistički pravci == === Rani lingvisti === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Lingvisti ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremenu strukturalnu lingvistiku. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški lingvistički kružok|Praškog lingvističkog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalne lingvistike između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki lingvist poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki lingvist tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Lingvisti savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u lingvistici]]. === Ostali značajni lingvisti i lingvističke škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvašen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije lingvistika == "Lingvistika" i "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za lingvistiku" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Lingvitika se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra lingvistikom pošto "lingvisti" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatram "lingvistom". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] 9adhg58zn766q5130heh94smbz5vfrv 41262111 41262110 2022-08-17T18:51:35Z Margešau 174035 /* Šta je a šta nije jezikoslovlje */ wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijske lingvistike == Teorijska lingvistika je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane lingvistike (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina lingvista složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijska lingvistika == Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalna lingvistika|strukturalne lingvistike]]: na [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistiku]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[etimologija]]. == [[Primenjena lingvistika]] == Koliko je teorijska lingvistika usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjena lingvistika preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjena lingvistika" se odnsi na korišćenje lingvističkih istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog interfejsa računarima. == Kontekstualna lingvistika == Preko kontekstualne lingvistike lingvistika stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijska lingvistika ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti lingvistike proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociolingvistika]], [[antropološka lingvistika]], i [[lingvistička antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa lingvistikom nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psiholingvistika|psiholingvistici]] i [[neurolingvistika|neurolingvistici]] spoj sa lingvistikom nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti lingvistike uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], i [[kognitivna lingvistika]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni lingvisti i i lingvistički pravci == === Rani lingvisti === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Lingvisti ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremenu strukturalnu lingvistiku. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški lingvistički kružok|Praškog lingvističkog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalne lingvistike između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki lingvist poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki lingvist tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Lingvisti savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u lingvistici]]. === Ostali značajni lingvisti i lingvističke škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvašen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije jezikoslovlje == "Jezikoslovlje" ili "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za jezikoslovlje" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Jezikoslovlje se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra jezikoslovljem pošto "jezikoslovci" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatran "jezikoslovcem". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] p48tudhbrcayj8be8w3tusxnj0jnget 41262112 41262111 2022-08-17T18:56:07Z Margešau 174035 /* Važni jezikoslovci i i jezikoslovski pravci */Popravljene gramatičke greške, ažuriran sadržaj wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijske lingvistike == Teorijska lingvistika je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane lingvistike (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina lingvista složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijska lingvistika == Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalna lingvistika|strukturalne lingvistike]]: na [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistiku]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[etimologija]]. == [[Primenjena lingvistika]] == Koliko je teorijska lingvistika usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjena lingvistika preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjena lingvistika" se odnsi na korišćenje lingvističkih istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog interfejsa računarima. == Kontekstualna lingvistika == Preko kontekstualne lingvistike lingvistika stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijska lingvistika ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti lingvistike proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociolingvistika]], [[antropološka lingvistika]], i [[lingvistička antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa lingvistikom nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psiholingvistika|psiholingvistici]] i [[neurolingvistika|neurolingvistici]] spoj sa lingvistikom nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti lingvistike uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], i [[kognitivna lingvistika]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni jezikoslovci i i jezikoslovski pravci == === Rani jezikoslovci === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Jezikoslovci ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremeno strukturalno jezikoslovlje. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški jezikoslovni kružok|Praškog jezikoslovnog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalnog jezikoslovlja između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki jezikoslovac poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki jezikoslovac tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Jezikoslovci savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u jezikoslovlju]. === Ostali značajni jezikoslovci i jezikoslovne škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvaćen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije jezikoslovlje == "Jezikoslovlje" ili "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za jezikoslovlje" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Jezikoslovlje se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra jezikoslovljem pošto "jezikoslovci" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatran "jezikoslovcem". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] rnk2h0kvryj3tovmtkkiy9osscdfj3o 41262113 41262112 2022-08-17T18:57:41Z Margešau 174035 /* Polja teorijskog jezikoslovlja */ wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijskog jezikoslovlja == Teorijsko jezikoslovlje je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane jezikoslovlja (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina jezikoslovaca složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijska lingvistika == Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalna lingvistika|strukturalne lingvistike]]: na [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistiku]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[etimologija]]. == [[Primenjena lingvistika]] == Koliko je teorijska lingvistika usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjena lingvistika preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjena lingvistika" se odnsi na korišćenje lingvističkih istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog interfejsa računarima. == Kontekstualna lingvistika == Preko kontekstualne lingvistike lingvistika stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijska lingvistika ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti lingvistike proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociolingvistika]], [[antropološka lingvistika]], i [[lingvistička antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa lingvistikom nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psiholingvistika|psiholingvistici]] i [[neurolingvistika|neurolingvistici]] spoj sa lingvistikom nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti lingvistike uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], i [[kognitivna lingvistika]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni jezikoslovci i i jezikoslovski pravci == === Rani jezikoslovci === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Jezikoslovci ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremeno strukturalno jezikoslovlje. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški jezikoslovni kružok|Praškog jezikoslovnog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalnog jezikoslovlja između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki jezikoslovac poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki jezikoslovac tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Jezikoslovci savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u jezikoslovlju]. === Ostali značajni jezikoslovci i jezikoslovne škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvaćen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije jezikoslovlje == "Jezikoslovlje" ili "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za jezikoslovlje" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Jezikoslovlje se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra jezikoslovljem pošto "jezikoslovci" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatran "jezikoslovcem". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] 4zegxgdq244pbd0jjfdsvmaucc6kd4u 41262114 41262113 2022-08-17T18:59:58Z Margešau 174035 /* Primenjeno jezikoslovlje */ wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijskog jezikoslovlja == Teorijsko jezikoslovlje je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane jezikoslovlja (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina jezikoslovaca složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijska lingvistika == Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalna lingvistika|strukturalne lingvistike]]: na [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistiku]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[etimologija]]. == [[Primenjeno jezikoslovlje]] == Koliko je teorijsko jezikoslovlje usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjeno jezikoslovlje preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjeno jezikoslovlje" se odnsi na korišćenje jezikoslovnog istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog sučelja računarima. == Kontekstualna lingvistika == Preko kontekstualne lingvistike lingvistika stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijska lingvistika ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti lingvistike proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociolingvistika]], [[antropološka lingvistika]], i [[lingvistička antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa lingvistikom nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psiholingvistika|psiholingvistici]] i [[neurolingvistika|neurolingvistici]] spoj sa lingvistikom nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti lingvistike uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], i [[kognitivna lingvistika]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni jezikoslovci i i jezikoslovski pravci == === Rani jezikoslovci === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Jezikoslovci ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremeno strukturalno jezikoslovlje. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški jezikoslovni kružok|Praškog jezikoslovnog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalnog jezikoslovlja između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki jezikoslovac poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki jezikoslovac tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Jezikoslovci savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u jezikoslovlju]. === Ostali značajni jezikoslovci i jezikoslovne škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvaćen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije jezikoslovlje == "Jezikoslovlje" ili "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za jezikoslovlje" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Jezikoslovlje se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra jezikoslovljem pošto "jezikoslovci" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatran "jezikoslovcem". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] b24ljs8p4wrc7gxronqm02d86dt84n6 41262115 41262114 2022-08-17T19:04:08Z Margešau 174035 /* Kontekstualno jezikoslovlje */ wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijskog jezikoslovlja == Teorijsko jezikoslovlje je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane jezikoslovlja (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina jezikoslovaca složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijska lingvistika == Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalna lingvistika|strukturalne lingvistike]]: na [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistiku]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[etimologija]]. == [[Primenjeno jezikoslovlje]] == Koliko je teorijsko jezikoslovlje usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjeno jezikoslovlje preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjeno jezikoslovlje" se odnsi na korišćenje jezikoslovnog istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog sučelja računarima. == Kontekstualno jezikoslovlje == Preko kontekstualnog jezikoslovlja stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijsko jezikoslovlje ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti jezikoslovlja proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociojezikoslovlje]], [[antropološko jezikoslovlje]], i [[jezikoslovna antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa jezikoslovljem nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psihojezikoslovlje|psihojezikoslovlju]] i [[neurojezikoslovlje|neurojezikoslovlju]] spoj sa jezikoslovljem nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti jezikoslovlja uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciono jezikoslovlje]], [[stratifikaciono jezikoslovlje]], i [[kognitivno jezikoslovlje]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni jezikoslovci i i jezikoslovski pravci == === Rani jezikoslovci === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Jezikoslovci ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremeno strukturalno jezikoslovlje. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški jezikoslovni kružok|Praškog jezikoslovnog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalnog jezikoslovlja između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki jezikoslovac poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki jezikoslovac tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Jezikoslovci savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u jezikoslovlju]. === Ostali značajni jezikoslovci i jezikoslovne škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvaćen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije jezikoslovlje == "Jezikoslovlje" ili "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za jezikoslovlje" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Jezikoslovlje se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra jezikoslovljem pošto "jezikoslovci" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatran "jezikoslovcem". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] 8ricdmxc7cl98ch5oooo9euwm2r4lo1 41262116 41262115 2022-08-17T19:08:42Z Margešau 174035 /* Dijahronijsko jezikoslovlje */ wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijskog jezikoslovlja == Teorijsko jezikoslovlje je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane jezikoslovlja (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina jezikoslovaca složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijsko jezikoslovlje == Dok se srž teorijskog jezikoslovlja nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijsko jezikoslovlje proučava jezike kroz vreme. Istorijsko jezikoslovlje uživa i bogatu istoriju (jezikoslovlje je proisteklo iz istorijskog jezikoslovlja) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijsko jezikoslovlje postaje sve dominantnija u jezikoslovnim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske jezikoslovne škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremeno jezikoslovlje -- sinhronijsko. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenom jezikoslovlju prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalno jezikoslovlje|strukturalnog jezikoslovlja]]: na [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivnog jezikoslovlja]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativno jezikoslovlje]] i [[etimologija]]. == [[Primenjeno jezikoslovlje]] == Koliko je teorijsko jezikoslovlje usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjeno jezikoslovlje preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjeno jezikoslovlje" se odnsi na korišćenje jezikoslovnog istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog sučelja računarima. == Kontekstualno jezikoslovlje == Preko kontekstualnog jezikoslovlja stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijsko jezikoslovlje ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti jezikoslovlja proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociojezikoslovlje]], [[antropološko jezikoslovlje]], i [[jezikoslovna antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa jezikoslovljem nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psihojezikoslovlje|psihojezikoslovlju]] i [[neurojezikoslovlje|neurojezikoslovlju]] spoj sa jezikoslovljem nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti jezikoslovlja uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciono jezikoslovlje]], [[stratifikaciono jezikoslovlje]], i [[kognitivno jezikoslovlje]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni jezikoslovci i i jezikoslovski pravci == === Rani jezikoslovci === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Jezikoslovci ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremeno strukturalno jezikoslovlje. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški jezikoslovni kružok|Praškog jezikoslovnog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalnog jezikoslovlja između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki jezikoslovac poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki jezikoslovac tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Jezikoslovci savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u jezikoslovlju]. === Ostali značajni jezikoslovci i jezikoslovne škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvaćen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije jezikoslovlje == "Jezikoslovlje" ili "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za jezikoslovlje" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Jezikoslovlje se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra jezikoslovljem pošto "jezikoslovci" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatran "jezikoslovcem". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] 68uq0w61bk1qp53h76ieqe5lremdkvo 41262117 41262116 2022-08-17T19:11:15Z Margešau 174035 /* Oblasti jezikoslovlja */ wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijskog jezikoslovlja == Teorijsko jezikoslovlje je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane jezikoslovlja (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina jezikoslovaca složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijsko jezikoslovlje == Dok se srž teorijskog jezikoslovlja nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijsko jezikoslovlje proučava jezike kroz vreme. Istorijsko jezikoslovlje uživa i bogatu istoriju (jezikoslovlje je proisteklo iz istorijskog jezikoslovlja) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijsko jezikoslovlje postaje sve dominantnija u jezikoslovnim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske jezikoslovne škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremeno jezikoslovlje -- sinhronijsko. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenom jezikoslovlju prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalno jezikoslovlje|strukturalnog jezikoslovlja]]: na [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivnog jezikoslovlja]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativno jezikoslovlje]] i [[etimologija]]. == [[Primenjeno jezikoslovlje]] == Koliko je teorijsko jezikoslovlje usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjeno jezikoslovlje preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjeno jezikoslovlje" se odnsi na korišćenje jezikoslovnog istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog sučelja računarima. == Kontekstualno jezikoslovlje == Preko kontekstualnog jezikoslovlja stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijsko jezikoslovlje ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti jezikoslovlja proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociojezikoslovlje]], [[antropološko jezikoslovlje]], i [[jezikoslovna antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa jezikoslovljem nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psihojezikoslovlje|psihojezikoslovlju]] i [[neurojezikoslovlje|neurojezikoslovlju]] spoj sa jezikoslovljem nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti jezikoslovlja uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciono jezikoslovlje]], [[stratifikaciono jezikoslovlje]], i [[kognitivno jezikoslovlje]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti jezikoslovlja == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijsko jezikoslovlje]], [[istorijsko-komparativno jezikoslovlje]] i [[opisno jezikoslovlje ]], [[jezička tipologija]], [[računsko jezikoslovlje]], [[korpusno jezikoslovlje]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni jezikoslovci i i jezikoslovski pravci == === Rani jezikoslovci === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Jezikoslovci ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremeno strukturalno jezikoslovlje. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški jezikoslovni kružok|Praškog jezikoslovnog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalnog jezikoslovlja između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki jezikoslovac poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki jezikoslovac tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Jezikoslovci savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u jezikoslovlju]. === Ostali značajni jezikoslovci i jezikoslovne škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvaćen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije jezikoslovlje == "Jezikoslovlje" ili "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za jezikoslovlje" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Jezikoslovlje se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra jezikoslovljem pošto "jezikoslovci" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatran "jezikoslovcem". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] a9lol5bfheag8aw4cw5haan0hijywz6 41262118 41262117 2022-08-17T19:16:16Z Margešau 174035 /* Međudisciplinarne jezikoslovne oblasti */ wikitext text/x-wiki {{Jezikoslovlje}} '''Jezikoslovlje''', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''lingvistika''' (franc. '''linguistique'''), je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. '''Jezikoslovci''' ili '''lingvisti/lingviste''' su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje jezikoslovlja se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijsko jezikoslovlje se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjeno jezikoslovlje se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualno jezikoslovlje je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu jezikoslovcima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskim jezikoslovljem, za koju se danas smatra da je srž jezikoslovlja. To se obično naziva "teorijskim jezikoslovljem". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudojezikoslovlje''' ili '''pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudojezikoslovci neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) kod jezikoslovaca (sociojezikoslovaca). == Polja teorijskog jezikoslovlja == Teorijsko jezikoslovlje je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane jezikoslovlja (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina jezikoslovaca složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijsko jezikoslovlje == Dok se srž teorijskog jezikoslovlja nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijsko jezikoslovlje proučava jezike kroz vreme. Istorijsko jezikoslovlje uživa i bogatu istoriju (jezikoslovlje je proisteklo iz istorijskog jezikoslovlja) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijsko jezikoslovlje postaje sve dominantnija u jezikoslovnim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske jezikoslovne škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremeno jezikoslovlje -- sinhronijsko. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenom jezikoslovlju prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalno jezikoslovlje|strukturalnog jezikoslovlja]]: na [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivnog jezikoslovlja]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativno jezikoslovlje]] i [[etimologija]]. == [[Primenjeno jezikoslovlje]] == Koliko je teorijsko jezikoslovlje usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjeno jezikoslovlje preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjeno jezikoslovlje" se odnsi na korišćenje jezikoslovnog istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog sučelja računarima. == Kontekstualno jezikoslovlje == Preko kontekstualnog jezikoslovlja stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijsko jezikoslovlje ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti jezikoslovlja proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociojezikoslovlje]], [[antropološko jezikoslovlje]], i [[jezikoslovna antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa jezikoslovljem nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psihojezikoslovlje|psihojezikoslovlju]] i [[neurojezikoslovlje|neurojezikoslovlju]] spoj sa jezikoslovljem nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti jezikoslovlja uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciono jezikoslovlje]], [[stratifikaciono jezikoslovlje]], i [[kognitivno jezikoslovlje]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti jezikoslovlja == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijsko jezikoslovlje]], [[istorijsko-komparativno jezikoslovlje]] i [[opisno jezikoslovlje ]], [[jezička tipologija]], [[računsko jezikoslovlje]], [[korpusno jezikoslovlje]], [[semiotika]]. == Međudisciplinarne jezikoslovne oblasti == [[primenjena jezikoslovlja]], [[istorijsko jezikoslovlje]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[poredbenog jezikoslovlje]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociojezikoslovlje]], [[kritička analiza diskursa]], [[psihojezikoslovlje]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciono jezikoslovne]], [[antropološko jezikoslovlje]], [[stratifikaciono jezikoslovlje]], [[tekstualno jezikoslovlje]], [[saznanjsko jezikoslovlje]], [[neurojezikoslovlje]], a u [[računskom jezikoslovlju]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni jezikoslovci i i jezikoslovski pravci == === Rani jezikoslovci === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Jezikoslovci ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremeno strukturalno jezikoslovlje. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški jezikoslovni kružok|Praškog jezikoslovnog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalnog jezikoslovlja između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki jezikoslovac poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki jezikoslovac tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Jezikoslovci savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u jezikoslovlju]. === Ostali značajni jezikoslovci i jezikoslovne škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvaćen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivno jezikoslovlje|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije jezikoslovlje == "Jezikoslovlje" ili "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za jezikoslovlje" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Jezikoslovlje se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra jezikoslovljem pošto "jezikoslovci" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatran "jezikoslovcem". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] o25ltg9i3z5olb956jwkodwfucnvajm 41262119 41262118 2022-08-17T19:46:44Z Vipz 151311 Vraćene izmjene [[Special:Contributions/Margešau|Margešau]] ([[User talk:Margešau|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:InternetArchiveBot|InternetArchiveBot]] wikitext text/x-wiki {{lingvistika}} '''Lingvistika''' (franc. ''linguistique'', prema lat. ''lingua'': jezik) ili '''jezikoslovlje''', je nauka o ljudskom [[jezik|jeziku]]. Lingvisti ili lingviste su osobe koje se tom naukom bave. Proučavanje lingvistike se može raslojiti putem tri osi: * Sinhronijska i dijahronijska -- Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile. * Teorijska i primenjena -- Teorijska lingvistika se bavi stvaranjem teorijskih modela za opis pojedinačnih jezika, kao i teorijama o jezičkim univerzalijama. Primenjena lingvistika se bavi obradom konkretnog jezičkog materijala. * Kontekstualna i nezavisna -- Kontekstualna lingvistika je koncentrisana na to kako se jezik ponaša u svetu: njegova društvena funkcija, ali takođe i kako je prihvaćen, stvoren i percepiran. Prema ovim osama, naučnici koji se jednostavno zovu lingvistima bez dodatnih odrednica, u osnovi se bave nezavisnom teorijskom sinhronijskom lingvistikom, za koju se danas smatra da je srž lingvistike. To se obično naziva "teorijskom lingvistikom". Postoji širok spektar oblasti u lingvistici, a po mnogim pitanjima ne postoji zajednički stav. '''Pseudolingvistika''' je naročito česta pojava nenaučnog pristupa jezičnim pitanjima, najčešće pod uticajem politike. Takav je primer s preskripcijom (propisivanjem) leksema (npr. kod nacionalističke ideologije dolazi do čišćenja jezika, zabrane upotrebe tzv. 'tuđica', proizvodnje neologizama...) koja nema nikakve veze s kodifikacijom standarnog jezika. Isto tako iz nenaučnih, političkih razloga, pseudolingvisti neće npr. sicilijanski jezik ili liburnsku čakavštinu svrstati u izdvojeni romanski ili južnoslavenski jezik ili će jedan jedinstveni dijalekt (kao što je onaj [[Bela krajina|Bele krajine]] i severnog [[Gorski kotar|Gorskog kotara]]) kategorizirati u dva različita jezika (slovenski i hrvatskosrpski) ili će varijante jednog jedinstvenog dijasistema (kao što je ovaj srednjejužnoslavenski, štokavski) nasilno, nenaučno kategorizirati u četiri izdvojena jezika, Takve pseudolingvističke pojave ne spadaju u lingvističku nauku, već je samo predmet proučavanja (kao fenomena) lingvista (sociolingvista). == Polja teorijske lingvistike == Teorijska lingvistika je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su: * [[fonetika]], nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici; * [[fonologija]], nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova; * [[Morfologija (lingvistika)|morfologija]], nauka o unutrašnjoj strukturi reči; * [[sintaksa]], nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica; * [[semantika]], nauka o značenju reči ([[leksička semantika]]), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica; * [[stilistika (lingvistika)|stilistika]], nauka o stilu u jezicima; *[[leksikologija]], nauka o leksemima (riječima), * [[pragmatika]], nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu; Prve tri grane lingvistike (fonetika-fonologija, morgologija i sintaksa) spadaju u [[Gramatika|gramatiku]]. Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina lingvista složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte. == Dijahronijska lingvistika == Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika. Počev od [[Ferdinand de Saussure|Ferdinanda de Sosira]], sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je [[Aleksandar Belić]]), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa [[Jean Piaget|Žanom Pijažeom]] i [[Noam Chomsky|Noamom Čomskim]] su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice [[strukturalna lingvistika|strukturalne lingvistike]]: na [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistiku]] i [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativnu gramatiku]]. Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[etimologija]]. == [[Primenjena lingvistika]] == Koliko je teorijska lingvistika usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjena lingvistika preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjena lingvistika" se odnsi na korišćenje lingvističkih istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. [[Sinteza govora]] i [[prepoznavanje govora]], na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog interfejsa računarima. == Kontekstualna lingvistika == Preko kontekstualne lingvistike lingvistika stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijska lingvistika ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti lingvistike proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega. [[Sociolingvistika]], [[antropološka lingvistika]], i [[lingvistička antropologija]] su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika. U [[kritička analiza diskursa|kritičkoj analizi diskursa]] odnos sa lingvistikom nalaze [[реторика|retorika]] i [[filozofija]]. U [[psiholingvistika|psiholingvistici]] i [[neurolingvistika|neurolingvistici]] spoj sa lingvistikom nalaze [[medicina|medicinske nauke]]. Ostale interdisciplinarne oblasti lingvistike uključuju [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], i [[kognitivna lingvistika]]. == Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije == Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili [[jezički razvoj]] u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti [[jezička zajednica|jezičke zajednice]], kao što je jezik svih onih koji govore [[prizrensko-timpočki dijalekat|prizrensko-timočkim dijalektom]]. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike [[ljudski jezik|ljudskog jezika]] svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je [[Noam Chomsky|Noam Čomski]], a zanima veliki broj ljudi koji se bave [[psiholingvistika|psiholingvistikom]] i [[kognitivna lingvistika|kognitivnu lingvistikom]]. Ideja [[Noam Chomsky|Noama Čomskog]] o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama [[ljudsko mišljenje|ljudskog mišljenja]]. == Opis i kodifikacija == Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji [[kodifikacija jezika|kodifikuju]] jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate. Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao [[idiosinkretička upotreba|idiosinkretičku upotrebu]] ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi. == Govor i pisanje == Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je [[govor|govorni jezik]] fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego [[pismo (znakovi)|pisanje]]. Razlozi za takvo stanovište uključuju: * Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge [[kultura|kulture]] koje nisu imale pisanu komunikaciju; * Ljudi uče da govore i koriste [[oralni jezik]] lakše i ranije nego pisanje; * Određeni broj [[kognitivna lingvistika|kognitivista]] smatra da [[mozak]] ima poseban "[[jezički modul]]", posebno jezičko [[znanje]], na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja. Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode [[korpusna lingvistika|korpusne lingvistike]] i [[računska lingvistika|računske lingvistike]], pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći. Takođe, proučavanje [[sistemi pisanja|sistema pisanja]] ulazi u prostor lingvistike. == Oblasti lingvistike == [[fonetika]], [[fonologija]], [[sintaksa]], [[semantika]], [[pragmatika]], [[etimologija]], [[leksikologija]], [[leksikografija]], [[teorijska lingvistika]], [[istorijsko-komparativna lingvistika]] i [[deskriptivna lingvistika]], [[jezička tipologija]], [[računska lingvistika]], [[korpusna lingvistika]], [[semiotika]]. == Interdisciplinarne lingvističke oblasti == [[primenjena lingvistika]], [[istorijska lingvistika]], [[pravopis|ortografija]], [[sistemi pisanja]], [[komparativna lingvistika]], [[kriptoanaliza]], [[deciferment]], [[sociolingvistika]], [[kritička analiza diskursa]], [[psiholingvistika]], [[jezička akvizicija]], [[evoluciona lingvistika]], [[antropološka lingvistika]], [[stratifikaciona lingvistika]], [[tekstualna lingvistika]], [[kognitivna lingvistika]], [[neurolingvistika]], a u [[računskoj lingvistici]] postoje [[razumevanje prirodnog jezika]], [[prepoznavanje govora]], [[prepoznavanje govornika]] (razaznavanje), [[sinteza govora]], i, uopštenije, [[obrada govora]] == Važni lingvisti i i lingvistički pravci == === Rani lingvisti === * [[Jakob Grim]] (''Jakob Grimm''), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao [[Grimov zakon]] 1822. godine; * [[Karl Verner]] (''Karl Verner''), koji je otkrio [[Vernerov zakon]]; * [[Avgust Šlajher]] (''August Schleicher''), koji je stvorio "''Stammbaumtheorie''"; i * [[Johan Šmit (lingvist)|Johan Šmit]] (''Johannes Schmidt'') koji je razvio "''Wellentheorie''" ("teorija talasa") 1872. godine. === Lingvisti ranog strukturalizma === * [[Ferdinand de Saussure|Ferdinand de Sosir]] (''Ferdinand de Saussure'')) je osnovao savremenu strukturalnu lingvistiku. * [[Roman Jakobson]] je glavni predstavnik [[Praški lingvistički kružok|Praškog lingvističkog kružoka]], koji je bio nosilac razvoja strukturalne lingvistike između dva svetska rata. * [[Leonard Blumfild]] (''Leonard Bloomfield'') je američki lingvist poznat po svom proučavanju indijanskih jezika. * [[Zelig Haris]] (''Zellig Harris'') je bio dominanti američki lingvist tokom šezdesetih godina dvadesetog veka. === Lingvisti savremenog strukturalizma === * [[Noam Chomsky|Noam Čomski]] (''Noam Chomsky'') je osnovao [[transformaciono-generativna gramatika|transformaciono-generativni pravac u lingvistici]]. === Ostali značajni lingvisti i lingvističke škole === * [[Majkl Halidej]] (''Michael Halliday'') je osnovao [[sistematička funkcionalna gramatika|sistematičku funkcionalnu gramatiku]], a njegov je pristup široko prihvašen u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]], [[Kanada|Kanadi]], [[Australija|Australiji]], [[Narodna Republika Kina|Kini]] i [[Japan]]u; * [[Del Hajms]] (''Dell Hymes''), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora"; * [[Džordž Lejkof]] (''George Lakoff'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Len Talmi]] (''Len Talmy'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Ronald Langacker|Ronald Langaker]] (''Ronald Langacker'') je bio pionir [[kognitivna lingvistika|kognitivne lingvistike]]; * [[Čarls Filmor]] (''Charles Fillmore'') se vezuje za [[konstrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Adel Goldberg (lingvist)|Adel Goldberg]] (''Adele Goldberg'') se vezuje za [[kontrukciona gramatika|konstrukcionu gramatiku]]; * [[Talmi Givon]] (''Talmy Givon'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]; * [[Robert Van Valin Mlađi]] (''Robert Van Valin, Jr.'') je razvio svoju varijantu [[funkcionalna gramatika|funkcionalne gramatike]]. == Predstavljanje govora == * [[Internacionalna fonetska azbuka]] (''International Phonetic Alphabet; IPA''), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje [[glas]]ova [[ljudski govor|ljudskog govora]]. * ''[[SAMPA]]'', je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ''[[ASCII]]''. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm == Šta je a šta nije lingvistika == "Lingvistika" i "[[jezikoslovlje|lingvist]]" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje [[definicija|definicije]] mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za lingvistiku" i "onaj ko je [[profesor]] na takvom odseku". Lingvitika se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje [[analiza poezije|analizu poezije]]. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je [[metafora]]. Kodifikacija jezika se obično ne smatra lingvistikom pošto "lingvisti" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatram "lingvistom". == Pogledajte == * [[spisak lingvista]] * [[istorija lingvistike]] * [[osnovna lingvistička poglavlja]], stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji * [[spisak lingvističkih poglavlja]] * [[filologija]], nauka o [[drevni tekstovi|drevnim tekstovima]] i jezicima * [[strukturalizam]] == Literatura == * [[Džefri Samson]] (''Geoffrey Sampson''): ''"Schools of Linguistics."'', ''Hutchinson, London'' (1980), ''ISBN'' 0804710848 * ''Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)'' * [[Žil Fokonije]] (''Gilles Fauconnier'') i [[Mark Tarner]] (''Mark Turner'') (2002). ''The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities''. ''Basic Books''. * ''Rymer, Russ'' (1992). ''"Annals of Science: A Silent Childhood-I".'' ''New Yorker'','' April 13.''* [[Stiven Pinker]]'' (Steven Pinker), The Language Instinct'' == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Linguistics}} * [http://www.canoo.com/wmtrans/home/index.html Višejezički morfološki softver] * [http://www.englishpage.com/grammar/ Knjiga o gramatici] * [http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 Automatska analiza reči za nemački jezik] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040622195854/http://www.arcs.ac.at/dissdb/rn036488 |date=2004-06-22 }} * [http://www.sfs.nphil.uni-tuebingen.de/linguist/issues/6/6-1586.html Algoritam za rastavljanje reči na slogove] * [http://www.tu-chemnitz.de/global-text/short-docs/html2ps.html#hyph Hifenacioni blok] {{Društvene nauke}} [[Kategorija:Lingvistika|*]] 6v8foilfb6arpmg7oj727yot3w33tso Makedonija (Grčka) 0 11867 41262085 41262056 2022-08-17T12:15:48Z Edgar Allan Poe 29250 Vraćene izmjene [[Special:Contributions/Jovanlennon|Jovanlennon]] ([[User talk:Jovanlennon|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:Vipz|Vipz]] wikitext text/x-wiki {| style="float:right; clear: right; width: 20em; font-size: 90%; text-align: left; border: 1px solid #aaaaaa; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; background-color: #f9f9f9; margin-bottom: 0.5em; margin-left: 1em;" cellspacing="4" cellpadding="1" |- ! colspan="2" class="hiddenStructureMacedonia" style="font-size: 110%; background-color: lightsteelblue;" | <center><big>'''Makedonija''' <br /> '''Μακεδονία''' </big> </center> |- | colspan="2" | {| style="text-align: center; margin: 0 auto; background: none;" |- | style="border: 0; vertical-align: middle;" | <span style="border: 1px solid #bbbbbb; display: table-cell;">[[Datoteka:Flag of Greece.svg|130px|застава Грчкe]]</span> | style="border: 0; vertical-align: middle;" | <span style="border: 1px solid #bbbbbb; display: table-cell;">[[Datoteka:Flag of Greek Macedonia.svg|130px|Сунце из Вергине - Cимбол Aнтичке Македоније]]</span> |- | colspan="2" style="border-top: solid 1px #ccd2d9; padding: 0.4em 1em 0.4em 0; vertical-align: top; text-align: center; font-size: 95%;" | [[Himna Makedonije Grčke|Himna]]: [[Poznata Makedonija]] (Μακεδονία ξακουστή) |} |- | colspan="2" | {| style="text-align: center; margin: 0 auto; background: none;" |- | style="border: 0; vertical-align: middle;" | <span style="border: 1px solid #bbbbbb; display: table-cell;">[[Datoteka:Macedonia greece prefectures.png|100px|Македонија на карта на Грчка]] </span> | style="border: 0; vertical-align: middle;" | [[Datoteka:MacedonEmpire.jpg|200px|Царство Александра Македонског]] |} |- | colspan="2" style="border-bottom: 5px solid lightsteelblue; font-size: 1%;" | &nbsp; |- | [[Glavni grad]] || [[Solun]] (Θεσσαλονίκη) |- | [[Regioni Grčke|Regioni]] || [[Periferija Zapadna Makedonija|Zapadna Makedonija]]<br />[[Periferija Središnja Makedonija|Središnja Makedonija]]<br />[[Periferija Istočna Makedonija i Trakija|Istočna Makedonija i Trakija]] |- | [[Stanovništvo]] || 2,625,681 {{#if: 2005 |<small>(2005)</small> }} |- | [[Površina (geometrija)|Površina]] || 34,231 km² |- class="hiddenStructure77" style="vertical-align: top;" | [[Spisak država po gustoći stanovništva|Gustina:]] || 77/km² |} '''Makedonija''' ([[Grčki jezik|grčki]]: Μακεδονία [''Makedonía'']; poznata i kao '''Egejska Makedonija''', '''Belomorska Makedonija''', '''Primorska Makedonija''', '''Južna Makedonija''' i '''Grčka Makedonija''') je istorijski i geografski region u [[Grčka|Grčkoj]]. == Historija Makedonije == === U Antici === [[Antički Makedonci]] su bili narod koji je govorio [[staromakedonski jezik]]. Najistaknutiji kralj antičkih Makedonaca je bio [[Filip II]], koji je od [[Demosten]]a nazivan varvarinom. Iako je Demosten okupio Grke da se suprotstave ovima, Filip II je pobedio Grke u [[Bitka kod Heroneje|bici kod Heroneje]] u [[august|avgustu]] [[338. pne.|338 godine pne,]] nakon čega je Filip II poštedeo grad [[Teba (Grčka)|Tebu]]. Kada je Filip II bio ubijen ([[336. pne.|336 godina pne.]]), antički Makedonci su izabrali njegovog sina [[Aleksandar Veliki|Aleksandra III]] za kralja. Aleksandar,, brzo je konsolidovao svoju vlast i pobjedio pobunjene Grke i ovaj put spalio Tebu do temelja.Nakon toga, nastavio je na [[istok]], da pobedi do tada nepobedivu [[Ahemenidska Monarhija|Persiju]]. U [[Bitka na Graniku|bici na reci Granik]], sa svojim antičkim Makedoncima (organizovanim u čuvene [[Falanga|falange]]) i plaćenim konjanicima iz [[Tesalija|Tesalije]] je pobedio persijsku vojsku, koja je okupljala sve druge narode, uključujući i Grke. Po osvajanju poznatog sveta, rešio je da se vrati u [[Makedonija (region)|Makedoniju]], ali je bio otrovan u [[323. pne.|323 godine pne.]] i umro je u [[Babilon|Vavilonu]]. Nakon njegove smrti, njegove vojskovođe su podelile njegovu državu među sobom. Značajna ličnost Grčke Makedonije, koja je bila deo cele Makedonije, bio je i [[Filip V od Makedonije|Filip V]]. On je konsolidovao Makedonsko kraljevstvo na Balkanu i opet porobio Grčku. Ali, u to vreme [[Rimska Republika|Rim]] je počeo da biva sve snažniji. Makedonija je bila saveznik Kartagene i time neprijatelj Rimljana. Zato je bilo postojanih sukoba sa Rimjanima. Da bi se osigurao od Rimljana, Filip V je pojačao utvrdjenja u Skoplju i Uskani (u blizini današnjeg grada Debar, severozapadna Makedonija), a sa juga je imao okupiranu Grčku. Međutim Grci i Rimljani su se udružili i pod pritiskom Rimljana morao je da se povuče iz Grčke i da postavi utvrdu u klisuri Tempi (to je nekoliko kilometara južno od današnjeg grada Platamona). Ipak, u doba vladavina njegovog sina Perseja, Rimljani su ušli sa juga i pobedili Perseja u [[Pidna, bitka kod|bici kod Pidne]] (nekoliko kilometara severno od današnje Paralije kod Katerini). Persej je bio zadnji makedonski kralj iz antičke epohe u Makedoniji. Više su preživeli [[Seleukidska Monarhija|Seleukidi]] na istoku i [[Ptolomeidi]] u [[Egipat|Egiptu]] (zadnja je bila kraljica [[Kleopatra VIII]]). Rimljani su porobili Makedoniju [[168. pne.|168.]] godine pne, i podelili je na 4 dela, kojima je bilo zabranjeno da meѓusobno komuniciraju. Tri od ova 4 dela su obuhvatale teritorije današnje Egejske Makedonije. Nakon toga, Makedonija je, od centra sveta postala provincija. Makedonija je u rimskom dobu imala važnu ulogu u istoriji [[hrišćanstvo|hrišćanstva]], s obzirom da ju je posjetio [[pavle iz Tarsa|apostol Pavle]]. === Srednji vijek === === Pod Otomanskim Carstvom === === Do Balkanskih ratova === U Grčkoj Makedoniji (blizu grada [[Kilkis]]a) je rođen i [[Goce Delčev]], najveći makedonski heroj [[19. vijek|XIX veka]] koji se borio za nezavisnost cele Makedonije. Zato je u [[Solun]]u [[1893]]. godine formirao [[Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija|VMRO]] - Unutrašnja Makedonska Revolucionarna Organizacija. Ova organizacija je digla opštenarodni ustanak protiv Turaka [[1903]]. godine, kada je na teritoriji grada Kruševo (u severnoj Makedoniji) formirana [[Kruševska Republika]]. Ustanak je bio zamišnjen da bude u celoj Makedoniji, pošto su ga Bugari sabotirali, uspeo je još u gradovima Neveska i Klisura u Egejskoj Makedoniji, koji su znatno duže (nekoliko meseci) ostali slobodni od Turaka. Dok je Kruševo palo za samo 10 dana. Zbog ovog sabotiranog ustanka, Makedonci su bili dezorganizovani kada su počeli [[Balkanski ratovi]] ([[1912]]./[[1913]]. godine) i susedni narodi su podelili Makedoniju: Severni deo (tzv, „Vardarska“ Makedonija) pripala je [[Srbija|Srbiji]], Istočni deo ("Pirinska" Makedonija) [[Bugarska|Bugarskoj]], dok je južni deo („Egejska“ Makedonija) pripala Grčkoj pod okriljem [[:sr:Букурешки_мир_1913.|Bukureškog sporazuma]] 1913. godine. === U Grčkoj === Ovo je druga podela Makedonije, posle podele koju su uradili Rimljani. Za razliku od Srba, koji nisu vršili etnička čišćenja osim omanjih pokušaja asimilacije, zato i nisu ostali dugo (40 godina), u Severnoj Makedoniji ili kao što su je Srbi nazivali „Južna Srbija“), Grci su počeli sa progonima Makedonaca još od 1912 godine. Prvi grad koji je bio na udaru - [[Kilkis|Kukuš]] je bio Makedonski kulturni centar IXX veka. Kukuš su detaljno spalili do temelja, da ne bi ostalo nešto gde bi raniji stanovnici mogli lako da se vrate. Ipak, mnogi su se vratili i Makedonci su bili značajna većina do 1920 godine, kada su Grci zabranili makedonski jezik (do tada je postojao bukvar na makedonskom jeziku u obrazovnom sistemu Kraljevine Grčke) i doselili Pomake iz Male Azije (kojima su nametali uslovno da budu Grci, ako žele da se doseljavaju u Grčku Makedoniju). Tako, u Grčkoj Makedoniji danas, srećete mnogo gradova sa nazivima: Novi Efes, Nova Kalikratija, Nova Mudanja itd. Jer je stari Efes ostao u Maloj Aziji. I pored toga, kada je započeo Drugi svetski rat, Makedonci su bili najveća nacionalna grupa u Grčkoj Makedoniji, a u gradovima kao: [[Edesa, Voden|Voden]] (gde je bilo i srce Antičke Makedonije), [[Larisa|Lerin]], [[Kastorija, Kostur|Kostur]], Kukuš, [[Ser]]es, [[Kozani|Kožani]] itd. bili su značajna većina. Makedonci i Grci-komunisti zajedno su se borili na strani saveznika u Grčkoj Makedoniji. Međutim, kada je završavao rat, Makedonci su potražili da im se opet vrati jezik u školama, a neki su čak tražili i da se spoje sa Severnom Makedonijom i formiraju nezavisnu državu. Međutim to nije bilo dogovoreno između Staljina i Čerčila, tako da su ostali bez podrške. Makedonci sa severa nisu smeli da im pomognu (mnogu su bili upućeni na Sremski Front da oslobađaju Srbiju i Hrvatsku, a nekoliko stotina njih je bilo streljano jer su tražili da idu u Egejsku Makedoniju), iz razloga što su brojčano na frontu Makedonci bili slabiji od Grka, koji su dolazili iz cele Grčke, tada pomognuti Britancima. Ipak, Makedonci su se borili još 4 godine. Sve do 1949 godine, kada je palo i poslednje uporište na planinima Vičo i Gramos (između gradova Kostur i Lerin). Tada je stotine hiljada makedonske dece bilo proterano iz Grčke Makedonije i svoje utočište su našli u Rumuniji, Češkoj, Poljskoj, Rusiji, Kazahstanu, Uzbekistanu itd. Međutim Grci se tu nisu zaustavljali, pa su zabranili da se priča Makedonski jezik i onaj koji je govorio Makedonskim jezikom (pa čak i kod kuće sa starijim osobama koje nisu razumele grčki) slali su ga na Grčka ostrva na jugu da kopa kamenje ili za svaku reč na makedonskom plaćala se globa od oko 0.20$. Mnogi Makedonci iz Egejske Makedonije, da ne bi trpeli ovu torturu iselili su se u Kanadu, Australiju i SAD. Odakle i dolazi najveća makedonska dijaspora. Međutim mnogi drugi izjasnili su se kao Grci, svako iz svojih razloga. Zato danas postoje apsurdi: Makedonac iz severne Makedonije ne može da se razume sa Makedoncem iz južne i sa Makedoncem iz dijaspore, iako su njihovi roditelji braća ili sestre. Na primer: jedan priča Grčki, drugi Makedonski, a treći Engleski. Kasnije su Grci, samu Grčku Makedoniju, da ne bi asocirala na Makedoniju, preimenovali u Severna Grčka i Zapadna Trakija. Danas se Grčka Makedonija zove samo Makedonija i to je jedini region Grčke koji ima svoje posebno ministarstvo u vladi Grčke, isto kao što Britanci imenuju Guvernera za osvojene teritorije. * [[Aleksandar Veliki|Aleksandar Makedonski]] * [[Antička Grčka]] == Geografija == [[Makedonci (Grci)|Grci Makedonci]], su indoevropski narod, koji pretežno živi u Makedonija ( 98% svih stanovnika). [[Datoteka:Macedonia greece prefectures.png|400px|right]] Makedonija je podijeljena na 13 grčkih [[Prefekture Grčke|Prefektura (Νομός)]] koje se nalaze u 3 grčke [[Periferije Grčke|Periferije]]: * {{legend|#FFC8C8|[[Periferija Zapadna Makedonija|Zapadna Makedonija]]}} :1. [[Prefektura Kostur|Prefektura Kastorija]] (Sjedište [[Kilkis|grad Kukuš]]) :2. [[Prefektura Lerin|Prefektura Florina]] (Sjedište [[Florina|grad Lerin]]) :3. [[Prefektura Kožani|Prefektura Kozani]] (Sjedište [[Kozani|grad Kožani]]) :4. [[Prefektura Grevena]] (Sjedište [[Grevena|grad Grevena]]) * {{legend|#C8FFC8|[[Periferija Središnja Makedonija|Središnja Makedonija]]}} :5. [[Prefektura Pela]] (Sjedište [[Edesa, Voden|grad Voden]]) :6. [[Prefektura Imatija]] (Sjedište [[ber|grad Ber]]) :7. [[Prefektura Pijerija]] (Sjedište [[Katerini|grad Katerini]]) :8. [[Prefektura Kilkis]] (Sjedište [[Kilkis|grad Kukuš]]) :9. [[Prefektura Solun]] (Sjedište [[Solun|grad Solun]]) :10. [[Prefektura Halkidik]] (Sjedište [[Poligiros|grad Derigovo]]) :11. [[Prefektura Ser]] (Sjedište [[ser|grad Ser]]) * {{legend|#C8C8FF|[[Periferija Istočna Makedonija i Trakija|Istočna Makedonija i Trakija]] (od nje samo 2 oblasti pripadaju ''Egejskoj Makedoniji'').}} :12. [[Prefektura Drama]] (Sjedište [[Drama, Grčka|grad Drama]]) :13. [[Prefektura Kavala]] (Sjedište [[Kavala|grad Kavala]]) * [[Sveta Gora]] predstavlja zasebnu crkvenu državu u okviru Grčke, ali geografski spada u Egejsku Makedoniju. == Himna == [[Datoteka:Thessaloniki-White Tower.jpg|thumb|200px|Bela kula u Solunu]] '''''Himna Makedonije (Grčke) - „Slavna Makedonijo“''''' ([[grčki jezik|gr]]. '''Μακεδονία ξακουστή''' – ''Makedonia ksakusti''). * Sastoji se od 3 strofe. {| ! style="text-align:left;" | [[Grčki jezik|grčki]] ! style="text-align:left;" | [[Latinski jezik|latinski]] / [[Greeklish|grkliš]] ! style="text-align:left;" | [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] |- valign=top | '''ΜΑΚΕΔΟΝΙΑ ΞΑΚΟΥΣΤΗ'''&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Μακεδονία ξακουστή<br /> του Αλεξάνδρου η χώρα,<br /> που έδιωξες τους βάρβαρους<br /> κι ελεύθερη είσαι τώρα! ήσουν και θα ΄σαι ελληνική,<br /> ελλήνων το καμάρι,<br /> κι έμεις τα Ελληνόπουλα,<br /> σου πλέκουμε στεφάνι. Οι Μακεδόνες δεν μπορούν<br /> να ζούνε σκλαβομένοι,<br /> όλα και αν τα έχασαν<br /> η λεφτεριά τους μένει! | '''MAKEDONIA KSAKUSTI'''&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Makedonia ksakusti,<br /> tu Alexandru i hora,<br /> pu ediokses tus varvarus,<br /> ki eleftheri ise tora! isun ke tha se elliniki,<br /> ellinon to kamari,<br /> ki emis ta Ellinopula,<br /> su plekume stefani! i Makedones den borun<br /> na zune sklavomeni,<br /> ola ke an ta ehasan<br /> i lefteria tus menei! | '''Poznata Makedonija''' Slavna Makedonijo<br /> otadžbino Aleksandrova,<br /> koja si oterala varvare,<br /> i sada si slobodna. Bila si i bićeš grčka,<br /> diko Helena,<br /> a mi, grčka deca<br /> venac ti pletemo! Makedonci ne mogu<br /> živeti pod ropstvom,<br /> sve su možda izgubili<br /> ali su slobodu zadržali! |} '''Zvučni zapis''' :[[Datoteka:Speaker Icon.svg|18px]] [http://www.geo.auth.gr/phonolites/music/makedonia.mp3 Makedonia ksakusti] == Spoljašne veze == {{Commonscat|Macedonia (Greece)}} * [http://www.macedonia.info Историјa Makedonije Македоније] * [http://vergina.eng.auth.gr/macedonia/ Makedonija - Историјски профил северне Грчке] * [http://www.macedonian-heritage.gr www.macedonian-heritage.gr] * [http://www.hri.org/Martis/ Историјски документи о Македонији] * [http://www.macedoniaontheweb.com www.macedoniaontheweb.com] [[Kategorija:Geografija Grčke]] nkhpavaq6b7pv0d92u8aen2smkmeruu Obrovac 0 12681 41262090 41043737 2022-08-17T13:56:39Z 86.32.38.133 /* Stanovništvo */ wikitext text/x-wiki {{Dablink|Za Obrovac u Vojvodini v. [[Obrovac (Vojvodina)|poseban članak]]}} {{Grad RH | ime = Obrovac | slika = Obrovac – Zrmanja 03.jpg | opis_slike = | zastava = | grb = | grb = | županija = [[Zadarska županija|Zadarska]] | broj stanovnika = 3.387 | poštanski broj = 23450 | pozivni broj = | registarska oznaka = | gradonačelnik = Ivan Vrkić | z. širina = 44.20 | z. dužina = 15.68 }} '''Obrovac''' je grad u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] smješten na krajnjem sjeveru [[Dalmacija|Dalmacije]]. == Geografija == Obrovac se nalazi na reci [[Zrmanja|Zrmanji]], 12 km od njenog ušća u more. Razvio se na raskršču puteva za [[Zadar]], [[Šibenik]] i [[Knin]], podno [[Velebit|velebitskih]] prelaza Mali Alan i Prezid koji vode iz Like u Dalmaciju. Njegovo saobračajno značenje je znatno opalo izgradnjom autoputa [[Zagreb]] - [[Split]].<br />Obrovački kraj pripada krškom prostoru [[Bukovica (Laktaši)|Bukovice]], pa je zbog nedostatka većih poljoprivrednih površina bio orijentisan uglavnom na stočarstvo. Jedini izuzetak je Žegarsko polje, koje se nalazi istočno od samog gradića. == Stanovništvo == Na teritoriji Grada Obrovca živi 3.387 stanovnika. Najveće naselje nije gradić Obrovac koji ima 1.055 stanovnika, već susedno selo Kruševo ( 1.078 st.). <br />Većinsko stanovništvo su [[Hrvati]] ( 84.0 % ) , dok udio [[Srbi|Srba]] iznosi 12.8 %. Po popisu stanovništva iz [[1931]]. godine, u Obrovcu su živili isključivo Hrvati. == Uprava == Upravno područje Grada Obrovca čini 12 naselja ( Bilišane, Bogatnik, Golubić, Gornji Karin, Kaštel Žegarski, Komazeci, Krupa, Kruševo, Muškovci, Nadvoda, Obrovac i Zelengrad ). == Historija == Obrovac se prvi put u pisanim ispravama spominje [[1337]]. Godine 1527. grad su zauzeli [[Otomansko Carstvo|Turci]]. Godine [[1647]], za vrijeme [[Kandijski rat|kandijskog rata]] su utvrdu i obližnje naselje zauzeli i razorili [[Mletačka Republika|Mlečani]]. Godine [[1687]]. je serdar Stojan Janković za račun Mlečana konačno protjerao Turke iz Obrovca. Godine [[1848]]. je Obrovačka općina, kao prva među dalmatinskim općinama, upućuje zahtjev [[Josip Jelačić|Banu Jelačiću]] za sjedinjenjem Dalmacije i Hrvatske. Nakon [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], u [[socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističkoj Jugoslaviji]], vlasti su pasivni kraj Obrovca nastojali revitalizirati gradnjom velikog kompleksa tvornice glinice ''Jadral'' u Obrovcu. Međutim, ta je investicija postala katastrofalni promašaj, a riječ Obrovac postala sinonim za politički motivirane a ekonomski neisplative poslovne projekte. Za vrijeme [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]], većinski [[Srbi|srpsko]] stanovništvo se pobunilo protiv nove vlasti u Hrvatskoj, te je Obrovac 1991. godine postao dio [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]]. Zbog blizine strateški važne [[Maslenica|Maslenice]] u blizini grada su se vodile žestoke borbe, a hrvatsko stanovništvo je uglavnom protjerano. Godine [[1993]], za vrijeme [[Operacija Maslenica|Operacije Maslenica]], hrvatske snage su prodrle u blizinu grada. Za vrijeme [[Operacija Oluja|Operacije Oluja]], hrvatske snage su ušle u Obrovac koji je već bio potpuno ispražnjen. Ti događaji često služe kao argument hrvatskim nacionalistima da se za vrijeme Oluje nije dogodilo nikakvo etničko čišćenje, odnosno da je srpsko stanovništvo područje otišlo dobrovoljno, odnosno pod prisilom svojih vlasti. == Gospodarstvo == * Elan - tvornica čamaca * Reverzibilna hidroelektrana " Velebit " == Slavni lju di == ==Spomenici i znamenitosti== * [[Manastir Krupa]] * Ostaci rimskog naselja Clambetae ( Cvijina Gradina ) * Utvrda hrvatskih plemića Kurjakovića u Obrovcu * Župna crkva Svetog Josipa u Obrovcu * Kaštel == Obrazovanje == * Osnovna škola Obrovac s područnim školama u Gornjem Karinu i Kruševu * Srednja škola Obrovac == Kultura == Muzej Grada Obrovca,u kojem se mogu vidjeti razni stari predmeti, alati, građevine, kao i narodne nošnje ljudi karakteristične za ovo područje. == Sport == * Nogometni klub "Zrmanja" * Taekwondo klub * Rafting-kanu klub "Zrmanja" == Vanjske veze == {{Stub-grad-hrv}} {{Zadarska županija}} {{Hrvatski gradovi}} {{commonscat|Obrovac}} [[Kategorija:Gradovi u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Zadarska županija]] c64biiaj3whdqrlq9lvorzjthcnr2w1 41262091 41262090 2022-08-17T14:00:40Z 86.32.38.133 /* Historija */ wikitext text/x-wiki {{Dablink|Za Obrovac u Vojvodini v. [[Obrovac (Vojvodina)|poseban članak]]}} {{Grad RH | ime = Obrovac | slika = Obrovac – Zrmanja 03.jpg | opis_slike = | zastava = | grb = | grb = | županija = [[Zadarska županija|Zadarska]] | broj stanovnika = 3.387 | poštanski broj = 23450 | pozivni broj = | registarska oznaka = | gradonačelnik = Ivan Vrkić | z. širina = 44.20 | z. dužina = 15.68 }} '''Obrovac''' je grad u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] smješten na krajnjem sjeveru [[Dalmacija|Dalmacije]]. == Geografija == Obrovac se nalazi na reci [[Zrmanja|Zrmanji]], 12 km od njenog ušća u more. Razvio se na raskršču puteva za [[Zadar]], [[Šibenik]] i [[Knin]], podno [[Velebit|velebitskih]] prelaza Mali Alan i Prezid koji vode iz Like u Dalmaciju. Njegovo saobračajno značenje je znatno opalo izgradnjom autoputa [[Zagreb]] - [[Split]].<br />Obrovački kraj pripada krškom prostoru [[Bukovica (Laktaši)|Bukovice]], pa je zbog nedostatka većih poljoprivrednih površina bio orijentisan uglavnom na stočarstvo. Jedini izuzetak je Žegarsko polje, koje se nalazi istočno od samog gradića. == Stanovništvo == Na teritoriji Grada Obrovca živi 3.387 stanovnika. Najveće naselje nije gradić Obrovac koji ima 1.055 stanovnika, već susedno selo Kruševo ( 1.078 st.). <br />Većinsko stanovništvo su [[Hrvati]] ( 84.0 % ) , dok udio [[Srbi|Srba]] iznosi 12.8 %. Po popisu stanovništva iz [[1931]]. godine, u Obrovcu su živili isključivo Hrvati. == Uprava == Upravno područje Grada Obrovca čini 12 naselja ( Bilišane, Bogatnik, Golubić, Gornji Karin, Kaštel Žegarski, Komazeci, Krupa, Kruševo, Muškovci, Nadvoda, Obrovac i Zelengrad ). == Historija == Obrovac se prvi put u pisanim ispravama spominje [[1337]]. Godine 1527. grad su zauzeli [[Otomansko Carstvo|Turci]]. Godine [[1647]], za vrijeme [[Kandijski rat|kandijskog rata]] su utvrdu i obližnje naselje zauzeli i razorili [[Mletačka Republika|Mlečani]]. Godine [[1687]]. je serdar Stojan Janković za račun Mlečana konačno protjerao Turke iz Obrovca. Godine [[1848]]. je Obrovačka općina, kao prva među dalmatinskim općinama, upućuje zahtjev [[Josip Jelačić|Banu Jelačiću]] za sjedinjenjem Dalmacije i Hrvatske. Nakon [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], u [[socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističkoj Jugoslaviji]], vlasti su pasivni kraj Obrovca nastojali revitalizirati gradnjom velikog kompleksa tvornice glinice ''Jadral'' u Obrovcu. Međutim, ta je investicija postala katastrofalni promašaj, a riječ Obrovac postala sinonim za politički motivirane a ekonomski neisplative poslovne projekte. Za vrijeme [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]], većinski [[Srbi|srpsko]] stanovništvo se pobunilo protiv nove vlasti u Hrvatskoj, te je Obrovac 1991. godine postao dio [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]]. Zbog blizine strateški važne [[Maslenica|Maslenice]] u blizini grada su se vodile žestoke borbe, a hrvatsko stanovništvo je uglavnom protjerano. Godine [[1993]], za vrijeme [[Operacija Maslenica|Operacije Maslenica]], hrvatske snage su prodrle u blizinu grada. Za vrijeme [[Operacija Oluja|Operacije Oluja]], hrvatske snage su ušle u Obrovac koji je već bio potpuno ispražnjen. Ti događaji često služe kao argument hrvatskim povjesnicima da se za vrijeme Oluje nije dogodilo nikakvo etničko čišćenje, odnosno da je srpsko stanovništvo područje otišlo dobrovoljno, odnosno pod prisilom svojih vlasti. == Gospodarstvo == * Elan - tvornica čamaca * Reverzibilna hidroelektrana " Velebit " == Slavni lju di == ==Spomenici i znamenitosti== * [[Manastir Krupa]] * Ostaci rimskog naselja Clambetae ( Cvijina Gradina ) * Utvrda hrvatskih plemića Kurjakovića u Obrovcu * Župna crkva Svetog Josipa u Obrovcu * Kaštel == Obrazovanje == * Osnovna škola Obrovac s područnim školama u Gornjem Karinu i Kruševu * Srednja škola Obrovac == Kultura == Muzej Grada Obrovca,u kojem se mogu vidjeti razni stari predmeti, alati, građevine, kao i narodne nošnje ljudi karakteristične za ovo područje. == Sport == * Nogometni klub "Zrmanja" * Taekwondo klub * Rafting-kanu klub "Zrmanja" == Vanjske veze == {{Stub-grad-hrv}} {{Zadarska županija}} {{Hrvatski gradovi}} {{commonscat|Obrovac}} [[Kategorija:Gradovi u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Zadarska županija]] 29vxaohi9boyo92q4ali2qobsfn0mgs 41262095 41262091 2022-08-17T14:15:47Z Vipz 151311 rv i manje izmjene wikitext text/x-wiki {{Dablink|Za Obrovac u Vojvodini v. [[Obrovac (Vojvodina)|poseban članak]]}} {{Grad RH | ime = Obrovac | slika = Obrovac – Zrmanja 03.jpg | opis_slike = | zastava = | grb = | grb = | županija = [[Zadarska županija|Zadarska]] | broj stanovnika = 3.387 | poštanski broj = 23450 | pozivni broj = | registarska oznaka = | gradonačelnik = Ivan Vrkić | z. širina = 44.20 | z. dužina = 15.68 }} '''Obrovac''' je grad u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] smješten na krajnjem sjeveru [[Dalmacija|Dalmacije]]. == Geografija == Obrovac se nalazi na rijeci [[Zrmanja|Zrmanji]], 12 km od njenog ušća u more. Razvio se na raskrižju puteva za [[Zadar]], [[Šibenik]] i [[Knin]], podno [[Velebit|velebitskih]] prijelaza Mali Alan i Prezid koji vode iz Like u Dalmaciju. Njegovo prometno značenje je znatno opalo izgradnjom autoceste [[Zagreb]] - [[Split]].<br />Obrovački kraj pripada krškom prostoru [[Bukovica (Laktaši)|Bukovice]], pa je zbog nedostatka većih poljoprivrednih površina bio orijentiran uglavnom na stočarstvo. Jedini izuzetak je Žegarsko polje, koje se nalazi istočno od samog gradića. == Stanovništvo == Na području Grada Obrovca živi 3.387 stanovnika. Najveće naselje nije gradić Obrovac koji ima 1.055 stanovnika, već susjedno selo Kruševo ( 1.078 st.). Danas su većinsko stanovništvo [[Hrvati]] ( 84.0 % ), dok udio [[Srbi|Srba]] iznosi 12.8 %. Po popisu stanovništva iz [[1991]]. godine, kao i ranijim popisima Srbi su u Obrovcu predstavljali većinsko stanovništvo; 1991. godine bilo je u tadašnjoj općini Obrovac 65,5% Srba, 32,5% Hrvata, te 2,0% ostalih. == Uprava == Upravno područje Grada Obrovca čini 12 naselja ( Bilišane, Bogatnik, Golubić, Gornji Karin, Kaštel Žegarski, Komazeci, Krupa, Kruševo, Muškovci, Nadvoda, Obrovac i Zelengrad ). == Historija == Obrovac se prvi put u pisanim ispravama spominje [[1337]]. Godine 1527. grad su zauzeli [[Otomansko Carstvo|Turci]]. Godine [[1647]], za vrijeme [[Kandijski rat|kandijskog rata]] su utvrdu i obližnje naselje zauzeli i razorili [[Mletačka Republika|Mlečani]]. Godine [[1687]]. je serdar Stojan Janković za račun Mlečana konačno protjerao Turke iz Obrovca. Godine [[1848]]. je Obrovačka općina, kao prva među dalmatinskim općinama, upućuje zahtjev [[Josip Jelačić|Banu Jelačiću]] za sjedinjenjem Dalmacije i Hrvatske. Nakon [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], u [[socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|socijalističkoj Jugoslaviji]], vlasti su pasivni kraj Obrovca nastojali revitalizirati gradnjom velikog kompleksa tvornice glinice ''Jadral'' u Obrovcu. Međutim, ta je investicija postala katastrofalni promašaj, a riječ Obrovac postala sinonim za politički motivirane a ekonomski neisplative poslovne projekte. Za vrijeme [[Raspad SFRJ|raspada SFRJ]], većinski [[Srbi|srpsko]] stanovništvo se pobunilo protiv nove vlasti u Hrvatskoj, te je Obrovac 1991. godine postao dio [[Republika Srpska Krajina|Republike Srpske Krajine]]. Zbog blizine strateški važne [[Maslenica|Maslenice]] u blizini grada su se vodile žestoke borbe, a hrvatsko stanovništvo je uglavnom protjerano. Godine [[1993]], za vrijeme [[Operacija Maslenica|Operacije Maslenica]], hrvatske snage su prodrle u blizinu grada. Za vrijeme [[Operacija Oluja|Operacije Oluja]], hrvatske snage su ušle u Obrovac koji je već bio potpuno ispražnjen. Ti događaji često služe kao argument hrvatskim nacionalistima da se za vrijeme Oluje nije dogodilo nikakvo etničko čišćenje, odnosno da je srpsko stanovništvo područje otišlo dobrovoljno ili pod prisilom svojih vlasti. == Gospodarstvo == * Elan - tvornica čamaca * Reverzibilna hidroelektrana " Velebit " == Slavni ljudi == ==Spomenici i znamenitosti== * [[Manastir Krupa]] * Ostaci rimskog naselja Clambetae ( Cvijina Gradina ) * Utvrda hrvatskih plemića Kurjakovića u Obrovcu * Župna crkva Svetog Josipa u Obrovcu * Kaštel == Obrazovanje == * Osnovna škola Obrovac s područnim školama u Gornjem Karinu i Kruševu * Srednja škola Obrovac == Kultura == Muzej Grada Obrovca,u kojem se mogu vidjeti razni stari predmeti, alati, građevine, kao i narodne nošnje ljudi karakteristične za ovo područje. == Sport == * Nogometni klub "Zrmanja" * Taekwondo klub * Rafting-kanu klub "Zrmanja" == Vanjske veze == {{Stub-grad-hrv}} {{Zadarska županija}} {{Hrvatski gradovi}} {{commonscat|Obrovac}} [[Kategorija:Gradovi u Hrvatskoj]] [[Kategorija:Zadarska županija]] 1svjcgdf8711wvnhr0589xhysy1jck2 Demir Kapija 0 15434 41262105 41114246 2022-08-17T15:43:00Z SrpskiAnonimac 101643 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Makedoniji |mesto=Demir Kapija |izvorno_ime=Демир Капија |grb=Demir kapiski grb.png |veličina grba= |slika=Demir Kapija pogled.jpg |opis_slike=Panorama grada |opština=Demir Kapija |populacija=3.275 |nadm visina=202 |pozivni broj=043 |poštanski kod=1442 |registarska oznaka = DK |gduž=22.228 |gšir=41.398 }} '''Demir Kapija''' ([[Makedonski jezik|makedonski]]: ''Демир Капија'' od [[Turski jezik|turskog]]: ''Demir Kapı'' = ''Željezna vrata'') je grad u [[Povardarje|Povardarju]], neposredno na ulazu [[Vardar]]a u [[Demirkapijska klisura|Demirkapijsku klisuru]]. U gradu živi 3.275 <ref name=popis>[http://www.stat.gov.mk/pdf/kniga_13.pdf Makedonski popis stanovništva iz 2002.]{{PDF}}</ref>stanovnika, od kojih su najbrojniji Makedonci. Sjedište je istoimene [[Opština Demir Kapija|općine Demir Kapija]], koja ima oko 4.545 stanovnika (po popisu iz [[2002]].)<ref name=popis/> Glavna privredna grana u gradu i okolini je [[zemljoradnja]], posebno uzgajanje [[vinova loza|vinove loze]], [[žitarice|žitarica]], [[povrtarstvo|povrtarskih]] kultura ([[paprika|crvena paprika]]) i tako dalje. Od drugih privrednih grana zastupljene su vađenje peska i kamena za građevinarstvo. Demir Kapija je važna železnička stanica i nalazi se neposredno na međunarodnom autoputu [[E75|E-75]]. == Geografske karakteristike == Reka [[Vardar]] je upravo kod Demir Kapije napravila sebi prolaz prema svom uviru u more u visokim kamenim stenama (do 220 m) - klisuru od 10 km koja počinje od Demir Kapije i završava kod mesta [[Udovo]]. Najuži deo klisure je na njenom severnom delu kod mjesta Prosek. Nakon izlaska iz klisure Demir Kapija (''Željezna vrata''), Vardar ulazi u ravničarski kraj '''Solunske nizije'''. U kamenim stenama Demir Kapije nalazi se pećina ''Bela Voda'' sa svojom impresivnom dužinom od 955 m. Danas su kamene stene Demir Kapije postale atraktivne [[Ekstremni sportovi|slobodnim penjačima]]. Demir Kapija je poznata po izuzetno visokim letnjim temperaturama, rekordna temperatura od +45,7°C zabilježena je [[24. 7.|24. jula]] [[2007]]. godine. == Istorija == [[Datoteka:Demir Kapija, panorama od 1930ti.jpg|mini|levo|250px|Demir Kapija 1930. godine]] U okolini Demir Kapije postojalo je naselje već za [[Antika|antičkih]] vremena, pod [[Grčki jezik|grčkim imenom]]: ''Stenae'' (klisura). Danas na tom mestu postoji [[Arheologija|arheološko]] nalaziše Prosek. Za [[rimsko Carstvo|rimskih]] vremena naselje Stenae izraslo je u grad, smješten u ravnici na ušću rečice Bošave u [[Vardar]], neposredno pre klisure Prosek<ref name="Mikulčić">[http://www.promacedonia.org/im3/im_negotino.htm Ivan Mikulčiќ: Srednovekovni gradovi i tvrdini vo Makedonija]</ref>. Grad je bio prosperitetan jer su se u njegovoj blizini nalazili rudnici [[željezo|gvožđa]] i [[Bakar|bakra]]. Za vreme [[bizantsko carstvo/Latinična verzija|kasne antike]] stanovnici Stenae napustili su svoj grad, koji je privredno potpuno zamro i preselili se na novu lokaciju, na Markov Grad, visok kameni brijeg koji dominira ulazom u klisuru Prosek. Tu je izgrađena utvrda velikog vojnog značenja, koja je trebala sprečavati varvarske prodore u [[Egejska Makedonija|Egejsku Makedoniju]]. Pred kraj [[12. vijek]]a [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Vizantijsko carstvo]] je toliko oslabio da je to iskoristio [[Strumica|strumički]] vlastelin [[Dobromir Hrs]] te je priključio utvrdu Prosek svom posedu (oko 1186. ?). [[1201]] godine Vizantija je povratila vlast nad utvrdom Prosek, godinu kasnije utvrdom su ovladali [[Drugo bugarsko carstvo|Bugari]]. U [[1207]] godine Prosekom je vladao sevastokrator Strez, koji se odmetnuo od bugarske vlasti, na taj način je Prosek bio prestolnica velike kneževine koja je obuhvaćala celo Povardarje i [[Pelagonija|Pelagoniju]]. Po Strezovoj smti (oko [[1215]]) Prosek je pao u ruke [[Latinsko Carstvo|Latinskog carstva]], pa pod [[Epirska Despotovina|Epirsku despotovinu]] ([[1216]]), zatim su njime vladali Vizantija i [[Dušanovo carstvo|Srpsko carstvo]]. [[Otomansko Carstvo|Turci]] su Prosek zauzeli najvjerojatnije oko [[1385]] godine<ref name="Mikulčić" />. Utvrda je izgubila značaj, a stanovnici se raselili. Umesto toga u neposrednoj okolini Proseka u [[16. vijek]]u postoji prvi pisani trag o selu Demir Kapija. Bivši [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavenski]] kralj [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandar Karađorđević]] posedovao je veliko poljoprivredno imanje sa vinarijom od 150.000 litara i letnikovac Kraljica Marija u Demir Kapiji. Za potrebe imanja [[1928]] godine otkupljeno je zemljište od 2700 hektara od tadašnjih [[Turci|turskih]] veleposednika Usni-bega i Mehmed bega. Jedan kilometar jugozapadno od imanja izgrađena je moderna ergela za uzgoj [[Lipicanac|lipicanca]] (razgrađena je za vreme [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]] [[1943|1943.]] kad su konji prebačeni u ergelu Hostoun u [[Češka Republika|Češkoj]]). Imanje je [[1947]] godine nacionalizirano i predano na upravljanje Poljoprivrednoj zadruzi Demir Kapija. Do [[1995]] imanje je bilo pod upravom poduzeća VV Povardarje, a nakon stečaja [[2002]] godine imanje je kupilo poduzeće Agrolin. Demir Kapija se počela brže razvijati nakon izgradnje tadašnjeg ''Autoputa Bratstvo-Jedinstvo'' [[1970-e|1970-ih]], današnjeg evropskog putnog pravca [[E75]], pored grada. == Stanovništvo == Nacionalni sastav po popisu iz [[2002]] godine bio je:<ref name=popis/> {| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #7f7f7f; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 95%;" |- | style="background:#F5F5DC;" | | style="background:#F5F5DC;" align="center" | <small>Broj</small> | style="background:#F5F5DC;" align="center" | <small>Postotak</small> |- | style="background:#c1c1c1;" | '''Ukupno''' | style="background:#c1c1c1;" | '''3.725''' | style="background:#c1c1c1;" | 100% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Makedonci]] | 3.161 | 96,52% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Albanci]] | 19 | 0,6% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Turci]] | 19 | 0,6% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Srbi]] | 16 | 0,4% |- | style="background:#F5F5DC;" | [[Romi]] | 16 | 0,4% |- | style="background:#F5F5DC;" | ostali | 26 | 0,8% |} == Izvori == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Demir Kapija}} * [http://www.cybermacedonia.com/demirkap.html Demir Kapija na stranicama cyber macedonia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060329040938/http://www.cybermacedonia.com/demirkap.html |date=2006-03-29 }} * [http://www.gomacedonia.com/demir_kapija.shtml Demir Kapija na stranicama Go Macedonia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060518074401/http://www.gomacedonia.com/demir_kapija.shtml |date=2006-05-18 }} * [http://www.srichinmoyraces.org/climbing/recent/dkapija/document_view Demir Kapija na stranicama slobodnih penjača] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060512220734/http://www.srichinmoyraces.org/climbing/recent/dkapija/document_view |date=2006-05-12 }} * [http://www.anarheologija.org/bluff/demir/index.php Zanimljiv članak o dijalektu stanovnika Demir Kapije] {{Gradovi u Makedoniji}} [[Kategorija:Gradovi u Makedoniji]] cnk2mr4lzuag3gqi2emet5mzjgy7zpm 1971 0 18789 41262102 41239406 2022-08-17T15:34:13Z Alekol 2231 /* Kroz godinu */ wikitext text/x-wiki {{Year dab|1971}} {{godina nav}} {{Godina u drugim kalendarima|1971}} __NOTOC__ Godina '''1971''' ('''[[Rimski brojevi|MCMLXXI]]''') bila je [[redovna godina koja počinje u petak]]. <center> {| style="border:1px solid silver;background-color:white;padding:5px;" align=center class=radius | '''1971''': <br /> [[1971#Januar/Siječanj|1]] • [[1971#Februar/Veljača|2]] • [[1971#Mart/Ožujak|3]] • [[1971#April/Travanj|4]] • [[1971#Maj/Svibanj|5]] • [[1971#Jun/Juni/Lipanj|6]] • [[1971#Jul/Juli/Srpanj|7]] • [[1971#Avgust/August/Kolovoz|8]] • [[1971#Septembar/Rujan|9]] • [[1971#Oktobar/Listopad|10]] • [[1971#Novembar/Studeni|11]] • [[1971#Decembar/Prosinac|12]] <br /> [[1971#Rođenja|Rođenja]] • [[1971#Smrti|Smrti]] |}</center> == Događaji == === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - Počela obavezna primena [[poštanski broj|poštanskog broja]] u [[SFRJ]]. * 1. 1. - Decentralizacija u SFRJ: ukinut Savezni investicioni fond, republike obavezne da same finansiraju sve investicione projekte na svojoj teritoriji<ref name="KežićPrugaBBfin">Kežić, Danijel (2011)[http://epub.ff.uns.ac.rs/index.php/istr/article/viewFile/521/540 PRUGA BEOGRAD–BAR 1952–1976 ISTORIJA FINANSIRANJA NAJVEĆEG INFRASTRUKTURNOG PROJEKTA U SOCIJALISTIČKOJ JUGOSLAVIJI]. epub.ff.uns.ac.rs</ref>. * 1. 1. - [[SKJ]] ima 1.049.334 članova, 62.348 manje nego godinu dana ranije. * 1. 1. - U SAD zabranjene TV reklame za cigarete. * [[2. 1.]] - Katastrofa na stadionu Ibrox u [[Glasgow]]u: 66 navijača stradalo na stepeništu. * [[3. 1.]] - Hladnoća i snijeg u Evropi, Sarajevo odsječeno snjegovima od preko dva metra<ref>[http://www.nytimes.com/1971/01/04/archives/copters-drop-food-to-snowbound-rhone-communities.html Copters Drop Food to Snowbound Rhone Communities]. nytimes.com JAN. 4, 1971</ref>, u samom gradu je 83 cm. * [[5. 1.]] - [[Vijetnamski rat]]: stupio na snagu [[Cooper–Churchov amandman]], kojim se ograničava upotreba američkih oružanih snaga u Jugoistočnoj Aziji van [[Južni Vijetnam|Južnog Vijetnama]], uprkos predsednikovoj volji (npr. kopnene snage neće smeti ući u Laos sledećeg meseca). * [[6. 1.]] - Njemački novinar [[Hans-Peter Rullmann]] osuđen u Beogradu na šest godina zatvora (pušten u lipnju). * [[8. 1.]] - [[Urugvaj]]ski [[Tupamaros]]i oteli tamošnjeg britanskog ambasadora, drže ga do septembra. * [[8.1.|8]] - [[16. 1.]] - Prvi filmski festival [[FEST]] u Beogradu. * [[12. 1.]] - U SAD debituje TV serija ''[[All in the Family]]'' - 205 epizoda u 9 sezona. Američke televizije ove godine sprovode "[[Ruralna čistka|ruralnu čistku]]", programi sa seoskim temama su zamenjeni onima sa gradskim. * [[15. 1.]] - Svečano inaugurirana [[Asuanska brana]], [[Naserovo jezero]] se puni do 1976. * 15. 1. - U [[Kamerun]]u streljan vođa gerile [[Ernest Ouandié]]. * januar - [[Miloš Crnjanski]] dobio [[NIN-ova nagrada|NIN-ovu nagradu]] za "Roman o Londonu". * 21/[[22. 1.]] - Vijetnamski komunistički komandosi napali [[Kmerska Republika|kambodžansku]] bazu Pochentong i praktično uništili njeno vazduhoplovstvo - 69 uništenih i teško oštećenih letelica (Amerikanci će dati nove avione). * [[23. 1.]] - Pod pritiskom štrajkova i demonstracija, [[Poljska Narodna Republika|poljski]] ministar unutrašnjih poslova Kazimierz Świtała podneo ostavku - posledica prošlomesečnog krvoprolića. * 23. 1. - Posledice [[Operacija Zeleno more|operacije Zeleno more]]: više desetina [[Gvineja]]ca koji su pomogli portugalsku akciju prošlog novembra osuđeno na smrt. * [[24. 1.]] - Devalvacija dinara sa 12,5 na 15 za američki dolar - uvoz svejedno raste, kao i inflacija<ref>[http://www.nytimes.com/1971/04/12/archives/divisions-plague-yugoslav-leaders-inflation-and-rivalries-of.html DIVISIONS PLAGUE YUGOSLAV LEADERS]. nytimes.com APRIL 12, 1971</ref>. [[Datoteka:Idi Amin en 1966.jpg|mini|180px|[[Idi Amin]]]] * [[25. 1.]] - Puč u [[Uganda|Ugandi]]: predsednik [[Milton Obote]] zbačen tokom boravka u inostranstvu, vlast preuzima [[Idi Amin]] (do 1979). * [[26. 1.]] - Komisija o valutnoj reformi Savezne skupštine prihvatila amandmane koji liberalizuju zakon o zajedničkim preduzećima sa stranim investitorima iz 1967. * [[28. 1.]] - U hrvatskim i srpskim novinama objavljena "[[Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku]]" sedmorice hrvatskih književnika (V. Lukić, [[Mile Pešorda|M. Pešorda]], N. Martić, V. Koroman, M. Marjanović, V. Pavlović, S. Bašić). <!-- izdvoji u clanak: , koju su potpisali Vitomir Lukić, Nikola Martić, Mile Pešorda, Veselko Koroman, Stanko Bašić, Mirko Marjanović i Vladimir Pavlović,zalažući se za hrvatsku nacionalnu i kulturnu suverenost i jednakopravnost s drugim narodima u BiH --> * [[29. 1.]] - Disident [[Mihajlo Mihajlov]] optužen za kršenje zabrane objavljivanja, zbog pisma objavljenog u NY Timesu prošlog oktobra - neuobičajeni progon nepolitičke publikacije u inostranstvu. * [[31. 1.]] - U bolnici na Sušaku izvršena je prva transplantacija bubrega u nas. * [[31. 1.]] - [[9. 2.]] - [[Apollo 14]], treća uspešna ekspedicija na Mesec. * [[januar]] - [[Matica hrvatska]] se i formalno povukla iz projekta zajedničkog Rečnika srpskohrvatskog jezika<ref>[http://www.nytimes.com/1971/01/31/archives/serbs-and-croats-in-language-split-joint-dictionary-project-is.html SERBS AND CROATS IN LANGUAGE SPLIT]. nytimes.com JAN. 31, 1971</ref><ref name="Col">''Collier's Year Book'' za 1971 (Microsoft Encarta 2004)</ref>; "savez komunista i katolika" ističe ekonomska prava, te kulturalni i etnički identitet Hrvata<ref>[http://www.nytimes.com/1971/02/10/archives/croatian-nationalism-gets-new-impetus.html Croatian Nationalism Gets New Impetus]. nytimes.com FEB. 10, 1971</ref>. === Februar/Veljača === * [[2. 2.]] - U Iranu potpisana [[Ramsarska konvencija]], međunarodni ugovor za očuvanje močvarnih područja (na snazi od 1975). * [[4. 2.]] - Odlučeno da se osnuje [[Televizija Novi Sad]]. * 4. 2. - Britanski [[Rolls-Royce Limited]] nacionalizovan nakon bankrotstva. * [[6. 2.]] - Potres u talijanskom gradu [[Tuscania, Viterbo|Tuscania]], 31 žrtva. * [[8. 2.]] - Počelo trgovanje na berzi [[NASDAQ]], prvoj elektronskoj na svetu. * 8. 2. - [[Siahkalski incident]] u [[Pahlavi (dinastija)|Iranu]]: protivnici režima napali žandarmerijsku stanicu; zbog ovoga će biti pogubljeno 13 osoba, među kojima i dvojica koji su bili u zatvoru u vreme događaja. * [[8. 2.]] - [[25. 3.]] - [[Operacija Lam Son 719]], neuspešni upad [[Južni Vijetnam|južnovijetnamskih]] snaga u [[Laos]], Amerikanci podržavaju logistički, kao i vazdušnim i artiljerijskim bombardovanjem (Operacija Dewey Canyon II). * [[9. 2.]] - Sylmarski zemljotres u okolini Los Angelesa, 58-65 mrtvih. * [[10. 2.]] - Dvojica hrvatskih emigranata zauzela jugoslovenski konzulat u [[Geteborg]]u, [[Švedska]], traže oslobađanje zatvorenika u Jugoslaviji - sutradan se predali švedskim vlastima. * [[11. 2.]] - Sukob jordanskih i palestinskih snaga u [[Aman]]u (posledice [[Crni septembar u Jordanu|Crnog septembra]]). * 11. 2. - Potpisana zabrana postavljanja oružja masovnog uništenja na dno okeana. * [[13. 2.]] - U Zapadnoj Nemačkoj otkrivena ekstremno desna vojno-sportska grupa Hengst. * [[14. 2.]] - Požar u železničkom tunelu Vranduk kod [[Zenica|Zenice]], poginula 33 putnika. * 14. 2. - Teheranski sporazum: zemljama proizvođačima nafte ostaje 55% prihoda, cena povišena za 35 centi (na 2,15$) - prekretnica za snagu [[OPEC]]-a<ref name="Yergin2012">{{cite book|author=Daniel Yergin|title=The Prize: The Epic Quest for Oil, Money & Power|url=http://books.google.com/books?id=C6pGQvVqNAoC|date=11 September 2012|publisher=Simon and Schuster|isbn=978-1-4711-0475-6}}</ref>. * 14. 2. - [[Niksonove trake]]: u nekim prostorijama [[Bela kuća|Bele kuće]] instaliran sistem za audio snimanje aktiviran glasom - radi do jula 1973, imaće veliki značaj u [[Afera Watergate|aferi Watergate]]. * [[15. 2.]] - [[Decimalizacija]] valute u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenom Kraljevstvu]] i [[Irska|Irskoj]]. * februar - Konzervativni članovi SK Hrvatske traže akciju protiv [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], [[Savka Dabčević-Kučar|Savke Dabčević-Kučar]] i [[Pero Pirker|Pera Pirkera]], ali inicijativa blokirana. * [[21. 2.]] - U Beču potpisana [[Konvencija o psihotropnim supstancama]] (na snazi od 1976). * 21 - 22. 2. - Donju dolinu Mississippija pogodilo 19 tornada, 123 žrtve. * [[22. 2.]] - [[Hafez al-Assad]] postaje predsednik [[Sirija|Sirije]] (na vlasti je od "korektivne revolucije" prošlog novembra, ostaje do smrti 2000). * [[23. 2.]] - Suzbijena pobuna u [[Reggio Calabria|Reggiu]], započeta prošlog jula kada je odlučeno da će [[Catanzaro]] biti glavni grad [[Calabria|Calabrije]], pobunu su koristili neofašisti. === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - Eksplozija bombe u toaletu američkog Kapitola, [[Weather Underground|Weathermen]]i preuzimaju odgovornost. * 1. 3. - Tenisač [[Željko Franulović]] je na svom vrhuncu, na osmom mjestu. * [[2. 3.]] - [[23. 5.]]<ref>Bajec, Dolničar, 1981, str. 249</ref> - U pariskom [[Grand Palais]] se održava izložba "Umetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas" (''L'Art en Yougoslavie de la préhistoire à nos jours''); izložba će zatim biti preneta u sarajevsku "[[Skenderija|Skenderiju]]" (avgust-decembar). * 3 - 5. 3. - Istočnokanadska mećava, u Kvebeku poznata kao "Oluja stoleća". * [[mart]] - Javna rasprava o novim amandmanima na Ustav SFRJ na beogradskom Pravnom fakultetu. Filozof [[Mihailo Đurić]] smatra da je položaj Srba u Jugoslaviji već neodrživ i dovodi u pitanje granice između republika u slučaju stvaranja nacionalnih država (biće uhapšen i osuđen na robiju 1972). * [[7. 3.]] - [[Sheikh Mujibur Rahman]] poziva mase [[Istočni Pakistan|Istočnog Pakistana]] da budu spremne na borbu za nezavisnost - pakistanske vojne vlasti odugovlače sa konstituisanjem parlamenta, jer je istočna [[Awami liga]] osvojila većinu mandata. * [[8. 3.]] - "Meč stoleća": [[Joe Frazier]] porazio izazivača [[Muhammad Ali]]-ja. * 8. 3. - Osnovan hor ''Collegium musicum'', akademski kamerni hor studenata [[Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu|Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu]]. * [[10. 3.]] - [[Sjevernoirski sukob]]: ubojstvo trojice škotskih vojnika blizu Belfasta. * [[12. 3.]] - Vojni puč u [[Turska|Turskoj]], tzv. "puč memorandumom": premijer [[Süleyman Demirel]] prinuđen na ostavku - u zemlji je haotično stanje, sledi represija levice. * [[18. 3.]] - Kamena lavina stvara veliki talas u peruanskom jezeru [[Yanawayin]] od koga strada najmanje 200 ljudi u rudarskom kampu. * [[20. 3.]] - [[T. Rex]]ov singl ''Hot Love'' je na vrhu engleske liste; njihov nastup na ''[[Top of the Pops]]'' ovog meseca se smatra okidačem za pokret [[Glam rock]], koji traje do 1975-76. * [[22. 3.]] - [[Alejandro Agustín Lanusse]] je novi vojni predsednik [[Argentina|Argentine]] (do 1973) - pojačanje gerilske aktivnosti u zemlji. * [[23. 3.]] - Nixonov sastanak sa predstavnicima mlečne industrije: mlekari će davati novac za njegovu kampanju 1972, u zamenu za federalne subvencije cene mleka (nelegalno). * [[24. 3.]] - Strasbourškim sporazumom uspostavljena [[Međunarodna klasifikacija patenata]] (na snazi od 1975). [[Datoteka:16122009 Martyrs Lists Dhaka University photo3 Ranadipam Basu.jpg|mini|250px|Spomenik mučeničkim intelektualcima na univerzitetu Dhaka]] * [[26. 3.]] - {{flagicon|Bangladeš|1971}} [[Bangladeš]] (Istočni Pakistan) proglašava neovisnost, nakon što su savezne vlasti pokrenule vojnu [[operacija Searchlight|operaciju Searchlight]]. Počinje [[Bangladeški oslobodilački rat]], praćen [[Genocid u Bangladešu|genocidom]]. * [[26. 3.|26]] - [[27. 3.]] - [[Predrag Gojković Cune|Predrag Cune Gojković]] i [[Mile Bogdanović]] se natpevavaju 15 sati u hotelu "Jugoslavija". * [[28. 3.]] - Poslednji ''[[The Ed Sullivan Show]]'' - 1.068 izdanja od 1949. * [[29. 3.]] - [[Masakr u My Laiu]]: poručnik armije SAD William Calley osuđen na doživotnu kaznu zbog 22 ubistva - ubrzo je pomilovan, s čime se slaže većina Amerikanaca a konzervativci ga smatraju herojem. * [[29. 3.]] - Tokom posete Italiji, predsednik Tito u audijenciji kod pape [[Pavao VI|Pavla VI]], prva zvanična poseta šefa komunističke države Vatikanu. * [[31. 3.]] - [[Popis stanovništva 1971. u SFRJ]] (referentna tačka) - preko 20,5 miliona stanovnika, najveći rast na [[Kosovo|Kosovu]]<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/3-1-72.shtml Sharp Growth In Kosovo Population] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063041/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/3-1-72.shtml |date=2011-07-28 }}, OSA-RFE</ref>, [[Muslimani]] prvi put kao narod. [[Jugoslaveni]] po prvi put iskazani kao posebna grupa na popisu.<ref name=vnovosti2>[http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:408394-Muzej-25maj-Jugoslavija-od-pocetka-do-kraja Muzej 25. maj: Jugoslavija od početka do kraja] [[Večernje novosti]]. ''Savo Popović, 01.12.2012''</ref> * 31. 3. - U [[Seattle|Seattlu]] otvoren prvi ''[[Starbucks]]'', gde se prodaje pržena kafa (kafeni napici od ca. 1988). === April/Travanj === * [[1. 4.]] - Počinje upis narodnog zajma SR Srbiji za dovršetak [[Pruga Beograd-Bar|pruge Beograd-Bar]] na 500 miliona dinara ("Zajam se vraća – pruga ostaje"), do novembra prikupljeno preko 900 miliona<ref name="KežićPrugaBBfin"></ref>, izraz "srpskog ponosa" (NYT). * 1. 4. - Vlada [[UK]] ukida sva ograničenja na posedovanje [[zlato|zlata]]. * 1. 4. - [[Madagaskar]]ska partija MONIMA podstiče niz farmerskih i studentskih protesta (''Rotaka''), koji će dogodine dovesti do pada predsednika [[Philibert Tsiranana|Tsiranane]] i Prve republike. * [[3. 4.]] - [[eurosong 1971|Pesma Evrovizije]]: pobeđuje numera iz Monaka, [[Krunoslav Slabinac]] je 14. * [[4. 4.]] - [[Hrvatsko proljeće|Hrvatski proljećari]] preuzeli kontrolu nad zagrebačkim studentskim udruženjem<ref>[http://www.nytimes.com/1972/08/30/archives/belgrade-cautious-in-trial-of-4-croats.html Belgrade Cautious in Trial of 4 Croats]. nytimes.com AUG. 30, 1972</ref>. * [[5. 4.]] - Erupcija [[Etna|Etne]]: zatrpana opservatorija iz 19. st, uništena žičara. * 5. 4. - U Francuskoj objavljen [[Manifest 343]] u prilog reproduktivnih prava - taj broj žena priznaje da je imalo abortus, što je u to vreme bilo nelegalno; u junu sledi slična akcija u nemačkom Sternu, "Imale smo abortus!". * 5. 4. - Pobuna komunističke Janatha Vimukthi Peramuna na [[Cejlon]]u protiv leve vlade [[Sirimavo Bandaranaike]]; među zemljama koje šalju pomoć vladi je i Jugoslavija<ref name="Col"/>. * [[7. 4.]] - Hrvatski teroristi ([[Miro Barešić]] i Anđelko Brajević) teško ranili jugoslovenskog ambasadora u Švedskoj, [[Vladimir Rolović|Vladimira Rolovića]] (umro [[15. 4.]]). * 7. 4. - Lideri [[SK Hrvatske]] tvrde da postoji zavera protiv njih, spolja i iznutra<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-86.shtml Problems of Contemporary Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063121/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-86.shtml |date=2011-07-28 }}, page 4, Slobodan Stanković, OSA-RFE</ref>. * [[9. 4.]] - [[Charles Manson]] osuđen na smrt (dogodine svim osuđenicima na smrt u Kaliforniji kazna preinačena u doživotnu). * [[10. 4.]] - [[Ping-pong diplomatija]]: nakon iznenadnog poziva, [[stoni tenis|stonoteniska]] reprezentacija SAD stiže u NR Kinu. * [[12. 4.]] - Palestinske organizacije se povlače iz Amana na sever Jordana. * [[15. 4.]] - [[43. dodjela Oscara]]: ''[[Patton (film)|Patton]]'' je najbolji film, ukupno sedam nagrada od deset nominacija. * 15. 4. - Tito izjavljuje da su nacionalističke razlike među komunističkim liderima tolike, da će možda morati da obavi čistku kako bi očuvao nacionalno jedinstvo<ref>[http://www.nytimes.com/1971/04/16/archives/tito-threatens-purge-in-unity-crisis.html Tito Threatens Purge in Unity Crisis]. nytimes.com APRIL 16, 1971</ref>. * [[april]] - Glasine u Beogradu da [[SSSR]] daje finansijsku podršku [[Ustaše|ustaškom]] pokretu<ref name="Col"/><ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/67-2-211.shtml Moscow Supports Croat Separatists?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063008/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/67-2-211.shtml |date=2011-07-28 }}, Slobodan Stanković, OSA-RFE</ref> i ohrabruje prosovjetska osećanja u Srbiji<ref name="Col"/>. * [[16. 4.]] - U nakladi Matice hrvatske izlazi prvi broj "[[Hrvatski tjednik (Zagreb)|Hrvatskog tjednika]]" (do prosinca). * 16. 4. - U Zagrebu potpisan sporazum o saradnji jugoslovenskih i sovjetskih pisaca, napisan [[makedonski jezik|makedonskim jezikom]] (Sovjeti ranije, zbog Bugarske, nisu priznavali taj jezik)<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/67-2-202.shtml Yugoslav-Soviet Controversy over Macedonian Language] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063059/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/67-2-202.shtml |date=2011-07-28 }}, Z.Antić, OSA-RFE</ref>. * [[17. 4.]] - U Bengaziju proglašena [[Federacija Arapskih Republika]] - Libije, Egipta i Sirije, potvrđena referendumom 1. septembra u sve tri zemlje (nije zaživela). * [[19. 4.]] - [[SSSR]] lansirao [[Saljut-1]], prvu svemirsku stanicu - u orbiti je do oktobra, imao je dve posade. * 19 - [[23. 4.]] - Tzv. Operacija Dewey Canyon III: mirni antiratni protesti organizacije [[Vietnam Veterans Against the War|Vietnamski veterani protiv rata]] u Washingtonu, DC, stotine veterana bacaju svoje medalje na stepenice Kapitola. * [[20. 4.]] - ''Swann v. Charlotte-Mecklenburg Board of Education'': Vrhovni sud SAD presudio da se đaci mogu razvoziti autuobusom (''busing'') kako bi se promovisala rasna integracija u školama. * [[21. 4.]] - Umro diktatorski predsednik [[Haiti]]ja [[François Duvalier]] - ''Papa Doc'', nasleđuje ga sin [[Jean-Claude Duvalier]] - ''Baby Doc'' (do 1986). * 21. 4. - Nakon što je proglasio republiku, premijer [[Sijera Leone]]a [[Siaka Stevens]] postaje predsednik (do 1985). * [[24. 4.]] - [[Cunami]] visine 85 metara na japanskim ostrvima [[Rjukju]]. * [[26. 4.]] - Proglašeno ratno stanje u 11 od 67 turskih provincija usled talasa terora Turske narodne oslobodilačke armije. * [[28.4.|28]] - [[30. 4.]] - 17, zatvorena, sednica Predsedništva SKJ na Brionima o problemu nacionalizma u Hrvatskoj i Srbiji - oštra diskusija. * 30. 4. - Zabranjeno specijalno izdanje novina beogradskog univerziteta sa debatom o ustavnim amandmanima. === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - Predsednik Tito pustio u pogon [[Termoelektrana Plomin|termoelektranu Plomin]]<ref>[http://foto.mij.rs/site/gallery/13000/allphotos Puštanje u pogon termocentrale Plomin]. foto.mij.rs</ref>. [[Tito]]v govor u [[Labin]]u - SKJ izgubila kontrolu nad delom medija. * [[3. 5.]] - ''Mayday Tribe'': antiratni militanti pokušavaju omesti rad državnih službi u [[Washington D.C.|Washingtonu D.C.]], policijske i vojne jedinice uhapsile skoro 12.000 ljudi narednih dana. [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-R0518-182, Erich Honecker.jpg|mini|150px|[[Erich Honecker]]]] * 3. 5. - [[Walter Ulbricht]] prinužen na ostavku kao generalni sekretar CK vladajuće istočnonemačke partije, ostaje šef države do smrti 1973; novi šef partije je [[Erich Honecker]] (do 1989). * 3. 5. - Zabranjeno rasturanje vanrednog broja "Studenta" od 30. 4., koji donosi stenograme diskusije i tekstove dokumenata sa Skupštine saveza novinara BU od 20 - 21. 4. * [[5. 5.]] - [[Američki dolar]] plavi evropska tržišta valutama, naročito preti nemačkoj marki, centralne banke nekih zemalja obustavile trgovanje - razotkrivene su slabosti američke privrede, visok deficit i inflacija, kada bi svi zahtevali isplatu zlata za dolare, SAD bi bankrotirale<ref name="PaxtonHessler2011">{{cite book|author1=Robert O. Paxton|author2=Julie Hessler|title=Europe in the Twentieth Century|url=https://books.google.com/books?id=M5wTncOaHEQC&pg=PA547|date=1 January 2011|publisher=Cengage Learning|isbn=0-495-91319-7|pages=547–}}</ref>. Zapadna Nemačka odbija revalvaciju marke prema dolaru, koji pada 7,5% do avgusta (→ [[Nixonov šok]]). * [[5.5.|5]] - [[8. 5.]] - Drugi kongres samoupravljača Jugoslavije u Sarajevu: učestvovao 3.301 delegat, doneseno 29 rezolucija, neke će poslužiti pri donošenju ustava iz 1974, Tito kaže da je kongres najimpozantniji skup od Petog kongresa KPJ 1948<ref>Bajec, Dolničar, 1981, str. 260-1</ref>. * [[8. 5.]] - Umro [[Milentije Popović]], predsednik Savezne skupštine i član Predsedništva [[SKJ]]. * [[9. 5.]] - [[Arsenal FC]] osvojio duplu krunu. [[Datoteka:II Kongres Samoupravljača, Sarajevo 1971.jpg|mini|200px|II Kongres Samoupravljača, Sarajevo]] * [[10. 5.]] - Premijera filma ''[[W. R. - Misterije organizma]]'' [[Dušan Makavejev|Dušana Makavejeva]]. * [[11. 5.]] - Afera "Podravska Slatina" - "[[Politika (novine)|Politika]]" objavljuje da su pripadnici Matice hrvatske pokušali da rasture okupljanje boraca u [[Podravska Slatina|Podravskoj Slatini]], što "[[Glas Slavonije]]" poriče. Komisije SK Hrvatske zaključuje 30. 5. da nije bilo provokacija. * [[12. 5.]] - Jak zemljotres u Turskoj, razoren grad [[Burdur]]; deset dana kasnije još jedan razara [[Bingöl]], 1000 mrtvih. * [[15. 5.]] - Kidnapovan izraelski ambasador u Turskoj, Efraim Elrom, pronađen mrtav 10 dana kasnije. * 15. 5. - "Korektivni pokret" ili revolucija u Egiptu: [[Anvar al Sadat]] čisti [[Gamal Abdel Nasser|naserističke]] leve prosovjetske članove vlade, uhapšen potpredsednik [[Ali Sabri]]. * [[maj]] - Godišnja skupština [[Srpska književna zadruga|Srpske književne zadruge]] - [[Dobrica Ćosić|Ćosićev]] govor o ugroženom jugoslovenskom i srpskom jedinstvu. * maj - Sud u [[Sisak|Sisku]] zabranjuje "[[Praxis (časopis)|Praxis]]" za maj-avgust, zbog članka [[Milan Kangrga|Milana Kangrge]] protiv nacionalizma (Vrhovni sud Hrvatske će poništiti zabranu). * [[18. 5.]] - [[Narodna Republika Bugarska|Bugarska]] dobila novi ustav, tzv. Živkovljev (do 1991). * [[23. 5.]] - [[Aviogenex let 130]]: avion pao kod [[Omišalj|Omišlja]] na [[Krk]]u, pri sletanju na aerodrom [[Zračna luka Rijeka|Rijeka]] - poginulo 78 osoba, među kojima i hrvatski pjesnik [[Josip Pupačić]] sa ženom i kći, inače stradali britanski turisti. * [[25. 5.]] - U [[Zagreb]]u zabranjen broj "[[Večernje novosti|Večernjih novosti]]" zbog karikature "Kafanski stol", uz obrazloženje da se njome "nanosi povreda časti i ugleda hrvatskog naroda i njegovih najviših predstavnika" (šahovničasti stolnjak). * [[26. 5.]] - Studenti ljubljanskog filozofskog fakulteta protestuju zbog dugog pritvora trojice kolega od 24. 4., uhapšenih na demonstracijama protiv francuskog premijera. * [[27. 5.]] - Totalno odumiranje flore i faune [[Palićko jezero|Palićkog jezera]] usled višedecenijskog ispuštanja otpadnih voda - sanacija traje šest godina. * 27. 5. - Sudar dva voza u nemačkom mestu [[Dahlerau]], 46 mrtvih, uglavnom đaka. * 27. 5. - Ugovor o prijateljstvu Egipta i SSSR (poništen 1976). === Jun/Juni/Lipanj === * [[2. 6.]] - 18. sednica predsedništva SKJ - osuđeni slučajevi nacionalizma i aktivnosti prosovjetskih elemenata.<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-70.shtml After the 18th Session of the Yugoslav Party Presidium] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063109/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-70.shtml |date=2011-07-28 }}, S.Stanković, OSA-RFE</ref>. * [[3. 6.]] - Održano poslednje finale [[Kup velesajamskih gradova|Kupa velesajamskih gradova]] (i još jedan plej-of u septembru za posedovanje trofeja) - od sledeće sezone ga zamenjuje [[Kup UEFA]]. * ca. [[8. 6.]] - Jugoslovenski sekretarijat inostranih poslova protestovao SSSR-u zbog tamošnjih aktivnosti kominformističkih emigranata<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-60.shtml Belgrade Protests Against Soviet Support For Anti-Yugoslav émigrés] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063129/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-60.shtml |date=2011-07-28 }}, S.Stanković, OSA-RFE</ref> * [[9. 6.]] - Jugoslovenski ino. ministar [[Mirko Tepavac]] u poseti [[Kina|Kini]] (poboljšavanje odnosa). * [[10. 6.]] - [[SAD]] okončale [[trgovački embargo]] [[NR Kina|NR Kini]]. * 10. 6. - Pokolj na Tijelovo u gradu Meksiku, ubijeni studenti demonstranti. * [[11. 6.|11]] - [[19. 6.]] - [[EP u amaterskom boksu 1971.|EP u amaterskom boksu]], Madrid: [[Mate Parlov]] europski prvak u poluteškoj kategoriji, [[Svetomir Belić]] srebrni u polusrednjoj. * [[13. 6.]] - ''[[The New York Times]]'' počinje objavljivati "[[Pentagon Papers|Pentagonske papire]]" koje mu je dostavio [[Daniel Ellsberg]] - otkrivene tajne aktivnosti SAD u Vijetnamu, Kambodži i Laosu, Džonsonova administracija je lagala javnost i Kongres. * [[14. 6.]] - [[Norveška]] počinje proizvodnju nafte u [[Severno more|Severnom moru]]. * 14. 6. - Jovan Pečenović imenovan za ambasadora u Albaniji, čime su okončane tenzije sa tom zemljom. * jun - Rumunski lider [[Nicolae Ceauşescu]] u poseti Kini i Severnoj Koreji, gde navodno dobija ideju za sopstveni kult ličnosti. * [[16. 6.]] - Tito u "Galenici": "Jugoslaviju danas potresa propaganda neprijatelja, Jugoslaviju su poplavili špijuni", okretanje republika sebi (amandmani krajem meseca) ukloniće nacionalne trzavice. * [[17. 6.]] - Američki predsednik Nikson objavljuje "[[Rat drogama]]". * 17. 6. - SAD i Japan potpisali sporazum o povratku [[Okinawa (prefektura)|prefekture Okinawa]] pod japanski suverenitet (1972), uz ostanak američkog vojnog prisustva. * [[20. 6.]] - Proširena sednica Opštinskog Komiteta SK Prištine, govori se o iseljavanju pod pritiskom, diskriminaciji pri zapošljavanju, pritiscima na tursko stanovništvo da se na popisu izjasne kao Albanci. * [[30. 6.]] - Nakon uspešne misije na Saljutu-1, tročlana posada [[Sojuz-11|Sojuza-11]] stradala usled nedostatka kiseonika. * 30. 6. - ''New York Times Co. v. United States'': Ustavni sud presudio da NYT može objaviti Pentagonske papire. * [[30. 6.]] - Amandmani XX-XLII na [[Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1963)|Ustav SFRJ]]: ** XX i XXI am. - "Povelja samoupravljanja": SFRJ je "...zajednica dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika, kao i socijalističkih autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova koje su u sastavu Socijalističke Republike Srbije,..." (am. XX). ** Ustanovljeno je Predsedništvo SFRJ (po troje iz republika i dvoje iz pokrajina (am. XXXVI) + Tito kao Predsednik Republike (am. XXXVII); ** Ograničena savezna ovlašćenja u investicijama i zakonodavstvu; Veće naroda, Predsedništvo SFRJ i SIV obrazovani na bazi pariteta - Federacija funkcioniše samo dogovorom republika. === Jul/Juli/Srpanj === [[Datoteka:Jim Morrison 1969.JPG|mini|left|120px|† [[Jim Morrison]]]] * [[1. 7.]] - U Jugoslaviji je registrovano 807.874 putničkih automobila<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-3-129.shtml An Ever Growing Number of Private Automobiles in Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728062955/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-3-129.shtml |date=2011-07-28 }}, S. Stanković, OSA-RFE</ref>. * 1. 7. - [[Ustav SAD]] dobija 26. amandman: pravo glasa sa 18 godina umesto 21. * [[3. 7.]] - [[Jim Morrison]] pronađen mrtav u Parizu. * 3. 7. - U Jugoslaviji se održava jedna trka glisera, deo svetskog šampionata (''Offshore powerboat racing''). * [[4. 7.]] - Sastanak Tita i hrvatskog rukovodstva u vili "Vajs" u Zagrebu ("hoćemo li opet imati 1941?"). * 4. 7. - [[Michael S. Hart]] postavio kopiju Deklaracije nezavisnosti SAD na kompjuter ilinojskog univerziteta - to se smatra prvom [[E-knjiga|E-knjigom]] i začetkom [[Projekt Gutenberg|Projekta Gutenberg]]. * [[6. 7.]] - [[Nicolae Ceauşescu]] iznosi "[[Julske teze]]": zaoštravanje režima, "mini kulturna revolucija". * 6. 7. - Nixonov govor u Kansas Cityju: prava trka u naoružanju se vodi u trgovini i tržištima, ekonomska snaga je ključ drugih vrsta snage; pet velikih centara ekonomske moći su SAD, [[Evropska ekonomska zajednica|Zapadna Evropa]], Japan, SSSR i NR Kina (Japan i Evropa su potencijalni rivali)<ref>[http://www.presidency.ucsb.edu/ws/?pid=3069 Remarks to Midwestern News Media Executives Attending a Briefing on Domestic Policy in Kansas City, Missouri.] presidency.ucsb.edu</ref>. [[Datoteka:Kosmaj spomenik2.jpg|mini|240px|Spomenik borcima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog odreda]]]] * [[9. 7.]] - Bugarski premijer i šef partije [[Todor Živkov]] postaje predsednik Državnog saveta (do 1989). * [[9. 7.|9]] - [[11. 7.]] - Državni sekretar SAD [[Henry Kissinger]] u tajnoj poseti [[NR Kina|NR Kini]]. Predsednik Nixon objavio ovo 15-og i najavio sopstvenu posetu. * [[10. 7.|10]] - [[11. 7.]] - Pokušaj puča u [[Maroko|Maroku]], tokom proslave rođendana kralja [[Hasan II|Hasana II]]. * [[14. 7.]] - Dvojica hrvatskih nacionalista-terorista ([[Miro Barešić]] i Anđelko Brajović) osuđeni na doživotnu robiju u [[Stokholm]]u, zbog ubistva tamošnjeg jugoslovenskog ambasadora [[Vladimir Rolović|Vladimira Rolovića]]. * [[16. 7.]] - Španski diktator [[Francisco Franco]] odredio princa [[Juan Carlos I od Španjolske|Juana Carlosa]] za svog naslednika. * 16. 7. - "[[Čileanizacija bakra]]": kongres jednoglasno odobrio predlog zakona predsednika [[Salvador Allende|Allendea]] koji omogućava nacionalizaciju svih rudnika [[bakar|bakra]] u [[Čile]]u ("Dan nacionalnog dostojanstva"). * [[17. 7.]] - U [[SR Hrvatska|SR Hrvatskoj]] objavljen nacrt amandmana na republički ustav, kojim bi bio garantovan jednak položaj za srpski jezik, pismo i kulturu<ref>[http://www.nytimes.com/1971/07/18/archives/croatia-drafts-serbian-rights-in-attempt-to-ease-rivalries.html Croatia Drafts Serbian Rights In Attempt to Ease Rivalries]. nytimes.com JULY 18, 1971</ref>. * 17. 7. - Epilog [[Crni septembar u Jordanu|Crnog septembra]]: jordanski kralj objavljuje da je suverenitet potpuno povraćen, svi fedajini su se predali i uglavnom otišli u Siriju, neki su čak pobegli u Izrael. * 17. 7. - Sporazum Italije i Austrije o autonomiji [[Južni Tirol|Južnog Tirola]]. * [[18. 7.]] - Prijateljska utakmica Brazil - Jugoslavija 2:2, [[Pelé]]ova poslednja za reprezentaciju. * 18. 7. - Šest od sedam Trucijalnih država u Persijskom zalivu dogovorilo stvaranje [[Ujedinjeni Arapski Emirati|federacije]] nakon odlaska Britanaca u decembru. * [[19. 7.]] - Prokomunistički puč u [[Sudan]]u, ugušen posle tri dana. * [[21. 7.]] - Skup 3.000 pravnika iz 114 zemalja u Beogradu, pod okriljem Centra za svetski mir putem prava. * [[23. 7.]] - [[Šime Đodan]] i [[Marko Veselica]] isključeni iz SK zbog etnocentrizma - prva takva mera od [[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|1967]]. * [[24. 7.]] - U Beloj kući osnovana Specijalna istražna jedinica, tajna grupa poznata kao "[[Vodoinstalateri (Bela kuća)|Vodoinstalateri]]" jer im je cilj bio sprečavanje curenja informacija, ali ubrzo ulaze u nelegalne aktivnosti (→ [[Afera Watergate]]). * [[26. 7.]] - [[7. 8.]] - Misija [[Apollo 15]] provodi tri dana na Mesecu, prva sa lunarnim vozilom. * [[26. 7.]] - [[2. 8.]] - 18. [[Filmski festival u Puli]], [[Velika zlatna arena za najbolji film|Velika zlatna arena]] za film "[[Rdeče klasje]]"<ref>[http://arhiv.pulafilmfestival.hr/18-pulski-filmski-festival/index.html 18. Pulski filmski festival]. arhiv.pulafilmfestival.hr</ref>. * [[27. 7.]] - Miting u Srbu za Dan ustanka, koji će [[Savka Dabčević-Kučar]] opisati kao "miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj"<ref>Despot, Zvonimir (21.7.2010). [http://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/savka-u-srbu-miting-velikosrpske-mrznje-912 Savka: U Srbu miting velikosrpske mržnje]. blog.vecernji.hr (pristup. 18.9.2015.)</ref>. [[Datoteka:Prva sednica predstavništva SFRJ.jpg|mini|Prva sednica predsedništva SFRJ]] * [[28. 7.]] - SIV traži od Skupštine odobrenje mera štednje - troškovi života su porasli 14%, platni deficit je 700 miliona dolara. * [[29. 7.]]<ref>[http://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:276031-Ozbiljna-pretnja-vojskom Ozbiljna pretnja vojskom]. novosti.rs. 26. januar 2003.(pristup. 27.4.2016.)</ref> - Na zajedničkoj sednici oba veća Savezne skupštine, Josip Broz Tito ponovo izabran za predsednika Republike, s petogodišnjim mandatom - za sada odbija imenovanje za doživotnog predsednika, kaže da bi se mogao povući i pre kraja mandata<ref>[http://www.nytimes.com/1971/07/30/archives/tito-reelected-to-a-5year-term.html Tito Re‐elected to a 5‐Year Term]. nytimes.com JULY 30, 1971</ref>. ** Izabrano je i prvo [[Predsjedništvo SFRJ]] (po troje iz republika i dvoje iz pokrajina): [[Hamdija Pozderac]], [[Rato Dugonjić]] i [[Augustin Papić]]; [[Vidoje Žarković]], [[Veljko Mićunović]] i [[Dobroslav Ćulafić]]; [[Jakov Blažević]], [[Đuro Kladarin]] i [[Milan Mišković]]; [[Nikola Minčev]], [[Krste Crvenkovski]] i [[Kiro Gligorov]]; [[Sergej Krajger]], Marko Bule i [[Mitja Ribičič]]; [[Dragoslav Marković]], [[Koča Popović]] i [[Dragi Stamenković]]; Ilija Rajačić i Maćaš Kelemen; [[Ilijaz Kurteši]] i [[Ve­li Deva]]<ref>Bajec, Dolničar, 1981, str. 245</ref>. * [[30. 7.]] - [[Džemal Bijedić]] novi predsjednik [[Savezno izvršno vijeće|Saveznog izvršnog vijeća]] (do [[1977]]), nakon [[Mitja Ribičič|Mitje Ribičiča]]. Najavljuje ograničenje uvoza, investicija i potrošačkog kredita<ref name="Col"/> * 30. 7. - All Nippon Airways Flight 58: sudar putničkog i vojnog aviona u Japanu, 162 mrtvih. * jul - U prvih sedam meseci, uvoz blizu dve milijarde dolara (+33% u odnosu na prošlu godinu), duplo viši od izvoza; kriza likvidnosti, zadužena preduzeća<ref>[http://www.nytimes.com/1971/08/16/archives/big-push-in-exports-narrows-yugoslav-trade-gap.html Big Push in Exports Narrows Yugoslav Trade Gap]. nytimes.com AUG. 16, 1971</ref>. * leto - Iskopavanja u [[Sremska Mitrovica|Sremskoj Mitrovici]] otkrivaju rimski hipodrom (→ [[Sirmium]]). === Avgust/August/Kolovoz === [[Datoteka:Apollo 15 Lunar Rover and Irwin.jpg|mini|250px|[[Apollo 15]], lunarno vozilo]] * avgust - Rasni neredi u [[Camden (New Jersey)|Camdenu]] u [[SAD|američkoj]] državi [[New Jersey]], što se smatra početkom propadanja tog dotada prosperitetnog grada. * 5 - 7. 8. - Osnovan Južnopacifički forum (''[[Pacific Islands Forum]]''). * [[9. 8.]] - [[Indija]] potpisala ugovor o prijateljstvu i saradnji sa [[SSSR]]. * 9. 8. - [[Sjevernoirski sukob]]: britanske bezbednosne snage pritvaraju bez suđenja stotine nacionalista; slede neredi sa 20 mrtvih, nekoliko hiljada ljudi beži u Republiku Irsku. * [[14.8.|14]] - [[20. 8.]] - [[Stenfordski zatvorski eksperiment]] - kontroverzni psihološki opit o odnosima zatvorenika i čuvara. * [[15. 8.]] - {{flag|Bahrein|1932}} nezavisan od [[UK]]. * 15. 8. - [[Niksonov šok]]: predsednik SAD [[Richard Nixon]] objavljuje da se dolari više neće razmenjivati za zlato po fiksnoj vrednosti, čime je praktično okončao međunarodni [[Bretton Woods|brettonwoodski]] sistem iz [[1944]]; plate i cene u SAD su zamrznute na 90 dana kako bi se suzbila inflacija. * [[18. 8.]] - Australija i Novi Zeland odlučili povući svoje trupe iz [[Vijetnamski rat|Vijetnamskog rata]]. * [[20. 8.]] - [[Kambodžanski građanski rat]]: počinje operacija Chenla II, ofanziva kambodžanske vlade - u početku uspešna, ali komunisti odnose pobedu u decembru. * [[22. 8.]] - General [[Hugo Banzer]] krvavim pučem preuzeo vlast u [[Bolivija|Boliviji]] (1971-78 kao diktator, 1997-2001 demokratski izabran); zbačeni [[Juan José Torres]] će biti ubijen 1976. u Argentini. * [[23. 8.]] - [[Lewis F. Powell Jr.]], kasnije sudija Vrhovnog suda SAD, poslao prijatelju poverljivi memorandum u kome tvrdi da korporativna Amerika mora biti agresivnija u oblikovanju javnog mnenja; memorandum se smatra planom uspona [[Konzervativizam u SAD|konzervativizma]] pa i [[Neoliberalizam|neoliberalizma]] (otkriven sledeće godine). * 23. 8. - U Ljubljani otvoren kongres Međunarodne federacije za obradu informacija. * [[leto]] - Manevri [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]] - "Jug - 71" u Bugarskoj i "Opal - 71" u Mađarskoj<ref>[http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-11316.html Romania, The Warsaw Pact</ref> i Čehoslovačkoj (zebnje u Rumuniji i Jugoslaviji). === Septembar/Rujan === * [[2. 9.]] - Zvaničan kraj [[Ujedinjena Arapska Republika|Ujedinjene Arapske Republike]]: deset godina nakon otcepljenja Sirije, Egipat je ponovo Arapska Republika Egipat. Zemlja dobija i novi ustav 11-og. * [[3. 9.]] - {{flag|Katar}} nezavisan od [[UK]]. * 3. 9. - Dogovoren Sporazum četiri sile o Berlinu (na snazi od sledećeg jula): obnova veza u gradu, osnova za detant. * 3/[[4. 9.]] - "Vodoinstalateri" iz Bele kuće provalili u ordinaciju [[Daniel Ellsberg]]ovog psihijatra, u nadi da će pronaći kompromitujuće informacije. * [[4. 9.]] - Alaska Airlines Flight 1866: avion udario u planinu na Aljasci, 111 mrtvih. * [[5. 9.]] - Predsednik Tito otkrio u [[Dolina heroja|Dolini heroja]] kod [[Tjentište|Tjentišta]] spomenik palim Borcima na Sutjesci. U toku je i snimanje filma "[[Sutjeska (film)|Sutjeska]]" sa [[Richard Burton|Richardom Burtonom]]<ref>[http://foto.mij.rs/site/gallery/13241/allphotos Osmatranje snimanja pojedinih kadrova filma "Bitka na Sutjesci"]. foto.mij.rs</ref>. * [[6. 9.]] - Bjekstvo 106 urugvajskih [[tupamaros]]a iz zatvora prokopanim tunelom, vojska preuzima zavođenje reda u zemlji. * [[6. 9.|6]] - [[14. 9.]] - Jugoslovenska vojna misija, na čelu sa gen-maj. [[Veljko Kadijević|Veljkom Kadijevićem]] posetila SAD - prva takva poseta u 20 godina. * [[8. 9.]] - U Washingtonu otvoren ''[[John F. Kennedy Center for the Performing Arts]]''. * [[9. 9.]] - Drugi [[John Lennon|Lennonov]] album, ''[[Imagine (album)|Imagine]]''. * [[9.9.|9]] - [[13. 9.]] - Pobuna zatvorenika protiv uvjeta u zatvoru Attica kod [[New York]]a završila je pogibijom najmanje 39 osoba od čega deset stražara i civilnih zaposlenika. [[Datoteka:Lin Biao in 1959.jpg|mini|180px|† [[Lin Biao]]]] * [[13. 9.]] - Avion sa kineskim maršalom i Maovim označenim naslednikom [[Lin Biao]]m, i nekoliko članova njegove porodice, pao u Mongoliji, navodno nakon neuspelog pokušaja puča (Projekt 571). * [[14. 9.]] - Počinje prva sezona [[Kup UEFA|Kupa UEFA]] (do 2008-09, zatim [[UEFA Europska liga]]). * septembar - Argentinska vojna vlada ekshumirala balsamovano telo [[Eva Perón|Eve Perón]] iz tajnog groba u Milanu, Italija, i predala ga udovcu [[Juan Perón|Juanu]] u Španiji. * [[21. 9.]] - U [[Pakistan]]u proglašeno vanredno stanje. * [[22.9.|22]] - [[25. 9.]] - [[Leonid Brežnjev]] u poseti Jugoslaviji, prvoj od 1966. Reafirmirana Beogradska deklaracija iz 1955. i samostalnost jugoslovenske politike. Moskva je bila zabrinuta zbog rastućeg kineskog uticaja u Jugoslaviji i Rumuniji<ref>[http://www.nytimes.com/1971/09/26/archives/a-heavy-strain-on-the-party-line-brezhnev-and-tito.html A Heavy Strain On the Party Line; Brezhnev and Tito]. nytimes.com SEPT. 26, 1971</ref>. * [[26. 9.]] - Aktivisti počinju zauzimanje [[Kristijanija|Kristijanije]] - nastaje autonomna anarhistička zajednica u Kopenhagenu. * [[28. 9.]] - Mađarskom kardinalu [[József Mindszenty|Józsefu Mindszentyju]] dozvoljeno da napusti američku ambasadu u Budimipešti, u koju se sklonio još [[1956]]. * 28. 9. - [[Radivoj Uvalić]], novopostavljeni ambasador u Indiji, poginuo u saobraćajnoj nesreći u Iranu. * [[29. 9.]] - Objavljeno da je iz zagrebačke galerije ukradeno sedam slika, uključujući Rembrandta i El Greca, procjenjenih na 325.000 dolara. * 29. 9. - Ciklon u indijskoj državi [[Orissa]], strada 10.000 ljudi. * [[30. 9.]] - [[Ian Paisley]] osnovao [[Demokratska unionistička partija|Demokratsku unionističku partiju]] u Severnoj Irskoj. * septembar i novembar - "Hrvatski tjednik" objavljuje delove "Zelene knjige" o navodnom monopolizovanju kreditiranja u Dalmaciji od strane beogradskih banaka. === Oktobar/Listopad === [[Datoteka:Zas 101.jpg|mini|250px|[[Zastava 101]]]] * [[1. 10.]] - Na programu "Beograd 202" počelo emitovanje studentskog radio programa "Index 202". * 1. 10. - U [[Orlando, Florida|Orlandu, Florida]] otvoren [[Disney World]]; prvi tematski park je "Čarobno kraljevstvo" sa "Pepeljuginim dvorcem". * [[2. 10.|2]] - [[9. 10.]] - [[Vojna vježba "Sloboda 71"|Manevri "Sloboda 71"]] u centralnoj Hrvatskoj i susednim delovima BiH i Slovenije - učestvuje [[JNA]] i [[Teritorijalna odbrana]]. U isto vreme se u Mađarskoj održavaju sovjetski manevri<ref>[http://www.nytimes.com/1972/01/16/archives/after-tito-who-can-keep-together-the-serbs-croats-slovenes.html After Tito—Who Can Keep Together The Serbs, Croats, Slovenes, Macedonians, Bosnian Moslems, Albanians, Hungarians and Montenegrins?]. nytimes.com JAN. 16, 1972</ref>. * [[8. 10.]] - Posle više od godinu dana završena američko-južnovijetnamska Operacija Jefferson Glenn, zaštita instalacija u Hueu i Da Nangu. * [[9. 10.]] - Prikazan film ''[[The French Connection]]''. * [[10. 10.]] - U [[Austrija|Austriji]] je na izborima za Nacionalno vijeće SPÖ (Socijalistička stranka Austrije) prvi put dobila više od 50 posto glasova. * 10. 10. - Prva epizoda nagrađivane britanske serije ''[[Upstairs, Downstairs]]'' (68 epizoda u pet sezona). * [[12. 10.]] - U Predstavničkom domu SAD usvojen [[Amandman o jednakim pravima]] (''Equal Rights Amendment'' - ERA), što se odnosi na žene - dogodine i u Senatu. [[Datoteka:Shahyad.jpg|mini|200px|Trg i kula [[kula Azadi|Šahjad]] u Teheranu]] * [[12. 10.|12]] - [[16. 10.]] - Raskošna [[proslava 2500 godina Persijskog carstva]] u [[Pahlavi (dinastija)|Iranu]], prisustvuje i predsednik Tito. U Teheranu je predstavljena kula ''Šahyād'', kasnije [[kula Azadi|Azadi]]. * [[15. 10.]] - Početak proizvodnje [[Zastava 101|Zastave 101]], tj. Stojadina. * [[20. 10.]] - Ugandanski avioni uništili tanzanijski vojni logor, navodno bazu Oboteovih pristalica<ref name="BrecherWilkenfeld1997">{{cite book|author1=Michael Brecher|author2=Jonathan Wilkenfeld|title=A Study of Crisis|url=https://books.google.com/books?id=GjY7aV_6FPwC&pg=PA448|year=1997|publisher=University of Michigan Press|isbn=0-472-10806-9|pages=448–}}</ref>. * [[22. 10.]] - Prikazan film ''[[The Last Picture Show]]''. * [[26. 10.]] - Glavna skupština [[UN]] donijela je odluku o primanju Narodne Republike [[Kina|Kine]] uz istodobno isključenje [[Tajvan]]a. * [[27. 10.]] - {{flag|Zair}} je novo ime [[Demokratska Republika Kongo|Demokratske Republike Kongo]] - deo [[Mobutu Sese Seko|Mobutuove]] ideologije "[[Authenticité (Zair)|Autentičnosti]]" (do 1997). * [[28. 10.]] - Britanski Donji dom glasao 356–244 za priključenje [[Evropska ekonomska zajednica|Evropskoj ekonomskoj zajednici]]. * 28. 10. - [[UK]] postala šesta nacija koja je lansirala [[satelit]] u orbitu: Prospero, raketom Black Arrow, čiji je projekt ukinut prošlog jula. * 28. 10. - U Kairu izgorela Hedivska opera iz 1869. * [[29. 10.]] - [[Vijetnamizacija]]: u [[Vijetnam]]u ostalo 196.700 američkih vojnika, najmanje od 1966. [[Datoteka:Nixontito19712.jpg|mini|250px|Tito u poseti SAD]] * [[31. 10.]] - U [[Švicarska|Švicarskoj]] su na izborima za Nacionalno vijeće prvi put smjele sudjelovati i žene. * 31. 10. - U Beogradu počeo prvi ''Newport Jazz'' Festival (otvorio ga ''[[Duke Ellington]] and His Orchestra''). * 31. 10. - Bomba [[Privremena IRA|Privremene IRA]]-e eksplodirala na vrhu Poštanskog tornja (danas [[BT Tower]]), najviše građevine u [[London]]u. * oktobar-novembar - Tito u poseti SAD ([[27. 10.]] - [[2. 11.]]), Kanadi i Britaniji<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/98-4-57.shtml Tito's Washington Visit...] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063028/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/98-4-57.shtml |date=2011-07-28 }}, Zdenko Antić, OSA-RFE</ref><ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-3-140.shtml Yugoslav-Us Relations on The Eve of Tito's Visit to Washington] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063034/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-3-140.shtml |date=2011-07-28 }}, S.Stanković, OSA-RFE</ref>). * jesen - Objavljen Hrvatski pravopis, "[[Londonac]]". === Novembar/Studeni === * studeni - "Hrvatski tjednik" piše o malom udelu Hrvata u institucijama BiH. * [[3. 11.]] - I nakon rimskoga glasovanja vrha [[Katolička crkva|Katoličke crkve]], svećenički [[celibat]] ostao je na snazi. * 3. 11. - Objavljen ''[[UNIX]] Programmer's Manual''. * 3. 11. - Prikazan američki film "[[Guslač na krovu (film)|Violinista na krovu]]". * [[5. 11.]] - Američki pilot kapetan [[Elgen Long]] krenuo je sa [[aerodrom]]a u [[San Francisco|San Franciscu]] na prvi let oko svijeta preko Sjevernog i Južnog pola. Letio je 215 sati i preletio 62 597 kilometara. Let je započeo [[5. 11.]], a završio [[3. 12.]] 1971. * [[6. 11.]] - Operacija Grommet, test Cannikin: na [[Aleutska ostrva|aleutskom]] ostrvu [[Amčitka]] je izvedena najveća podzemna detonacija u SAD, snage pet megatona; brod ''[[Greenpeace]]'' je pokušavao doći do lokacije testa, što se smatra početkom akcija te organizacije. * [[8. 11.]] - Album ''Led Zeppelin IV'' na kojem se nalaze [[rock]] klasici poput pjesama "Rock & Roll" i "[[Stairway to Heaven]]". * [[10. 11.]] - [[Kambodžanski građanski rat]]: [[Crveni Kmeri]] napali Pnom Pen i aerodrom. * [[10. 11.]] - [[3. 12.]] - Kubanski lider [[Fidel Castro]] u poseti Čileu. * [[12. 11.|12]] - [[17. 11.]] - Tito u Bugojnu<ref>Kamberović, Husnija. [http://www.academia.edu/22192684/Percepcija_Hrvatskog_prolje%C4%87a_u_Bosni_i_Hercegovini Percepcija Hrvatskog proljeća u Bosni i Hercegovini]. academia.edu</ref>, vojni komandanti mu pokazuju snimke nacionalističkih skupova u Hrvatskoj<ref>[http://www.nytimes.com/1972/05/25/archives/tito-at-80-an-uncomplicated-marxist.html Tito at 80: An Uncomplicated Marxist]. nytimes.com MAY 25, 1972</ref>. * [[13. 11.]] - [[Mariner 9]] je prva letelica koja je uspešno ušla u [[Mars (planet)|Marsovu]] orbitu. Slikanje planete se mora odložiti za par meseci zbog globalne peščane oluje. * [[15. 11.]] - Predstavljen [[Intel 4004]] - prvi komercijalno dostupan [[mikroprocesor]]. * [[19. 11.]] - Zajednička sednica Predsedništva SFRJ i Saveznog izvršnog veća. * [[20. 11.]] - [[Radio Televizija Crne Gore|TV Titograd]] počinje emitovanje samostalnog programa. * [[23. 11.]] - [[Hrvatsko proljeće]]: počeo štrajk na [[Zagrebačko sveučilište|Zagrebačkom sveučilištu]] (prvobitno planiran za januar), tema su savezni propisi u vezi valuta, bankarstva i trgovine, kao i razni lingvistički, vojni i politički zahtevi; Savez studenata pozvao na štrajk na svim visokoškolskim institucijama u Hrvatskoj, što je prihvaćeno. * [[24. 11.]] - Čovek koji se predstavio kao [[D. B. Cooper]] iskočio sa 200.000 dolara otkupnine iznad [[Washington (savezna država)|države Washington]] iz putničkog aviona koji je oteo - više nikada nije viđen. * [[25. 11.]] - Predstavnici [[NR Kina|NR Kine]] zauzeli mesto u [[Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija|Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija]]. * 25. 11. - [[Danska]] i [[Norveška]] su kao prve članice [[NATO]] uspostavile diplomatske odnose sa Sjevernim Vijetnamom. * [[27. 11.]] - Lender sovjetskog [[Mars 2|Marsa 2]] je prvi objekat na toj planeti ali se razbio na sletanju. * [[28. 11.]] - Jordanski premijer [[Wasfi al-Tal]] ubijen od strane [[Crni septembar|Crnog septembra]]. * [[30. 11.]] - [[Zauzeće Abu Muse i Velikog i Malog Tunba]]: [[Pahlavi (dinastija)|iranski]] komandosi zauzeli tri otoka u [[Hormuški tjesnac|Hormuškom tjesnacu]] nakon povlačenja Britanaca - dolazi do spora sa arapskim zemljama. * [[30. 11.]] - [[1. 12.]] - Sastanak Tita i IK SKH i rukovodilaca društveno-političkih organizacija Hrvatske - ograđuje se od politike hrvatskog rukovodstva. === Decembar/Prosinac === * [[1. 12.]] - Podmornica ''Redoutable'' ulazi u službu (do 1991) - prva francuska podmornica sa balističkim raketama (→ ''[[Force de dissuasion]]''). * [[1.12.|1]] - [[2. 12.]] - XXI sednica predsedništva SKJ u [[Karađorđevo|Karađorđevu]], predsedava [[Tito]] - osuda šovinizma, uvod u kraj "[[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]]" (Maspoka), slede čistke, zatvaranja i "[[Hrvatska šutnja]]" ([http://foto.mij.rs/site/gallery/13628/allphotos nekoliko fotografija]). * [[2. 12.]] - {{flag|Ujedinjeni Arapski Emirati}} - šest udruženih emirata se osamostalilo od [[UK]], još jedan se pridružuje sledećeg februara. [[Datoteka:Mars3 lander vsm.jpg|mini|250px|Model lendera [[Mars 3]]]] * 2. 12. - Sovjetski [[Mars 3]] šalje radio i TV signale sa [[Mars]]a (prvo meko spuštanje na tu planetu). * [[3. 12.]] - [[Treći indijsko-pakistanski rat]]: kratkotrajni sukob izbija zbog konflikata oko Istočnog Pakistana. * [[4. 12.]] - Tokom koncerta [[Frank Zappa|Franka Zappae]] izgoreo kazino u [[Montreux]]u, što će inspirisati pesmu ''[[Smoke on the Water]]'' [[Deep Purple]]-a. * [[11. 12.]] - U SAD osnovana [[Libertarijanska partija (SAD)|Libertarijanska partija]]. * [[12. 12.]] - [[Miko Tripalo]], [[Savka Dabčević-Kučar]], [[Pero Pirker]] i [[Marko Koprtla]] podneli ostavke. Studenti odgovoraju sa četiri večeri demonstracija, traže hrvatsku državu ili sedište u UN<ref>[http://www.nytimes.com/1971/12/17/archives/croatian-capital-is-quiet-after-4-nights-of-riots-stirred-by.html Croatian Capital Is Quiet After 4 Nights of Riots Stirred by Nationalist Resentment Against Belgrade]. nytimes.com DEC. 17, 1971</ref>. * [[13. 12.]] - 23. sednica CK [[SK Hrvatske]]: [[Milka Planinc]] je novi predsednik CK SKH (umesto Savke), [[Josip Vrhovec]] je novi sekretar izvršnog komiteta.<ref>{{Cite web |title=Mme. Planinc Replaces... -- Crvenkovski Attacked |url=http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-3-18.shtml |access-date=2017-10-30 |archivedate=2011-07-28 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110728063014/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-3-18.shtml |deadurl=yes }}</ref>; prihvaćene ostavke Savke Dabčević-Kučar i Pera Pirkera, CK upoznat sa Tripalovim ostavkama na partijske i državne funkcije, ostavku podneo Mirko Koprtla i najavio [[Ivan Šibl]]. * 13. 12. - Oko 400 okupljenih, uglavnom studenata, okuplja se uveče na zagrebačkom Trgu republike u podršku hrvatskim liderima, u sukobu sa milicijom ima povređenih s obe strane<ref>[http://www.nytimes.com/1971/12/14/archives/croatia-party-shift-said-to-cause-riot.html CROATIA PARTY SHIFT SAID TO CAUSE RIOT]. nytimes.com DEC. 14, 1971</ref>. * 13. 12. - Bugarski ministar inostranih poslova [[Ivan Bašev]] stradao na skijanju. * [[14. 12.]] - Predsednik Tito podneo Saveznoj skupštini Predlog o pokretanju postupka za ustavne promene<ref>Bajec, Dolničar, 1981, str. 244</ref>. * 14. 12. - U očekivanju poraza, Pakistanci i lokalna milicija ubijaju veliki broj bangladeških intelektualaca (kasnije Dan mučeničkih intelektualaca u toj zemlji). * 14. 12. - ''[[Diamonds Are Forever (film)|Diamonds Are Forever]]'', poslednji film o Bondu sa [[Sean Connery|Seanom Conneryjem]]. * [[decembar]] - Neredi na [[prištinski univerzitet|Prištinskom univerzitetu]], sukob albanskih i slovenskih studenata<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/3-2-87.shtml A Review Of Current Developments In Kosovo] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728063020/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/3-2-87.shtml |date=2011-07-28 }}, page 7, OSA-RFE</ref>. [[Datoteka:Medalja 30 godina JNA 2.jpg|mini|100px|30 godina JNA]] * [[16. 12.]] - Uhapšeno 234 mladih u zagrebačkom studentskom domu, nakon četiri dana uličnih demonstracija<ref>[http://www.nytimes.com/1971/12/18/archives/croatian-charges-nationalists-hoped-for-foreign-intervention.html Croatian Charges Nationalists Hoped for Foreign Intervention]. nytimes.com DEC. 18, 1971</ref>. * 16. 12. - Kapitulirala je pakistanska vojska u Bangladešu i time je nezavisnost te zemlje faktički osigurana. * [[17. 12.]] - Objavljen [[David Bowie|Bowiejev]] album ''[[Hunky Dory]]''. * [[18. 12.]] - Tito izjavljuje da je moglo doći do građanskog rata, da hrvatski pokret nije zaustavljen<ref>[http://www.nytimes.com/1971/12/20/archives/clash-with-croatians-reported-gravely-damaging-yugoslavia.html Clash With Croatians Reported Gravely Damaging Yugoslavia]. nytimes.com DEC. 20, 1971</ref>. * 18. 12. - Dovršena [[Hidroelektrana Krasnojarsk]], tada najveća na svetu. * 18. 12. - Smithsonianski sporazum: Grupa 10 pristala da apresira svoje valute u odnosu na dolar i vežu ih uz fluktuaciju do 2,25% (ali već od 1973. plutajući kursevi). * [[19. 12.]] - Pretpremijera ''[[A Clockwork Orange (film)|A Clockwork Orange]]''. * [[20. 12.]] - Kolektivna ostavka Upravnog odbora i Predsjedništva [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]]. * 20. 12. - Penzioner i njegova unuka povređeni u eksploziji paketa koji su našli na ulici u Beogradu<ref>[http://www.nytimes.com/1971/12/27/archives/bomb-injures-2-in-belgrade.html Bomb Injures 2 in Belgrade]. nytimes.com DEC. 27, 1971</ref>. * 20. 12. - Pošto je [[Yahya Khan]] dao ostavku, novi predsednik Pakistana je [[Zulfikar Ali Bhutto]] (1971-73, zatim premijer do 1977). * [[21. 12.]] - Tito u Sarajevu: zadatak Armije je ne samo da brani zemlju od spoljne agresije, već i da brani naš socijalizam kada vidimo da je u opasnosti i da nema drugog načina da ga odbranimo<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/80-1-206.shtml The Army is a Topic of Discussion in Yugoslavia] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110728062950/http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/80-1-206.shtml |date=2011-07-28 }}, S.Stanković, OSA-RFE</ref>. * 21. 12. - Osnovani [[Lekari bez granica]]. * [[22. 12.]] - Devalvacija dinara sa 15 na 17 za američki dolar (sa ustavnim amandmanima, početak ispunjavanja zahteva "proljećara"). * [[23. 12.]] - Prikazan film ''[[Dirty Harry]]'', prvi od pet sa tim likom. * pre 25. 12. - Glavni urednik "Ježa" Nikola Rudić i njegov pomoćnik [[Brana Crnčević]] smenjeni pod optužbom za srpski nacionalizam. * [[27. 12.]] - Predstavnici republika i pokrajina se dogovorili oko novog deviznog sistema (rešenje "deviznog pitanja")<ref>[http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/80-3-127.shtml Yugoslavia Introduces Foreign Currency Market] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160310152728/http://osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/80-3-127.shtml |date=2016-03-10 }}, Zdenko Antić, OSA-RFE</ref>. * [[31. 12.]] - [[Radio-televizija Srbije|TV Beograd]] počinje emitovanje Drugog programa i to u boji (oba programa u boji od 1977). === Kroz godinu === * Počela proizvodnja u Kombinatu aluminijuma Titograd. * [[Politikin zabavnik]] dobija hrvatsko i slovenačko izdanje. * U SFRJ ima 720.800 putničkih automobila, po jedan na 27 stanovnika (u 1954. bilo ih je 11.290 tj. 1/1.500); svaki 17. automobil bio je umešan u saobraćajnu nezgodu, smrtnost u saobraćaju je 10 puta veća nego u SAD<ref>[http://www.nytimes.com/1972/07/24/archives/an-increasingly-motorized-yugoslavia-has-new-headache-wild-turkish.html An Increasingly Motorized Yugoslavia Has New Headache: Wild Turkish Drivers Dashing Home]. nytimes.com JULY 24, 1972</ref>. * Spomenik borcima [[Kosmajski partizanski odred|Kosmajskog odreda]]. * Prema pisanju New York Timesa, u Zapadnoj Nemačkoj ima oko 12.000 hrvatskih azilanata, lider pokreta je radikalni desničar [[Branimir Jelić|Branko Jelić]], glavnina finansija njegove organizacije potiče od ucenjivanja iseljenika, nešto sredstava je možda dobio i od SSSR<ref>[http://www.nytimes.com/1972/01/28/archives/west-germany-is-haven.html West Germany Is Haven]. nytimes.com JAN. 28, 1972</ref>. * U logoru kod [[Trst]]a ima oko 3.000 izbeglica, 1.000 iz Mađarske, 600 iz SFRJ, 400 Poljaka, 300 Rumuna, 200 Bugara itd.<ref>[http://www.nytimes.com/1972/02/01/archives/trieste-is-a-busy-crossroads-and-easttowest-escape-hatch.html Trieste Is a Busy Crossroads and East‐to‐West Escape Hatch]. nytimes.com FEB. 1, 1972</ref> * Advent Corporation pustila na tržište Model 201, [[kasetofon]] sa [[Dolby NR|Dolby B]] redukcijom šuma i [[Hrom(IV) oksid|hromoksidnim]] kasetama. * Broj monaha na [[Sveta Gora|Svetoj Gori]] je pao na 1.145, srednje starosti 55 godina, sa 9.900 u 1910.<ref>[https://catalog.obitel-minsk.com/blog/2019/05/what-happened-on-mount-athos-in-1910-1971 What Happened on Mount Athos in 1910 – 1971]. catalog.obitel-minsk.com May 20, 2019</ref> (broj se uvećava na približno 2.000 u 21. veku). == 1971. u temama == * Lideri SFRJ: ** Predsednik Republike: [[Josip Broz Tito]] ** Predsednik Saveznog izvršnog veća: [[Mitja Ribičič]] pa [[Džemal Bijedić]] od [[30. 7.]] ** Predsednik Savezne skupštine: [[Milentije Popović]] pa [[Mijalko Todorović]] od maja? * [[Spisak država po datumu državnosti|Nove države]]: {| | [[Datoteka:Flag of Bangladesh (1971).svg|thumb|120px|[[Bangladeš]]]] | [[Datoteka:Flag of Bahrain (1932 to 1972).svg|thumb|120px|[[Bahrein]]]] | [[Datoteka:Flag of Qatar.svg|thumb|120px|[[Katar]]]] | [[Datoteka:Flag of the United Arab Emirates.svg|thumb|120px|[[Ujedinjeni Arapski Emirati|UAE]]]] |} * [[Televizija]]. TV Serije: "[[Na slovo, na slovo]]", "Čedomir Ilić", "Pesnici svog zanata", "S vanglom u svet", "Ceo život za godinu dana", "Diplomci", "Hronika palanačkog groblja", "Od svakog koga sam volela", "Sve od sebe" (kviz), "Uniforme" (TV Beograd), "[[Kuda idu divlje svinje]]", "[[Prosjaci i sinovi]]" (prikazana 1984) (TV Zagreb). * Neki [[Popis jugoslavenskih filmova|domaći filmovi]]: "[[Bubašinter]]", "[[Mlad i zdrav kao ruža]]", "[[Doručak sa đavolom]]", "[[Plastični Isus]]", "[[W. R. - Misterije organizma]]", "[[Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji]]", "[[Putovanje na mjesto nesreće]]", "[[U gori raste zelen bor]]" (→ [[:Kategorija:Filmovi 1971.]]). == Rođenja == {{glavni članak|:Kategorija:Rođeni 1971.}} === Januar/Siječanj === * [[1. 1.]] - [[Jyotiraditya Scindia]], indijski političar * [[2. 1.]] - [[Marko Stojanović (glumac)]] * [[7. 1.]] - [[Jeremy Renner]], glumac * [[8. 1.]] - [[Jesper Jansson]], švedski nogometaš * [[11. 1.]] - [[Mary J. Blige]], američka pjevačica * 11. 1. - [[Priyanka Gandhi]], indijska političarka * 11. 1. - [[Mile Kekin]], frontmen "Hladnog piva" * [[17. 1.]] - [[Kid Rock]], muzičar * [[18. 1.]] - [[Pep Guardiola]], fudbaler, trener * 18. 1. - [[Christian Fittipaldi]], vozač F1 * [[24. 1.]] - [[Zlatko Sudac]], hrvatski katolički svećenik * [[26. 1.]] - [[Dorian Gregory]], američki glumac === Februar/Veljača === * [[3. 2.]] - [[Sarah Kane]], britanska dramatičarka i režiserka († [[1999]]) * [[4. 2.]] - [[Fatmir Limaj]], pripadnik OVK, kosovski političar * [[16. 2.]] - [[Igor Lazić Niggor]], hip hop pevač * [[17. 2.]] - [[Denise Richards]], glumica, model * [[20. 2.]] - [[Jari Litmanen]], finski fudbaler * [[26. 2.]] - [[Erykah Badu]], kantautorka, aktivistkinja === Mart/Ožujak === * [[1. 3.]] - [[Allen Johnson]], američki atletičar * [[10. 3.]] - [[Almir Imširević]], bosanskohercegovački dramski pisac * 10. 3. - [[Jon Hamm]], glumac * [[12. 3.]] - [[Dragutin Topić]], skakač u vis * [[22. 3.]] - [[Steven Hewitt]], američki muzičar, bubnjar u [[Placebo]] * 22. 3. - [[Peter Frankopan]], britanski povjesničar * [[23. 3.]] - [[Karen McDougal]], model * [[27. 3.]] - [[Nathan Fillion]], glumac * [[31. 3.]] - [[Ewan McGregor]], škotski glumac === April/Travanj === * [[9. 4.]] - [[Jacques Villeneuve]], vozač F1 * [[11. 4.]] - [[Oliver Riedel]], njemački muzičar, basista u [[Rammstein]] * [[12. 4.]] - [[Shannen Doherty]], glumica * [[13. 4.]] - [[Čedomir Jovanović]], srpski političar * 13. 4. - [[Saša Ivaci]], hrvatski operni pjevač * [[16. 4.]] - [[Nataša Zvereva]], bjeloruska teniserka * [[18. 4.]] - [[David Tennant]], glumac * [[21. 4.]] - [[Anvar al-Avlaki]], propagandista Al Kaide u Jemenu († [[2011]]) * [[27. 4.]] - [[Artūras Karnišovas]], košarkaš * 27. 4. - [[Aleksandar Knežević]] - Knele, kriminalac († [[1992]]) * [[29. 4.]] - [[Siniša Vuco]], hrvatski pjevač === Maj/Svibanj === * [[1. 5.]] - [[Nenad Peruničić]], rukometaš, trener * [[6. 5.]] - [[Chris Shiflett]], njemački muzičar, gitarista u [[Foo Fighters]] * [[14. 5.]] - [[Sofia Coppola]], scenarista, producent, režiser * [[17. 5.]] - [[Máxima Zorreguieta|Máxima]], kraljica-supružnica Holandije * [[26. 5.]] - [[Kylie Ireland]], glumac * 26. 5. - [[Matt Stone]], ko-kreator ''South Park''-a === Jun/Juni/Lipanj === * [[3. 6.]] - [[Gabor Sagmajster]], motociklista * [[4. 6.]] - [[Joseph Kabila]], predsednik DR Kongo * [[5. 6.]] - [[Mark Wahlberg]], glumac, pevač * [[10. 6.]] - [[Bobby Jindal]], američki političar * [[16. 6.]] - [[Tupac Shakur]], američki hiphop-artist i glumac († [[1996]]) * [[26. 6.]] - [[Max Biaggi]], motociklista * [[27. 6.]] - [[Dipendra Bir Bikram Shah Dev]], kralj [[Nepal]]a 1-4 juna 2001. († [[2001]]) * [[28. 6.]] - [[Fabien Barthez]], golman * 28. 6. - [[Elon Musk]], preduzetnik (PayPal, Tesla Motors, SpaceX) * 28. 6. - [[Abu Bakr al-Bagdadi]], samozvani kalif u Iraku i Siriji === Jul/Juli/Srpanj === * [[3. 7.]] - [[Julian Assange]], novinar, aktivista * [[6. 7.]] - [[Mlađan Šilobad]], košarkaš * [[9. 7.]] - [[Marc Andreessen]], koautor brauzera ''Mosaic'' * [[11. 7.]] - [[Leisha Hailey]], američka glumica * [[12. 7.]] - [[Kristi Yamaguchi]], klizačica * [[13. 7.]] - [[Ivana Boban]], glumica * [[15. 7.]] - [[Danijela Martinović]], hrvatska pjevačica * [[17. 7.]] - [[Cory Doctorow]], autor, aktivista * [[19. 7.]] - [[Vitalij Kličko]], bokser, ukrajinski političar * [[20. 7.]] - [[Sandra Oh]], glumica * [[21. 7.]] - [[Charlotte Gainsbourg]], glumica, pevačica * [[28. 7.]] - [[Abu Bakr al-Bagdadi]], lider ID († [[2019]]) === Avgust/August/Kolovoz === * [[7. 8.]] - [[Gregor Fučka]], košarkaš * [[10. 8.]] - [[Roy Keane]], irski nogometaš * [[12. 8.]] - [[Pete Sampras]], američki teniser * [[20. 8.]] - [[David Walliams]], glumac, komičar * [[22. 8.]] - [[Vojin Ćetković]], srpski glumac * [[28. 8.]] - [[Nikola Bulatović]], košarkaš * [[30. 8.]] - [[Zvonko Milojević]], golman * [[31. 8.]] - [[Chris Tucker]], glumac, komičar === Septembar/Rujan === * [[1. 9.]] - [[Hakan Şükür]], turski nogometaš * [[6. 9.]] - [[Dolores O'Riordan]], kantautorica ''The Cranberries'' († [[2018]]) * [[8. 9.]] - [[David Arquette]], glumac * [[11. 9.]] - [[Markos Moulitsas]], američki politički aktivist i bloger * [[12. 9.]] - [[Goran Ivanišević]], hrvatski tenisač, pobjednik [[Wimbledon]]a * [[13. 9.]] - [[Stella McCartney]], modni kreator * [[17. 9.]] - [[Sergej Barbarez]], bosanskohercegovački nogometaš * 17. 9. - [[Slavko Goluža]], rukometaš, trener * 17. 9. - [[Adriana Karembeu]], manekenka * [[18. 9.]] - [[Lance Armstrong]], biciklista * 18. 9. - [[Ana Netrebko]], operska pevačica * 18. 9. - [[Lora Orlović]], glumica * [[20. 9.]] - [[Henrik Larsson]], švedski nogometaš * [[21. 9.]] - [[Zoran Mirković]] Bata, fudbaler * [[22. 9.]] - [[Märtha Louise]], princeza [[Norveška|Norveške]] * [[30. 9.]] - [[Jenna Elfman]], glumica === Oktobar/Listopad === * [[10. 10.]] - [[Elvir Bolić]], bosanskohercegovački nogometaš * [[13. 10.]] - [[Sacha Baron Cohen]], glumac, komičar * [[15. 10.]] - [[Niko Kovač]], nogometaš * [[20. 10.]] - [[Snoop Dogg]], američki raper * 20. 10. - [[Aleksandar Popović]], srpski hemičar i političar * 20. 10. - [[Dannii Minogue]], pevačica * [[21. 10.]] - [[Jade Jagger]], draguljarka, Mickova kćerka * [[22. 10.]] - [[Amanda Coetzer]], teniserka * [[29. 10.]] - [[Winona Ryder]], američka glumica * [[31. 10.]] - [[Sašo Gešovski]], vojnik JNA († [[1991]]) === Novembar/Studeni === * [[7. 11.]] - [[Elvedin Beganović]], bosanskohercegovački nogometaš * [[16. 11.]] - [[Aleksandar Popov (plivač)|Aleksandar Popov]], ruski plivač * [[21. 11.]] - [[Srna Lango]], glumica * [[24. 11.]] - [[Aleksandar Božović]], bosanskohercegovački golman * [[25. 11.]] - [[Christina Applegate]], američka glumica * 25. 11. - [[Vesna Vukelić Vendi]], pevačica * [[26. 11.]] - [[Boris Milivojević]], glumac === Decembar/Prosinac === * [[6. 12.]] - [[Helena Bulaja]], multimedijalna umjetnica * 6. 12. - [[Richard Krajicek]], holandski teniser * [[7. 12.]] - [[Jasmin Bašić]], operni pjevač * [[15. 12.]] - [[Mirela Holy]], hrvatska političarka * [[17. 12.]] - [[Igor Kokoškov]], košarkaški trener * [[18. 12.]] - [[Željka Kovačević Andrijanić]], hrvatska književnica * 18. 12. - [[Arantxa Sánchez Vicario]], teniserka * [[24. 12.]] - [[Ricky Martin]], pjevač * [[25. 12.]] - [[Justin Trudeau]], premijer Kanade * 25. 12. - [[Dido]], pjevačica * 25. 12. - [[Boban Rajović]], pjevač * [[26. 12.]] - [[Jared Leto]], glumac, pevač === Kroz godinu === * [[Ašhen Ataljanc]], balerina == Smrti == {{glavni članak|:Kategorija:Umrli 1971.}} === Januar/Siječanj &ndash; Mart/Ožujak === * [[10. 1.]] - [[Coco Chanel]], francuska modna kreatorica (* [[1883]]) * [[14. 1.]] - [[Aleksandar Solovjev]], ruski istoričar i srpski naučnik (* [[1890]]) * [[25. 1.]] - [[Hermann Hoth]], nemački general (* [[1885]]) * 25. 1. - [[Savić Marković Štedimlija]], književnik (* [[1906]]) * [[27. 1.]] - [[Jacobo Árbenz]], bivši predsednik Gvatemale (* [[1913]]) * 27. 1. - [[Milovan Zoričić]], hrvatski pravnik i sportski djelatnik (* [[1884]]) * [[25. 2.]] - [[Theodor Svedberg]], hemičar, nobelovac (* [[1884]]) * [[26. 2.]] - [[Fernandel]], francuski filmski glumac (* [[1903]]) * [[28. 2.]] - [[Paul Bader]], nemački general (* [[1883]]) * [[8. 3.]] - [[Harold Lloyd]], američki glumac (* [[1893]]) * [[9. 3.]] - [[Papa Kiril VI od Aleksandrije]] (* [[1902]]) * [[11. 3.]] - [[Philo Farnsworth]], pionir televizije (* [[1906]]) * [[16. 3.]] - [[Thomas E. Dewey]], američki političar (* [[1902]]) * [[22. 3.]] - [[Hazim Šabanović]], historičar-osmanista (* [[1916]]) * [[31. 3.]] - [[Toma Živanović]], pravnik, akademik (* [[1884]]) === April/Travanj &ndash; Jun/Lipanj === * [[3. 4.]] - [[Joseph Valachi]], gangster (* [[1903]]) * [[6. 4.]] - [[Igor Stravinski]], ruski kompozitor (* [[1882]]) * [[8. 4.]] - [[Ivan Vurnik]], slovenski arhitekt (* [[1884]]) * [[19. 4.]] - [[Ljubo Karaman]], povjesničar umjetnosti, konzervator (* [[1886]]) * [[21. 4.]] - [[François Duvalier]], predsednik Haitija (* [[1907]]) * [[8. 5.]] - [[Milentije Popović]], pred. savezne skupštine (* [[1913]]) * [[12. 5.]] - [[Tor Johnson]], rvač, glumac (* [[1903]]) * [[16. 5.]] - [[Fedor Aranacki]], hrvatski pravnik (* [[1888]].) * [[19. 5.]] - [[Ogden Nash]], pesnik (* [[1902]]) * [[23. 5.]] - [[Josip Pupačić]], hrvatski književnik (* [[1928]].) * [[28. 5.]] - [[Audie Murphy]], glumac, visokoodlikovani vojnik (* [[1925]]) * [[30. 5.]] - [[Marcel Dupré]], orguljaš, kompozitor (* [[1886]]) * [[1. 6.]] - [[Reinhold Niebuhr]], američki teolog, etičar (* [[1892]]) * [[4. 6.]] - [[György Lukács]], mađarski filozof i književni kritičar (* [[1885]]) * [[17. 6.]] - [[Arif Heralić]], rudar, lik sa novčanice (* [[1922]]) * [[25. 6.]] - [[John Boyd Orr]], biolog, političar, nobelovac (* [[1880]]) * [[28. 6.]] - [[Franz Stangl]], njemački SS-oficir (* [[1908]]) === Jul/Srpanj &ndash; Septembar/Rujan === * [[1. 7.]] - [[William Lawrence Bragg]], engleski fizičar, nobelovac (* [[1890]]) * [[3. 7.]] - [[Jim Morrison]], pjevač, legendarni vođa [[Doors]]-a (* [[1943]]) * [[6. 7.]] - [[Louis Armstrong]], američki jazz-muzičar (* [[1901]]) * [[7. 7.]] - [[Ub Iwerks]], animator (* [[1901]]) * [[9. 7.]]. - [[Zlatko Šulentić]], hrvatski slikar (* [[1893]].) * [[15. 7.]] - [[Ljubiša Jovanović]], srpski glumac (* [[1908]]) * [[26. 7.]] - [[Diane Arbus]], fotografkinja (* [[1923]]) * [[1. 8.]] - [[Vincent Harris]], britanski arhitekta (* [[1876]]) * [[14. 8.]] - [[Mehmedalija Mak Dizdar]], veliki bosanski pjesnik (* [[1917]]) * [[27. 8.]] - [[Margaret Bourke-White]], fotografkinja (* [[1904]]) * [[6. 9.]] - [[Mladen Kauzlarić]], arhitekt (* [[1896]]) * [[11. 9.]] - [[Nikita Hruščov]], bivši šef partije i vlade SSSR (* [[1894]]) * 11. 9. - [[Bella Darvi]], poljsko-francuska glumica (* [[1928]]) * [[13. 9.]] - [[Lin Biao]], potpredsednik KP Kine, ministar odbrane (* [[1907]]) * [[20. 9.]] - [[Jorgos Seferis]], pesnik, nobelovac (* [[1900]]) === Oktobar/Listopad &ndash; Decembar/Prosinac === * [[11. 10.]] - [[Chester Conklin]], glumac (* [[1886]]) * [[12. 10.]] - [[Gene Vincent]], američki rock-muzičar (* [[1935]]) * 12. 10. - [[Dean Acheson]], bivši državni sekretar SAD (* [[1893]]) * [[29. 10.]] - [[Arne Tiselius]], švedski hemičar, nobelovac (* [[1902]]) * 6. 11. - Carol Willis, model (* 1949) * [[17. 11.]] - [[Gladys Cooper]], glumica (* [[1888]]) * [[11. 12.]] - [[Richard and Maurice McDonald|Maurice McDonald]], pionir brze hrane (* [[1902]]) * [[12. 12.]] - [[David Sarnoff]], RTV pionir (* [[1891]]) * [[15. 12.]] - [[Paul Pierre Lévy]], francuski matematičar * [[18. 12.]] - [[Diana Lynn]], pijanistkinja, glumica (* [[1926]]) * [[20. 12.]] - [[Roy O. Disney]], direktor kompanije (* [[1893]]) * [[22. 12.]] - [[Sulejman Filipović]], društveno-politički radnik (* [[1896]]) * [[28. 12.]] - [[Max Steiner]], filmski kompozitor (* [[1888]]) * [[30. 12.]] - [[Borut Kardelj]], pesnik, arhitekt, Edvardov sin (* [[1941]]) == Nobelove nagrade == * [[Nobelova nagrada za fiziku|'''Fizika''']]: [[Dennis Gábor]] (izum i razvoj [[Holografija|holografskog]] metoda) * [[Nobelova nagrada za kemiju|'''Kemija''']]: [[Gerhard Herzberg]] (doprinos poznavanju elektronske strukture i geometrije molekula, naročito [[Slobodni radikali|slobodnih radikala]]) * [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|'''Fiziologija i medicina''']]: [[Earl W. Sutherland, Jr.]] (otkrića u vezi mehanizma akcije hormona, → [[sistem sekundarnih glasnika]]) * [[Nobelova nagrada za književnost|'''Književnost''']]: [[Pablo Neruda]] (za poeziju koja s akcijom elementarne sile oživljava sudbinu i snove jednog kontinenta) * [[Nobelova nagrada za mir|'''Mir''']]: [[Willy Brandt]] (za poboljšanje odnosa sa Istočnom Nemačkom, Poljskom i SSSR) * [[Nobelova nagrada za ekonomiju|'''Ekonomija''']]: [[Simon Kuznets]] (empirijski zasnovano tumačenje ekonomskog rasta koje je dovelo do novog i produbljenog uvida u ekonomsku i socijalnu strukturu i procese razvoja) == Reference == {{reference|2}} ; Literatura * Milan Bajec, Ivan Dolničar (1981). Jugoslavija 1941-1981, Beograd: Eksport pres. == Spoljne veze == * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-86.shtml Problems of Contemporary Yugoslavia], Slobodan Stanković, Open Society Archives - Radio Free Europe. * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-3-119.shtml Yugoslavia's Population After Recent Census], OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-366.shtml On the Eve of Yugoslav Self-Managers' Congress], Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-239.shtml Vukmanovic Describes His Last Meeting with Khrushchev; How Rankovic "Bugged" Tito's Bedroom], S.Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-4-315.shtml Vukmanovic Continues His Story of the Conflict between Yugoslav and Bulgarian Communists], S.Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/79-3-247.shtml Yugoslavia's "New Left" Reappears], OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/67-3-249.shtml Yugoslav-Soviet Relations Beset with "Serious Differences," Zagreb Daily Claims], S.Stanković, OSA-RFE * [http://www.osaarchivum.org/files/holdings/300/8/3/text/67-3-233.shtml Zagreb Daily Protests Against Anti-Yugoslav Line in the Soviet Party History], S.Stanković, OSA-RFE {{commonscat|1971}} [[Kategorija:Godine]] 9541jufhkxsv5ofj1bg7qgm61w0h6sm Litvanska košarkaška reprezentacija 0 32732 41262124 41262054 2022-08-17T20:11:25Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Košarkaška reprezentacija Litvanije]] wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Košarkaška reprezentacija Litvanije]] 753h649jx5cqbyypg7aildwud98b47e J. R. R. Tolkien 0 33807 41262128 41261158 2022-08-17T22:30:42Z Anssi Puro 176948 Datoteka wikitext text/x-wiki {{redirect|Tolkien}} {{Infokutija pisac | ime = John Ronald Reuel Tolkien | slika = | opis = J.R.R. Tolkien godine 1916. kao pripadnik britanske vojske u prvom svjetskom ratu | datum_rođenja = [[3. 1.|3.1.]] [[1892]]. | mjesto_rođenja = [[Bloemfontein]], [[Slobodna Država Oranje]] | datum_smrti = [[2. 9.|2.9.]] [[1973]]. | mjesto_smrti = [[Bournemouth]], [[Engleska]] | zanimanje = [[pisac]], [[visoko obrazovanje|univerzitetski profesor]], [[filologija]] | nacionalnost =[[ujedinjeno Kraljevstvo|britanska]] | žanr = [[High fantasy]], [[prijevod]], [[književna kritika]] | debut_works = ''[[The Hobbit]]'', 1937. | uticaj_od = [[George MacDonald]], [[Njemački paganizam]], [[Grčko-rimska mitologija]], ''[[Kalevala]]'', [[Biblija]] | uticaj_na = [[C. S. Lewis]]; kasniji autori [[high fantasy]]ja i [[fantasy]]ja| potpis = }} [[File:J. R. R. Tolkien, ca. 1925.jpg|thumb|J .R .R. Tolkien]] '''Džon Ronald Ruel Tolkin''' (John Ronald Reuel Tolkien) <!--Ime ne može biti "na nekom jeziku", kao eng. John Brant, nego se samo napiše ime u originalu i to je to--> ([[3. 1.|3. januar]] [[1892]]. – [[2. 9.|2. septembar]] [[1973]]) je bio profesor [[staroengleski jezik|anglosaksonskog jezika]] na [[Oksfordski univerzitet|Oksfordskom univerzitetu]] u periodu od [[1925]]. do [[1945]]. godine, kao i profesor [[engleski jezik|engleskog jezika]] i [[književnost]]i, takođe na Oksfordu, od [[1945]]. do [[1959]]. godine. Bavio se pisanjem [[fantasy|epske fantastike]], [[fantastika|fantastike]] uopšte i [[poezija|poezije]] tokom celog života, i kroz njih je doživeo međunarodnu slavu. Van naučnih krugova, najpoznatiji je kao autor romana „''[[The Lord of the Rings|Gospodar prstenova]]''”, zatim njegovog prethodnika, „[[Hobit (roman)|Hobita]]”, kao i velikog broja posthumno izdatih knjiga o istoriji zamišljenog sveta zvanog [[Arda]], najviše jednog njenog kontinenta, [[Srednja Zemlja (Tolkien)|Srednje zemlje]], gde se odigrava radnja ova njegova dva najpoznatija romana. Velika popularnost i uticaj ovih dela su ustoličila Tolkina kao oca [[žanr]]a moderne [[visoka fantastika|visoke fantastike]] ({{jez-en|High-fantasy}}). Što se tiče naučnih krugova, bio je visoko uvaženi [[leksikograf]] i stručak za [[anglosaksonski jezik|anglosaksonski]] i [[staronordijski jezik]]. Pripadao je književnoj diskusionoj grupi ''The Inklings'' i bio je blizak prijatelj sa K.S. Luisom (C.S. Lewis). == Biografija == Tolkin je rođen u Blumfontejnu (Bloemfontein) u današnjoj [[Južna Afrika|Južnoafričkoj Republici]], kao sin Artura Tolkina (Arthur Tolkien), engleskog bankara, i Mejbel Tolkin, rođene Safild (Mabel Tolkien, neé Suffield). Većina Tolkinovih predaka po ocu, koliko je poznato, bili su zanatlije. Porodica Tolkin potiče iz [[Saksonija|Saksonije]] u [[Nemačka|Nemačkoj]], ali živi u [[Engleska|Engleskoj]] od [[18. vijek|XVIII veka]]. Prezime ''Tolkin'' je anglicizirano ''Tollkiehn'' od nemačkog ''tollkühn'', ''ludo odvažan''. Lik pod imenom Profesor Rašbold (Professor Rushbold) u ''The Notion Club Papers'' je aluzija na ovo ime. Tolkin je imao samo jednog brata, Hilarija Artura Ruela Tolkina (Hillary Arthur Reuel Tolkien), rođenog [[17. 2.|17. februara]] [[1894]]. godine. Tolkin se sa svojom majkom, koja se teško nosila sa afričkom klimom, vratio u Englesku u trećoj godini – otac mu je umro u Južnoj Africi od teškog krvarenja u mozgu pre nego što im se mogao pridružiti. Pošto je on bio jedini član porodice koji je bio zaposlen, živeli su sa Mejbelinim roditeljima u [[Birmingham|Birmingemu]] (Birmingham) neko vreme, ali su uskoro, već [[1896]], prešli u Serhol (Sarehole), tada selo u Vorvikširu (Warwickshire), a danas deo Birmingema. Mejbel je podučavala svoja dva sina i Džon je bio predan učenik. Naučila ga je mnogo o [[botanika|botanici]], ali najviše su ga zanimali jezici – majka ga je naučila osnovama [[latinski jezik|latinskog]] vrlo rano. Naučio je da čita u četvrtoj godini, a ubrzo je znao i dobro da piše. Pohađao je ''Školu kralja Edvarda'' (''King Edward’s School''), ''Akademiju kralja Filipa'' (''King Phillip’s Academy'') i studirao je na ''Egzeter koledžu'' u Oksfordu (Exeter College, Oxford). Njegova majka je prešla u [[Katoličanstvo|rimokatoličku veru]], uprkos oštrim protestima njene porodice. Umrla je od [[dijabetes]]a [[1904]], kada je Tolkinu bilo dvanaest godina, a on je ceo život smatrao da je postala mučenik za svoju veru, što će imati veliki uticaj na njegova katolička uverenja. Tolkinova predana vera je bila značajni faktor u prevođenju [[K.S. Luis]]a u [[hrišćanstvo]], a njegova dela sadrže dosta hrišćanske simbolike i vrednosti. Budući siroče, odgajio ga je otac Frensis Morgan (Father Francis Morgan) iz Birmingemskog oratorijuma, u delu Birmingema zvanom Edžbaston (Edgbaston), gde je dalje i odrastao. Tamo je upoznao i zaljubio se u Edit Brat (Edith Bratt) (koja će kasnije poslužiti kao model za [[Lutijena (Tolkin)|Lutijenu]]). Uprkos mnogim preprekama, on uspeva da se oženi njome, svojom prvom i najiskrenijom ljubavi u životu. Tolkin se priključio britanskoj vojsci tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svetskog rata]]. U tom periodu je video mnoge sadrugove, od kojih su neki bili njegovi najbliži prijatelji, kako ginu, a on sam je uskoro završio u bolnici zbog rovovske groznice. Tokom oporavka, počinje da piše seriju [[bajka|bajki]], zasnovanih na proučavanju mitologije i folklora, koje naziva „''Knjiga izgubljenih priča''” (''The Book of Lost Tales''). Proučavaoci njegovih dela kažu da je rat uticao na njegovo pisanje i to tako što je kroz fantaziju nalazio put da pobegne od okrutne realnosti fabrika, mašina, pušaka i bombi [[20. vijek|XX veka]]. Njegovo prvo civilno zaposlenje nakon rata bilo je na ''Oksfordskom rečniku engleskog jezika'' (''Oxford English Dictionary''), u kojem je, među mnogim drugim<!--Kad se kaže "drugima", to se odnosi samo na osobe, ljudska bića, tako da ovde izgleda kao da se misli na mnoge druge editore riječnika-->, reč ''morž'' ({{jez-en|''walrus''}}) njegov unos. [[1920]]. godine postaje docent za [[engleski jezik]] na Univerzitetu u Lidsu (''University of Leeds''), ali se [[1925]]. vraća u [[Oksford]] kao profesor [[anglosaksonski jezik|anglosaksonskog jezika]]. [[1945]]. godine prelazi na oksfordski koledž Merton <!--u srpskom jeziku se kaže prvo šta je, pa kako se zove))-->(''Merton College, Oxford''), gde postaje profesor engleskog jezika i književnosti, što ostaje sve do penzionisanja [[1959]]. godine. Džon i Edit Tolkin imaju četvoro dece: Džona Fransisa Ruela [John Francis Reuel] ([[1917]].), Majkla Hilarija Ruela [Michael Hilary Reuel] ([[1920]].), [[Kristofer Tolkin|Kristofera Ruela]] [Christopher Reuel] ([[1924]].) i Prisilu Anu Ruel [Priscilla Anne Reuel] ([[1929]].). Tolkin je umro u [[Oksford]]u [[1973]]. godine, i sahranjen je na groblju Volverkot (Wolvercote Cemetery) kraj svoje žene Edit, a na nadgrobnom spomeniku su uz njihova imena uklesana i imena [[Beren (Tolkin)|Berena]] i [[Lutjena (Tolkin)|Lutjene]], upoređujući njihovu ljubav sa najvećom ljubavnom pričom Srednje zemlje. == Pisanje == Tolkin je uživao u izmišljanju priča da bi zabavio decu. Svake godine je za njih pisao pisma od [[Deda Mraz|Božić Bate]] i slao im ih za [[Božić]]. Ona su sakupljena i izdata u knjizi pod imenom „''Očeva božićna pisma''” (''The Father Christmass Letters''). Tolkin nikada nije očekivao da će njegove priče postati popularne. Na nagovor bivšeg studenta, izdao je knjigu koju je napisao za svoju decu pod naslovom „''[[Hobit (roman)|Hobit]]''” (''The Hobbit'') [[1937]]. godine. Iako namenjena deci, postala je popularna i kod odrasle čitalačke publike, i to dovoljno popularna da izdavačka kuća „Allen & Unwin” zatraži od Tolkina da napiše nastavak. Ovo je rezultiralo njegovim najpoznatijim delom, koje će postati trotomni roman „''[[The Lord of the Rings|Gospodar prstenova]]''” (''The Lord of the Rings'') (izdat u periodu [[1954]]-[[1955]]). Tolkinu je trebalo skoro deset godina da napiše svoju sagu, tokom kojih je imao svesrdnu podršku prijatelja iz ''The Inklings'', posebno K.S. Luisa, autora poznate serije knjiga o zemlji Narniji. „''[[The Lord of the Rings|Gospodar prstenova]]''” je ubrzo postao veoma popularna knjiga kod mlađe populacije 1960-ih, i do danas je ostao u vrhu čitanosti kao jedno od najpopularnijih dela fantastike XX veka, i prema prodaji i prema ispitivanjima čitatelja. Tolkin je u početku nameravao da ispriča dečiju priču sličnu „''[[Hobit (roman)|Hobitu]]''”, ali ona je ubrzo prerasla u mračnije i ozbiljnije delo. Iako direktan nastavak „''[[Hobit (roman)|Hobita]]''”, obraća se starijoj publici, opisujući mnogo dublju i veću istoriju Srednje zemlje, čija će se veličina i sjaj pokazati tek u posthumno skupljenim rukopisima izdatim u knjizi „''[[Silmarilion]]''” (''The Silmarillion'') i drugim knjigama. Tolkin je bio profesionalni filolog i jezici i mitologije koje je proučavao ostavili su veliki trag u njegovim delima. Tako su imena Patuljaka iz „''[[Hobit (roman)|Hobita]]''” potiču iz mitova ''Voluspa'' (''Völuspá'') i ''Eda'' (''Edda''), dok su neki zapleti (npr. krađa pehara iz zmajevog legla) uzeti iz epa „''[[Beovulf]]''” (''Beowulf''). Tolkin je nastavio da se bavi istorijom Srednje zemlje do svoje smrti. Njegov sin [[Kristofer Tolkin]] je uz pomoć pisca fantastike Gaja Gavrijela Keja (''Guy Gavriel Kay'') sredio deo tog materijala i izdao ga u jednom delu pod imenom „''[[Silmarilion]]''” [[1977]]. godine. Kristofer je nastavio da sređuje i izdaje materijal vezan za nastanak Srednjeg sveta, odnosno dela kao što su ''Istorija Srednje zemlje''” (''The History of Middle-earth'')" u dvanaest tomova i „''Nedovršene priče''” (''Unfinished Tales''). Ona sadrže nedovršene, napuštene, alternativne i često kontradiktorne verzije priča na kojima je Tolkin radio decenijama, često ih prerađujući, prepisujući i proširujući. Samo je „''[[Silmarilion]]''” u skladu sa prethodno izdatim romanima, i to samo zahvaljujući Kristoferovoj preradi – iako i on sam kaže da i dalje ostaju neke nesuglasice. Čak je i „''[[Hobit (roman)|Hobit]]''” ostao delimično neusaglašen sa „''[[The Lord of the Rings|Gospodarom prstenova]]''” nakon njegovog izdavanja, iako je mnogo toga izmenjeno i čak jedno celo poglavlje prerađeno u drugom izdanju iz [[1951]]. U univerzitetu Market (''Marquette University'') u [[Milwaukee|Milvokiju]], [[Wisconsin|Viskonsin]], [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] (''Milwaukee, Wisconsin, USA'') čuvaju se originalni rukopisi „''[[The Lord of the Rings|Gospodara prstenova]]''” i „''[[Hobit (roman)|Hobita]]''”, dok su u Oksfordu rukopis „''[[Silmarilion]]a''” i Tolkinovih naučnih radova (među kojima i najbolji prevod epa „''Beovulf''” na engleski jezik, koji je nađen tek nedavno, ali je već postao obavezna literatura za studente engleskog jezika i književnosti u Oksfordu). == Jezici == [[Filologija]], nauka o jezicima, ostala je Tolkinova najveća ljubav tokom celog života. Budući [[jezikoslovlje|lingvista]], stvorio je čak petnaest [[veštački jezici|veštačkih jezika]], od kojih su napoznatija dva [[Vilovnjaci (Tolkin)|vilovnjačka]] iz „''[[The Lord of the Rings|Gospodara prstenova]]''” : [[kvenija]] i [[sindarin]]. Kasnije je razvio čitavu [[kosmogonija|kosmogoniju]] i [[historija|istoriju]] [[Srednja zemlja|Srednje zemlje]] kao pozadinu za te jezike. Uz ogromno poznavanje [[anglosaksonski jezik|anglosaksonskog]] i [[drevni norveški jezik|drevnog norveškog jezika]], Tolkin je govorio ili razumeo dosta evropskih jezika, od [[velški jezik|velškog]] i [[gelski jezik|gelskog]] do [[romanski jezici|romanskih]] ([[francuski jezik|francuski]], [[španski jezik|španski]] i [[italijanski jezik|italijanski]]), [[germanski jezici|germanskih]] (rani oblici [[nemački jezik|nemačkog]] i [[holandski jezik|holandskog]] kao što je [[stari saksonski jezik|stari saksonski]]) i [[baltički jezici|baltičkih]] i [[slavenski jezici|slovenskih]] (kao što su [[litvanski jezik|litvanski]] i [[ruski jezik|ruski]], a sa razumevanjem je čitao i [[srpski jezik|srpski]]<!--Zasto "čak i srpski"?-->). Od svih jezika koje je znao, najviše je voleo [[finski jezik|finski]], koji je naučio da bi u originalu mogao pročitati finski ep ''[[Kalevala]]'' (''Kalevala''); govorio je da mu zvuk finskog najviše prija. == Bibliografija == Imena dela su data u originalu, uz naslov na srpskom jeziku, ako je delo prevedeno i izdato na njemu. === Naučni radovi === * ''A Middle-English Vocabulary'' ([[1922]]) * ''Sir Gawain and the Green Knight'' ([[1924]]) – sa E.V. Gordonom, anonimno remek-delo srednjoengleske književnosti * ''Some Contributions to Middle-English Lexicography'' ([[1925]]) * ''The Devil’s Coach Horses'' ([[1925]]) * ''Anacrene Wisse and Hali Meiohad'' ([[1929]]) * ''Sigelwara Land – I & II'' ([[1932]]/[[1935]]) * ''The Reeve’s Tale'' ([[1934]]) * ''The Monsters and the Critics'' ([[1936]]) – predavanje, revolucionarna savremena kritika „''Beovulfa''” * ''Songs for the Philologistis'' ([[1936]]) * ''On Fairy-Stories'' ([[1939]]) * ''Sir Orfeo'' ([[1944]]) – izdanje srednjovekovne pesme * ''On Fairy-Stories'' ([[1947]]) – esej * ''Ofermod'' ([[1953]]) – uz pesmu ''The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm’s Son'' * ''Ancrene Wisse: The English Text of Ancrene Riwle'' ([[1962]]) * ''English and Welsh'' ([[1963]]) * ''Jerusalem Bible'' ([[1966]]) – pomoćni prevodilac i leksikograf === Proza === * ''The Hobbit or There and Back Again'' ([[1937]]) – ''[[Hobit (roman)|Hobit ili Tamo i opet natrag]] * ''The Leaf by Niggle'' ([[1945]]) – ''Mazalov list'' – kratka priča * ''Farmer Giles of Ham'' ([[1949]]) – ''Farmer Gil od Buta'' * ''The Lord of the Rings'' - ''[[The Lord of the Rings|Gospodar prstenova]]'' ** ''The Fellowship of the Ring'' ([[1954]]) – ''Družina Prstena'' ** ''The Two Towers'' ([[1954]]) – ''Dve kule'' ** ''The Return of the King'' ([[1955]]) – ''Povratak kralja'' * ''Tree and Leaf'' ([[1964]]) – ''Drvo i List'' (''O Vilinskim pričama'' i ''Mazalov List'' uz pesmu ''Mitopeja'') * ''Tolkien on Tolkien'' ([[1966]]) – autobiografija * ''Smith of Wotton Major'' ([[1967]]) – ''Kovač iz Velikog Vutona'' === Poezija === Godine označavaju vreme nastanka, osim ako nije drugačije napomenuto. * ''The Battle of the Eastern Field'' ([[1911]]) * ''From the many-willow'd margin of the immemorial Thames'' ([[1913]]) * ''Goblin Feet'' ([[1915]]) * ''The Happy Mariners'' ([[1920]]) * ''The Clerke's Compleinte'' ([[1920]]) * ''Iumonna Gold Galdre Bewunden'' ([[1923]]) * ''The City of the Gods'' ([[1923]]) * ''The Eadigan Saelidan'' ([[1923]]) * ''Why the Man in the Moon Came Down Too Soon'' ([[1923]]) * ''Enigmala Saxonic - a Nuper Inventa Duo'' ([[1923]]) * ''The Cat and the Fiddle: A Nursery-Rhyme Undone and its Scandalous secret Unlocked'' ([[1923]]) * ''An Evening in Tavrobel'' ([[1924]]) * ''The Lonely Isle'' ([[1924]]) * ''The Princess Ni'' ([[1924]]) * ''Light as Leaf on Lindentree'' ([[1925]]) * ''The Nameless Land'' ([[1926]]) * ''Adventures in Unnatural History and Medieval Metres, being the Freaks of Fisiologus'' ([[1927]]) * ''Progress in Bimble Town'' ([[1931]]) * ''Errantry'' ([[1933]]) * ''Fíriel'' ([[1934]]) * ''The Adventures of Tom Bombadil'' ([[1934]]) * ''Songs for the Philologists'' sa E.V. Gordonom i dr., izdato [[1936]]. * ''The Dragon's Visit'' ([[1937]]) * ''Knocking at the Door: Lines induced by sensations when waiting for an answer a the door of an Exalted Academic Person'' ([[1937]]) * ''The Lay of Aotrou and Itroun'' ([[1945]]) * ''The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm's Son'' ([[1953]]) * ''Imram'' ([[1955]]) * Zbirka ''The Adventures of Tom Bombadil and Other Verses from the Red Book'' – ''Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige'' ([[1962]]) * ''Bilbo's Last Song'' ([[1966]]) * Zbirka ''The Road Goes Ever On'' izdata ([[1967]]) * ''Once upon a time'' ([[1965]]) * ''For W. H. A.'' ([[1967]]) * ''Lay of the Children of Húrin'' – štampana u ''The Lays of Beleriand'' ([[1985]]) * ''The Lay of Leithian'' – štampana u ''The Lays of Beleriand'' ([[1985]]) === Posthumno izdata dela === * Prevodi pesama ''Pearl'' i ''Sir Orfeo'' ([[1975]]) * ''The Father Christmas Letters'' ([[1976]]) * ''The Silmarillion'' – ''Silmarilion'' ([[1977]]) * ''Pictures by J. R. R. Tolkien'' ([[1979]]) * ''Unfinished Tales of Númenor and Middle-earth'' – ''Nedovršene priče Numenora i Srednjeg sveta'' ([[1980]]) * ''The Letters of J.R.R. Tolkien'' (priredili Kristofer Tolkin i Hamfri Karpenter [Humphrey Carpenter]) ([[1981]]) * ''The Old English Exodus Text'' ([[1981]]) * ''Finn and Hengest: The Fragment and the Episode'' ([[1981]]) * ''Mr. Bliss'' ([[1982]]) * ''The Monsters and the Critics'' – zbirka eseja ([[1983]]) * ''The History of Middle-Earth'': ([[1983]]–[[1996]]) ** I ''The Book of Lost Tales 1'' ([[1983]]) ** II ''The Book of Lost Tales 2'' ([[1984]]) ** III ''The Lays of Beleriand'' ([[1985]]) ** IV ''The Shaping of Middle-earth'' ([[1986]]) ** V ''The Lost Road and Other Writings'' ([[1987]]) ** VI ''The Return of the Shadow (The History of The Lord of the Rings vol. 1)'' ([[1988]]) ** VII ''The Treason of Isengard (The History of The Lord of the Rings vol. 2)'' ([[1989]]) ** VIII ''The War of the Ring (The History of The Lord of the Rings vol. 3)'' ([[1990]]) ** IX ''Sauron Defeated (The History of The Lord of the Rings vol. 4)'' ([[1992]]) ** X ''Morgoth's Ring (The Later Silmarillion vol. 1)'' ([[1993]]) ** XI ''The War of the Jewels (The Later Silmarillion vol. 2)'' ([[1994]]) ** XII ''The Peoples of Middle-earth'' ([[1996]]) ** ''Index'' ([[2002]]) * ''J. R. R. Tolkien: Artist and Illustrator'' – zbirka Tolkinove umetnosti ([[1995]]) * ''Roverandom'' – ''[?]'' ([[1998]]) == Knjige o Tolkinu i njegovom svetu == Mali izbor od knjiga koje su napisane o DŽ.R.R.Tolkinu i njegovom svetu: * ''J. R. R. Tolkien - A Biography'' – biografija autora Hamfrija Karpentera [Humphrey Carpenter] ([[1977]]) * ''The Complete Guide to Middle-earth'' – enciklopedijska knjiga Roberta Fostera [Robert Foster] ([[1978]]) * ''Journeys of Frodo'' – atlas „''[[The Lord of the Rings|Gospodara prstenova]]''” autora Barbare Streči [Barbara Strachey] ([[1981]]) * ''The Atlas of Middle-earth'' – atlas „''[[The Lord of the Rings|Gospodara prstenova]]''”, „''[[Hobit (roman)|Hobita]]''”, „''[[Silmarilion]]a''” i „''[[Nedovršene priče|Nedovršenih priča]]''” autora Keren Vin Fonstad [Karen Wynn Fonstad] ([[1991]]) * ''J. R. R. Tolkien - Author of the Century'' – T.A. Šipi [T. A. Shippey] ([[2000]]) * ''The Complete Tolkien Companion - 3rd edition'' – enciklopedijska knjiga, koja pokriva „''[[The Lord of the Rings|Gospodara prstenova]]''”, „''[[Hobit (roman)|Hobita]]''”, „''[[Silmarilion]]''” i „''[[Nedovršene priče]]''”, znatno dopunjeno izdanje od prethodna dva, autora DŽ.E.A. Tajler [J. E. A. Tyler] == Filmovi zasnovani na Tolkinovim knjigama == * „''[[The Lord of the Rings|Gospodar prstenova]]''” je adaptiran u [[Gospodar prstenova (film)|film]] iz tri dela (2001, 2002. i 2003), koji je režirao novozelandski reditelj [[Piter Džekson]] [Peter Jackson]. * [[1978]]. godine je Ralf Bakši [Ralph Bakshi] režirao animirani film (sniman u rotoskop tehnici) koji pokriva otprilike polovinu romana, a čiji nastavak nije nikada snimljen. [[1980]]. je drugi reditelj, Rankin-Bas [Rankin-Bass], snimio dečiji animirani film koji se ugrubo nastavlja na Bakšijev, pod nazivom ''Povratak kralja'', a isti reditelj je nešto ranije ([[1977]]) snimio i animirani TV film prema „Hobitu”. Tolkin je prava za film, scenu i robu „Hobita” i „Gospodara prstenova” prodao firmi ''United Artists'' [[1968]]. godine, ali oni nikada nisu snimili film, tako da su [[1976]]. prodali prava firmi ''Tolkien Enterprises''. Prava za „Silmarilion” i dalje pripadaju firmi ''The J.R.R. Tolkien Estate ltd.'', koja je u vlasništvu njegovih potomaka. == Umetnici == Umetnici koji su inspiraciju našli u Tolkinovim delima, kao i umetnici koji su oslikali izdanja njegovih dela na srpskom jeziku: * Polina Bejns [Pauline Bayens] – Tolkinova omiljena umetnica * Inger Edelfeld [Inger Edelfeldt] * Rodžer Garland [Roger Garland] * Majkl Hejg [Michael Hague] * Tim i Greg Hildebrant [Tim and Greg Hildebrant] * Džon Hau [John Howe] – učestvovao u vizuelnom oblikovanju Džeksonovog „''Gospodara prstenova''” * Alan Li [Alan Lee] – učestvovao u vizuelnom oblikovanju Džeksonovog „''Gospodara prstenova''” * Angus MekBrajd [Angus McBride] * Ted Nasmit [Ted Nasmith] * Dobrosav Bob Živković * Vlada Vesović == Povezano == * [[Jezici Srednjeg sveta]] * [[Kvenija]] * [[Sindarin]] * [[Tengvar]] == Eksterni linkovi == {{Commonscat|J. R. R. Tolkien}} * [http://www.tolkien.co.yu/ Krčma „Poni koji se propinje“ - najbolja srpska internet prezentacija na temu Tolkina] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080924105601/http://www.tolkien.co.yu/ |date=2008-09-24 }} * [http://wiki.tolkien.co.yu/wiki/Main_Page Enciklopedija fantastike, viki sajt na srpskom jeziku] * [http://tolkien.hr/portal/content/view/2/5/ Ea - Hrvatski Tolkien portal] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070630235058/http://tolkien.hr/portal/content/view/2/5/ |date=2007-06-30 }} {{Gospodar prstenova}} {{Lifetime|1892|1973|Tolkien, J. R. R.}} [[Kategorija:J. R. R. Tolkien| ]] [[Kategorija:Engleski pisci]] [[Kategorija:Britanski lingvisti]] [[Kategorija:Pisci fantasyja]] [[Kategorija:Alumni Univerziteta u Oksfordu]] [[Kategorija:Authority control]] 71p012b7g7fp0u4tmw1f1p90rdn7tax Spisak predsednika Vlada Srbije 0 65435 41262097 41083382 2022-08-17T14:58:59Z 188.2.5.115 wikitext text/x-wiki U spisku koji sledi navedeni su '''predsednici Vlada''' koje su upravljale Srbijom od 1805. do danas. Datumi su zaključno sa 1918. godinom dati po starom, julijanskom kalendaru, koji je kasnio za gregorijanskim 20 dana u XIX i 13 dana u XX veku. == Nazivi vlada == Mada je "Vlada" kolokvijalni naziv, to nije morao biti formalni, ustavni, naziv. Prema "[[Turski ustav|Turskom ustavu]]" od [[1838]] postojala je [[Knjažeska kancelarija]] kojoj je na čelu bio "predstavnik knjažeski", zadužen i za inostrane poslove. Prema zakonu od 10.3.1862. ustanovljen je ''Sovet Ministerski'' na čelu sa odgovarajućim ''predsedateljem''. Ustav iz 1888. (posle usvajanja [[Vukov pravopis|Vukovog pravopisa]]) pominje ''Ministarski Savet'' na čelu sa ''Predsednikom M. S.''. Ovi nazivi su zadržani i u jugoslovenskim ustavima iz 1921. ([[Vidovdanski ustav|Vidovdanski]]) i 1931. ([[Septembarski ustav|Septembarski]]). Knez/Kralj je takođe imao izvršnu vlast, kao nadređen vladi. U Srbiji kao delu druge Jugoslavije, korišćen je naziv ''Vlada'' 1945-53, ''Izvršno veće'' 1953-90 i opet ''Vlada'' od 1990. == Ustanička Srbija 1804-1835 == [[Datoteka:Praviteljstvujušči sovjet serbski.JPG|thumb|80px|Pečat P. S.]] Centralni organ vlasti tokom [[Prvi srpski ustanak|Prvog srpskog ustanka]] bio je ''[[Praviteljstvujušči sovjet serbski]]'' (1805-13), sa popečiteljima (ministrima) uvedenim [[1811]]. * [[Prota Mateja Nenadović]] (1805-1807) * [[Mladen Milovanović]] (1807-1811) * [[Karađorđe|Karađorđe Petrović]] (1811-1813) == Kneževina i Kraljevina Srbija 1835-1882 == [[Datoteka:Coat of Arms of the Principality of Serbia.png|thumb|150px|Grb kneževine]] [[Datoteka:Civil_Flag_of_Serbia.svg|thumb|150px|Zastava kneževine]] U godinama 1815-1839., nakon [[Drugi srpski ustanak|Drugog srpskog ustanka]], nije postojao položaj koji bi ličio na mesto predsednika vlade, budući da je knjaz Miloš ([[Berat (povelja)|beratom]] iz [[1830]]. potvrđen za naslednog kneza) u potpunosti držao izvršnu vlast u svojim rukama. Miloš se odrekao položaja 1.6.1839., njegov sin i naslednik [[Knez Milan Obrenović|Milan]] je umro već 27. juna. Kao knez će se vratiti u Srbiju 25.1.1859. (posle zbacivanja Aleksandra Karađorđevića) i umreti 14.9.1860. Srbiji (tj. [[Beogradski pašaluk|Beogradskom pašaluku]]) je 1833. priključeno [[Šest nahija]]. * [[Koča Marković]] (3. februar 1835. - 14. februar 1839.) * [[Avram Petronijević]] (14. februar 1839. - 3. maj 1840.), od 26.4. 1840. zastupao ga [[Paun Janković]] === Knez [[Mihailo Obrenović]] === Prva vlada kneza Mihaila je okončana 26.8.1842. Druga vlada je trajala od 14.9.1860. do ubistva 29.5.1868. * [[Đorđe Protić]] (3. maj - 26. avgust 1842.) * Avram Petronijević (26. avgust - 24. septembar 1843.) === [[Knez Aleksandar Karađorđević]] === Knez Aleksandar je izabran za kneza 2.9.1842. i smenjen 11.12.1858. * [[Aleksa Simić]] (24. septembar 1843. - 29. septembar 1844.) (od 7. avgusta do 24. oktobra 1843. bilo prazno) * Avram Petronijević (29. septembar 1844. - 10. april 1852.) * [[Ilija Garašanin]] (13. april 1852. - 14. mart 1853.) * Aleksa Simić (14. mart 1853. - 16. decembar 1855.) * [[Aleksa Janković]] (16. decembar 1855. - 29. maj 1856.) * [[Stevan Marković]] (29. maj 1856. - 19. juni 1857.) privremeno do 16.9. 1856, a od tada stalno Aleksa Simić * Stevan Marković (19. jun 1857. - 31. maj 1858.) * [[Stevan Magazinović]] (31. maj 1858. - 6. april 1859.) === Knez Miloš (drugi put) === * [[Cvetko Rajović]] (6. april 1859. - 27. oktobar 1860.) === Knez Mihailo (drugi put) === * [[Filip Hristić]] (27. oktobar 1860. - 9. oktobar 1861.) * Ilija Garašanin (9. decembar 1861. - 3. novembar 1867.) * [[Jovan Ristić]] (3. novembar 1867. - 21. novembar 1867.) * [[Nikola Hristić]] (22. novembar 1867. - 21. juni 1868.) === Knez/[[Kralj Milan Obrenović]] === [[Datoteka:Royal Coat of arms of Serbia (1882–1918).svg|thumb|150px|Grb kraljevine]] [[Datoteka:State Flag of Serbia (1882-1918).svg|thumb|120px|Zastava kraljevine]] Maloletni Milan je proglašen knezom 20. juna/[[2. jul]]a [[1868]], preuzeo kraljevske dužnosti 10/[[22. avgust]]a [[1872]], proglasio kraljevinu 22. februara/[[6. mart]]a [[1882]]. i abdicirao istog datuma [[1889]]. Srbija je na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] 1/[[13. jul]]a [[1878]]. dobila punu nezavisnost i proširenje na jugu (datumi po starom kalendaru:). * [[Đorđe Cenić]] (21. jun 1868. - 27. jul 1869.) * [[Radivoje Milojković]] (17. juli 1869. - 10. avgust 1872.) * [[Milivoje Blaznavac]] (10. avgust 1872. - 2. april 1873.) (umro 24.3.) * Jovan Ristić (2. april 1873. - 22. oktobar 1873.) * [[Jovan Marinović]] (22. oktobar 1873. - 25. novembar 1874.) * [[Aćim Čumić]] (25. novembar 1874. - 22. januar 1875.) * [[Danilo Stefanović]] (22. januar 1875. - 19. avgust 1875.) * [[Stevča Mihailović]] (19. avgust 1875. - 26. septembar 1875.) * [[Ljubomir Kaljević]] (26. septembar 1875. - 24. april 1876.) * Stevča Mihailović (24. april 1876. - 1. oktobar 1878.) * Jovan Ristić (1. oktobar 1878. - 21. oktobar 1880.) * [[Milan Piroćanac]] (21. oktobar 1880. - 21. septembar 1883.) * Nikola Hristić (21. septembar 1883. - 7. februar 1884.) * [[Milutin Garašanin (političar)|Milutin Garašanin]] (7. februar 1884. - 1. jun 1887.) * Jovan Ristić (1. jun 1887. - 19. decembar 1887.) * [[Sava Grujić]] (19. decembar 1887. - 14. aprila 1888.) * Nikola Hristić (14. april 1888. - 21. februar 1889.) * [[Kosta Protić]] (21. - 22. februar 1889.) === [[Kralj Aleksandar Obrenović]] === Maloletni Aleksandar Obrenović je postao kralj 22. februara/6. marta 1889, proglasio se punoletnim 1/[[13. april]]a [[1893]], ubijen je 29. maja/[[11. jun]]a [[1903]]. * Sava Grujić (22. februar 1889. - 11. februar 1891.) * [[Nikola Pašić]] (11. februar 1891. - 9. avgust 1892.) * [[Jovan Avakumović]] (9. avgust 1892. - 1. april 1893.) * [[Lazar Dokić]] (1. april 1893. - 23. novembar 1893.) * Sava Grujić (23. novembar 1893. - 12. januar 1894.) * [[Đorđe Simić]] (21. januar 1894. - 21. mart 1894.) * [[Svetomir Nikolajević]] (21. mart 1894. - 15. oktobara 1894.) * Nikola Hristić (15. oktobar 1894. - 25. jun 1895.) * [[Stojan Novaković]] (25. jun 1895. - 17. decembar 1896.) * [[Đorđe Simić]] (17. decembar 1896. - 11. oktobar 1897.) * [[Vladan Đorđević]] (11. oktobar 1897. - 12. jul 1900.) * [[Aleksa Jovanović]] (12. jul 1900. - 20. mart 1901.) * [[Mihailo Vujić]] (20. mart 1901. - 7. oktobar 1902.) * [[Petar Velimirović]] (7. oktobar - 7. novembar 1902.) * [[Dimitrije Cincar-Marković]] (7. novembar 1902. - 29. maj 1903.) === Kralj [[Petar I Karađorđević]] === Kralj od 1903, sin [[Kralj Aleksandar Karađorđević|Aleksandar]] regent od 11.6.1914. (stari kalendar), umro 16.8.1921. (novi kalendar), kao prvi kralj Srba, Hrvata i Slovenaca. Srbija je prema miru od 18.5.1913., posle [[Balkanski ratovi|Prvog balkanskog rata]], znatno uvećana ([[Stara Srbija]] i [[Makedonija]]). * Jovan Avakumović (29. maj 1903. - 21. septembar 1903.) * Sava Grujić (21. septembar 1903. - 27. novembar 1904.) * Nikola Pašić (27. novembar 1904. - 16. maj 1905.) * [[Ljubomir Stojanović]] (16. maj 1905. - 1. mart 1906. * Sava Grujić (1. mart 1906. - 17. april 1906.) * Nikola Pašić (17. april 1906 - 30. maj 1907.) * Nikola Pašić (30. maj 1907 - 7. jul 1908.) * Petar Velimirović (7. jul 1908. - 11. februar 1909.) * Stojan Novaković (11. februar 1909. - 11. oktobar 1909.) * Nikola Pašić (11. oktobar 1909. - 25. jun 1911.) * [[Milovan Milovanović]] (25. jun 1911. - 18. jun 1912.) * [[Marko Trifković]] (18. jun 1912. - 30. avgust 1912.) * Nikola Pašić (30. avgust 1912. - 7. decembar 1918.) == Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija 1918-1945 == [[Datoteka:Coat of arms of the Kingdom of Yugoslavia.svg|left|thumb|75px]] [[Datoteka:Flag_of_the_Kingdom_of_Yugoslavia.svg|thumb|75px]] {{main|Spisak predsednika vlada Jugoslavije}} Prva Jugoslavija je bila unitarno uređena - podeljena na 33 oblasti 1922-29, zatim [[Banovine Kraljevine Jugoslavije|9 banovina]] plus Uprava grada Beograda do 1939. i konačno, do okupacije aprila 1941., s jednom banovinom manje, formiranjem [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Srbija je bila samo geografski pojam, tako da za šefove vlade treba pogledati [[Spisak predsednika Vlada Jugoslavije]]. Vlada Kraljevine Jugoslavije je bila međunarodno priznata do 1945. == Okupirana Srbija 1941-1944. == Delove današnje Srbije su anektirale Mađarska (Bačka), Bugarska (jugoistočna Srbija i deo Kosmeta) i Albanija (deo Kosmeta i deo Sandžaka). Banat je formalno pripadao Srbiji, ali su njime direktno upravljali Nemci. Srem je priključen [[NDH]]. Ostatak Srbije, manji od današnje uže (centralne) Srbije (ali sa severnim Kosovom) imao je kvislinšku vladu. Prvo je formiran Aćimovićev "Savet komesara ministarstava" a zatim Nedićeva vlada (tj. Ministarski savet)<ref>[http://www.znaci.net/00001/21_12.htm Ministri u kolaboracionističkim vladama]</ref> * [[Milan Aćimović]] (4. maj 1941. – 29. avgust 1941.) * [[Milan Nedić]] (29. avgust 1941. – 20. oktobar 1944.) [[Partizani]] su na oslobođenim teritorijama osnivali nove organe vlasti, Narodno-oslobodilačke odbore (NOO), na raznim nivoima, pa je tako u [[Užice|Užicu]] [[17.11.|17. nov.]] [[1941]]. osnovan i Glavni NOO Srbije ([[GNOOS]]), na čelu sa [[Dragojlo Dudić|Dragojlom Dudićem]]. Ali, ubrzo je došlo do pada "[[Užička republika|Užičke republike]]" i povlačenja iz Srbije, pa je GNOOS prestao s delovanjem. Biće obnovljen u avgustu 1944., na početku borbi za oslobođenje Srbije, na čelu će mu biti dr Blagoje Nešković. == Federalna Srbija, Narodna i Socijalistička Republika 1944-1990 == [[Datoteka:SR Serbia coa.png|thumb|120px|Grb do 2004]] [[Datoteka:Flag of the Socialist Republic of Serbia.svg|thumb|100px|Zastava do 1991]] U drugoj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] je obnovljena državnost Srbije, koja je sada u sastavu imala dve pokrajine, [[Vojvodina|Vojvodinu]] i [[Kosmet]] (puni nazivi i ovlašćenja pokrajina su se menjali). Dana [[11.11.|11. nov.]] 1944. je osnovana Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije (ASNOS), kao ''zakonodavni i izvršni'' organ Srbije, izvršne funkcije je obavljalo Predsedništvo od 35 članova. Na prvom zasedanju ASNOS-a, održanom aprila sledeće godine, izabrana je Narodna vlada federalne Srbije ("federalna" = federalna jedinica). Ustav ''Narodne Republike Srbije'' usvojen je 17. januara 1947. Prema ustavnom zakonu NR Srbije od 5. februara 1953., naziv "Vlada" je zamenjen sa ''Izvršno veće'', sa sekretarima umesto ministara. Ustav ''Socijalističke Republike Srbije'' usvojen je 9. aprila 1963. Sve ove promene su išle za odgovarajućim promenama na saveznom nivou ([[DFJ]], [[FNRJ]], [[SFRJ]]). [[Josip Broz Tito]] je imao faktički vrhovni autoritet u Jugoslaviji i Srbiji 1944/45 - 1980. * [[Blagoje Nešković]] (9. april 1945. - 5. septembar 1948.) * [[Petar Stambolić]] (5. septembar 1948. - 16. decembar 1953., 2. mandat od 5.2.1953.) * [[Jovan Veselinov]] (16. decembar 1953. - 6. april 1957.) * [[Miloš Minić]] (6. april 1957. - 9. jun 1962.) * [[Slobodan Penezić Krcun]] (9. jun 1962. - 9. jun 1964.) * [[Stevan Doronjski]] (9. juni 1964. - 17. novembar 1964.) * [[Dragi Stamenković]] (17. novembar 1964. - 6. juni 1967.) * [[Đurica Jojkić]] (6. juni 1967. - 7. maj 1969.) * [[Milenko Bojanić]] (7. maj 1969. - 6. maj 1974.) * [[Dušan Čkrebić]] (6. maj 1974. - 6. maj 1978.) * [[Ivan Stambolić]] (6. maj 1978. - 5. maj 1982.) ([[Tito]] umro [[4.5.]][[1980]].) * [[Branislav Ikonić]] (7. maj 1982. - 6. maj 1986.) * [[Desimir Jeftić]] (6. maj 1986. - 5. decembar 1989.) ([[Osma sednica CK SKS|Osma sednica]] 24.9.1987.) * [[Stanko Radmilović]] (5. decembar 1989. - 15. januar 1991.) == Republika Srbija od 1990. == [[Datoteka:Flag_of_Serbia_(1992-2004).svg|thumb|100px|Zastava do 2004]] [[Datoteka:Coat_of_arms_of_Serbia.svg|thumb|80px|Veliki grb, od 2004]] [[Datoteka:Flag_of_Serbia.svg|thumb|100px|Zastava (državna), od 2004]] Ustav Republike Srbije ("[[Slobodan Milošević|Miloševićev]]") usvojen je 28. septembra 1990., vraćen je naziv "Vlada" i ministri. Nakon raspada druge Jugoslavije proglašena je [[SRJ]] 27.4.1992. Posle [[НАТО бомбардовање СРЈ|NATO bombardovanja]], Kosmet je stavljen pod upravu [[UN]] juna 1999. Milošević zbačen 5.10.2000. SRJ je zamenjena Državnom zajednicom [[SCG]] 4. feb. 2003., raspuštenom 3.6.2006 (proglašenjem nezavisnosti [[Crna Gora|Crne Gore]]). Kosovo je proglasilo nezavisnost 17.2.2008., što Srbija ne priznaje. * [[Dragutin Zelenović]] (15. januar 1991. - 23. decembar 1991.) * [[:sr:Радоман_Божовић|Radoman Božović]] (23. decembar 1991. - 10. februar 1993.) * [[Nikola Šainović]] (10. februar 1993. - 18.mart 1994.) * [[Mirko Marjanović]] (18. mart 1994. - 24. oktobar 2000.) * [[Milomir Minić]] (24. oktobar 2000. - 25. januar 2001.) === Posle Miloševića === * [[Zoran Đinđić]] ([[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]) (25. januar 2001. - 12. mart 2003.) * [[Zoran Živković (političar)|Zoran Živković]] ([[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]) (13. mart 2003. - 4. mart 2004.) * [[Vojislav Koštunica]] ([[Demokratska stranka Srbije|DSS]]) (4. mart 2004. – 7. jul 2008.; 2. mandat od 15.5.2007.) * [[Mirko Cvetković]] ([[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]) (7. jul 2008. - 27. jul 2012.) * [[Ivica Dačić]] ([[SPS]]) (27. jul 2012. - 27. april 2014) * [[Aleksandar Vučić]] ([[Srpska napredna stranka|SNS]]) (27. april 2014. - 31. maj 2017.) * [[Ana Brnabić]] (29. jun 2017. - danas) == Povezano == * [[Premijer Srbije]] * [[Spisak predsednika Srbije]] * [[Predsednici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]] * [[Spisak ministara pravde Srbije]] == Fusnote == {{reflist}} == Spoljašnje veze == * [https://web.archive.org/web/20040128191434/http://www.geocities.com/capitolHill/rotunda/2209/Serbia.html Rukovodioci Srbije] * [https://web.archive.org/web/20070311231030/http://www.geocities.com/capitolHill/rotunda/2209/Yugoslavia.html Rukovodioci Jugoslavije] * [http://www.worldstatesmen.org/Yugoslavia.html Vladari Srbije i Jugoslavije (www.worldstatesmen.org)] * [http://rulers.org/ruls2.html#serbia Vladari Srbije (rulers.org)] * [http://tosic.interfree.it/Europe/Yu-Serbia.htm Vladari Srbije (tosic.interfree.it)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070527200342/http://tosic.interfree.it/Europe/Yu-Serbia.htm |date=2007-05-27 }} * [https://web.archive.org/web/20060719074959/http://www.terra.es/personal/mothman/serbia.htm Lideri Srbije od 1989. (www.terra.es)] * [https://web.archive.org/web/20060222022827/http://www.terra.es/personal/mothman/fry.htm Lideri Jugoslavije od 1992. (www.terra.es)] [[Kategorija:Predsednici Vlade Srbije|#]] [[Kategorija:Spiskovi političara]] 47hgrks8r3xsldwj6ixinvrfkzbiyxb 41262100 41262097 2022-08-17T15:28:40Z Vipz 151311 Poništena izmjena 41262097 [[Special:Contributions/188.2.5.115|korisnika 188.2.5.115]] ([[User talk:188.2.5.115|razgovor]]) Bolje napiši ili prenesi sa :sr: nenapravljeni članak nego da linkamo na drugu Vikipediju. wikitext text/x-wiki U spisku koji sledi navedeni su '''predsednici Vlada''' koje su upravljale Srbijom od 1805. do danas. Datumi su zaključno sa 1918. godinom dati po starom, julijanskom kalendaru, koji je kasnio za gregorijanskim 20 dana u XIX i 13 dana u XX veku. == Nazivi vlada == Mada je "Vlada" kolokvijalni naziv, to nije morao biti formalni, ustavni, naziv. Prema "[[Turski ustav|Turskom ustavu]]" od [[1838]] postojala je [[Knjažeska kancelarija]] kojoj je na čelu bio "predstavnik knjažeski", zadužen i za inostrane poslove. Prema zakonu od 10.3.1862. ustanovljen je ''Sovet Ministerski'' na čelu sa odgovarajućim ''predsedateljem''. Ustav iz 1888. (posle usvajanja [[Vukov pravopis|Vukovog pravopisa]]) pominje ''Ministarski Savet'' na čelu sa ''Predsednikom M. S.''. Ovi nazivi su zadržani i u jugoslovenskim ustavima iz 1921. ([[Vidovdanski ustav|Vidovdanski]]) i 1931. ([[Septembarski ustav|Septembarski]]). Knez/Kralj je takođe imao izvršnu vlast, kao nadređen vladi. U Srbiji kao delu druge Jugoslavije, korišćen je naziv ''Vlada'' 1945-53, ''Izvršno veće'' 1953-90 i opet ''Vlada'' od 1990. == Ustanička Srbija 1804-1835 == [[Datoteka:Praviteljstvujušči sovjet serbski.JPG|thumb|80px|Pečat P. S.]] Centralni organ vlasti tokom [[Prvi srpski ustanak|Prvog srpskog ustanka]] bio je ''[[Praviteljstvujušči sovjet serbski]]'' (1805-13), sa popečiteljima (ministrima) uvedenim [[1811]]. * [[Prota Mateja Nenadović]] (1805-1807) * [[Mladen Milovanović]] (1807-1811) * [[Karađorđe|Karađorđe Petrović]] (1811-1813) == Kneževina i Kraljevina Srbija 1835-1882 == [[Datoteka:Coat of Arms of the Principality of Serbia.png|thumb|150px|Grb kneževine]] [[Datoteka:Civil_Flag_of_Serbia.svg|thumb|150px|Zastava kneževine]] U godinama 1815-1839., nakon [[Drugi srpski ustanak|Drugog srpskog ustanka]], nije postojao položaj koji bi ličio na mesto predsednika vlade, budući da je knjaz Miloš ([[Berat (povelja)|beratom]] iz [[1830]]. potvrđen za naslednog kneza) u potpunosti držao izvršnu vlast u svojim rukama. Miloš se odrekao položaja 1.6.1839., njegov sin i naslednik [[Knez Milan Obrenović|Milan]] je umro već 27. juna. Kao knez će se vratiti u Srbiju 25.1.1859. (posle zbacivanja Aleksandra Karađorđevića) i umreti 14.9.1860. Srbiji (tj. [[Beogradski pašaluk|Beogradskom pašaluku]]) je 1833. priključeno [[Šest nahija]]. * [[Koča Marković]] (3. februar 1835. - 14. februar 1839.) * [[Avram Petronijević]] (14. februar 1839. - 3. maj 1840.), od 26.4. 1840. zastupao ga [[Paun Janković]] === Knez [[Mihailo Obrenović]] === Prva vlada kneza Mihaila je okončana 26.8.1842. Druga vlada je trajala od 14.9.1860. do ubistva 29.5.1868. * [[Đorđe Protić]] (3. maj - 26. avgust 1842.) * Avram Petronijević (26. avgust - 24. septembar 1843.) === [[Knez Aleksandar Karađorđević]] === Knez Aleksandar je izabran za kneza 2.9.1842. i smenjen 11.12.1858. * [[Aleksa Simić]] (24. septembar 1843. - 29. septembar 1844.) (od 7. avgusta do 24. oktobra 1843. bilo prazno) * Avram Petronijević (29. septembar 1844. - 10. april 1852.) * [[Ilija Garašanin]] (13. april 1852. - 14. mart 1853.) * Aleksa Simić (14. mart 1853. - 16. decembar 1855.) * [[Aleksa Janković]] (16. decembar 1855. - 29. maj 1856.) * [[Stevan Marković]] (29. maj 1856. - 19. juni 1857.) privremeno do 16.9. 1856, a od tada stalno Aleksa Simić * Stevan Marković (19. jun 1857. - 31. maj 1858.) * [[Stevan Magazinović]] (31. maj 1858. - 6. april 1859.) === Knez Miloš (drugi put) === * [[Cvetko Rajović]] (6. april 1859. - 27. oktobar 1860.) === Knez Mihailo (drugi put) === * [[Filip Hristić]] (27. oktobar 1860. - 9. oktobar 1861.) * Ilija Garašanin (9. decembar 1861. - 3. novembar 1867.) * [[Jovan Ristić]] (3. novembar 1867. - 21. novembar 1867.) * [[Nikola Hristić]] (22. novembar 1867. - 21. juni 1868.) === Knez/[[Kralj Milan Obrenović]] === [[Datoteka:Royal Coat of arms of Serbia (1882–1918).svg|thumb|150px|Grb kraljevine]] [[Datoteka:State Flag of Serbia (1882-1918).svg|thumb|120px|Zastava kraljevine]] Maloletni Milan je proglašen knezom 20. juna/[[2. jul]]a [[1868]], preuzeo kraljevske dužnosti 10/[[22. avgust]]a [[1872]], proglasio kraljevinu 22. februara/[[6. mart]]a [[1882]]. i abdicirao istog datuma [[1889]]. Srbija je na [[Berlinski kongres|Berlinskom kongresu]] 1/[[13. jul]]a [[1878]]. dobila punu nezavisnost i proširenje na jugu (datumi po starom kalendaru:). * [[Đorđe Cenić]] (21. jun 1868. - 27. jul 1869.) * [[Radivoje Milojković]] (17. juli 1869. - 10. avgust 1872.) * [[Milivoje Blaznavac]] (10. avgust 1872. - 2. april 1873.) (umro 24.3.) * Jovan Ristić (2. april 1873. - 22. oktobar 1873.) * [[Jovan Marinović]] (22. oktobar 1873. - 25. novembar 1874.) * [[Aćim Čumić]] (25. novembar 1874. - 22. januar 1875.) * [[Danilo Stefanović]] (22. januar 1875. - 19. avgust 1875.) * [[Stevča Mihailović]] (19. avgust 1875. - 26. septembar 1875.) * [[Ljubomir Kaljević]] (26. septembar 1875. - 24. april 1876.) * Stevča Mihailović (24. april 1876. - 1. oktobar 1878.) * Jovan Ristić (1. oktobar 1878. - 21. oktobar 1880.) * [[Milan Piroćanac]] (21. oktobar 1880. - 21. septembar 1883.) * Nikola Hristić (21. septembar 1883. - 7. februar 1884.) * [[Milutin Garašanin (političar)|Milutin Garašanin]] (7. februar 1884. - 1. jun 1887.) * Jovan Ristić (1. jun 1887. - 19. decembar 1887.) * [[Sava Grujić]] (19. decembar 1887. - 14. aprila 1888.) * Nikola Hristić (14. april 1888. - 21. februar 1889.) * [[Kosta Protić]] (21. - 22. februar 1889.) === [[Kralj Aleksandar Obrenović]] === Maloletni Aleksandar Obrenović je postao kralj 22. februara/6. marta 1889, proglasio se punoletnim 1/[[13. april]]a [[1893]], ubijen je 29. maja/[[11. jun]]a [[1903]]. * Sava Grujić (22. februar 1889. - 11. februar 1891.) * [[Nikola Pašić]] (11. februar 1891. - 9. avgust 1892.) * [[Jovan Avakumović]] (9. avgust 1892. - 1. april 1893.) * [[Lazar Dokić]] (1. april 1893. - 23. novembar 1893.) * Sava Grujić (23. novembar 1893. - 12. januar 1894.) * [[Đorđe Simić]] (21. januar 1894. - 21. mart 1894.) * [[Svetomir Nikolajević]] (21. mart 1894. - 15. oktobara 1894.) * Nikola Hristić (15. oktobar 1894. - 25. jun 1895.) * [[Stojan Novaković]] (25. jun 1895. - 17. decembar 1896.) * [[Đorđe Simić]] (17. decembar 1896. - 11. oktobar 1897.) * [[Vladan Đorđević]] (11. oktobar 1897. - 12. jul 1900.) * [[Aleksa Jovanović]] (12. jul 1900. - 20. mart 1901.) * [[Mihailo Vujić]] (20. mart 1901. - 7. oktobar 1902.) * [[Petar Velimirović]] (7. oktobar - 7. novembar 1902.) * [[Dimitrije Cincar-Marković]] (7. novembar 1902. - 29. maj 1903.) === Kralj [[Petar I Karađorđević]] === Kralj od 1903, sin [[Kralj Aleksandar Karađorđević|Aleksandar]] regent od 11.6.1914. (stari kalendar), umro 16.8.1921. (novi kalendar), kao prvi kralj Srba, Hrvata i Slovenaca. Srbija je prema miru od 18.5.1913., posle [[Balkanski ratovi|Prvog balkanskog rata]], znatno uvećana ([[Stara Srbija]] i [[Makedonija]]). * Jovan Avakumović (29. maj 1903. - 21. septembar 1903.) * Sava Grujić (21. septembar 1903. - 27. novembar 1904.) * Nikola Pašić (27. novembar 1904. - 16. maj 1905.) * [[Ljubomir Stojanović]] (16. maj 1905. - 1. mart 1906. * Sava Grujić (1. mart 1906. - 17. april 1906.) * Nikola Pašić (17. april 1906 - 30. maj 1907.) * Nikola Pašić (30. maj 1907 - 7. jul 1908.) * Petar Velimirović (7. jul 1908. - 11. februar 1909.) * Stojan Novaković (11. februar 1909. - 11. oktobar 1909.) * Nikola Pašić (11. oktobar 1909. - 25. jun 1911.) * [[Milovan Milovanović]] (25. jun 1911. - 18. jun 1912.) * [[Marko Trifković]] (18. jun 1912. - 30. avgust 1912.) * Nikola Pašić (30. avgust 1912. - 7. decembar 1918.) == Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija 1918-1945 == [[Datoteka:Coat of arms of the Kingdom of Yugoslavia.svg|left|thumb|75px]] [[Datoteka:Flag_of_the_Kingdom_of_Yugoslavia.svg|thumb|75px]] {{main|Spisak predsednika vlada Jugoslavije}} Prva Jugoslavija je bila unitarno uređena - podeljena na 33 oblasti 1922-29, zatim [[Banovine Kraljevine Jugoslavije|9 banovina]] plus Uprava grada Beograda do 1939. i konačno, do okupacije aprila 1941., s jednom banovinom manje, formiranjem [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Srbija je bila samo geografski pojam, tako da za šefove vlade treba pogledati [[Spisak predsednika Vlada Jugoslavije]]. Vlada Kraljevine Jugoslavije je bila međunarodno priznata do 1945. == Okupirana Srbija 1941-1944. == Delove današnje Srbije su anektirale Mađarska (Bačka), Bugarska (jugoistočna Srbija i deo Kosmeta) i Albanija (deo Kosmeta i deo Sandžaka). Banat je formalno pripadao Srbiji, ali su njime direktno upravljali Nemci. Srem je priključen [[NDH]]. Ostatak Srbije, manji od današnje uže (centralne) Srbije (ali sa severnim Kosovom) imao je kvislinšku vladu. Prvo je formiran Aćimovićev "Savet komesara ministarstava" a zatim Nedićeva vlada (tj. Ministarski savet)<ref>[http://www.znaci.net/00001/21_12.htm Ministri u kolaboracionističkim vladama]</ref> * [[Milan Aćimović]] (4. maj 1941. – 29. avgust 1941.) * [[Milan Nedić]] (29. avgust 1941. – 20. oktobar 1944.) [[Partizani]] su na oslobođenim teritorijama osnivali nove organe vlasti, Narodno-oslobodilačke odbore (NOO), na raznim nivoima, pa je tako u [[Užice|Užicu]] [[17.11.|17. nov.]] [[1941]]. osnovan i Glavni NOO Srbije ([[GNOOS]]), na čelu sa [[Dragojlo Dudić|Dragojlom Dudićem]]. Ali, ubrzo je došlo do pada "[[Užička republika|Užičke republike]]" i povlačenja iz Srbije, pa je GNOOS prestao s delovanjem. Biće obnovljen u avgustu 1944., na početku borbi za oslobođenje Srbije, na čelu će mu biti dr Blagoje Nešković. == Federalna Srbija, Narodna i Socijalistička Republika 1944-1990 == [[Datoteka:SR Serbia coa.png|thumb|120px|Grb do 2004]] [[Datoteka:Flag of the Socialist Republic of Serbia.svg|thumb|100px|Zastava do 1991]] U drugoj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] je obnovljena državnost Srbije, koja je sada u sastavu imala dve pokrajine, [[Vojvodina|Vojvodinu]] i [[Kosmet]] (puni nazivi i ovlašćenja pokrajina su se menjali). Dana [[11.11.|11. nov.]] 1944. je osnovana Antifašistička skupština narodnog oslobođenja Srbije (ASNOS), kao ''zakonodavni i izvršni'' organ Srbije, izvršne funkcije je obavljalo Predsedništvo od 35 članova. Na prvom zasedanju ASNOS-a, održanom aprila sledeće godine, izabrana je Narodna vlada federalne Srbije ("federalna" = federalna jedinica). Ustav ''Narodne Republike Srbije'' usvojen je 17. januara 1947. Prema ustavnom zakonu NR Srbije od 5. februara 1953., naziv "Vlada" je zamenjen sa ''Izvršno veće'', sa sekretarima umesto ministara. Ustav ''Socijalističke Republike Srbije'' usvojen je 9. aprila 1963. Sve ove promene su išle za odgovarajućim promenama na saveznom nivou ([[DFJ]], [[FNRJ]], [[SFRJ]]). [[Josip Broz Tito]] je imao faktički vrhovni autoritet u Jugoslaviji i Srbiji 1944/45 - 1980. * [[Blagoje Nešković]] (9. april 1945. - 5. septembar 1948.) * [[Petar Stambolić]] (5. septembar 1948. - 16. decembar 1953., 2. mandat od 5.2.1953.) * [[Jovan Veselinov]] (16. decembar 1953. - 6. april 1957.) * [[Miloš Minić]] (6. april 1957. - 9. jun 1962.) * [[Slobodan Penezić Krcun]] (9. jun 1962. - 9. jun 1964.) * [[Stevan Doronjski]] (9. juni 1964. - 17. novembar 1964.) * [[Dragi Stamenković]] (17. novembar 1964. - 6. juni 1967.) * [[Đurica Jojkić]] (6. juni 1967. - 7. maj 1969.) * [[Milenko Bojanić]] (7. maj 1969. - 6. maj 1974.) * [[Dušan Čkrebić]] (6. maj 1974. - 6. maj 1978.) * [[Ivan Stambolić]] (6. maj 1978. - 5. maj 1982.) ([[Tito]] umro [[4.5.]][[1980]].) * [[Branislav Ikonić]] (7. maj 1982. - 6. maj 1986.) * [[Desimir Jeftić]] (6. maj 1986. - 5. decembar 1989.) ([[Osma sednica CK SKS|Osma sednica]] 24.9.1987.) * [[Stanko Radmilović]] (5. decembar 1989. - 15. januar 1991.) == Republika Srbija od 1990. == [[Datoteka:Flag_of_Serbia_(1992-2004).svg|thumb|100px|Zastava do 2004]] [[Datoteka:Coat_of_arms_of_Serbia.svg|thumb|80px|Veliki grb, od 2004]] [[Datoteka:Flag_of_Serbia.svg|thumb|100px|Zastava (državna), od 2004]] Ustav Republike Srbije ("[[Slobodan Milošević|Miloševićev]]") usvojen je 28. septembra 1990., vraćen je naziv "Vlada" i ministri. Nakon raspada druge Jugoslavije proglašena je [[SRJ]] 27.4.1992. Posle [[НАТО бомбардовање СРЈ|NATO bombardovanja]], Kosmet je stavljen pod upravu [[UN]] juna 1999. Milošević zbačen 5.10.2000. SRJ je zamenjena Državnom zajednicom [[SCG]] 4. feb. 2003., raspuštenom 3.6.2006 (proglašenjem nezavisnosti [[Crna Gora|Crne Gore]]). Kosovo je proglasilo nezavisnost 17.2.2008., što Srbija ne priznaje. * [[Dragutin Zelenović]] (15. januar 1991. - 23. decembar 1991.) * [[Radoman Božović]] (23. decembar 1991. - 10. februar 1993.) * [[Nikola Šainović]] (10. februar 1993. - 18.mart 1994.) * [[Mirko Marjanović]] (18. mart 1994. - 24. oktobar 2000.) * [[Milomir Minić]] (24. oktobar 2000. - 25. januar 2001.) === Posle Miloševića === * [[Zoran Đinđić]] ([[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]) (25. januar 2001. - 12. mart 2003.) * [[Zoran Živković (političar)|Zoran Živković]] ([[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]) (13. mart 2003. - 4. mart 2004.) * [[Vojislav Koštunica]] ([[Demokratska stranka Srbije|DSS]]) (4. mart 2004. – 7. jul 2008.; 2. mandat od 15.5.2007.) * [[Mirko Cvetković]] ([[Demokratska stranka (Srbija)|DS]]) (7. jul 2008. - 27. jul 2012.) * [[Ivica Dačić]] ([[SPS]]) (27. jul 2012. - 27. april 2014) * [[Aleksandar Vučić]] ([[Srpska napredna stranka|SNS]]) (27. april 2014. - 31. maj 2017.) * [[Ana Brnabić]] (29. jun 2017. - danas) == Povezano == * [[Premijer Srbije]] * [[Spisak predsednika Srbije]] * [[Predsednici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]] * [[Spisak ministara pravde Srbije]] == Fusnote == {{reflist}} == Spoljašnje veze == * [https://web.archive.org/web/20040128191434/http://www.geocities.com/capitolHill/rotunda/2209/Serbia.html Rukovodioci Srbije] * [https://web.archive.org/web/20070311231030/http://www.geocities.com/capitolHill/rotunda/2209/Yugoslavia.html Rukovodioci Jugoslavije] * [http://www.worldstatesmen.org/Yugoslavia.html Vladari Srbije i Jugoslavije (www.worldstatesmen.org)] * [http://rulers.org/ruls2.html#serbia Vladari Srbije (rulers.org)] * [http://tosic.interfree.it/Europe/Yu-Serbia.htm Vladari Srbije (tosic.interfree.it)] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070527200342/http://tosic.interfree.it/Europe/Yu-Serbia.htm |date=2007-05-27 }} * [https://web.archive.org/web/20060719074959/http://www.terra.es/personal/mothman/serbia.htm Lideri Srbije od 1989. (www.terra.es)] * [https://web.archive.org/web/20060222022827/http://www.terra.es/personal/mothman/fry.htm Lideri Jugoslavije od 1992. (www.terra.es)] [[Kategorija:Predsednici Vlade Srbije|#]] [[Kategorija:Spiskovi političara]] telb1vywo80f4lt95ljuy2v7trhs2yh Rušanj 0 84685 41262086 41061451 2022-08-17T12:45:49Z 188.120.116.92 /* O Rušnju */ wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Rušanj |slika=Rusanj.jpg |opis_slike=Rušanj fotografisan sa vrha Avale. |okrug=Beogradski |opština=Čukarica |nadm visina=188 |populacija=4769 |poštanski kod=11194 |pozivni broj=011 |registarska oznaka=BG |gšir=44.675666 |gduž=20.437666 }} '''Rušanj''' je naselje u [[opština Čukarica|opštini Čukarica]] u [[Grad Beograd|Gradu Beogradu]]. Udaljeno je 16 km od centra Beograda. Najbliže naselje je Resnik, udaljeno 2 km od centra Rušnja. Prema popisu iz 2011. bilo je 4821 stanovnika. == Demografija == U selu Rušanj živi 3803 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,3 godina (37,7 kod muškaraca i 38,9 kod žena). U selu ima 1440 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,31. Ovo selo je velikim delom naseljeno [[Srbi]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. == O Rušnju == Na petnaestak kilometara južno od centra grada [[Beograd]]a, neposredno uz Ibarsku magistralu nalazi se Rušanj. Od nekada malog, neizgrađenog mesta, sa svim obeležjima šumadijskog sela, na brdovitom terenu, opasan prelepim šumama, sa brojnim potocima i izvorima vode, Rušanj je prerastao u moderno prigradsko [[naselje]] sa izgrađenom kompletnom infrastrukturom. U Rušnju zvanično po popisu iz 2011. živi 4821 stanovnik, ali se smatra da se ta brojka do danas ([[2022]].) dosta uvećala, te da u ovom naselju stanuje više od 10 i po hiljada ljudi. == Krajevi Rušnja == ===Centar=== Centar je mesto okupljanja svih meštana i glavno mesto zbivanja svih događaja, kao i sedište ustanova kao što su Dom zdravlja, biblioteka, prodavnice, pekare, menjačnica, kafana, vrtići, škola, Dom penzionera, pošta itd. ===Ružić kraj (starosedeoci)=== U ovom kraju pojavile su se prve kuće van centra Rušnja, kao i prva škola u Rušnju. U ovom kraju smešten je i stadion FK "Rušanj". ===Hadžić kraj(starosedeoci)=== ===Petrović kraj (starosedeoci)=== Na kraju Rušnja stari kraj sa velikim dvorištima i malim, starosedelačkim kućama, neretko i živinom, stokom itd. U ovom kraju nalazi se crkva Svete Petke. ===Drobnjački kraj (starosedeoci-mešovito)=== Drobnjački kraj predstavlja praktično jedna ulica koja je uz ul. Oslobođenja i 13. Septembra najduža u Rušnju, uprkos čemu njome ne prolazi javni prevoz. ===Marković kraj=== Marković kraj je urbaniji i noviji deo Rušnja sa velikim lepim kućama. Prijatna atmosfera uprkos blizini magistrale. ===Orlovac=== Orlovac je najnoviji kraj u Rušnju koji je ujedno i najnaseljeniji, takođe kao i Marković kraj sa velikim zdanjima koja ne podsećaju na seoski ambijent kao što je stanje u, recimo, centru. Iako rezidencijalnog tipa, Orlovac je jedini deo Rušnja koji ima stambene zgrade. Ovde se nalazi i kafe - picerija. Po mnogima, ovo je najlepši deo Rušnja, ujedno najbliži Resniku - deo Orlovca posle okretnice autobuske linije 532 zvanično pripada opštini Rakovica. To je vrlo mali deo posle koga sledi 300m puta i nailazi se na prve kuće naselja Resnik. U okviru tog "Rakovičkog Orlovca" postoji deo koji lokalno nazivaju "Mala Bosna" zbog porekla novih meštana. ===Novo naselje=== Novo naselje nije toliko novo kao što ime kaže, no tada kada su ga nazvali tako bilo je najnovije. Mešovito je stanovništvo ovog kraja koji se nalazi uz Ibarsku magistralu. Novom naselju pripada i benzinska stanica sa auto perionicom i kafeom. == Istorija == Prvi pisani tragovi i legende ukazuju da je nekadašnje selo u prošlosti imalo više imena, sve u zavisnosti čije su osvajačke horde prolazile i vladale ovim krajem. Naselje se zvalo Ruksn, Rusan, Veliko selo, Staro selo i možda još kako, ali je u osnovi bilo Rušanj. U tom imenu leži rušenje, razvaljivanje, nestajanje i stradanje. Od svog postanka,prvi pisani tragovi dopiru do 1520. godine i vremena turske vladavine. Tri puta je selo rušeno i spaljivano i tri puta obnavljano. I kasnije kroz vekove, a naročito u dvadesetom veku, Rušanj je svedok mnogih ratova, te su meštani učesnici svih oslobodilačkih ratova koje je Srbija vodila, pa se u centru Rušnja nalazi spomenik i spomen ploča palim borcima. === OŠ "Aca Milosavljević === Prva škola u Rušnju je osnovana 1870. godine i to u privatnoj kući Stepana Ružića, tada najbogatijeg čoveka u Rušnju poznatoj po nazivu „Ružićev čardak“. Njemu i pripada najveća zasluga za otvaranje prve škole kao uglednom domaćinu koji je bio veoma uticajan čovek, cenjen u čitavom [[Vračar|Vračarskom]] srezu i blizak prijatelj kneza [[Mihajlo Obrenović|Mihajla Obrenovića]]. Zabeleženo je da je prvi učitelj u školi bio Jevrem Miloradović, meštanin sela Rušnja. Godine 1873. meštani podižu prvu školsku zgradu o kojoj je zapisano da je za njenu izgradnju utrošeno 12000 [[groš]]a, da je nastavu pohađalo petnaestak učenika, kao i da je tadašnja školska biblioteka imala pedesetak knjiga. Na osnovu izveštaja prosvetnog inspektora iz 1880. godine može se zaključiti da je škola u Rušnju spadala u najbolje škole seoskog područja tadašnjeg Vračarskog sreza. Sačuvani su plan i predračun gradnje sadašnje školske zgrade, koji je odobrilo Ministarstvo prosvete 18. januara 1928. godine. Zapisi ne govore o početku gradnje, poteškoćama u radu, pa ni o završetku radova, mada se zna da je otvorena 1930. godine, čime je dobijena stilski jedna od najlepših školskih zgrada u Beogradskom okrugu. Po završetku Drugog svetskog rata škola u Rušnju nastavlja sa radom i dobija naziv „Aca Milosavljević“, po partizanskom borcu iz ovog kraja, koji je kao omladinac poginuo u borbi protiv nemačkih okupatora prilikom oslobađanja [[Beograd]]a u selu [[Zuce]] ispod [[Avala|Avale]]. == Demografija: tabele == {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:5722 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:3814 color:gray1 from:start till:end bar:1907 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,65)(77,65) color:blue width:2 points:(77,65)(100,69) color:blue width:2 points:(100,69)(128,70) color:blue width:2 points:(128,70)(157,127) color:blue width:2 points:(157,127)(185,158) color:blue width:2 points:(185,158)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=1520 |p1953=1546 |p1961=1666 |p1971=1686 |p1981=3610 |p1991=4672 |p1991n=4471 |p2002s=5034 |p2002=4769 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|yellow|4321|90.60}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|blue|227|4.75}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|red|66|1.38}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|green|25|0.52}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|orange|24|0.50}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|cyan|19|0.39}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|magenta|12|0.25}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|black|10|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovenci]]|gray|4|0.08}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|navy|2|0.04}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusi]]|silver|1|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]]|purple|1|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|yellow|15|0.31}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|11|4.02|2.56|7}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|16|5.86|13.91|38}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|35|12.82|24.54|67}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|82|30.03|34.06|93}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|125|45.78|45.42|124}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|144|52.74|45.78|125}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|166|60.80|52.01|142}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|165|60.43|83.51|228}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|206|75.45|75.09|205}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|157|57.50|65.93|180}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|139|50.91|45.78|125}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|154|56.41|68.49|187}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|174|63.73|66.66|182}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|184|67.39|71.42|195}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|165|60.43|59.70|163}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|130|47.61|45.42|124}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|144|52.74|49.08|134}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|130|47.61|45.05|123}} |prosekm=37.7 |prosekž=38.9 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|313|330|376|417|935|1236|1440|211|290|272|378|154|92|26|11|3|3|3.31}} {{BrakNaseljaSrbija|1923|571|1208|76|60|8|2061|458|1225|285|91|2}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|884|44|-|1|201|17|86|173|15|129|718|30|-|-|92|4|16|194|32|39|1602|74|-|1|293|21|102|367|47|168|2|50|45|24|18|52|2|-|25|19|45|35|63|102|35|3|2|7|21|95|80|87|120|87|5|2|32}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{portal|Srbija}} {{Commonscat|Rušanj}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Rusanj.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=44.675666,20.437666&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/rusanj/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.675666&longitude=20.437666&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)] {{Opština Čukarica}} [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] 25vd0867puqzptggv1xmp2vpotoe2np 41262087 41262086 2022-08-17T12:46:44Z 188.120.116.92 /* Centar */ wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Rušanj |slika=Rusanj.jpg |opis_slike=Rušanj fotografisan sa vrha Avale. |okrug=Beogradski |opština=Čukarica |nadm visina=188 |populacija=4769 |poštanski kod=11194 |pozivni broj=011 |registarska oznaka=BG |gšir=44.675666 |gduž=20.437666 }} '''Rušanj''' je naselje u [[opština Čukarica|opštini Čukarica]] u [[Grad Beograd|Gradu Beogradu]]. Udaljeno je 16 km od centra Beograda. Najbliže naselje je Resnik, udaljeno 2 km od centra Rušnja. Prema popisu iz 2011. bilo je 4821 stanovnika. == Demografija == U selu Rušanj živi 3803 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,3 godina (37,7 kod muškaraca i 38,9 kod žena). U selu ima 1440 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,31. Ovo selo je velikim delom naseljeno [[Srbi]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. == O Rušnju == Na petnaestak kilometara južno od centra grada [[Beograd]]a, neposredno uz Ibarsku magistralu nalazi se Rušanj. Od nekada malog, neizgrađenog mesta, sa svim obeležjima šumadijskog sela, na brdovitom terenu, opasan prelepim šumama, sa brojnim potocima i izvorima vode, Rušanj je prerastao u moderno prigradsko [[naselje]] sa izgrađenom kompletnom infrastrukturom. U Rušnju zvanično po popisu iz 2011. živi 4821 stanovnik, ali se smatra da se ta brojka do danas ([[2022]].) dosta uvećala, te da u ovom naselju stanuje više od 10 i po hiljada ljudi. == Krajevi Rušnja == ===Centar=== Centar je mesto okupljanja svih meštana i glavno mesto zbivanja svih događaja, kao i sedište ustanova kao što su Dom zdravlja, biblioteka, prodavnice, pekare, menjačnica, kafana, vrtić, škola, Dom penzionera, pošta itd. ===Ružić kraj (starosedeoci)=== U ovom kraju pojavile su se prve kuće van centra Rušnja, kao i prva škola u Rušnju. U ovom kraju smešten je i stadion FK "Rušanj". ===Hadžić kraj(starosedeoci)=== ===Petrović kraj (starosedeoci)=== Na kraju Rušnja stari kraj sa velikim dvorištima i malim, starosedelačkim kućama, neretko i živinom, stokom itd. U ovom kraju nalazi se crkva Svete Petke. ===Drobnjački kraj (starosedeoci-mešovito)=== Drobnjački kraj predstavlja praktično jedna ulica koja je uz ul. Oslobođenja i 13. Septembra najduža u Rušnju, uprkos čemu njome ne prolazi javni prevoz. ===Marković kraj=== Marković kraj je urbaniji i noviji deo Rušnja sa velikim lepim kućama. Prijatna atmosfera uprkos blizini magistrale. ===Orlovac=== Orlovac je najnoviji kraj u Rušnju koji je ujedno i najnaseljeniji, takođe kao i Marković kraj sa velikim zdanjima koja ne podsećaju na seoski ambijent kao što je stanje u, recimo, centru. Iako rezidencijalnog tipa, Orlovac je jedini deo Rušnja koji ima stambene zgrade. Ovde se nalazi i kafe - picerija. Po mnogima, ovo je najlepši deo Rušnja, ujedno najbliži Resniku - deo Orlovca posle okretnice autobuske linije 532 zvanično pripada opštini Rakovica. To je vrlo mali deo posle koga sledi 300m puta i nailazi se na prve kuće naselja Resnik. U okviru tog "Rakovičkog Orlovca" postoji deo koji lokalno nazivaju "Mala Bosna" zbog porekla novih meštana. ===Novo naselje=== Novo naselje nije toliko novo kao što ime kaže, no tada kada su ga nazvali tako bilo je najnovije. Mešovito je stanovništvo ovog kraja koji se nalazi uz Ibarsku magistralu. Novom naselju pripada i benzinska stanica sa auto perionicom i kafeom. == Istorija == Prvi pisani tragovi i legende ukazuju da je nekadašnje selo u prošlosti imalo više imena, sve u zavisnosti čije su osvajačke horde prolazile i vladale ovim krajem. Naselje se zvalo Ruksn, Rusan, Veliko selo, Staro selo i možda još kako, ali je u osnovi bilo Rušanj. U tom imenu leži rušenje, razvaljivanje, nestajanje i stradanje. Od svog postanka,prvi pisani tragovi dopiru do 1520. godine i vremena turske vladavine. Tri puta je selo rušeno i spaljivano i tri puta obnavljano. I kasnije kroz vekove, a naročito u dvadesetom veku, Rušanj je svedok mnogih ratova, te su meštani učesnici svih oslobodilačkih ratova koje je Srbija vodila, pa se u centru Rušnja nalazi spomenik i spomen ploča palim borcima. === OŠ "Aca Milosavljević === Prva škola u Rušnju je osnovana 1870. godine i to u privatnoj kući Stepana Ružića, tada najbogatijeg čoveka u Rušnju poznatoj po nazivu „Ružićev čardak“. Njemu i pripada najveća zasluga za otvaranje prve škole kao uglednom domaćinu koji je bio veoma uticajan čovek, cenjen u čitavom [[Vračar|Vračarskom]] srezu i blizak prijatelj kneza [[Mihajlo Obrenović|Mihajla Obrenovića]]. Zabeleženo je da je prvi učitelj u školi bio Jevrem Miloradović, meštanin sela Rušnja. Godine 1873. meštani podižu prvu školsku zgradu o kojoj je zapisano da je za njenu izgradnju utrošeno 12000 [[groš]]a, da je nastavu pohađalo petnaestak učenika, kao i da je tadašnja školska biblioteka imala pedesetak knjiga. Na osnovu izveštaja prosvetnog inspektora iz 1880. godine može se zaključiti da je škola u Rušnju spadala u najbolje škole seoskog područja tadašnjeg Vračarskog sreza. Sačuvani su plan i predračun gradnje sadašnje školske zgrade, koji je odobrilo Ministarstvo prosvete 18. januara 1928. godine. Zapisi ne govore o početku gradnje, poteškoćama u radu, pa ni o završetku radova, mada se zna da je otvorena 1930. godine, čime je dobijena stilski jedna od najlepših školskih zgrada u Beogradskom okrugu. Po završetku Drugog svetskog rata škola u Rušnju nastavlja sa radom i dobija naziv „Aca Milosavljević“, po partizanskom borcu iz ovog kraja, koji je kao omladinac poginuo u borbi protiv nemačkih okupatora prilikom oslobađanja [[Beograd]]a u selu [[Zuce]] ispod [[Avala|Avale]]. == Demografija: tabele == {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:5722 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:3814 color:gray1 from:start till:end bar:1907 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,65)(77,65) color:blue width:2 points:(77,65)(100,69) color:blue width:2 points:(100,69)(128,70) color:blue width:2 points:(128,70)(157,127) color:blue width:2 points:(157,127)(185,158) color:blue width:2 points:(185,158)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=1520 |p1953=1546 |p1961=1666 |p1971=1686 |p1981=3610 |p1991=4672 |p1991n=4471 |p2002s=5034 |p2002=4769 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|yellow|4321|90.60}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|blue|227|4.75}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|red|66|1.38}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|green|25|0.52}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|orange|24|0.50}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|cyan|19|0.39}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|magenta|12|0.25}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|black|10|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovenci]]|gray|4|0.08}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|navy|2|0.04}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusi]]|silver|1|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]]|purple|1|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|yellow|15|0.31}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|11|4.02|2.56|7}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|16|5.86|13.91|38}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|35|12.82|24.54|67}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|82|30.03|34.06|93}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|125|45.78|45.42|124}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|144|52.74|45.78|125}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|166|60.80|52.01|142}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|165|60.43|83.51|228}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|206|75.45|75.09|205}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|157|57.50|65.93|180}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|139|50.91|45.78|125}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|154|56.41|68.49|187}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|174|63.73|66.66|182}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|184|67.39|71.42|195}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|165|60.43|59.70|163}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|130|47.61|45.42|124}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|144|52.74|49.08|134}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|130|47.61|45.05|123}} |prosekm=37.7 |prosekž=38.9 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|313|330|376|417|935|1236|1440|211|290|272|378|154|92|26|11|3|3|3.31}} {{BrakNaseljaSrbija|1923|571|1208|76|60|8|2061|458|1225|285|91|2}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|884|44|-|1|201|17|86|173|15|129|718|30|-|-|92|4|16|194|32|39|1602|74|-|1|293|21|102|367|47|168|2|50|45|24|18|52|2|-|25|19|45|35|63|102|35|3|2|7|21|95|80|87|120|87|5|2|32}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{portal|Srbija}} {{Commonscat|Rušanj}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Rusanj.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=44.675666,20.437666&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/rusanj/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.675666&longitude=20.437666&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)] {{Opština Čukarica}} [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] 9jw7g7y7wx3fuasclndwbgp81874fkc 41262088 41262087 2022-08-17T12:48:29Z 188.120.116.92 /* Drobnjački kraj (starosedeoci-mešovito) */ wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Rušanj |slika=Rusanj.jpg |opis_slike=Rušanj fotografisan sa vrha Avale. |okrug=Beogradski |opština=Čukarica |nadm visina=188 |populacija=4769 |poštanski kod=11194 |pozivni broj=011 |registarska oznaka=BG |gšir=44.675666 |gduž=20.437666 }} '''Rušanj''' je naselje u [[opština Čukarica|opštini Čukarica]] u [[Grad Beograd|Gradu Beogradu]]. Udaljeno je 16 km od centra Beograda. Najbliže naselje je Resnik, udaljeno 2 km od centra Rušnja. Prema popisu iz 2011. bilo je 4821 stanovnika. == Demografija == U selu Rušanj živi 3803 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,3 godina (37,7 kod muškaraca i 38,9 kod žena). U selu ima 1440 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,31. Ovo selo je velikim delom naseljeno [[Srbi]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. == O Rušnju == Na petnaestak kilometara južno od centra grada [[Beograd]]a, neposredno uz Ibarsku magistralu nalazi se Rušanj. Od nekada malog, neizgrađenog mesta, sa svim obeležjima šumadijskog sela, na brdovitom terenu, opasan prelepim šumama, sa brojnim potocima i izvorima vode, Rušanj je prerastao u moderno prigradsko [[naselje]] sa izgrađenom kompletnom infrastrukturom. U Rušnju zvanično po popisu iz 2011. živi 4821 stanovnik, ali se smatra da se ta brojka do danas ([[2022]].) dosta uvećala, te da u ovom naselju stanuje više od 10 i po hiljada ljudi. == Krajevi Rušnja == ===Centar=== Centar je mesto okupljanja svih meštana i glavno mesto zbivanja svih događaja, kao i sedište ustanova kao što su Dom zdravlja, biblioteka, prodavnice, pekare, menjačnica, kafana, vrtić, škola, Dom penzionera, pošta itd. ===Ružić kraj (starosedeoci)=== U ovom kraju pojavile su se prve kuće van centra Rušnja, kao i prva škola u Rušnju. U ovom kraju smešten je i stadion FK "Rušanj". ===Hadžić kraj(starosedeoci)=== ===Petrović kraj (starosedeoci)=== Na kraju Rušnja stari kraj sa velikim dvorištima i malim, starosedelačkim kućama, neretko i živinom, stokom itd. U ovom kraju nalazi se crkva Svete Petke. ===Drobnjački kraj (starosedeoci-mešovito)=== Drobnjački kraj predstavlja praktično jedna ulica koja je uz ul. Oslobođenja i 13. Septembra najduža u Rušnju, ova ulica je nedavno dobila novu autobusku liniju 507 ===Marković kraj=== Marković kraj je urbaniji i noviji deo Rušnja sa velikim lepim kućama. Prijatna atmosfera uprkos blizini magistrale. ===Orlovac=== Orlovac je najnoviji kraj u Rušnju koji je ujedno i najnaseljeniji, takođe kao i Marković kraj sa velikim zdanjima koja ne podsećaju na seoski ambijent kao što je stanje u, recimo, centru. Iako rezidencijalnog tipa, Orlovac je jedini deo Rušnja koji ima stambene zgrade. Ovde se nalazi i kafe - picerija. Po mnogima, ovo je najlepši deo Rušnja, ujedno najbliži Resniku - deo Orlovca posle okretnice autobuske linije 532 zvanično pripada opštini Rakovica. To je vrlo mali deo posle koga sledi 300m puta i nailazi se na prve kuće naselja Resnik. U okviru tog "Rakovičkog Orlovca" postoji deo koji lokalno nazivaju "Mala Bosna" zbog porekla novih meštana. ===Novo naselje=== Novo naselje nije toliko novo kao što ime kaže, no tada kada su ga nazvali tako bilo je najnovije. Mešovito je stanovništvo ovog kraja koji se nalazi uz Ibarsku magistralu. Novom naselju pripada i benzinska stanica sa auto perionicom i kafeom. == Istorija == Prvi pisani tragovi i legende ukazuju da je nekadašnje selo u prošlosti imalo više imena, sve u zavisnosti čije su osvajačke horde prolazile i vladale ovim krajem. Naselje se zvalo Ruksn, Rusan, Veliko selo, Staro selo i možda još kako, ali je u osnovi bilo Rušanj. U tom imenu leži rušenje, razvaljivanje, nestajanje i stradanje. Od svog postanka,prvi pisani tragovi dopiru do 1520. godine i vremena turske vladavine. Tri puta je selo rušeno i spaljivano i tri puta obnavljano. I kasnije kroz vekove, a naročito u dvadesetom veku, Rušanj je svedok mnogih ratova, te su meštani učesnici svih oslobodilačkih ratova koje je Srbija vodila, pa se u centru Rušnja nalazi spomenik i spomen ploča palim borcima. === OŠ "Aca Milosavljević === Prva škola u Rušnju je osnovana 1870. godine i to u privatnoj kući Stepana Ružića, tada najbogatijeg čoveka u Rušnju poznatoj po nazivu „Ružićev čardak“. Njemu i pripada najveća zasluga za otvaranje prve škole kao uglednom domaćinu koji je bio veoma uticajan čovek, cenjen u čitavom [[Vračar|Vračarskom]] srezu i blizak prijatelj kneza [[Mihajlo Obrenović|Mihajla Obrenovića]]. Zabeleženo je da je prvi učitelj u školi bio Jevrem Miloradović, meštanin sela Rušnja. Godine 1873. meštani podižu prvu školsku zgradu o kojoj je zapisano da je za njenu izgradnju utrošeno 12000 [[groš]]a, da je nastavu pohađalo petnaestak učenika, kao i da je tadašnja školska biblioteka imala pedesetak knjiga. Na osnovu izveštaja prosvetnog inspektora iz 1880. godine može se zaključiti da je škola u Rušnju spadala u najbolje škole seoskog područja tadašnjeg Vračarskog sreza. Sačuvani su plan i predračun gradnje sadašnje školske zgrade, koji je odobrilo Ministarstvo prosvete 18. januara 1928. godine. Zapisi ne govore o početku gradnje, poteškoćama u radu, pa ni o završetku radova, mada se zna da je otvorena 1930. godine, čime je dobijena stilski jedna od najlepših školskih zgrada u Beogradskom okrugu. Po završetku Drugog svetskog rata škola u Rušnju nastavlja sa radom i dobija naziv „Aca Milosavljević“, po partizanskom borcu iz ovog kraja, koji je kao omladinac poginuo u borbi protiv nemačkih okupatora prilikom oslobađanja [[Beograd]]a u selu [[Zuce]] ispod [[Avala|Avale]]. == Demografija: tabele == {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:5722 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:3814 color:gray1 from:start till:end bar:1907 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,65)(77,65) color:blue width:2 points:(77,65)(100,69) color:blue width:2 points:(100,69)(128,70) color:blue width:2 points:(128,70)(157,127) color:blue width:2 points:(157,127)(185,158) color:blue width:2 points:(185,158)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=1520 |p1953=1546 |p1961=1666 |p1971=1686 |p1981=3610 |p1991=4672 |p1991n=4471 |p2002s=5034 |p2002=4769 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|yellow|4321|90.60}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|blue|227|4.75}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|red|66|1.38}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|green|25|0.52}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|orange|24|0.50}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|cyan|19|0.39}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|magenta|12|0.25}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|black|10|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovenci]]|gray|4|0.08}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|navy|2|0.04}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusi]]|silver|1|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]]|purple|1|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|yellow|15|0.31}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|11|4.02|2.56|7}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|16|5.86|13.91|38}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|35|12.82|24.54|67}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|82|30.03|34.06|93}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|125|45.78|45.42|124}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|144|52.74|45.78|125}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|166|60.80|52.01|142}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|165|60.43|83.51|228}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|206|75.45|75.09|205}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|157|57.50|65.93|180}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|139|50.91|45.78|125}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|154|56.41|68.49|187}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|174|63.73|66.66|182}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|184|67.39|71.42|195}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|165|60.43|59.70|163}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|130|47.61|45.42|124}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|144|52.74|49.08|134}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|130|47.61|45.05|123}} |prosekm=37.7 |prosekž=38.9 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|313|330|376|417|935|1236|1440|211|290|272|378|154|92|26|11|3|3|3.31}} {{BrakNaseljaSrbija|1923|571|1208|76|60|8|2061|458|1225|285|91|2}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|884|44|-|1|201|17|86|173|15|129|718|30|-|-|92|4|16|194|32|39|1602|74|-|1|293|21|102|367|47|168|2|50|45|24|18|52|2|-|25|19|45|35|63|102|35|3|2|7|21|95|80|87|120|87|5|2|32}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{portal|Srbija}} {{Commonscat|Rušanj}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Rusanj.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=44.675666,20.437666&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/rusanj/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.675666&longitude=20.437666&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)] {{Opština Čukarica}} [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] 0dbemmn8kqr6yynr301bw44awzh4efv 41262089 41262088 2022-08-17T12:48:53Z 188.120.116.92 /* Drobnjački kraj (starosedeoci-mešovito) */ wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji |mesto=Rušanj |slika=Rusanj.jpg |opis_slike=Rušanj fotografisan sa vrha Avale. |okrug=Beogradski |opština=Čukarica |nadm visina=188 |populacija=4769 |poštanski kod=11194 |pozivni broj=011 |registarska oznaka=BG |gšir=44.675666 |gduž=20.437666 }} '''Rušanj''' je naselje u [[opština Čukarica|opštini Čukarica]] u [[Grad Beograd|Gradu Beogradu]]. Udaljeno je 16 km od centra Beograda. Najbliže naselje je Resnik, udaljeno 2 km od centra Rušnja. Prema popisu iz 2011. bilo je 4821 stanovnika. == Demografija == U selu Rušanj živi 3803 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,3 godina (37,7 kod muškaraca i 38,9 kod žena). U selu ima 1440 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,31. Ovo selo je velikim delom naseljeno [[Srbi]]ma (prema popisu iz [[2002]]. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika. == O Rušnju == Na petnaestak kilometara južno od centra grada [[Beograd]]a, neposredno uz Ibarsku magistralu nalazi se Rušanj. Od nekada malog, neizgrađenog mesta, sa svim obeležjima šumadijskog sela, na brdovitom terenu, opasan prelepim šumama, sa brojnim potocima i izvorima vode, Rušanj je prerastao u moderno prigradsko [[naselje]] sa izgrađenom kompletnom infrastrukturom. U Rušnju zvanično po popisu iz 2011. živi 4821 stanovnik, ali se smatra da se ta brojka do danas ([[2022]].) dosta uvećala, te da u ovom naselju stanuje više od 10 i po hiljada ljudi. == Krajevi Rušnja == ===Centar=== Centar je mesto okupljanja svih meštana i glavno mesto zbivanja svih događaja, kao i sedište ustanova kao što su Dom zdravlja, biblioteka, prodavnice, pekare, menjačnica, kafana, vrtić, škola, Dom penzionera, pošta itd. ===Ružić kraj (starosedeoci)=== U ovom kraju pojavile su se prve kuće van centra Rušnja, kao i prva škola u Rušnju. U ovom kraju smešten je i stadion FK "Rušanj". ===Hadžić kraj(starosedeoci)=== ===Petrović kraj (starosedeoci)=== Na kraju Rušnja stari kraj sa velikim dvorištima i malim, starosedelačkim kućama, neretko i živinom, stokom itd. U ovom kraju nalazi se crkva Svete Petke. ===Drobnjački kraj (starosedeoci-mešovito)=== Drobnjački kraj predstavlja praktično jedna ulica koja je uz ul. Oslobođenja i 13. Septembra najduža u Rušnju, ova ulica je nedavno dobila novu autobusku liniju 507. ===Marković kraj=== Marković kraj je urbaniji i noviji deo Rušnja sa velikim lepim kućama. Prijatna atmosfera uprkos blizini magistrale. ===Orlovac=== Orlovac je najnoviji kraj u Rušnju koji je ujedno i najnaseljeniji, takođe kao i Marković kraj sa velikim zdanjima koja ne podsećaju na seoski ambijent kao što je stanje u, recimo, centru. Iako rezidencijalnog tipa, Orlovac je jedini deo Rušnja koji ima stambene zgrade. Ovde se nalazi i kafe - picerija. Po mnogima, ovo je najlepši deo Rušnja, ujedno najbliži Resniku - deo Orlovca posle okretnice autobuske linije 532 zvanično pripada opštini Rakovica. To je vrlo mali deo posle koga sledi 300m puta i nailazi se na prve kuće naselja Resnik. U okviru tog "Rakovičkog Orlovca" postoji deo koji lokalno nazivaju "Mala Bosna" zbog porekla novih meštana. ===Novo naselje=== Novo naselje nije toliko novo kao što ime kaže, no tada kada su ga nazvali tako bilo je najnovije. Mešovito je stanovništvo ovog kraja koji se nalazi uz Ibarsku magistralu. Novom naselju pripada i benzinska stanica sa auto perionicom i kafeom. == Istorija == Prvi pisani tragovi i legende ukazuju da je nekadašnje selo u prošlosti imalo više imena, sve u zavisnosti čije su osvajačke horde prolazile i vladale ovim krajem. Naselje se zvalo Ruksn, Rusan, Veliko selo, Staro selo i možda još kako, ali je u osnovi bilo Rušanj. U tom imenu leži rušenje, razvaljivanje, nestajanje i stradanje. Od svog postanka,prvi pisani tragovi dopiru do 1520. godine i vremena turske vladavine. Tri puta je selo rušeno i spaljivano i tri puta obnavljano. I kasnije kroz vekove, a naročito u dvadesetom veku, Rušanj je svedok mnogih ratova, te su meštani učesnici svih oslobodilačkih ratova koje je Srbija vodila, pa se u centru Rušnja nalazi spomenik i spomen ploča palim borcima. === OŠ "Aca Milosavljević === Prva škola u Rušnju je osnovana 1870. godine i to u privatnoj kući Stepana Ružića, tada najbogatijeg čoveka u Rušnju poznatoj po nazivu „Ružićev čardak“. Njemu i pripada najveća zasluga za otvaranje prve škole kao uglednom domaćinu koji je bio veoma uticajan čovek, cenjen u čitavom [[Vračar|Vračarskom]] srezu i blizak prijatelj kneza [[Mihajlo Obrenović|Mihajla Obrenovića]]. Zabeleženo je da je prvi učitelj u školi bio Jevrem Miloradović, meštanin sela Rušnja. Godine 1873. meštani podižu prvu školsku zgradu o kojoj je zapisano da je za njenu izgradnju utrošeno 12000 [[groš]]a, da je nastavu pohađalo petnaestak učenika, kao i da je tadašnja školska biblioteka imala pedesetak knjiga. Na osnovu izveštaja prosvetnog inspektora iz 1880. godine može se zaključiti da je škola u Rušnju spadala u najbolje škole seoskog područja tadašnjeg Vračarskog sreza. Sačuvani su plan i predračun gradnje sadašnje školske zgrade, koji je odobrilo Ministarstvo prosvete 18. januara 1928. godine. Zapisi ne govore o početku gradnje, poteškoćama u radu, pa ni o završetku radova, mada se zna da je otvorena 1930. godine, čime je dobijena stilski jedna od najlepših školskih zgrada u Beogradskom okrugu. Po završetku Drugog svetskog rata škola u Rušnju nastavlja sa radom i dobija naziv „Aca Milosavljević“, po partizanskom borcu iz ovog kraja, koji je kao omladinac poginuo u borbi protiv nemačkih okupatora prilikom oslobađanja [[Beograd]]a u selu [[Zuce]] ispod [[Avala|Avale]]. == Demografija: tabele == {| width="50%" style="background:transparent; " | valign="top" width="50%" style="border:1px solid gray; " | <!-- ============================================================================================= POČETAK GRAFIKA ===============================================================================================--> <center> :''Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka'' {| | style="padding: 0;" | <timeline> ImageSize = width:250 height:200 PlotArea = left:40 right:10 top:10 bottom:20 TimeAxis = orientation:horizontal AlignBars = justify Colors = id:gray1 value:gray(0.9) DateFormat = yyyy Period = from:1940 till:2010 ScaleMajor = unit:year increment:10 start:1940 PlotData = bar:5722 color:gray1 width:1 from:start till:end bar:3814 color:gray1 from:start till:end bar:1907 color:gray1 from:start till:end bar:0 color:gray1 LineData = layer:front points:(62,65)(77,65) color:blue width:2 points:(77,65)(100,69) color:blue width:2 points:(100,69)(128,70) color:blue width:2 points:(128,70)(157,127) color:blue width:2 points:(157,127)(185,158) color:blue width:2 points:(185,158)(217,161) color:blue width:2 </timeline> |} </center> <!-- ============================================================================================= KRAJ GRAFIKA ===============================================================================================--> | valign="down" width="50%" | {{Popis |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 9}}</ref> |p1948=1520 |p1953=1546 |p1961=1666 |p1971=1686 |p1981=3610 |p1991=4672 |p1991n=4471 |p2002s=5034 |p2002=4769 }} {{Grafikon postoci |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 1}}</ref> |širina=300px |naslov=Etnički sastav prema popisu iz [[Popis stanovništva 2002. u Srbiji|2002.]] |pozadina=#ddd |pozicija=left |šipke= {{Vrsta sa postotkom|[[Srbi]]|yellow|4321|90.60}} {{Vrsta sa postotkom|[[Romi]]|blue|227|4.75}} {{Vrsta sa postotkom|[[Crnogorci]]|red|66|1.38}} {{Vrsta sa postotkom|[[Jugosloveni]]|green|25|0.52}} {{Vrsta sa postotkom|[[Hrvati]]|orange|24|0.50}} {{Vrsta sa postotkom|[[Makedonci]]|cyan|19|0.39}} {{Vrsta sa postotkom|[[Muslimani]]|magenta|12|0.25}} {{Vrsta sa postotkom|[[Goranci]]|black|10|0.20}} {{Vrsta sa postotkom|[[Slovenci]]|gray|4|0.08}} {{Vrsta sa postotkom|[[Mađari]]|pink|3|0.06}} {{Vrsta sa postotkom|[[Bugari]]|navy|2|0.04}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rusi]]|silver|1|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|[[Rumuni]]|purple|1|0.02}} {{Vrsta sa postotkom|nepoznato|yellow|15|0.31}} }} {{Grafikon piramida |izvor=<ref>{{Stat Knjiga 2}}</ref> |širina=300px |naslov= |pozadina=#eee |levo2=m |desno2=ž |šipke levo desno= {{Vrsta levo desno|?|gray|11|4.02|2.56|7}} {{Vrsta levo desno|80+|gray|16|5.86|13.91|38}} {{Vrsta levo desno|75-79|gray|35|12.82|24.54|67}} {{Vrsta levo desno|70-74|gray|82|30.03|34.06|93}} {{Vrsta levo desno|65-69|gray|125|45.78|45.42|124}} {{Vrsta levo desno|60-64|gray|144|52.74|45.78|125}} {{Vrsta levo desno|55-59|gray|166|60.80|52.01|142}} {{Vrsta levo desno|50-54|gray|165|60.43|83.51|228}} {{Vrsta levo desno|45-49|gray|206|75.45|75.09|205}} {{Vrsta levo desno|40-44|gray|157|57.50|65.93|180}} {{Vrsta levo desno|35-39|gray|139|50.91|45.78|125}} {{Vrsta levo desno|30-34|gray|154|56.41|68.49|187}} {{Vrsta levo desno|25-29|gray|174|63.73|66.66|182}} {{Vrsta levo desno|20-24|gray|184|67.39|71.42|195}} {{Vrsta levo desno|15-19|gray|165|60.43|59.70|163}} {{Vrsta levo desno|10-14|gray|130|47.61|45.42|124}} {{Vrsta levo desno|5-9|gray|144|52.74|49.08|134}} {{Vrsta levo desno|0-4|gray|130|47.61|45.05|123}} |prosekm=37.7 |prosekž=38.9 }} {{DomaćinstvaNaseljaSrbija|313|330|376|417|935|1236|1440|211|290|272|378|154|92|26|11|3|3|3.31}} {{BrakNaseljaSrbija|1923|571|1208|76|60|8|2061|458|1225|285|91|2}} {{ZanimanjaNaseljaSrbija|884|44|-|1|201|17|86|173|15|129|718|30|-|-|92|4|16|194|32|39|1602|74|-|1|293|21|102|367|47|168|2|50|45|24|18|52|2|-|25|19|45|35|63|102|35|3|2|7|21|95|80|87|120|87|5|2|32}} == Reference == {{reflist}} == Vanjske veze == {{portal|Srbija}} {{Commonscat|Rušanj}} * [http://www.fallingrain.com/world/RI/00/Rusanj.html Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)] * [http://wikimapia.org/maps?ll=44.675666,20.437666&spn=0.3,0.3 Satelitska mapa (Wikimapia)] * [http://www.maplandia.com/serbia-and-montenegro/srbija/rusanj/ Gugl satelitska mapa (Maplandia)] * [http://www.mapquest.com/maps/map.adp?latlongtype=decimal&latitude=44.675666&longitude=20.437666&zoom=8 Plan naselja na mapi (Mapquest)] {{Opština Čukarica}} [[Kategorija:Naselja u centralnoj Srbiji]] t3760r0cc8cdlik17p22xssztoe990q Konobar 0 128763 41262158 40891468 2022-08-18T10:17:44Z 109.163.168.3 wikitext text/x-wiki {{Vslika | ime =Konobar | ime_genitiv =Konobara | izvorno_ime =<small>Kellner</small> | slika_panorama =Cafe-prueckel-schanigarten.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike =<center>Konobar u svom poslu }} '''Konobar''' ili '''kelner''', je osoba u ugostiteljskom objektu koji poslužuje goste [[Hrana|hranom]] i [[piće]]m. Obadvije riječi potječu od [[njemački|njemačkog]] - ''kellner'', a ona pak od [[latinski jezik|latinske]] - ''cellenārius'' = podrumar.<ref name=brit>{{cite web |url=https://books.google.hr/books?id=ceRIAAAAcAAJ&pg=PA244&lpg=PA244&dq=Kellner+Etymologie&source=bl&ots=zDYYWQGjgX&sig=MtaYhH3yj0hXM6brw1sTsv6PCXY&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwjV2L2Nl7fMAhWEJZoKHTqWDoAQ6AEIODAD#v=onepage&q=Kellner%20Etymologie&f=false |title = ''Kellner'' |publisher = Kurzes deutsches Wörterbuch für Etymologie |language = njemački |accessdate = 28. 04. 2016}}</ref> Konobar je doslovni prijevod nastao krajem [[19. vijek]]a, da zamjeni dotad rasprostanjeni izraz - kelner.<ref name=mir>{{cite web |url=http://www.matica.hr/vijenac/448/Podrum%20i%20konoba/ |title = ''Podrum i konoba'' |publisher = Matica hrvatska - Vijenac |language = hrvatski |accessdate = 28. 04. 2016}}</ref> Termin je prihvaćen, jer se u to vrijeme [[vino]] čuvalo po [[podrum]]ina, pa se kelner - često morao spuštati u podrum po novo vino, iako konoba baš i nije [[podrum]], jer nije toliko ukopana. Konobar od gostiju prima narudžbu, te je prenese osoblju u kuhinji ili na šanku i vodi računa o tome da gosti naručeno dobiju brzo i kvalitetno. Konobarsko zanimanje uključuje i druge poslove vezane uz posluživanje gostiju, kao što su postavljanje stolova i njihovo pospremanje nakon upotrebe te ispostavljanje računa i naplata usluga. Bez obzira da li rade u [[Restoran|restoranima]] koji pripremaju jela po narudžbi, u restoranima koji nude hranu pripremljenu brzo ili u točionicama ([[kafić]]ima), od konobara se očekuje da budu ljubazni, točni, brzi i komunikativni. Budući da su konobari u stalnom i neposrednom kontaktu s gostima i kako reputacija ugostiteljskog objekta u kojem rade uvelike ovisi o njima, od njih se ne očekuje samo korektna usluga nego i to da gostu boravak učine što ugodnijim.Najboljim konobarem 2018. Godine proglasen je Mirsad Maksumic. Upravo iz toga proizlaze razlike u obavljanju konobarskog posla. U nekim ugostiteljskim objektima to ovisi o njihovoj vrsti i kategoriji - od konobara se zahtjeva i obavljanje posebnih poslova, kao što su dočekivanje gostiju na ulazu u lokal, pratnja do stola, pridržavanje stolca pri sjedenju, pomoć pri odlaganju garderobe te savjetovanje pri odabiru jela (specijaliteta kuće). == Izvori == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Waiters}} [[Kategorija:Ugostiteljstvo]] [[Kategorija:Zanimanja]] 8owk5u44miyi6f0orqn87un46ar2of5 41262159 41262158 2022-08-18T11:07:56Z Vipz 151311 wikitext text/x-wiki {{Vslika | ime =Konobar | ime_genitiv =Konobara | izvorno_ime =<small>Kellner</small> | slika_panorama =Cafe-prueckel-schanigarten.jpg | veličina_slike =280px | opis_slike =<center>Konobar u svom poslu }} '''Konobar''' ili '''kelner''', je osoba u ugostiteljskom objektu koji poslužuje goste [[Hrana|hranom]] i [[piće]]m. Obadvije riječi potječu od [[njemački|njemačkog]] - ''kellner'', a ona pak od [[latinski jezik|latinske]] - ''cellenārius'' = podrumar.<ref name=brit>{{cite web |url=https://books.google.hr/books?id=ceRIAAAAcAAJ&pg=PA244&lpg=PA244&dq=Kellner+Etymologie&source=bl&ots=zDYYWQGjgX&sig=MtaYhH3yj0hXM6brw1sTsv6PCXY&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwjV2L2Nl7fMAhWEJZoKHTqWDoAQ6AEIODAD#v=onepage&q=Kellner%20Etymologie&f=false |title = ''Kellner'' |publisher = Kurzes deutsches Wörterbuch für Etymologie |language = njemački |accessdate = 28. 04. 2016}}</ref> Konobar je doslovni prijevod nastao krajem [[19. vijek]]a, da zamjeni dotad rasprostanjeni izraz - kelner.<ref name=mir>{{cite web |url=http://www.matica.hr/vijenac/448/Podrum%20i%20konoba/ |title = ''Podrum i konoba'' |publisher = Matica hrvatska - Vijenac |language = hrvatski |accessdate = 28. 04. 2016}}</ref> Termin je prihvaćen, jer se u to vrijeme [[vino]] čuvalo po [[podrum]]ina, pa se kelner - često morao spuštati u podrum po novo vino, iako konoba baš i nije [[podrum]], jer nije toliko ukopana. Konobar od gostiju prima narudžbu, te je prenese osoblju u kuhinji ili na šanku i vodi računa o tome da gosti naručeno dobiju brzo i kvalitetno. Konobarsko zanimanje uključuje i druge poslove vezane uz posluživanje gostiju, kao što su postavljanje stolova i njihovo pospremanje nakon upotrebe te ispostavljanje računa i naplata usluga. Bez obzira da li rade u [[Restoran|restoranima]] koji pripremaju jela po narudžbi, u restoranima koji nude hranu pripremljenu brzo ili u točionicama ([[kafić]]ima), od konobara se očekuje da budu ljubazni, točni, brzi i komunikativni. Budući da su konobari u stalnom i neposrednom kontaktu s gostima i kako reputacija ugostiteljskog objekta u kojem rade uvelike ovisi o njima, od njih se ne očekuje samo korektna usluga nego i to da gostu boravak učine što ugodnijim. Upravo iz toga proizlaze razlike u obavljanju konobarskog posla. U nekim ugostiteljskim objektima to ovisi o njihovoj vrsti i kategoriji - od konobara se zahtjeva i obavljanje posebnih poslova, kao što su dočekivanje gostiju na ulazu u lokal, pratnja do stola, pridržavanje stolca pri sjedenju, pomoć pri odlaganju garderobe te savjetovanje pri odabiru jela (specijaliteta kuće). == Izvori == {{reflist}} == Vanjske veze == {{commonscat|Waiters}} [[Kategorija:Ugostiteljstvo]] [[Kategorija:Zanimanja]] l2cdrn82hynsypwsf98wy56voyjzorl Instrukcija Draže Mihailovića Pavlu Đurišiću 0 154056 41262146 41220748 2022-08-18T06:44:03Z 87.116.162.236 wikitext text/x-wiki '''"Instrukcija"''' četničkog vođe [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]] komandantima [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] i [[Đorđe Lašić|Đorđu Lašiću]] je dokument od [[20.12.]] [[1941]]. godine, kojim se naređuje [[etničko čišćenje]] svih narodnih manjina i "ne-nacionalnih elemenata" ([[Bošnjak]]a, [[Hrvat]]a, [[Albanac]]a i ostalih). Neki istoričari smatraju da se radi o falsifikatu. == Sadržaj Instrukcije == U Instrukciji između ostalog piše:<ref>{{Cite web |title=Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20.12.1941. |url=http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. |access-date=2012-04-23 |archivedate=2009-03-14 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090314070401/http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. |deadurl=yes }}</ref> {{citat|Ciljevi naših odreda jesu: # Borba za slobodu celokupnog našeg naroda pod [[skiptar|skiptrom]] Njegovog Veličanstva [[Petar II Karađorđević|Kralja Petra II]]. # Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj [[velika Srbija|veliku Srbiju]], etnički čistu u granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine — Srema — Banata i Bačke. # Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima ([[Trst]] — [[Gorica]] — [[Istra]] i [[Koruška]]) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom. # Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata. # Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa...}} On također četničkim odredima u Crnoj Gori naređuje da "u danom trenutku" očiste [[Pešter]] od muslimanskog i albanskog življa: {{citat|Jednim delom snaga dejstvovati iz doline Lima pravcem: Bijelo Polje — Sjenica sa zadatkom očistiti Pešter od Muslimanskog i Arnautskog življa.}} Draža potom precizira kako treba postupati sa Arnautima, Muslimanima, Ustašama, Hrvatima: {{citat|Postupak: sa Arnautima, Muslimanima i Ustašama prema njihovim zaslugama za njihova gnusna nedela prema našem življu tj. iste treba prepustiti 'Narodnom sudu' — prema Hrvatima koji su pod okupacijom Italijana postupiti prema njihovom držanju u danom trenutku.}} U dokumentu takođe zapoveda da sa [[partizani]]ma ne sme biti nikakve saradnje "jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, što nikada ne sme biti naš cilj, jer smo mi jedino i isključivo samo vojnici i borci za Kralja, Otadžbinu i slobodan narod". == Posledice == {{main|Pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče}} Karakterističan "pogodni momenat" rukovodstvo [[JVUO]] je iskoristilo početkom 1943. godine kada je izvršen [[Pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče]], nakon čega je Đurišić raportirao Mihailoviću<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D0%B0_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%87%D0%B5%D0%BB%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D1%83_%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B1%D0%B0_%D0%92%D1%80%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%BE%D0%B4_13._%D1%84%D0%B5%D0%B1%D1%80%D1%83%D0%B0%D1%80%D0%B0_1943. Izveštaj Pavla Đurišića načelniku štaba Vrhovne komande od 13. februara 1943.]</ref>: {{citat|Načelniku štaba Vrhovne komande. — Akcija u [[Pljevlja|Pljevaljskom]], [[Čajniče|Čajničkom]] i [[Foča]]nskom srezu protivu muslimana izvršena je. ''Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo.'' ''Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena.'' ''Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.'' ''Žrtve. — Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.'' ''Za vreme početnih operacija, muslimani su se dali u bekstvo ka Metaljci, [[Čajniče|Čajniču]] i reci [[Drina|Drini]]. Na Metaljci je našao sklonište mali deo stanovništva. U Čajniču se računa da ima do 2.000 izbeglica, a jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih otstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno.''}} == Verodostojnost == Instrukcije crnogorskim komandantima, majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću, koje propisuju čišćenja terena od nesrpskog stanovništva, neki istoričari pripisuju Mihailoviću{{sfn|Lerner|1994|p=105}}{{sfn|Mulaj|2008|p=42}}{{sfn|Milazzo|1975|p=64}}{{sfn|Tomasevich|1975|pp=256–261}}, a drugi ističu da je to falsifikat koji je napravio Đurišić.{{sfn|Karchmar|1987|p=397}}{{sfn|Pavlowitch|2007|pp=79–80}} [[Jozo Tomašević]] prihvaća ovaj dokument kao originalan.<ref>Jozo Tomasevich, ''Chetniks'', str. 170</ref> Britanski povjesničar [[Noel Malcolm]] smatra da "nema pouzdanih dokaza da je sam Draža Mihailović ikad pozivao na etničko čišćenje". On ocjenjuje da je uputa dvojici četničkih zapovjednika "vjerojatno falsifikat", iako ističe da krivotvoritelji nisu bili neprijatelji koji su htjeli diskreditirati Mihailovica, nego sami zapovjednici koji su se nadali da će njihova krivotvorina biti prihvaćena kao originalni četnički dokument.<ref name="Malcolm">[http://utickibosnjaci.com/video/media/document/393.pdf Povijest Bosne - Noel Malcolm]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Lucien Karchmar je također iznio razloge u prilog mišljenju da je posrijedi falsifikat, djelo dvojice komandanata koji su željeli pribaviti sebi nepobitnija ovlaštenja za svoje akcije.<ref>Lucien Karchmar, ''Draža Mihailovic'', str. 397, 428-430.</ref> U knjizi ''Rat i mir đenerala'' iz 1998. grupa srbijanskih istoričara desničarske orijentacije (Bojan Dimitrijević, Kosta Nikolić, Milan Vesović) tvrdi da je ovaj dokument falsifikat te se, između ostalog poziva na to da u ovoj instukciji u potpisu stoji "đeneralštabni đeneral", što nije postojalo kao čin.<ref>Grupa autora, ''Rat i mir đenerala'', knjiga II st 359-363.</ref> Bojan Dimitrijević i Kosta Nikolić založili su se 2012. u postupku sudske rehabilitacije Draže Mihailovića za njegovu rehabilitaciju; nekoliko udruženja građana optužilo ih je da su tom prilikom dali lažne iskaze.<ref>[http://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/krivicna%20prijava%20hos%20sept_17_2013.pdf Krivična prijava protiv B. Dimitrijevića i K. Nikolića, 29. jul 2013].</ref> == Reference == {{reflist|2}} == Vidi još == * [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]] * [[Pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče]] * [[Etničko čišćenje]] == Vanjske veze == * [http://hr.wikisource.org/wiki/Instrukcija_D._Mihailovi%C4%87a_Pavlu_%C4%90uri%C5%A1i%C4%87u_od_20._prosinca_1941. Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20. prosinca 1941.] (hr wikisource) * [http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. Инструкција Д. Михаиловића Павлу Ђуришићу од 20.12.1941.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120304232853/http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. |date=2012-03-04 }} (sr wikisource) * [http://www.znaci.net/00001/4_14_1_34.htm Instrukcija Draže Mihailovića komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori i komandantu Limških četničkih odreda o organizaciji, ciljevima i upotrebi četničkih odreda] (znaci.net) [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Velikosrpska ideologija]] [[Kategorija:Etničko čišćenje]] phpasup1ms22vww3t2ech1lodhy49gb 41262147 41262146 2022-08-18T06:45:35Z 87.116.162.236 wikitext text/x-wiki '''"Instrukcija"''' četničkog vođe [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]] komandantima [[Pavle Đurišić|Pavlu Đurišiću]] i [[Đorđe Lašić|Đorđu Lašiću]] je dokument od [[20.12.]] [[1941]]. godine, kojim se naređuje [[etničko čišćenje]] svih narodnih manjina i "ne-nacionalnih elemenata" ([[Bošnjak]]a, [[Hrvat]]a, [[Albanac]]a i ostalih). Neki istoričari smatraju da se radi o falsifikatu. == Sadržaj Instrukcije == U Instrukciji između ostalog piše:<ref>{{Cite web |title=Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20.12.1941. |url=http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. |access-date=2012-04-23 |archivedate=2009-03-14 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090314070401/http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. |deadurl=yes }}</ref> {{citat|Ciljevi naših odreda jesu: # Borba za slobodu celokupnog našeg naroda pod [[skiptar|skiptrom]] Njegovog Veličanstva [[Petar II Karađorđević|Kralja Petra II]]. # Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj [[velika Srbija|veliku Srbiju]], etnički čistu u granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine — Srema — Banata i Bačke. # Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima ([[Trst]] — [[Gorica]] — [[Istra]] i [[Koruška]]) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom. # Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata. # Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa...}} On također četničkim odredima u Crnoj Gori naređuje da "u danom trenutku" očiste [[Pešter]] od muslimanskog i albanskog življa: {{citat|Jednim delom snaga dejstvovati iz doline Lima pravcem: Bijelo Polje — Sjenica sa zadatkom očistiti Pešter od Muslimanskog i Arnautskog življa.}} Draža potom precizira kako treba postupati sa Arnautima, Muslimanima, Ustašama, Hrvatima: {{citat|Postupak: sa Arnautima, Muslimanima i Ustašama prema njihovim zaslugama za njihova gnusna nedela prema našem življu tj. iste treba prepustiti 'Narodnom sudu' — prema Hrvatima koji su pod okupacijom Italijana postupiti prema njihovom držanju u danom trenutku.}} U dokumentu takođe zapoveda da sa [[partizani]]ma ne sme biti nikakve saradnje "jer se oni bore protiv dinastije i za ostvarenje socijalne revolucije, što nikada ne sme biti naš cilj, jer smo mi jedino i isključivo samo vojnici i borci za Kralja, Otadžbinu i slobodan narod". == Posledice == {{main|Pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče}} Karakterističan "pogodni momenat" rukovodstvo [[JVUO]] je iskoristilo početkom 1943. godine kada je izvršen [[Pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče]], nakon čega je Đurišić raportirao Mihailoviću: {{citat|Načelniku štaba Vrhovne komande. — Akcija u [[Pljevlja|Pljevaljskom]], [[Čajniče|Čajničkom]] i [[Foča]]nskom srezu protivu muslimana izvršena je. ''Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Napad je počeo u određeno vreme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo.'' ''Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena.'' ''Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti.'' ''Žrtve. — Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece.'' ''Za vreme početnih operacija, muslimani su se dali u bekstvo ka Metaljci, [[Čajniče|Čajniču]] i reci [[Drina|Drini]]. Na Metaljci je našao sklonište mali deo stanovništva. U Čajniču se računa da ima do 2.000 izbeglica, a jedan deo je uspeo da umakne preko Drine pre nego što su određene jedinice izvršile presecanje mogućih otstupnih pravaca na tom sektoru. Sve ostalo stanovništvo je uništeno.''<ref>[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D0%B0_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%BD%D0%B0%D1%87%D0%B5%D0%BB%D0%BD%D0%B8%D0%BA%D1%83_%D1%88%D1%82%D0%B0%D0%B1%D0%B0_%D0%92%D1%80%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B5_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B5_%D0%BE%D0%B4_13._%D1%84%D0%B5%D0%B1%D1%80%D1%83%D0%B0%D1%80%D0%B0_1943. Izveštaj Pavla Đurišića načelniku štaba Vrhovne komande od 13. februara 1943.]</ref>}} == Verodostojnost == Instrukcije crnogorskim komandantima, majoru Đorđu Lašiću i kapetanu Pavlu Đurišiću, koje propisuju čišćenja terena od nesrpskog stanovništva, neki istoričari pripisuju Mihailoviću{{sfn|Lerner|1994|p=105}}{{sfn|Mulaj|2008|p=42}}{{sfn|Milazzo|1975|p=64}}{{sfn|Tomasevich|1975|pp=256–261}}, a drugi ističu da je to falsifikat koji je napravio Đurišić.{{sfn|Karchmar|1987|p=397}}{{sfn|Pavlowitch|2007|pp=79–80}} [[Jozo Tomašević]] prihvaća ovaj dokument kao originalan.<ref>Jozo Tomasevich, ''Chetniks'', str. 170</ref> Britanski povjesničar [[Noel Malcolm]] smatra da "nema pouzdanih dokaza da je sam Draža Mihailović ikad pozivao na etničko čišćenje". On ocjenjuje da je uputa dvojici četničkih zapovjednika "vjerojatno falsifikat", iako ističe da krivotvoritelji nisu bili neprijatelji koji su htjeli diskreditirati Mihailovica, nego sami zapovjednici koji su se nadali da će njihova krivotvorina biti prihvaćena kao originalni četnički dokument.<ref name="Malcolm">[http://utickibosnjaci.com/video/media/document/393.pdf Povijest Bosne - Noel Malcolm]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Lucien Karchmar je također iznio razloge u prilog mišljenju da je posrijedi falsifikat, djelo dvojice komandanata koji su željeli pribaviti sebi nepobitnija ovlaštenja za svoje akcije.<ref>Lucien Karchmar, ''Draža Mihailovic'', str. 397, 428-430.</ref> U knjizi ''Rat i mir đenerala'' iz 1998. grupa srbijanskih istoričara desničarske orijentacije (Bojan Dimitrijević, Kosta Nikolić, Milan Vesović) tvrdi da je ovaj dokument falsifikat te se, između ostalog poziva na to da u ovoj instukciji u potpisu stoji "đeneralštabni đeneral", što nije postojalo kao čin.<ref>Grupa autora, ''Rat i mir đenerala'', knjiga II st 359-363.</ref> Bojan Dimitrijević i Kosta Nikolić založili su se 2012. u postupku sudske rehabilitacije Draže Mihailovića za njegovu rehabilitaciju; nekoliko udruženja građana optužilo ih je da su tom prilikom dali lažne iskaze.<ref>[http://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/krivicna%20prijava%20hos%20sept_17_2013.pdf Krivična prijava protiv B. Dimitrijevića i K. Nikolića, 29. jul 2013].</ref> == Reference == {{reflist|2}} == Vidi još == * [[Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]] * [[Pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče]] * [[Etničko čišćenje]] == Vanjske veze == * [http://hr.wikisource.org/wiki/Instrukcija_D._Mihailovi%C4%87a_Pavlu_%C4%90uri%C5%A1i%C4%87u_od_20._prosinca_1941. Instrukcija D. Mihailovića Pavlu Đurišiću od 20. prosinca 1941.] (hr wikisource) * [http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. Инструкција Д. Михаиловића Павлу Ђуришићу од 20.12.1941.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120304232853/http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%98%D0%BD%D1%81%D1%82%D1%80%D1%83%D0%BA%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B0_%D0%94._%D0%9C%D0%B8%D1%85%D0%B0%D0%B8%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0_%D0%9F%D0%B0%D0%B2%D0%BB%D1%83_%D0%82%D1%83%D1%80%D0%B8%D1%88%D0%B8%D1%9B%D1%83_%D0%BE%D0%B4_20.12.1941. |date=2012-03-04 }} (sr wikisource) * [http://www.znaci.net/00001/4_14_1_34.htm Instrukcija Draže Mihailovića komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori i komandantu Limških četničkih odreda o organizaciji, ciljevima i upotrebi četničkih odreda] (znaci.net) [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Zločini četnika u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu]] [[Kategorija:Velikosrpska ideologija]] [[Kategorija:Etničko čišćenje]] n3amqgg9fe9c2lqyxzgwihawqebm9nm Milan Aćimović 0 174808 41262101 40876910 2022-08-17T15:31:54Z 87.116.164.73 wikitext text/x-wiki {{Političar (SR) | ime = Milan Aćimović | slika = Milan Aćimović.jpg | opis_slike = | datum_rođenja = [[31. maj]] [[1898]]. | mesto_rođenja = [[Pinosava]] | država_rođenja = [[Kraljevina Srbija]] | datum_smrti = maj [[1945]]. | mesto_smrti = [[Zelengora]] | država_smrti = | državljanstvo = | narodnost = | veroispovest = | partija = [[Srpska radikalna stranka (Milan Stojadinović)|Srpska radikalna stranka]]<br />[[Jugoslovenska radikalna zajednica]] | supružnik = | deca = | univerzitet = | profesija = | funkcija 1 = Ministar unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije | izbori 1 = | početak funkcije 1 = 21. avgust 1938 | kraj funkcije 1 = 5. februar 1939. | prethodnik 1 = [[Anton Korošec]] | naslednik 1 = [[Dragiša Cvetković]] | funkcija 2 = Ministar unutrašnjih poslova u Vladi narodnog spasa | izbori 2 = | početak funkcije 2 = | kraj funkcije 2 = 10. novembar 1942. | prethodnik 2 = | naslednik 2 = [[Tanasije Dinić]] }} '''Milan Aćimović''' ([[Pinosava]], [[31. 5.|31. maj]] [[1898]] — [[1945]]) je bio srpski [[političar]] i [[kolaboracija|saradnik]] nacista tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]]. Bio je šef prve kvislinške uprave i komesar policije u okupiranoj Srbiji [[1941]]. godine. Pre rata bio je ministar unutrašnjih poslova u vladi [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]]. Tokom rata je bio ministar unutrašnjih poslova u vladi [[Milan Nedić|Milana Nedića]]. == Predratna biografija == Aćimović je rođen u [[Pinosava|Pinosavi]] 31. maja 1898. Osnovnu školu je učio u rodnom mestu, a gimnaziju i Pravni fakultet u Beogradu. 1923. je počeo da radi u policiji kao pisar vračarskog sreza. Za pomoćnika šefa Opšteg odeljenja opšte policije Uprave grada Beograda (UGB) postavljen je je 4. oktobra 1924, a šef istog odseka je postao dve godine kasnije. Specijalizirao je u Nemačkoj ([[Berlin]], [[Štutgart]], [[Magdeburg]]), gde ga je tridesetih godina zavrbovala nemačka tajna služba. Godine 1931. postavljen je za okružnog inspektora u [[Maribor]]u, ali je ubrzo vraćen u Beograd. Bio je član [[Srpska radikalna stranka (Milan Stojadinović)|Radikalne stranke]] [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]]. U kabinetu Milana Stojadinovića bio je ministar unutrašnjih poslova od 21. avgusta 1938. do 5. februara 1939. Po Stojadinovićevom padu bio je interniran u [[Rogatica|Rogaticu]]. Aćimović je bio jedan od najrevnosnijih gonitelja [[KPJ|komunista]] pre aprila 1941. == Drugi svetski rat == Kao rezervni oficir u [[Aprilski rat|Aprilskom ratu]] bio je u Sremskoj diviziji. === Komesarska uprava === {{main|Komesarska uprava}} Milan Aćimović je sprovodio nemačku politiku u Srbiji po početku okupacije. Pored Aćimovića, nemačku politiku je sprovodio i [[Dimitrije Ljotić]] sa svojom političkom organizacijom [[Jugoslovenski narodni pokret Zbor|Zbor]]. Nemci su dali prednost Aćimoviću, kao stručnjaku za pitanja bezbednosti, čoveku praktičnijem u odnosu na ideološki opterećenog Ljotića.{{sfn|Petranović|1992|pp=134}} Komesarska vlada je obrazovana krajem aprila 1941. godine sa Aćimovićem kao predsednikom Saveta i komesarom unutrašnjim poslova. Na tu dužnost došao je na nagovor [[Hans Helm|Hansa Helma]], [[Karl Kraus|Karla Krausa]] i Gerharta Fajnea. Ova „vlada“ je predstavljala pomoćni izvršni organ Upravnog štaba nemačkog [[Vojna uprava u Srbiji|komandanta Srbije]].{{sfn|Petranović|1992|pp=135}} Srpska administrativna uprava je postavljena odlukom vojnog zapovednika [[Helmut Ferster|Helmuta Ferstera]]. Aćimovićevu vladu narod je primio kao tipičnu vazalnu tvorevinu.{{sfn|Petranović|1992|pp=146}} Prema Aćimovićevom stanovištu, [[Draža Mihailović]] je imao ulogu održavanja reda u šumi, kako mase ne bi pale pod uticaj komunista: {{citiranje| Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/209-210.</ref><ref>http://znaci.net/00001/9_4.htm</ref>}} Status okupirane Srbije nije bio međunarodno priznat. Aćimović je juna 1941. godine uputio memorandum nemačkom zapovedniku generalu Šrederu, u kojem je tražio bolji položaj Srbije u okviru „novog poretka“. Tražio je širenje Srbije pod nemačkim pokroviteljstvom (Kosovo i Skoplje, Crnu Goru, deo Sandžaka i Hrvatske kao i Bosnu). On je to pravdao kao vekovno etnografsko područje srpskog naroda. Na ovaj memorandum nije dobio odgovor što je samo pokazalo koliko nije shvatao svoju podređenu ulogu. Za vreme njegove vlade nemački okupator je otvorio [[logor Banjica]]. Takođe, u to vreme je veliki broj izbeglica Srba i Slovenaca primljen u zemlju. Aćimović je na ovoj dužnosti ostao do avgusta 1941. godine, kada je „vlada“ poverena [[Milan Nedić|Milanu Nediću]]. Nemci nisu bili zadovoljni nemirnim stanjem u Srbiji, a uvideli su da je Aćimovićeva „komesarska vlada“ neprihvaćena u narodu, nesposobna i bez ikakvog autoriteta. Ipak, Aćimović je ušao i u [[Vlada narodnog spasa Milana Nedića|Nedićevu vladu]] kao ministar unutrašnjih poslova.{{sfn|Petranović|1992|pp=219}} === Vlada narodnog spasa === {{main|Vlada narodnog spasa}} Januara 1942. godine ministar Aćimović je posetio srpske zarobljenike u logorima u Nemačkoj, o čemu je ostavio sledeće svedočenje: {{citat|…Naši vojnici su dobro obučeni. Odelo im je lepo očuvano i obuća. Većina radi i dobro se hrani. Svaki pored postelje ima i po tri dupla ćebeta… Ručao sam kod Komandanta logora… Opraštajući se sa našima, krio sam suze. Krili su ih i oni… Savladao sam se i rekao: ”Braćo, ja sada polazim” Glas me je izdao… Major g.fon Keler, moj ljubazni pratilac, stajao je kraj mene i sam duboko potresen. To uzbuđenje sam pročitao i na liku komandanta logora… Glasom u kome je bilo puno topline, puno čovečnosti, komandant logora mi kaže da će i dalje od srca, ulagati sve napore i svu svoju brigu da zarobljenicima bude dobro… <ref>Milan Aćimović, novinar Mića Dimitrijević, “Kolo”, 10. januar 1942.godine</ref>}} Skoro od samog početka četničkog pokreta [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]] postojali su kontakti između Mihailovićevih predstavnika i kolaboracionističke Aćimovićeve administracije u Srbiji. Kao šef komesarske vlade i kasnije kao ministar unutrašnjih poslova u Nedićevoj vladi, sam Aćimović potpuno je poznavao Mihailovićevu organizaciju u Beogradu i nije protiv nje preduzimao ništa.{{sfn|Tomasevich|1975|pp=197}} Čak je Nemcima savetovao da ne proganjaju odmetnute vojnike kako bi oni ostali pod Mihailovićevim, a ne pod komunističkim uticajem.{{sfn|Borković|1979b|pp=369}} Poslao je beogradskoj komandi [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] veću količinu novca i neke poverljive informacije. Od jeseni 1942. postao je aktivni saradnik JVuO i ujedno se distancirao od Nedićevog režima. Aćimović je 10. novembra 1942. na mestu ministra unutrašnjih poslova zamenjen pukovnikom [[Tanasije Dinić|Tanasijem Dinićem]], za koga se smatralo da će biti oštriji prema Mihailoviću. === Mihailovićeva veza sa Nemcima === {{main|Povlačenje kolaboracionista sa Nemcima}} Nakon proterivanja Nemaca iz Srbije u oktobru 1944. Aćimović je bio veza između Mihailovića i nemačkog izaslanika [[Herman Nojbaher|Hermana Nojbahera]]. U tu svrhu dolazio je u štab Dragoljuba Mihailovića dok se ovaj nalazio u Bosni.{{sfn|Borković|1979b|pp=369}} Poginuo je 1945. godine povlačeći se sa četnicima, tokom [[bitka na Zelengori|bitke na Zelengori]] protiv Jugoslovenske armije. == Izvori == {{Izvori|2}} == Literatura == * {{Cite book|last= Tomasevich|first= Jozo|authorlink= Jozo Tomašević|coauthors= |title= War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks|year= 1975|url= http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover|publisher= Stanford University Press|location= Stanford|id= ISBN 978-0-8047-0857-9 | ref = harv}} * {{Cite book|last= Borković|first= Milan|authorlink= Milan Borković|coauthors= |title= Kvinsliška uprava u Srbiji 1941-1944 (knjiga 1)|year= 1979a|url= http://znaci.net/00001/154.htm|publisher= |location= Beograd|id= | ref = harv}} * {{Cite book|last= Borković|first= Milan|authorlink= Milan Borković|coauthors= |title= Kvinsliška uprava u Srbiji 1941-1944 (knjiga 2)|year= 1979b|url= http://znaci.net/00001/155.htm|publisher= |location= Beograd|id= | ref = harv}} * {{Cite book|last= Petranović|first= Branko|authorlink= Branko Petranović|coauthors= |title= Srbija u Drugom svetskom ratu 1939-1945|year= 1992|url= http://znaci.net/00001/92.htm|publisher= Vojnoizdavački i novinski centar|location= Beograd|id= |ref=harv}} * {{Cite book|last= Petranović|first= Branko|authorlink= Branko Petranović|coauthors= |title= Istorija Jugoslavije 1918-1988|year= 1988|url= |publisher= |location= Beograd|id=|ref=harv}} * {{Cite book|last= Ćirković|first= Simo C.|authorlink= Simo C. Ćirković|coauthors= |title= Ko je ko u Nedićevoj Srbiji 1941-1944|year= 2009|url= |publisher= Prosveta|location= Beograd|id= ISBN 978-86-07-01889-5 | ref = harv}} {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} {{DEFAULTSORT:Aćimović, Milan}} [[Kategorija:Rođeni 1898.]] [[Kategorija:Umrli 1945.]] [[Kategorija:Kvislinzi]] [[Kategorija:Srpski fašisti]] nmfpmunir81cm1vjkru12frvloqw4je Saradnja četnika sa Nedićevom vladom 0 176884 41262148 41261797 2022-08-18T06:50:38Z 87.116.162.236 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Saradnja [[četnici|četnika]] sa [[Milan Nedić|Nedićevom]] vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bilo je ujedinjenje "nacionalnih snaga" radi zajedničke "borbe protiv komunizma", odnosno protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. Saradnja Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije mnogi četnici su službeno postali naoružana vojna sila uključena u sistem okupacije. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, a oko 2000-3000 njih su bili Mihailovićevih četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127}} Na vrhuncu snage, sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik Saveta komesara, prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da nemački okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića u junu 1941: {{citiranje| Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na Zagrebačkom sveučilištu, koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Takođe, prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.], str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Mihailović je tokom leta 1941. imao kontakt sa kvislinškim režimom [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]].<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/11.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena tzv. Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]]. == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba oponomućenog komandanta korpusa u Srbiji, general [[Harald Turner]], izvestio je 3. novembra 1941: {{citiranje| "Otprilike 3 dana posle stupanja na dužnost vlade (generala Nedića) pojavio se kod njega pukovnik Aleksandar Mišić (treba: major) sa još dva oficira po nalogu Mihailovića i izjavio da bi ovaj želeo da se sa predsednikom Nedićem bori protiv komunista, te moli naoružanje i opremu za 2.000 ljudi, a posebno obuću. Nedić je izjavio pukovniku Mišiću da mu ne može nabaviti cipele i predložio upotrebu opanaka. Između ostalog, ostavio je Mihailoviću da očisti oblast zapadno od Morave. Ovde treba naglasiti da je Nedić ove pregovore vodio uz moje odobrenje, pošto je u to vreme postojala nada da bi Nedić raspolagao velikim delom oficira koji se nalaze ne samo u Beogradu nego i u šumama."<ref name="znaci1981">[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{citiranje| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{citiranje| Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{citiranje|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{citiranje| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{citiranje| Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{citiranje|"Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca."<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{citiranje| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi Matl je izvestio 30. oktobra 1941: {{citiranje|"Pukovnik Pantić je po nalogu Draže Mihailovića izjavio da Mihailović jamči da će srpski prostor istočno i zapadno od Morave očistiti od komunističkih bandi. Zatim da se on ne povodi nikakvim političkim ciljem i da priznaje činjenicu da je zemlja pobeđena i da Nemci poseduju prava okupatora. Draža Mihailović očekuje da će od trenutka kada on izda odgovarajuće zapovesti svojim odredima biti obustavljene kaznene akcije protiv srpskog stanovništva i masovna streljanja na područjima na kojima se nalaze njegovi četnički odredi. Opšti cilj je da se uspostavi stanje mira i reda kakvi su u okupiranoj Srbiji bilo pre 28.6.41."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{citiranje| Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbilil njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon pada partizanske Užičke republike i prelaska glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{citiranje| Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{citat|"Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba."<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa tzv. vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana Rakovićevi četnici su zamoljen, kako navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga.. {{citiranje| "Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{citiranje| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Prema nemačkim izvorima [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova kvislinške vlade i pukovnik [[Kosta Mušicki]], zapovednik kvislinške operativne grupe na području Šumadije i zapadne Srbije, pokušali su da obaveste Mihailovića o nemačkim namerama. "Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi."<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je "uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem".<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> Nemački napad na Mihailovićev štab i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četničkih odreda === [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{citiranje|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>| [[Stanislav Krakov]] o legalizaciji četnika Draže Mihailovića}} Početkom 1942. godine Mihailović je gonjen od strane Nemaca prešao u [[Sandžak]] pa u Crnu Goru, u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> U Srbiji su kod kvislinške uprave ostali legalizovani mnogi četnički komandanti: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u beogradskom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u Kosjeriću) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljuba Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u Zaječaru) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref>[http://www.znaci.net/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava logor na Metinom brdu.]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|Srpsku državnu stražu]] narastalo je i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali. Po riječima [[Branko Petranović|Branka Petranovića]]: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka."<ref>[http://www.znaci.net/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref> Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabeleženi su brojni primeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili legalizovani Mihailovićevi četnici, četnici [[Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpski dobrovoljački korpus]] i kvislinška žandarmerija ([[Srpska državna straža]]). Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u odredima Nedićeve vlade nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv komunista i da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{citiranje|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. [...] Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. Draža Mihailović je naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Par dana kasnije, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{citiranje|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/114.htm |title=Izvod iz knjige poslatih depeša Draže Mihilovića u avgust 1942 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju organizacije Draže Mihailovića. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja četnika iz istočne Bosne sa Nedićem i Nemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u istočnu Bosnu gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Uspostavljanjem kvislinške vlade Milana Nedića, 29. avgusta 1941, Dangić započinje blisku saradnju sa Nedićem. U međuvremenu su Dangićevi četnici počeli da trpe poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa ustašama. Usled bojazni od uništenja Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobija preporuku za sastanak sa Nemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu nameru da se sastane sa Nemcima, što je odobrio.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.], str. I/274-276.</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti i Dangiću kao savezniku: {{citiranje| Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa nemačkim pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch), načelnikom Operativnog štaba nemačkog oponomućenog komandanta u Srbiji, i Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni. Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Za uzvrat je tražio da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u Istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa [[Wehrmacht]]om. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{citiranje| Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu naimere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. [[2. 2.|2. februara]] [[1942|1942.]] nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{citiranje| Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 151-154.</ref> Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se štab Draže Mihailovića godinu dana, od maja 1942. do juna 1943, nalazio van teritorije Srbije, u okolini Kolašina. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{citiranje|Kraj kvislinških vlasti u Sopotu sedi komandant sreza kosmajskog, sa dugom kosom i bradom, a svoje komandante mesta i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. [...] Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz SDS-a. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati.<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde}} Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{citiranje| U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{citiranje| Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{citat|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/325.</ref> O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa četnicima Draže Mihailovića svedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen u listu ''Novo vreme'', 24. marta 1944. u kom se ističe jasan zaključak: {{citiranje| Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>Milan Borković, n.d., str. II/326.</ref>}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{citiranje|"U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu."<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/327.</ref> Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef fašističke organizacije [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa snagama Draže Mihailovića. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod Gornjeg Milanovca sa generalom Miroslavom Trifunovićem. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Kosta Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 380.</ref> Prethodno je ljotićevski list ''Srpski narod'' objavio je 6. maja 1944. tekst u kome se ističe spremnost na saradnju sa četnicima: {{citiranje|'''SKUPLJANJE NACIONALNIH SNAGA''' Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv Titovih bandi. Četnici se bore rame uz rame sa odredima Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja – boljševizma.}} Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{citiranje| Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM, nače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{citiranje|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50 000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web|url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisetio ovog sastanka: {{citiranje| Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{citiranje| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.<ref name="Saslušanje"/>}} === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[http://znaci.net/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[http://znaci.net/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[http://znaci.net/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[http://znaci.net/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u Topoli se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{citat|Politička usmerenost [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] i njegovog pokreta potpuno se izmenila. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage koje su protiv komunizma. Pokret Draže Mihailovića je spreman da u celosti ide u ovaj front. Glavni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, pokret Draže Mihailovića je spreman da se, po naređenju nemačkog vođstva, angažuje na Balkanu i svuda drugde.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944 Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]{{dead link}}</ref><ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{citiranje|1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. <br /><br /> 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. <br /><br /> 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. <br /><br /> 4. DM moli da sam ostane u ilegali. <br /><br /> 5. Pripadnici DM-pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1070.</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Nemački vođa [[Adolf Hitler]] smatrao je Mihailovića prevrtljivim i dopuštao samo taktičku saradnju.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{citiranje| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. <br /> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br /> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br /> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br /> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. <br /> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br /> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom". Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izveštaju sa sastanka naglašava se da treba pozdraviti "predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta". U izveštaju se zaključuje, povodom saradnje Mihailovića i Nedića: "Namera Draže Mihailovića da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref> Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{citiranje| Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} Uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihajlović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posledice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine Jugoslovenska izbeglička vlada priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade.<ref name="Živković"/> Na osnovu sporazuma sa Nedićem, Mihailoviću je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Početkom septembra na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija: SDS i SDK, sa predstavnicima JVuO, najpre u Beogradu 2. septembra 1944, potom u Pranjanima pokraj Čačka, u naredna dva dana, doneta je odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO. Na sastanku u Pranjanima prisustvovao je Mihailović.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 396-397.</ref> [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 211-212.</ref> U dogovoru sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Mihailovićevim komandantom Srbije, jedinice Srpske državne straže (SDS) i Srpske granične straže (SGS) [[6. 10.|6. oktobra]] [[1944]]. okupile su se u [[Jagodina|Jagodini]]. Tu je od tih jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general Stevan Steva Radovanović, za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS) a za načelnika štaba major Danilo Dača Stojanović. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi. Srpski udarni korpus se u sastavu Mihailovićeve vojske borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Ove formacije od 6. septembra 1944. nalaze se pod komandom štaba komandanta Srbije, generala Trifunovića. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]]. učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu Slovenije, preko teritorije Srema i Slavonije odnosno preko teritorije pod kontrolom NDH. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde su planirali da se povuku i Ljotićeve jedinice. Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i integrisali pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> == Suđenje kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{citiranje|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} == Reference == {{reflist|2}} == Vidi još == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizovani četnici]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] 6qxg09uxnt3rbakxonq30s1qr1uesc9 41262149 41262148 2022-08-18T06:50:49Z 87.116.162.236 wikitext text/x-wiki [[Datoteka:DragoljubMihailovic8e09281v.jpg|thumb|175px|Pukovnik [[Dragoljub Mihailović]]]] '''Saradnja [[četnici|četnika]] sa [[Milan Nedić|Nedićevom]] vladom''' predstavlja jedan vid [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|kolaboracije četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]]. Osnovni cilj saradnje [[Dragoljub Mihailović|Mihailovićevih]] četnika sa kvislinškom Nedićevom vladom bilo je ujedinjenje "nacionalnih snaga" radi zajedničke "borbe protiv komunizma", odnosno protiv [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]]. Saradnja Mihailovića sa Nedićevom vladom se prvenstveno odvijala kroz [[Legalizovani četnici|legalizaciju četničkih odreda]]. Procesom legalizacije mnogi četnici su službeno postali naoružana vojna sila uključena u sistem okupacije. 17. januara 1942. godine, prema nemačkim podacima, 72 oficira i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. Legalizovani četnici su tada bili većinom Pećančevi, a oko 2000-3000 njih su bili Mihailovićevih četnici.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127}} Na vrhuncu snage, sredinom maja 1942. godine, dva četnička pomoćna korpusa su brojila 13.400 oficira, podoficira i vojnika.{{sfn|Tomasevich|1975|p=127}} == Saradnja sa Aćimovićevom upravom 1941. == Predsednik Saveta komesara, prve kvislinške vlade u okupiranoj Srbiji, [[Milan Aćimović]], tokom okupacije najviše se eksponirao u saradnji sa pokretom pod komandom Draže Mihailovića, još od prvih meseci okupacije. Na osnovu jednog potonjeg dokumenta, odnosno Aćimovićeve izjave, može se naslutiti da je Aćimović doprineo da nemački okupator ne izvrši planirane aktivnosti uperene protiv Mihailovića u junu 1941: {{citiranje| Što se tiče moga stava prema nacionalnim ljudima u šumi, navešću jedan slučaj: odmah u početku okupacije, u toku meseca maja ili početkom juna, Nemci su bili organizovali jednu veću akciju da bi očistili naše šume od ostataka jugoslovenske vojske, kako su nam sami govorili. Tu se u prvom redu mislilo na Dražu i njegove ljude. Ja sam Nemcima isticao nekorisnost i čak štetnost te akcije, govoreći da će za vreme okupacije biti uvek ljudi koji će odlaziti u šumu i bolje je da tamo padnu pod uticaj jednog nacionalno trezvenog čoveka nego pod uticaj komunista. Nemci su te razloge primili i tako do te akcije nije došlo. Ja sam stajao na stanovištu da Dražin cilj mora da bude i naš cilj. Naš rad treba diskretno da koordinira, a nikako da se sukobljava. Između Draže, odnosno njegovih ljudi, i mene bio je stalni kontakt.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/209-210.</ref><ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/9_4.htm |title=Ratko Martinović - OD RAVNE GORE DO VRHOVNOG ŠTABA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Prvi kontakt pokreta pod rukovodstvom pukovnika Dragoljuba-Draže Mihailovića uspostavljen je krajem maja 1941. posredstvom rezervnog potporučnika Vladimira Lenca, vođe omladinske organizacije [[ZBOR|Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor]] [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]] na Zagrebačkom sveučilištu, koji se povlačio iz Bosne sa Mihailovićevom grupom, nakon Aprilskog rata, da bi se potom zajedno sa Mihailovićem stacionirao na [[Ravna Gora|Ravnoj gori]]. Prema tvrdnjama koje je 1949. objavio Ljotićev saradnik [[Boško Kostić]], potporučnik Lenac je dobio zadatak od pukovnika Mihailovića da uspostavi vezu sa Dimitrijem Ljotićem i da zatraži materijalnu pomoć za Mihailovićevu organizaciju. Ljotić je Lencu predložio da novac potraži od desetak imućnijih Beograđana, od kojih je prikupljena znatna suma novca. Lenac se više nije vraćao na Ravnu goru. Prema Kostićevom svedočenju, oko 10. juna 1941. u Beograd je dolazio i Mihailovićev izaslanik poručnik Slavko Pipan, sa sličnim zadatkom kao i Lenac. Pipan se takođe sastao sa Ljotićem i, prema Kostićevom svedočenju, "i Pipanu je data veća suma novca da ponese Draži". Slavko Pipan je posetio Beograd ponovo u drugoj polovini jula 1941. I ovog puta je usledio sastanak sa Ljotićem, na kom su bili prisutni Lenac, Kostić i Ratko Parežanin (koji je o ovom sastanku svedočio 1971). Ljotić je sugerisao Kostiću i Parežaninu da putuju na Ravnu goru kako bi se uspostavio tešnji kontakt sa Mihailovićem. Međutim, do ovog putovanja nije došlo zbog vesti da su ravnogorski četnici započeli saradnju sa partizanskim pokretom.<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/11_4.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Takođe, prema tvrdnjama pukovnika [[Jovan Trišić|Jovana Trišića]], vršioca dužnosti komandanta kvislinške žandarmerije od 24. juna 1941, s njegove je strane uspostavljen kontakt sa saradnicima Draže Mihailovića još 28. maja 1941. Veze između pukovnika Trišića i Mihailovića nastavljene su i kasnije tokom leta 1941, posredstvom jednog Trišićevog kurira. Ovi podaci publikovani su 1960.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.], str. II/211, fus. 5.</ref> Pukovnik Mihailović je tokom leta 1941. imao kontakt sa kvislinškim režimom [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]].<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/11.htm |title=Nikola Milovanović, Draža Mihailović, Beograd, 1991 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Aćimovićeva uprava nije dugo potrajala, i ukinuta je 29. avgusta 1941. kada je uspostavljena tzv. Vlada nacionalnog spasa generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]]. == Saradnja sa Nedićevom vladom 1941. == {{main|Ustanak u Srbiji 1941.}} Nakon izbijanja [[Ustanak u Srbiji 1941.|ustanka u Srbiji]], početkom jula 1941, ustanici su počeli oslobađati sve veći broj naseljenih mesta. [[Četnici]] pod komandom pukovnika Mihailovića uzimaju učešća u ustanku tek krajem avgusta 1941. Međutim, istovremeno sa uzimanjem učešća u borbi protiv okupatora Mihailović je već početkom septembra 1941. uputio delegaciju na sastanak sa generalom Nedićem radi dogovora o zajedničkoj borbi protiv partizana. Delegaciju su činili potpukovnik Dragoslav Pavlović i potpukovnik Živojin Đurić i major [[Aleksandar Mišić]], dok im se u Beogradu pridružio major Radoslav Đurić. O uspostavljanju veze pukovnika Mihailovića sa generalom Nedićem, šef Upravnog štaba oponomućenog komandanta korpusa u Srbiji, general [[Harald Turner]], izvestio je 3. novembra 1941: {{citiranje| "Otprilike 3 dana posle stupanja na dužnost vlade (generala Nedića) pojavio se kod njega pukovnik Aleksandar Mišić (treba: major) sa još dva oficira po nalogu Mihailovića i izjavio da bi ovaj želeo da se sa predsednikom Nedićem bori protiv komunista, te moli naoružanje i opremu za 2.000 ljudi, a posebno obuću. Nedić je izjavio pukovniku Mišiću da mu ne može nabaviti cipele i predložio upotrebu opanaka. Između ostalog, ostavio je Mihailoviću da očisti oblast zapadno od Morave. Ovde treba naglasiti da je Nedić ove pregovore vodio uz moje odobrenje, pošto je u to vreme postojala nada da bi Nedić raspolagao velikim delom oficira koji se nalaze ne samo u Beogradu nego i u šumama."<ref name="znaci1981">[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 868.</ref>}} Milan Nedić je na saslušanju pred jugoslovenskim organima 9. januara 1946. u vezi pregovora sa Mihailovićevim predstavnicima izjavio sledeće: {{citiranje| Odmah po uspostavljanju moje vlade početkom septembra (1941.) kod mene je došla jedna delegacija Draže Mihailovića koju su sačinjavali pešadijski potpukovnik (Živojin) Đurić, major Aleksandar Mišić, i đeneralštabni (major Radoslav) Đurić sa originalnim punomoćjem Draže Mihailovića radi razgovora. Uslovi koje je postavio Draža bili su uglavnom ovi: * Da se uspostavi red i mir u Srbiji. * Da se povedu zajedničke borbe protiv partizanskih snaga. * Da uspostavim vezu i legitimišem Dražu kod Nemaca. * Da mu se dostavi izvesna svota novca radi isplate prinadležnosti njegovim oficirima i podoficirima. * Da se po umirenju Srbije izvrši vojna akcija u Bosni radi umirenja. * Da se pomogne Đukanović Vladi (treba: Blaži) u Crnoj Gori radi umirenja.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_3.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 17-18, fus. 13.</ref>}} Prema istom saslušanju, Nedić je uglavnom prihvatio ove predloge: {{citiranje| Pismeni ugovor između mene i te delegacije nije pravljen s obzirom da su sva trojica iz te delegacije bili moji oficiri meni dobro poznati, pa sam smatrao da nema potrebe za pismenim ugovorom, a oni to nisu ni tražili. Između nas je napravljen sporazum o sledećem: * O saradnji između mene, odnosno moje vlade i Draže Mihailovića za borbu protiv komunista u cilju njihovog uništenja. * Da im odmah izdam novčanu pomoć da bi mogli izdati plate oficirima i podoficirima, kao i to da bi mogli kupiti životne namirnice za ishranu vojske. * Da odmah odredimo jednog oficira za vezu koji će stalno biti pri štabu Draže Mihailovića. * Da preko Nemaca izdejstvujem legalizaciju Draže Mihailovića i njegovih četnika u tome da ih Nemci ne gone i da se mogu slobodno kretati. * Da posle čišćenja, odnosno uništenja komunista u Srbiji, moja vlada ukaže potrebnu pomoć Draži Mihailoviću radi smirenja građanskog rata u Bosni i Crnoj Gori. * Da se posle formiranja vladinih odreda, s čime bi se bilo započelo, donese jedan operacijski plan između mene i Draže za čišćenje Srbije od komunista.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића, Београд, 1979, стр. 77.</ref>}} Nedić je na saslušanju istakao da je nakon sklapanja sporazuma odmah izdao novčanu pomoć, koju je delegacija ponela sa sobom. Nedić je potom odmah otišao kod komandanta Srbije, generala Hajnriha Dankelmana, s molbom da odobri legalizaciju Mihailovićevih četnika, što je Dankelman odmah prihvatio. Nedić je potom odredio generalštabnog majora Marka Olujevića za vezu između njega i Draže Mihailovića. Nedić je uskoro obavešten da je Mihailović u celini prihvatio postignuti sporazum.<ref name="vojnoistorijski1941">Žarko Jovanović, "Kolaboracija Draže Mihailovića sa kvislinzima u Srbiji 1941.", Vojnoistorijski glasnik, 1-2/1998, Beograd, 1998, str. 83.</ref> === Partizani razotkrivaju Mihailovića === Posle završetka razgovora i postizanja sporazuma sa generalom Nedićem, Mihailovićeva delegacija se iz Beograda vratila na Ravnu goru 6. septembra 1941. U međuvremenu na Ravnu goru je pošao i major Marko Olujević s poručnikom Slavkom Pipanom, obaveštajnim oficirom Draže Mihailovića. Njih dvojicu su, na putu za Ravnu goru, uhvatili partizani u Belanovici, 8. septembra 1941. Kod majora Olujevića, koji je ujedno bio i pomoćnik komandanta kvislinške žandarmerije, nađen je plan komande žandarmerije od 7. septembra 1941. za napad žandarma sa četnicima Draže Mihailovića sa linije Zvornik-Krupanj-Valjevo-Mionica. Posle saslušanja major Olujević je streljan 10. septembra, dok je poručnik Pipan uspeo da pobegne.<ref>Јован Марјановић, Устанак и НОП у Србији 1941, Београд, 1983, стр. 317.</ref> Mihailović o svojoj saradnji sa Nedićem nije obavestio partizane. Kolubarska četa [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] je prilikom zarobljavanja poručnika Ernesta Pipana zaplenila i jedan dokument Ministarstva unutrašnjih dela, u kome komanda kvislinške žandarmerije 7. septembra 1941. naređuje komandantu 5. žandarmerijskog odreda: {{citiranje|Kad sva tri odreda budu stigla na liniju Zvornik — Krupanj — Valjevo — Mionica uhvatiće vezu sa četničkim odredima koji pod komandom generalštabnog pukovnika g. Draže Mihailovića na toj liniji i sačekaće dalje naređenje za produženje dejstva.<ref>Zbornik NOR-a, I/1, Beograd, 1949, str. 405-406.</ref>}} Partizani su na osnovu zaplenjenih dokumenata uvideli da Mihailović igra dvostruku igru, učestvujući u partizanskom ustanku i istovremeno radeći na njegovom gušenju. Oni su uskoro otkrili i druge dokaze o Dražinoj kolaboraciji. Komandant [[Valjevski partizanski odred|Valjevskog partizanskog odreda]] [[Dragojlo Dudić]] u svoj dnevnik septembra 1941. godine zapisuje: {{citiranje| "12. septembar: U toku dana došao je kurir Kolubarske čete. U izvestaju stajalo je da su zarobili jedan auto Ministarstva unutrašnjih dela sa pomoćnikom komandanta žandarmerije, još jednim čovekom i šoferom žandarmom. Od materijala nađeno je nekoliko lažnih legitimacija i naredba Ministarstva unutrašnjih dela o organizaciji poternih odreda za komunistima. Iz ove naredbe jasno se vidi da je i Draža Mihailović, komandant četnika sa Ravne gore, u vezi sa ovom akcijom na strani vlade. Sad je svakome bila jasna uloga ovog žonglera koji se pravio prijateljem narodne borbe".<ref>Драгојло Дудић, Дневник 1941, Београд, 1981, стр. 187-189.</ref>}} O vezama štaba pukovnika Mihailovića sa kvislinškim formacijama govori i naredba generala [[Ljubo Novaković|Ljube Novakovića]] njegovim odredima, od 12. septembra 1941: {{citiranje| Prema sigurnim podacima koje sam ovoga momenta dobio, odredi srpske oružane sile u sporazumu sa odredima pukovnika Draže Mihailovića stupili su javno i otvoreno u akciju i dok jedni odredi imaju podrške i naslona okupatorske vlasti, drugi dotle, da bi maskirali svoj pravi cilj, bore se protiv okupatorskih vlasti i formiraju neku regularnu vojsku, pod pretnjom smrtne kazne ko ne bude prišao njihovim redovima. Jedni i drugi rade sporazumno i sa veštom i prikrivenom namerom protivu četnika (Ljube Novakovića), a preko ovih i protivu celokupnog srpskog naroda.<ref name="vojnoistorijski1941"/>}} === Nemci razotkrivaju Mihailovića === {{citiranje|"Podstaknuti delimičnim uspešno vođenim borbama od strane komunista, nacionalni Srbi organizovali su takođe borbene formacije protiv Nemaca."<ref>OBAVEŠTENJE KOMANDNOG ŠTABA KOMANDANTA SRBIJE OD 16. SEPTEMBRA 1941. KOMANDAMA I USTANOVAMA VERMAHTA O RAZVOJU ORUŽANOG USTANKA - T501 roll 244, frames 334-337.</ref>|Obaveštenje Komandnog štaba Komandanta Srbije od 16. septembra 1941. o razvoju oružanog ustanka}} Ubrzo, koncem septembra ili početkom oktobra, Nedića je pozvao Dankelman veoma ljut i pokazao mu [[sastanak u Brajićima|sporazum]] sklopljen između Draže i [[Josip Broz Tito|Tita]]. Dankelman je govorio kako ih je pukovnik Mihailović obmanuo da mu daju slobodu kretanja. Uskoro su podaci o učešću četničkih odreda u borbama protiv Nemaca postali očigledni, što je demotivisalo predstavnike nemačkog okupatora i kvislinške uprave da idu u pravcu saradnje sa Mihailovićem. Nemački okupator više nije imao poverenja u Mihailovića, naročito nakon što je saveznička propaganda počela da predstavlja Mihailovića kao navodnog vođu otpora u Jugoslaviji. O daljem nepoverenju okupatora i rezervisanosti Nedića prema Mihailovićevom pokretu, Harold Turner je rekapitulirao 3. novembra 1941: {{citiranje| U međuvremenu je ustanovljeno da se Mihailovićevi odredi pod komandom pukovnika Misite kod Loznice i kapetana Račića kod Bogatića bore zajedno sa partizanima. Zatim da je 28. septembra zaključio sa komunistima pismeni sporazum o zajedničkom isterivanju nemačkih oružanih snaga iz Srbije, odnosno sa Balkana. Pismeni dokazi o saradnji pronađeni su u Kraljevu, Rudniku i Gornjem Milanovcu. (...) General-pukovnik Nedić je zvanično izjavio da izuzev slučaja Mišić više nikada nije posredno ili neposredno pregovarao sa Mihailovićem niti mu slao novac. U sredu, 29.10.41. pojavio se kod Nedića pukovnik (Branislav) Pantić koji je boravio u Beogradu i po nalogu Mihailovića ponovio predlog o zajedničkoj borbi protiv komunista. Rekao mu je da Mihailović zahteva od Nedića 5.000 pušaka, 500 puškomitraljeza i 100 mitraljeza. Kada je Nedić bez okolišanja odbio taj zahtev kao glup i preteran, Pantić je upozorio Nedića da će se istog dana voditi pregovori preko opunomoćenog komandanta korpusa i da je Mihailoviću za pregovore obećana pratnja do Beograda.<ref name="znaci1981"/>}} Naime, deo nemačkih obaveštajnih struktura je smatrao da treba prihvatiti Mihailovićevu ponudu za saradnju sa Nemcima. Tehnički poslovi oko pregovora Draže Mihailovića sa Nemcima povereni su pukovniku Branislavu Pantiću i kapetanu Nenadu Mitroviću. Oni su 28. oktobra 1941. krenuli za Beograd, gde su se susreli sa nemačkim kapetanom [[Josef Matl|Jozefom Matlom]], oficirom vojno-obaveštajne službe Abver ([[Abwehr]]). O Mihailovićevoj ponudi Matl je izvestio 30. oktobra 1941: {{citiranje|"Pukovnik Pantić je po nalogu Draže Mihailovića izjavio da Mihailović jamči da će srpski prostor istočno i zapadno od Morave očistiti od komunističkih bandi. Zatim da se on ne povodi nikakvim političkim ciljem i da priznaje činjenicu da je zemlja pobeđena i da Nemci poseduju prava okupatora. Draža Mihailović očekuje da će od trenutka kada on izda odgovarajuće zapovesti svojim odredima biti obustavljene kaznene akcije protiv srpskog stanovništva i masovna streljanja na područjima na kojima se nalaze njegovi četnički odredi. Opšti cilj je da se uspostavi stanje mira i reda kakvi su u okupiranoj Srbiji bilo pre 28.6.41."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_238.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 857.</ref>}} Milan Nedić je smatrao da mu je pregovorima između Mihailovićevih predstavnika i predstavnika nemačkog okupatora ugrožen politički kredibilitet. Prethodno je Nedić odbio nastavak pregovora i materijalnu i vojnu pomoć Mihailovićevom pokretu, što zbog opreza prema Nemcima, osluškujući kakav je njihov stav o saradnji sa četnicima, što zbog bojazni da Mihailovićeva legalizacija kod okupatora može ugroziti njegovu političku poziciju. O ovome je takođe rekapitulirao Harold Turner, 6. novembra 1941: {{citiranje| Nedić je ponovo odbio pregovore sa Mihailovićem, ali me je zamolio da mu objasnim kakvu igru Nemci igraju sa Mihailovićem. Uveravao sam general-pukovnika Nedića da može biti siguran da opunomoćeni komandant korpusa neće preduzimati nikakve akcije koje bi povredile ličnost ili politiku predsednika vlade Nedića. Njegovo mišljenje o Mihailovićevoj situaciji je sledeće: Mihailović se nalazi neposredno pred uništenjem, pitanje je samo vremena. Sam Mihailović oseća da sve više slabi i želi da dobije u vremenu da bi se spasao, naročito preko zime. On je potpuno nepouzdana ličnost i zato Nedić smatra da nema svrhe pregovarati.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_243.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 869-870.</ref>}} 11. novembra Mihailović se [[sastanak u Divcima|sastao sa Nemcima u selu Divci]], ali su oni odbilil njegove usluge i zatražili razoružanje četnika. Mihailović je odbio da položi oružje, ali je nastavio borbu protiv partizanskog pokreta, što je bilo od nesumnjive koristi nemačkom okupatoru. Našavši se u još težoj situaciji nakon pada partizanske Užičke republike i prelaska glavnine partizanskih snaga u Bosnu i Sandžak, čemu je znatno doprinela Mihailovićeva spremnost da napada partizane u momentu kad oni pokušavaju da suzbiju nemačku ofanzivu, Mihailoviću se ponovo nametnula nužnost saradnje sa kvislinškim strukturama, naročito u kontekstu nemačke spremnosti da ga gone kao odmetnika. === Nastavak saradnje sa kvislinškim strukturama, decembar 1941. === Uprkos odbacivanju od strane Nemaca, četnici su nastavili saradnju sa Nedićevom vladom. Vredi istaći da Nemci nisu uznemiravali Mihailovićeve četnike nakon njegovog odbijanja da prihvati kapitulaciju na sastanku u Divcima, 11. novembra 1941, dok su četnici izbegavali borbe sa nemačkim okupatorom još pre ovog datuma. Bilo je očigledno da je nemačka ofanziva na Užice zaobišla četničku Vrhovnu komandu i glavninu četničkih snaga na Ravnoj gori. Mihailović je imao informacije iz kvislinških izvora da će nemačke snage nakon okončanja borbi protiv partizana nastojati da eliminišu snage pod njegovom komandom. "Stoga je Draža Mihailović požurio da iskoristi vreme kada ga okupator ne dira i da spasava što se spasti može. Mihailović je napravio plan da veći deo svojih četnika uključi u Nedićeve oružane odrede, da ih legalizuje kod Nemaca, da na taj način očuva svoje ljudstvo i da ga i dalje koristi u borbi protiv partizanskih odreda Srbije. U vezi s tim, Mihailović je na Ravnoj gori, 30. novembra 1941, održao sastanak četničkih komandanata sa teritorije obližnjih okruga (Nemci su već tada bili zauzeli Čačak i Užice, a glavnina partizanskih snaga povukla se u Sandžak).<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/265-267.</ref> Zapisnik sa ovog sastanka nije sačuvan, ali o njemu svedoči izveštaj koji je Draži Mihailoviću decembra 1942. poslao poručnik [[Predrag Raković]], komandanta legalizovanog Ljubićkog četničkog odreda, kao i zapisnik sa sudskog saslušanja četničkog majora [[Miloš Glišić|Miloša Glišića]], načelnik štaba Požeškog četničkog odreda. On je na suđenju 1946. izjavio: {{citiranje| Na Ravnoj gori sa Dražom je održano savetovanje komandanata odreda. Na ovom savetovanju Draža je naredio da se stupa u vezu sa Nedićevim odredima, radi popravljanja situacije. Rekao je da odredi i dalje ostaju pod njegovom komandom i da je ovo samo privremeno rešenje.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/267.</ref>}} Britanski oficir za vezu [[Duane Hudson|Bil Hadson]] je stigao je na Ravnu goru noću između 7. i 8. decembra dok su Nemci vršili [[Operacija Mihailović|ofanzivu na Mihailovićevu komandu]]. On kaže da su se četnici izvukli prelaskom u Nedićeve odrede: {{citat|"Nisam našao nikakve ostatke Mihailovićevih ljudi, izuzev njega lično i nekoliko oficira. Svi drugi su se pretvorili u Nedićeve ljude i otišli, na potpuno razočaranje Švaba."<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/5_3.htm |title=William Deakin - EMBATTLED MOUNTAIN (Bojovna planina) |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|[[Duane Hudson|Bil Hadson]]}} Na osnovu odluke četničke Vrhovne komande na Ravnoj gori, četnički odredi pod komandom Draže Mihailovića u čačanskom kraju legalizovali su svoje delovanje u okviru kvislinških formacija početkom decembra 1941. i na taj način su se statusno izjednačili sa tzv. vladinim četnicima, odnosno četnicima vojvode Koste Pećanca. Prethodno, tokom novembra 1941, legalizovan je Jelički četnički odred Miloja Mojsilovića, koji je prethodno priznavao komandu Draže Mihailovića. O legalizaciji Mihailovićevih četnika u čačanskom kraju nedvosmisleno svedoči izveštaj poručnika [[Predrag Raković|Predraga Rakovića]], komandanta Ljubićkog četničkog odreda, Draži Mihailoviću iz decembra 1942. Raković navodi da je "posle održane sednice na Ravnoj gori 30. novembra 1941. i prema dobivenim instrukcijama" noću između 30-31. novembra krenuo ka Gornjoj Gorevnici gde se njegov odred od 200 boraca susreo sa 5. dobrovoljačkim odredom, formacijom Srpskog dobrovoljačkog korpusa, pod komandom potpukovnika [[Marisav Petrović|Marisava Petrovića]]. Istog dana Rakovićevi četnici su zamoljen, kako navodi, da sa Ljubićkim četničkim odredom "pođe u pretres terena G. Gorevnice i čišćenje od komunista", pri čemu su četnici snabdeveni municijom od SDK. Uveče je Raković sa Petrovićem otišao u Čačak gde se susreo sa komandantom SDK, pukovnikom [[Kosta Mušicki|Kostom Mušickim]], koji je bio zapovednik kvislinških snaga u čišćenju zapadne Srbije od preostalih partizanskih snaga.. {{citiranje| "Uglavnom to veče sam sa njima dogovorio da ostanem na terenu sa svojim odredom radi čišćenja terena od komunista, što mi je u stvari i bio zadatak kad sam pošao na svoj teren sa Ravne gore. (...) Uništenje komunista bilo je potrebno i meni i Nemcima i ljotićevcima, te smo se u ovom poslu složili i postali 'saveznici'."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_209.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 766-767.</ref>}} Sukladno dogovorima viših instanci, [[Prvi valjevski četnički odred]], čiji je komandant [[Neško Nedić]], izdao je 13. decembra 1941. naređenje za saradnju sa kvislinškim vlastima u borbi protiv partizana: {{citiranje| 2) Da komandir opštinskih četa stupa u dodir sa postavljenom opštinskom upravom i ne pokazujući ovaj akt saopšti joj da je određen da formira oružane snage na teritoriji opštine koje će služiti kao potpora vlasti radi održavanja mira i poretka a naročito kao oružana snaga za suzbijanje komunista ako se i kad pojave na teritoriji opštine. Ovaj štab će preduzeti sve potrebne mere da ovakav rad bude prećutno odobren i od strane Nedićevih odnosno nemačkih vlasti. <br /><br /> 6) Komandiri će narediti svojim seoskim komandirima da odmah otpočnu sa patroliranjem. Ova mera je neophodna jer se komunisti pošto su razbijeni vuku kroz sva sela u bednom stanju i malim grupama a u interesu je naše stvari da ih odmah razoružavamo. <br /><br /> 9) Početi odmah sa propagandom protiv komunista i svugde i na svakom mestu objasniti istinu da je do ovoga žalosnog stanja došlo zato što su oni u želji da preotmu vlast počeli borbu prerano. (...) Mi zato ne možemo i nećemo zajedno sa Nemcima, ali nećemo ni u otvorenu borbu, koju sada ne možemo izdržati. (...) Dotle dok ovaj momenat ne dođe mi moramo iskoristiti rasulo kod komunista da ih razoružamo te da nam na proleće ponovo ne ometu naš rad.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_1_33.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 90-91.</ref>}} Neposredno nakon odlaska glavnine četničkih snaga sa Ravne gore, pri čemu se većina četničkih odreda legalizovala kod Nemaca integrišući se u kvislinške snage, usledio je napad nemačkih snaga na četničku Vrhovnu komandu na Ravnoj gori. Prema nemačkim izvorima [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova kvislinške vlade i pukovnik [[Kosta Mušicki]], zapovednik kvislinške operativne grupe na području Šumadije i zapadne Srbije, pokušali su da obaveste Mihailovića o nemačkim namerama. "Taj kontakt doveo je Nedića u veoma težak položaj, ali je on uspeo da ubedi Nemce kako za to nije znao i da je Aćimoviću izričito zabranio da ima bilo šta sa 'Mihailovićevim pitanjem'. Ipak, pukovnik Mušicki je uhapšen i ispitivan, ali je Nedić uspeo tokom 1942. da ga oslobodi."<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, Генерал Драгољуб Михаиловић 1893-1946. Биографија, Београд, 2011, стр. 174.</ref> Kosta Mušicki je uhapšen 9. decembra 1941. upravo zbog pomoći ravnogorskim četnicima. Boravio je izvesno vreme u nemačkom zatvoru. Milan Nedić je 3. decembra 1942. ponovo postavio pukovnika Mušickog za komandanta [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpskog dobrovoljačkog korpusa]].<ref>Mладен Стефановић, Збор Димитрија Љотића 1934-1945, Београд, 1984, стр. 223.</ref> Kosta Mušicki je u istražnom postupku 1946. naveo da je "uhapšen od strane Nemaca i izveden pred ratni sud zbog pokušaja uspostavljanja veza sa Dražom Mihailovićem".<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/271, fus. 67.</ref> Nemački napad na Mihailovićev štab i delove njegovih snaga koje nisu legalizovane, u rejonu Ravne gore i u nekim okolnim selima, započeo je 6. decembra 1941. i trajao je dva dana. Mihailović je uspeo da izbegne hvatanje u Struganiku i da se skloni, nakon čega se nekoliko meseci skrivao u različitim delovima zapadne Srbije. Major kvislinške žandarmerije [[Milan Kalabić]], zapovednik dela kvislinških snaga u zapadnoj Srbiji, otac Mihailovićevog bliskog saradnika [[Nikola Kalabić|Nikole Kalabića]], pomagao je Mihailoviću obaveštavajući ga o nemačkim poterama.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 180.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom krajem 1941. i tokom 1942. == {{citat|Onima u Upravi grada reći da nemilosrdno raščišćavaju sa komunistima.<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/4_14_1_72.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Depeša Draže Mihailovića od 17. aprila 1942. godine}} === Legalizacija četničkih odreda === [[Datoteka:Smotra četnika.jpg|minijatura|Nemački okupator za vreme vršenja smotre legalnih četnika u Srbiji.]] {{citiranje|Nedić je po svaku cenu hteo da spase Mihailovićeve odrede u Zapadnoj Srbiji od uništenja prilikom nemačke ofanzive. Već i ranije, on je bio u kontaktu s većinom baš tih četničkih komandanata u Zapadnoj Srbiji, jer ih je snabdevao oružjem i municijom u njihovoj borbi protiv komunista, te je tu vrlo brzo i efikasno bio postignut sporazum između Nedićevih i Mihailovićevih oficira. Svi četnički odredi na ugroženom terenu imali su da se u roku od nekoliko dana pre početka nemačke akcije «legalizuju», tj. da se stave Nediću na raspoloženje, stvarno ili fiktivno, te da se vode kao njegove jedinice; da budu snabdevene njegovim objavama i da, isto kao i ljudstvo oružanih odreda, odnosno dobrovoljci, primaju sve potrebe u municiji, hrani i novcu od predsednika srpske vlade.<ref>Станислав Краков, Генерал Милан Недић, Књига прва: На оштрици ножа, Минхен, Штампарија Искра, 1963, стр. 280.</ref>| [[Stanislav Krakov]] o legalizaciji četnika Draže Mihailovića}} Početkom 1942. godine Mihailović je gonjen od strane Nemaca prešao u [[Sandžak]] pa u Crnu Goru, u zonu pod italijanskom okupacijom. Do početka 1942. godine "ravnogorski pokret istopio se u redovima Nedićeve milicije i konačno se ponovo pojavio, umanjen, u Crnoj Gori."<ref name="Deakin2">{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/5_3.htm |title=William Deakin, BOJOVNA PLANINA |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> U Srbiji su kod kvislinške uprave ostali legalizovani mnogi četnički komandanti: * [[Predrag Raković]] (Ljubićki četnički odred) * [[Vučko Ignjatović]] (Požeški četnički odred) * [[Miloš Glišić]] (Požeški četnički odred) * [[Manojlo Korać]] (Užičko-požeški četnički odred) * [[Nikola Mladenović]] (Crnogorski četnički odred) * [[Radovan Stojanović]] (Takovski četnički odred) * [[Vojislav Pantelić]] (Jadarski/Podrinski četnički odred) * [[Živojin Lazović|Živan Lazović]] (u beogradskom okrugu) * [[Borivoje Rajković]] (u Kosjeriću) * [[Miloje Mojsilović]] (Jelički četnički odred) * [[Dušan Smiljanić]] (Gružanski četnički odred) * [[Ljubomir Jovanović Patak|Ljuba Jovanović Patak]] (komandant Srpske državne straže u Zaječaru) * [[Nikola Kalabić]], i dr.<ref>[http://www.znaci.net/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref><ref>[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. I/270.</ref> Četnički odredi postali su integralni dio njemačke okupacione uprave. Nemački popis glavnih vladinih legalnih odreda od [[15. 5.|15. maja]] 1942, pod rednim brojevima 1 do 18 navodi [[Dimitrije Ljotić|Ljotićeve]] odrede, od 19 do 39 su Mihailovićevi, a od 40 do 100 [[Kosta Pećanac|Pećančevi]]. Mihailović je uspostavio veze sa Nedićevim komandantima [[Milan Kalabić|Milanom Kalabićem]], [[Radovan Stojanović|Radovanom Stojanovićem]] i drugima, radi borbe protiv partizana u Srbiji u toku zime 1941/42. i proleća 1942. godine.<ref name="Presuda"/> === Dejstva legalizovanih odreda === [[Datoteka:Legalizovani četnici u Srbiji 1942.jpg|minijatura|Četnički odred Draže Mihailovića koji osigurava logor na Metinom brdu.]] Iako legalizovani kod [[Wehrmacht]]a, ovi odredi su i dalje od Mihailovića primali naređenja, a od Nemaca oružje, hranu i odeću. Oni su, zajedno sa Nemcima, učestvovali u operacijama protiv preostalih partizanskih odreda u Srbiji, te hvatali i ubijali pripadnike [[narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|pokreta otpora]].<ref name="Presuda"/> Uspostavljeni sistem dvostrukog opštenja omogućavao je, na jednoj strani, nemačku nominalnu komandu, a na drugoj povinovanje Mihailovićevim tajnim instrukcijama. Uključivanjem Mihailovićevih četnika u [[Srpska državna straža|Srpsku državnu stražu]] narastalo je i nemačko nepoverenje u pouzdanost jedinica koje su naoružavali. Po riječima [[Branko Petranović|Branka Petranovića]]: "Nedić je dobijao nove snage za borbu protiv pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, a Mihailović je spasavao odrede od uništavanja u jeku zime, progona i nemačkih represalija. Udruženim snagama mogli su zavesti četničku strahovladu i iskorenjivanje zaostalih grupa partizana, pojedinaca i njihovih simpatizera i jataka."<ref>[http://www.znaci.net/00001/92_4.pdf Branko Petranović, Srbija u Drugom svetskom ratu, 1939-1945, Beograd, 1992.], str. 271.</ref> Tokom decembra 1941. i početkom 1942. zabeleženi su brojni primeri zločina i represalija u zapadnoj Srbiji, naročito u čačanskom, požeškom i užičkom kraju koje su združeno sprovodili legalizovani Mihailovićevi četnici, četnici [[Koste Pećanca]], [[Srpski dobrovoljački SS korpus|Srpski dobrovoljački korpus]] i kvislinška žandarmerija ([[Srpska državna straža]]). Krajem 1941. i početkom 1942. su kulminirali [[Zločini četnika nad partizanima u Srbiji 1941.|četnički zločini nad partizanima]] i njihovim simpatizerima. Okružno načelstvo u Kragujevcu je 14. februara 1942. izvestilo da se u odredima Nedićeve vlade nalazi "poglavito ono ljudstvo koje je bilo ili naklonjeno pukovniku Mihailoviću, ili je aktivno učestvovalo u njegovim odredima." Dalje se ističe da Dražini ljudi imaju ličnu mržnju protiv komunista i da "stupaju u borbu protiv komunista sa naročitom strašću".<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 213-214.</ref> U proleće i leto 1942, kada su znatne nemačke snage bile angažovane u Bosni u borbama protiv NOVJ, brojno stanje legalizovanih četnika u Srbiji je kontinuirano raslo. [[30. 4.|30. aprila]] [[1942]]. četnički komandanti [[Neško Nedić]] i Vojislav Popović šalju izveštaj Draži Mihailoviću o uspešnoj legalizaciji i naoružavanju četničkih odreda: {{citiranje|Posle legalizacije raspoređeni: kapetan Komarčević, poručnik Radosavljević i ja u Zaječar. Poručnik Obradović u Knjaževac. Poručnik Aleksić u Zlot. Kapetan Marić u Žagubicu. Čika Sveta još nije pušten. [...] Komandant okružne straže u Zaječaru major Ljuba Jovanović radi dobro. Planove o fortifikaciji državne straže u opšte poslaćemo uskoro. Za sad Nemci dodelili graničnoj straži ovog okruga 32 mitraljeza sa po 1000 metaka i osam stotina pušaka sa po 100 metaka — sve englesko oružje. Molimo instrukcije i imena naših ljudi na ovom terenu kao i centar najlakše i najbrže veze sa vama.<ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/4_14_1_79.htm |title=Izvod iz knjige poslatih i primljenih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 25. aprila do 3. maja 1942. godine |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} U junu 1942. broj legalizovanih četnika u Srbiji iznosio je 11.300. Nemci su sa nepoverenjem posmatrali činjenicu da kvislinške formacije neprestano narastaju popunjavanjem iz četničkih redova. Nosili su se mišlju da znatno smanje brojno stanje legalizovanih četnika; međutim, Nemci nisu imali dovoljno sopstvenih snaga u Srbiji kojima bi zamenili četnike, koji su im činili značajnu uslugu u progonu pripadnika, grupa i odreda NOVJ u Srbiji. [[18. 8.|18. avgusta]] 1942. Draža Mihailović je naredio pukovniku [[Dragoslav Pavlović|Dragoslavu Pavloviću]], delegatu Vrhovne komande JVuO na terenu Zlatiborskog korpusa, da uništava "komuniste" pomoću legalizovanih odreda: {{citat|Ne dozvoliti da se komunisti ustale ma u kom srezu. Prenesite naređenje da se sa komunistima raščisti u Rasinskom i Kruševačkom srezu. Pomoću legalizovanih odreda a koji su naši.<ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/4_14_1_149.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Par dana kasnije, general Mihailović naređuje da svi legalizovani odredi "najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama": {{citiranje|Raspis svima: Saopštite svima legalizovanim odredima sledeće: Mnogi legalizovani odredi zaboravili su da je sada rat i da je njihova legalizacija samo maska za podzemni rad. Novac i ugodan život raznežio je mnoge koji misle da tako sačekaju kraj rata pa da posle samo izvlače koristi. Neka se zna da se o svakom vodi računa. Naređujem da svi legalizovani odredi najenergičnije unište komuniste na svojim prostorijama. Dalje da naše šumske odrede pomažu na svakom koraku novcem, hranom, municijom, oružjem kao i u izvođenju organizacije i propagande.<ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/114.htm |title=Izvod iz knjige poslatih depeša Draže Mihilovića u avgust 1942 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Raspis Draže Mihailovića od 21. avgusta 1942.}} === Zahlađenje odnosa i prekid saradnje === Nemački okupator je sredinom 1942. postepeno započeo proces razoružavanja legalizovanih četnika. Istovremeno, i četnički vođa Draža Mihailović uviđa da legalizacija ima i svojih loših strana. 2. septembra 1942. Draža Mihailović poziva svoje legalizovane četnike sa područja Valjeva da se vrate u šume: {{citat|Legalizacija izgleda da je škodljiva za našu organizaciju, ljudi se uspavaju. U Valjevskom kraju Ljotić, Pećanac i Nemci vršljaju. Neka Neško i Voja preduzmu sve da se što pre bilo legalno ili ilegalno vrate na svoj teren. Novaca imam, nemojte da plate Nedićeve vezuju rad.<ref>{{cite web|url=http://znaci.net/00001/4_14_1_163.htm |title=ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XIV, KNJIGA 1 |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Major [[Zaharije Ostojić]] u referatu od 4. septembra naglašava da je zbog legalizacije "borbeni duh opao, disciplina takođe. Plate su donele kocku i pijančenja, starešinama su se osladili Nedićevi činovi", a nisu bili retki ni "prijateljstva ni lumperaj sa okupatorom."<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta (knjiga I), Beograd 1999., str. 222.</ref> Obzirom da nije više bilo potrebe za gušenjem ustanka, okupator je proces razoružavanja legalizovanih četnika u znatnoj meri okončao do kraja 1942. kada je praktično rasformirana formacija pod komandom Koste Pećanca, a legalizovani ravnogorski četnici su se jednim delom ponovo našli u ilegalnom statusu, tj. u šumi, a manjim delom su inkorporirani u Srpsku državnu stražu. Ovo je doprinelo ponovnom jačanju organizacije Draže Mihailovića. 7. novembra 1942. godine Draža Mihailović je raspisom svima u Srbiji izdao naređenje za [[građanska neposlušnost|građansku neposlušnost]]: {{citat|Proglašavam građansku neposlušnost prema okupatorskim vlastima i prema svima vlastima koje su u saradnji sa okupatorom. Za seljake: da više ne daju ni trunku namirnica ni stoke. Da više ne priznaju opštinske uprave. Jedina vlast u selima biće četnička. Predsednicima opština i opštinarima narediti da odmah podnesu ostavke a drugi se ne smeju primiti. Naterati ih da pobegnu u šumu. Naterati ih svima sredstvima da izvrše ova naređenja. Najstariji četovođa je kdt sela. Predsednik opštine i odbornici ako se plaše, neka dadu svoje. Neka se sve sakriva i neka građanska neposlušnost plane jednovremeno u svim selima od 12. o.m. Činovnici sviju struka neka sabotiraju rad, i sve natraške rade što je na štetu neprijatelja i Nedićevog upravnog sistema, činovnici da znaju da će veštim sabotiranjem i naopakim radom mnogo doprineti pobedi. Radnicima preporučiti sabotažu u svakom pogledu. Građanskom življu preporučiti prezir okupatora i svih onih koji za njega rade.<ref>Arhiv VII, Ča, k. 299, reg. br. 14/1: knjiga predatih telegrama Štaba Draže Mihailovića od 7. do 23. novembra 1942</ref>|[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]}} Vredi napomenuti da Nemci 1942. nisu mnogo toga učinili na pacifikaciji Mihailovićevih četnika koji nisu bili legalizovani. Legalizacija većeg dela Mihailovićevih snaga 1942. omogućila je ovom korpusu da izbegne uništenje koje je bilo vrlo izvesno krajem 1941. i da nastavi borbu protiv partizana koje su četnici Draže Mihailovića smatrali najznačajnijim neprijateljem, nadajući se da se partizanski pokret neće više reorganizovati i oporaviti.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/272-273.</ref> === Saradnja četnika iz istočne Bosne sa Nedićem i Nemcima === {{main|Borbe za Istočnu Bosnu 1942.}} Major [[Jezdimir Dangić]] spadao je u red četničkih komandanata koji se nisu u potpunosti podvrgli komandi pukovnika Draže Mihailovića, iako su bili pod njegovim rukovodstvom. Mada je komandno bio podređen Draži Mihailoviću, Dangić je paralelno blisko sarađivao sa Milanom Nedićem. Dangićeva saradnja sa kvislinškom upravom u Srbiji datira još iz vremena Saveta komesara [[Milan Aćimović|Milana Aćimovića]]. Zapravo, Dangić je još sredinom maja 1941. pristupio kvislinškoj Srpskoj žandarmeriji. Međutim, 16. avgusta 1941. Dangić je prešao u istočnu Bosnu gde je na osnovu uputstava Draže Mihailovića uspeo da stavi pod svoju komandu i reorganizuje sve pročetničke grupe. Uspostavljanjem kvislinške vlade Milana Nedića, 29. avgusta 1941, Dangić započinje blisku saradnju sa Nedićem. U međuvremenu su Dangićevi četnici počeli da trpe poraze u sukobima sa partizanima, a nametnuta im je i borba sa ustašama. Usled bojazni od uništenja Dangić intenzivira saradnju sa Nedićem od koga dobija preporuku za sastanak sa Nemcima u Beogradu. Draža Mihailović je znao za Dangićevu nameru da se sastane sa Nemcima, što je odobrio.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, Beograd, 1979.], str. I/274-276.</ref> General [[Paul Bader]], vojnoupravni komandant Srbije, razgovarao je u Beogradu sa Milanom Nedićem, 19. januara 1942. Glavna tema razgovora ticala se mogućnosti saradnje sa četnicima Jezdimira Dangića. Bader iznosi da je Nedić na sastanku iskazao vrlo povoljno mišljenje o ovoj mogućnosti i Dangiću kao savezniku: {{citiranje| Nedić je još jednom preuzeo izvesno jemstvo za Dangićevu iskrenost i vernost, a za sebe lično je tvrdio da će i on nepokolebljivo stajati uz Nemačku. Nedićeva izlaganja bila su duboko ozbiljna i, kako izgleda, intimno iskrena.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/279.</ref>}} Dangić je stigao u [[Beograd]] 31. januara 1942. sa nemačkim pukovnikom Erihom Kevišem (Erich Kewisch), načelnikom Operativnog štaba nemačkog oponomućenog komandanta u Srbiji, i Perom Đukanovićem, članom četničke Privremene uprave u istočnoj Bosni. Dangić je bio spreman priznati nemačku vojnu upravu u istočnoj Bosni, i boriti se protiv partizana. Za uzvrat je tražio da ustaške i domobranske jedinice napuste taj prostor. Prilikom prvog razgovora Nedić i Dangić su zaključili da se mir u Istočnoj Bosni može uspostaviti samo suradnjom četnika sa [[Wehrmacht]]om. [[Datoteka:Mihailovićevi oficiri sa Nemcima.jpg|minijatura|Dangić i drugi četnički oficiri na pregovorima sa Nemcima u Beogradu.]] O ovim pregovorima govori izveštaj Opunomoćenog komandanta u Srbiji od 5. februara 1942. komandantu oružanih snaga na Jugoistoku o toku pregovora s četničkim majorom Dangićem u Beogradu: {{citiranje| Iz tog razgovora proizašla je principijelna saglasnost u pogledu naimere da se u istočnoj Bosni, a samim tim i u Srbiji, uspostavi mir, da se prestane s masovnim ubijanjem, kao i jasno saznanje da bi se to moglo ostvariti samo u saradnji nemačkih oružanih snaga sa Dangićem. Dangić je pri tom izjavio da bi se sa svojim ljudima i pri jednom opštem ustanku na Balkanu i iskrcavanju Engleza nepokolebljivo verno borio na nemačkoj strani. On je pri tom izražavao, čak, svoje uverenje da bi samo nemačka pobeda mogla Srbiji da obezbedi pripadajući položaj na Balkanu, dok bi pobeda boljševizma značila uništenje svakog naroda, pa, dakle, i srpskog. Da Nedić zastupa isto mišljenje poznato je.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_12_2_2.pdf Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 111.</ref>}} Nemački general Bader, opunomoćeni zapovednik Srbije, bio je spreman prepustiti Dangiću osiguranje graničnih kotareva NDH na prostoru koji omeđuju reke [[Sava]], [[Drina]] i [[Bosna]], ali je za bilo kakvu promenu statusa istočne Bosne bila neophodna saglasnost [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]. [[2. 2.|2. februara]] [[1942|1942.]] nemački general Bader je pozvao predstavnike NDH, ministra [[Vjekoslav Vrančić|Vjekoslava Vrančića]] i [[hrvatsko domobranstvo|domobranskog]] pukovnika [[Fedor Dragojlov|Fedora Dragojlova]] u Beograd, na pregovore sa Dangićevim izaslanicima. Dangić je bio spreman priznati nemačku komandu, a uslovno i suverenost NDH. Predstavnici NDH su odbili bilo kakvu mogućnost prepuštanja vlasti četnicima u istočnoj Bosni i pregovori su okončani bez rezultata. Ovo je rezimirao Paul Bader: {{citiranje| Dakle, nije uspelo da se hrvatski zastupnik ubedi u to da bi jedno neznatno odstupanje od hrvatskih suverenih prava, pod mojom komandom, bilo za zemlju i za prestiž hrvatske države bolje nego jedan uspeli ustanak, koji bi mogao ovladati najvećim delom zemlje i koštati stotine hiljada ljudskih života. Zbog toga mi je izgledalo besciljno da nastavim dalje razgovore sa Dangićem.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_12_2_23.htm Zbornik NOR-a, XII/2, Beograd, 1976.] str. 143-146.</ref>}} O pregovorima Jezdimira Dangića sa predstavnicima nemačkog okupatira i kvislinške vlade bila je obaveštena i četnička Vrhovna komanda, odnosno Draža Mihailović, zahvaljujući izveštaju poručnika Slobodana Vranića, koji je bio obavešten od strane učesnika o sastanku u kvislinškom Ministarstvu unutrašnjih poslova 1. februara 1942, na kojima je predlagano inkorporiranje istočne Bosne kvislinškoj tvorevini u Srbiji. Nakon što se predstavnici NDH nisu složili sa menjanjem granica, Dangić i predstavnici Nedićeve vlade su se složili da će se "ovo pitanje za izvesno vreme, a najdalje za mesec dana ponovo staviti na dnevni red". U Vranićevom izveštaju se ističe da "okupator pomaže našu borbu", aludirajući na borbu četnika u istočnoj Bosni protiv snaga NOP-a, i dodaje se da je odlučeno da bosanski četnici "iz Srbije dobiju pomoć u ljudstvu i materijalu", uz posredstvo Nedićeve vlade.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_1_56.htm Zbornik NOR-a, XIV/1, Beograd, 1981.], str. 151-154.</ref> Dangićevi kontakti sa nemačkom obaveštajnom službom nisu prekinuti posle prvih pregovora u Beogradu koji nisu dali rezultate zbog protivljenja NDH, iako četnici pod njegovom komandom i dalje nisu istupali protiv nemačke oružane sile. Dangić je i nakon toga nastavio da održava kontakte i saradnju sa kvislinškim formacijama u Srbiji i okružnim načelnicima u severozapadnoj Srbiji. Dangić je tokom februara i marta nekoliko puta lično dolazio u Beograd i sastajao se sa Milanom Nedićem. Nemci su se počeli pribojavati, zbog njihovog neispunjenja Dangićevih bezbednosnih očekivanja, da će italijanska Vrhovna komanda na Dangićev poziv odlučiti da italijanska vojska zauzme istočnu Bosnu. Kako bi preduhitrili ovakvu mogućnost, Nemci su u noći 11-12. aprila 1942. uhapsili Dangića u Rogatici i prebacili ga u Beograd, a potom sproveli u zarobljeništvo.<ref>[http://www.znaci.net/00001/154_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. I/283-284.</ref> == Saradnja sa Nedićevom vladom 1943. == General Mihailović je [[2. 3.|2. marta]] 1943. godine, u jeku [[operacija Weiss|četvrte neprijateljske ofanzive]], naredio svim svojim komandantima u Srbiji uništenje komunista uz pomoć [[Srpska državna straža|Nedićeve policije]]: {{citat|Komunista je u Srbiji ostalo vrlo malo. U Zapadnoj Bosni uništavamo ih svakoga dana. U ljutoj nevolji drug Tito poziva na ustanak i zbog toga su se povampirile pojedine grupice. Zato najenergičnije zahtevam i naređujem da svaki na svojoj teritoriji uništi i poslednje ostatke komunista i izvesti me do 25 marta o izvršenju. Dokažite tim lupežima da u narodu nemaju nikoga i da im je jedino oružje bilo laž i propaganda. Skrećem pažnju da ima prostorija gde su komandanti na svom mestu i da nema nijednog komuniste. Za ovo uništenje iskoristiti Srpsku državnu stražu do maksimuma, jer komunisti rade protiv nas u Gestapou.<ref name="Saslušanje">{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/60_1_6.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Mihailovićeva depeša 921 od 2. marta 1943.}} General Milan Nedić je generala Mihailovića smatrao velikim rivalom, stoga mu je odgovaralo što se štab Draže Mihailovića godinu dana, od maja 1942. do juna 1943, nalazio van teritorije Srbije, u okolini Kolašina. Iako Nediću nije odgovaralo da se organizacija Draže Mihailovića intenzivno širi po Srbiji od kraja 1942, nije ništa činio kako bi se angažovao u hvatanju Mihailovića i njegovog štaba nakon Mihailovićevog povratka u Srbiju. {{citiranje|Kraj kvislinških vlasti u Sopotu sedi komandant sreza kosmajskog, sa dugom kosom i bradom, a svoje komandante mesta i četovođe doziva u sresko mesto radi dogovora. [...] Obična je stvar da komandanta sreza prate žandarmi iz SDS-a. Vrlo je česta pojava da se skoro svaki od starešina, a naročito Obradović i Nikolić, čak i Soluncima i članovima Narodnih ravnogorskih odbora, obraćaju rečima: Jebem vam majku partizansku, svi ste vi partizani, sve ću vas pobiti i poklati.<ref>Kosta Nikolić, Istorija ravnogorskog pokreta, knjiga I, Beograd 1999., str 312-313.</ref>|Četnički izveštaj iz sredine 1943. godine o stanju Gorske kraljeve garde}} Prema tvrdnjama [[Boško Kostić|Boška Kostića]], sekretara [[Dimitrije Ljotić|Dimitrija Ljotića]], Ljotić je u drugoj polovini 1943. pokušao da ugovori sastanak sa Mihailovićem, ali je to Mihailović odbio računajući na negativnu reakciju emigrantske vlade. 18. novembra 1943. britanski potpukovnik Koup (Cope) izveštava pretpostavljene da je od Mihailovićevog [[Radoslav Đurić|majora Đurića]] obavešten o saradnji četnika sa Nedićevom vladom. Potpukovnik Koup izveštava da većina ljudi pod Đurićevom komandom neće tolerisati ovu saradnju, neće se boriti protiv partizana u savezu sa Nedićem, i da je Đurić, uprkos suprotnim Mihailovićevim naređenjima, već kontaktirao lokalne partizane.<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/11_48.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> Na sednici Nedićeve vlade, 25. novembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića zaključeno je sledeće: {{citiranje| U pogledu akcije DM može se kao bitno naglasiti sledeće: lojalan stav prema okupatorskim i srpskim vlastima, njihovim organima i njihovim oružanim odredima. Beskompromisna borba protiv komunista, svuda gde se god susretnu. U nekim okruzima i aktivna saradnja sa nemačkim i našim predstavnicima prilikom borbi protiv komunista.<ref name="znaci2">[http://www.znaci.net/00001/155_3.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/223-224.</ref>}} Na sednici vlade, 3. decembra 1943, o pokretu Draže Mihailovića ponovljena je povoljna konstatacija: {{citiranje| Veoma je karakteristično da su u protekloj nedelji sa odredima DM na uništavanju komunista sarađivale i jedinice SDS, kao i dobrovoljački odredi, među kojima do sad nije bilo nikakvih nepotrebnih incidenata.<ref name="znaci2"/>}} == Saradnja sa Nedićevom vladom 1944. == {{main|Bitka za Srbiju 1944.|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{citiranje|Političku slogu Nedić-Draža Mihajlović treba posmatrati kao činjenicu.<ref>[http://www.znaci.org/00001/4_14_4_229.htm ZABELEŠKA OBAVEŠTAJNOG ODELJENJA KOMANDE JUGOISTOKA OD 18. AVGUSTA 1944. POVODOM PONUDE DRAŽE MIHAILOVICA ZA SARADNJU U BORBI PROTIV JEDINICA NOVJ]</ref>|Zabeleška obaveštajnog odeljenja komandanta Jugoistoka od 18. avgusta 1944. povodom ponude Draže Mihailovića za saradnju u borbi protiv NOVJ}} U vreme nešto intenzivnijih sukoba između četnika Draže Mihailovića i snaga nemačkog okupatora u pojedinim delovima Šumadije, naročito u kragujevačkom i mladenovačkom okrugu, od sredine februara do kraja maja 1944, dolazi do jednog naizgled paradoksalnog sastanka. Naime, u prvoj polovini marta 1944. u selu Vranići pokraj Čačka došlo je do sastanka između generala [[Miroslav Trifunović|Miroslava Trifunovića]], istaknutog člana Vrhovne komande JVuO, i predstavnika nemačkog okupatora Šterkera, na kome se razgovaralo o mogućnosti sporazuma između okupatora i četnika Draže Mihailovića u pogledu borbene saradnje protiv NOVJ, što bi podrazumevalo i naoružavanje četnika. Sastanku je prisustvovao i [[Milan Aćimović]], ministar unutrašnjih poslova u kvislinškoj vladi Milana Nedića.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_4.pdf Milan Borković, Kontrarevolucija u Srbiji: Kvislinška uprava 1941-1944, I-II, Beograd, 1979.], str. II/325.</ref> O spremnosti kvislinških struktura na saradnju sa četnicima Draže Mihailovića svedoči i tekst Božidara Nedića, brata generala Milana Nedića, objavljen u listu ''Novo vreme'', 24. marta 1944. u kom se ističe jasan zaključak: {{citiranje| Kažite svakom ko vam kaže da ima još nedićevaca, dražinovaca, ljotićevaca da je to laž, jer od danas ima samo Srba, s jedne, i komunista, s druge strane.<ref>Milan Borković, n.d., str. II/326.</ref>}} 11. aprila 1944. godine Nojbaher je razgovarao sa generalom Hansom Felberom, a potom i sa Nedićem, o odnosu prema prema četnicima Draže Mihailovića. Nakon razgovora Felber je 12. aprila izvestio Komandu Vermahta: {{citiranje|"U jučerašnjem razgovoru ministar-predsednik Nedić je saopštio gospodinu poslaniku Nojbaheru o dosadašnjem toku njegovih 'pregovora' sa Dražom Mihailovićem sledeće: # Nedić je poručio D. M. da je nacionalno jedinstvo pred komunističkom opasnošću životna potreba svih Srba. # Pretpostavka za saradnju je da odredi D. M. potpuno obustave sve akcije ne samo protiv Nemaca već i protiv Nedićevih vlasti. # Najbolje bi bilo kad bi D. M. napustio zemlju, ali Nedić je saglasan da i dalje trpi njegov (Dražin) boravak u šumi, kao i brojno ograničenu gardu, za čije bi se izdržavanje sam Nedić brinuo. # Tajne pregovore, bez znanja nemačkih službenih mesta, on (Nedić) odbija. Svi njegovi predlozi bili bi dati pod uslovom da Nemci na njih pristanu."<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/11_62.htm |title=Nikola Milovanovic - DRAZA MIHAILOVIC |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>}} Krajem aprila 1944. u selu Trbušanima pokraj Čačka ponovo je došlo do sastanka četnika Draže Mihailovića sa Milanom Aćimovićem i nemačkim predstavnikom Šterkerom. Izaslanici Draže Mihailovića na ovom sastanku su, sem generala Trifunovića, bili dr [[Živko Topalović]] i kapetan [[Predrag Raković]]. Na sastanku su četnički predstavnici podneli zahteve o potrebi u oružju i municiji.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d.], str. II/327.</ref> Početkom maja 1944. [[Dimitrije Ljotić]], šef fašističke organizacije [[Zbor]], pokrenuo je inicijativu za saradnju sa snagama Draže Mihailovića. Ljotić i njegov sekretar [[Boško Kostić]] susreli su se 17. maja 1944. u selu Brđani kod Gornjeg Milanovca sa generalom Miroslavom Trifunovićem. Razgovori su trajali tri dana.<ref>Kosta Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 380.</ref> Prethodno je ljotićevski list ''Srpski narod'' objavio je 6. maja 1944. tekst u kome se ističe spremnost na saradnju sa četnicima: {{citiranje|'''SKUPLJANJE NACIONALNIH SNAGA''' Nacionalni četnici su se u velikom broju stavili pod nemačku komandu za borbu protiv Titovih bandi. Četnici se bore rame uz rame sa odredima Srpskog dobrovoljačkog korpusa. Usled boljševičke opasnosti okupile su se na taj način sve nacionalne snage srpskog naroda za zajedničku borbu protiv glavnog neprijatelja – boljševizma.}} Prema sećanju Boška Kostića, objavljenom 1949, na sastanku između Ljotića i Mihailovićevih predstavnika dogovoreno je sledeće: {{citiranje| Rezultat tih razgovora bio je sledeći: zajednička borba protiv komunizma; organizacija DM ostaje potpuna; sporazumno sa DM postavljanje okružnih i sreskih načelnika; četnici DM neće napadati nedićevce; u svim bitnim stvarima Nedić ima da se sporazume sa DM, nače, u ostalim stvarima Nedićeve odluke imaju se izvršavati; DM prima u načelu izdržavanje u novcu i namirnicama od Nedićeve vlade u kom cilju (DM) saopštava vladi svoj normalni sastav; DM ima svog delegata kod Nedića; regrutovanju za Nedićeve oružane jedinice neće se činiti nikakve prepreke od strane DM; zajednički antikomunistički front u srpstvu izvan Srbije, Nedić će odmah potpomoći stvaranje četničkih odreda radi čišćenja Srema od komunizma, u kom cilju će pomoći u oružjem, municijom i ostalom spremom do 4.000 ljudi.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_4.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.], str. II/327-328.</ref>}} === Sporazum Nedića i Mihailovića === {{main|Durmitorska operacija|Sporazum Nedića i Mihailovića 1944.}} {{citiranje|Nemačka komanda javlja, da je Nedić ponudio, nakon upada komunista u Srbiju, u ime veoma ozbiljno ugoženog Srpstva, vojnu saradnju svih srpskih snaga. Nedić je naglasio, da on takođe službeno govori i u ime Mihailovića, koga je nedavno posetio. Od nemačkih vojnih vlasti zatražio je dozvolu, da odmah formira srpsku vojsku u snazi od 50 000 boraca, koja bi se regrutovala iz četničkih jedinica. Komanda Vermahta za Jugoistok, posle razgovora sa Hermanom Nojbaherom, rešila je da se izađe u susret Nedićevoj molbi.<ref name="Živković">{{cite web|url=http://www.scribd.com/doc/34075047/Srbi-u-Dokumentima-Vermahta |title=Nikola Živković, Srbi u Ratnom dnevniku Vrhovne komande Vermahta |publisher=Scribd.com |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta od 17. avgusta 1944.}} Draža Mihailović i Milan Nedić sastali su se 12. i 13. avgusta 1944. u selu [[Ražana]] pokraj Kosjerića. Na sastanku su prisustvovali četnički komandanti: pukovnik [[Luka Baletić]], potpukovnik [[Mirko Lalatović]], major [[Dragoslav Račić]], major [[Nikola Kalabić]], a od Nedićevih saradnika: [[Dragomir Jovanović|Dragi Jovanović]], šef kvislinške policije i upravnik grada Beograda, kao i general [[Miodrag Damjanović]], šef Nedićevog kabineta. Sastanak je ugovorio, kako je priznao pred istražnim organima 1946, Dragi Jovanović. On se prethodno u Aranđelovcu sastao sa četničkim komandantima Račićem, Kalabićem i [[Neško Nedić|Neškom Nedićem]]. Na sastanku je dogovoreno da se radi na susretu Nedića i Mihailovića u cilju objedinjavanja antikomunističkih snaga. Jovanović se potom vratio u Beograd gde je dobio Nedićevu saglasnost za organizovanje sastanka sa Mihailovićem.<ref>Бранко Латас, Милован Џелебџић, Четнички покрет Драже Михаиловића 1941-1945, Београд, 1979, стр. 311-312.</ref> Milan Nedić se u istrazi 1946. prisetio ovog sastanka: {{citiranje| Susret, kako između mene i Draže, tako i ostalih oficira, bio je srdačan i prijateljski. Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: 'Zaštitniče moga jadnog oca!', stavljajući mi glavu na grudi. Draža je tražio od mene da mu izložim opštu situaciju i razvoj budućih događaja. Ja sam mu kazao da Nemci propadaju i da će morati uskoro da se povuku iz zemlje. Predočio sam mu opasnost od komunista koji nadiru sa sviju strana, pa je stoga potrebno da se obrazuje jedan srpski front od mojih odreda i četničkih, pa da ujedinjeni brzo i efikasno spasimo Srpstvo i Srbiju od komunističkih upada. Draža me je saslušao i prihvatio moj predlog. Sporazumeli smo se da oružje i municiju izdejstvujemo preko Nemaca, pošto će na tome raditi Raković. U pogledu novca, bilo je odlučeno da moja vlada mesečno daje po 100 miliona dinara. '''Dalje smo se sporazumeli da se sve oružane formacije vlade stave pod komandu Draže Mihailovića radi koordinacije u borbi protiv komunista.'''<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 389, фус. 79.</ref>}} {{citiranje| * Vlada stavlja odmah na raspoloženje generalu Draži Mihailoviću za plate oficirima, podoficirima i ostalima 10 miliona dinara, s tim da prestane pljačkanje državnih pošta i ostalog. * General Nedić, odnosno vlada, preuzimaju na sebe obavezu da kod Nemaca izdejstvuje odmah 30.000 pušaka, 3 miliona puščanih i mitraljeskih metaka, 500 puško-mitraljeza i 500 bacača granata. * General Mihailović garantuje Nediću, a ovaj preuzima obavezu pred Nemcima, da se ovo oružje neće ni u kom slučaju upotrebiti protiv Nemaca. * Nedić i vlada, voljni su, ukoliko okupator dozvoljava, da se i sve oružane formacije vlade radi koordiniranja akcije protiv komunista, stave pod komandu Draže Mihailovića. * Vlada je voljna, ukoliko dobavi, da mu odmah stavi na raspoloženje i neodređeni broj uniformi i obuće!|Tačke sporazuma Nedića i Mihailovića od avgusta 1944.<ref name="Saslušanje"/>}} === Nemačka ocena Mihailovića === [[Datoteka:First Vrede sa četnicima.jpg|thumb|Nemački kapetan Wrede i četnički komandanti [[Nikola Kalabić]], Dragoslav Račić i [[Neško Nedić]], nakon potpisanog sporazuma o zajedničkoj borbi protiv partizana, u Topoli 11. avgusta 1944. (''nemački izvor'')<ref>[http://znaci.net/temp/T-311-R-286_536.jpg Wredeova zabeleška str.1]</ref><ref>[http://znaci.net/temp/T-311-R-286_537.jpg Wredeova zabeleška str.2]</ref><ref>[http://znaci.net/temp/T-311-R-286_538.jpg Wredeova zabeleška str.3]</ref><ref>[http://znaci.net/temp/T-311-R-286_539.jpg Wredeova zabeleška str.4]</ref>]] Neposredno uoči sastanka između Nedića i Mihailovića, u Topoli se 11. avgusta 1944. odigrao sastanak između predstavnika nemačke komande Jugoistoka i predstavnika Draže Mihailovića, na kome je major [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVuO]] [[Dragoslav Račić]] uverio nemačke predstavnike u spremnost na saradnju Mihailovićevog pokreta sa nemačkim okupatorom: {{citat|Politička usmerenost [[Dragoljub Mihailović|Draže Mihailovića]] i njegovog pokreta potpuno se izmenila. Oni predlažu stvaranje jednog nacionalnog fronta koji bi obuhvatio Srpsku državnu stražu, Srpski dobrovoljački korpus, formacije Draže Mihailovića i sve nacionalne snage koje su protiv komunizma. Pokret Draže Mihailovića je spreman da u celosti ide u ovaj front. Glavni zadatak je opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji. Kada komunizam u Srbiji bude pobeđen, pokret Draže Mihailovića je spreman da se, po naređenju nemačkog vođstva, angažuje na Balkanu i svuda drugde.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944 Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]{{dead link}}</ref><ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1069.</ref>}} Na istom sastanku, kapetan knez Vrede (Rittmeister Fürst Wrede) je sumirao predloge predstavnika Draže Mihailovića na sledeći način: {{citiranje|1. DM želi da razgovara sa opunomoćenikom [[adolf Hitler|firera]] za jugoistočni prostor. <br /><br /> 2. On teži okupljanju svih nacionalnih srpskih snaga. <br /><br /> 3. Mobilizacija i naoružavanje svih za oružje sposobnih Srba za borbu protiv komunizma. Naoružavanje i vođstvo pod nemačkim Vermahtom. <br /><br /> 4. DM moli da sam ostane u ilegali. <br /><br /> 5. Pripadnici DM-pokreta ne treba da budu u nemačkim uniformama.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_227.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1070.</ref>}} [[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S33882, Adolf Hitler retouched.jpg|thumb|175px|Nemački vođa [[Adolf Hitler]] smatrao je Mihailovića prevrtljivim i dopuštao samo taktičku saradnju.]] Sledeće sedmice, 18. avgusta je održan sastanak na najvišem nivou u nemačkoj komandi Jugoistoka. Tu su još jednom sumirani Mihailovićevi predlozi: {{citiranje| a) Bezuslovno obećanje, da nijedan nemački vojnik neće biti napadnut od četnika. Davanje talaca. <br /> b) Zajednička borba isključivo protiv komunista u cilju uspostavljanja mira i reda. Nemci i četnici ne moraju biti neprijatelji. <br /> c) Neprijatelj br. 1 su komunisti i svi oni koji ih podržavaju ili ne sadejstvuju u borbi protiv komunista. <br /> d) Draža Mihajlović moli, da ga se privuče organizovanju Srpskog dobrovoljačkog korpusa i organizovanju Dobrovoljačkog korpusa. <br /> e) Bilo kakva veza s partizanima je nemoguća. <br /> f) Draža Mihailović moli da se stvori prijateljskije raspoloženje, da bi se oslobodilo četnike, koji su uhapšeni u Srbiji, bez posredovanja četnika. <br /> g) U slučaju invazije nema borbe protiv Nemaca. Borba protiv komunista će se produžiti. Četnici hoće da spreče vezu partizana s invazionim trupama. <br /> h) Draža Mihajlović nema veze s Englezima. On i ne želi više da je ima, odgovarajući engleskom držanju prema srpskom narodu.<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072.</ref>}} Na sastanku je specijalni nemački izaslanik za Balkan [[Hermann Neubacher]] ocenio da obećanja Draže Mihailovića u pogledu lojalnog držanja treba uzeti ozbiljno, pošto je dokazao on "da je toliki antikomunista, da je usprkos engleskim ponudama dao prednost prosjačenju kod okupatora pred slogom s crvenom stranom". Ovi pregovori završili su formulisanjem inicijative za formiranje srpske armije od 50.000 ljudi za borbu protiv komunizma kojom bi rukovodio [[Dragoljub Mihailović|Mihailović]], a koju bi opremila nacistička Nemačka. U izveštaju sa sastanka naglašava se da treba pozdraviti "predlog za formiranje srpskog jedinstvenog fronta". U izveštaju se zaključuje, povodom saradnje Mihailovića i Nedića: "Namera Draže Mihailovića da sam ostane u pozadini a Nedića da upotrebi kao reklamnu tablu, politički nam nije nepoželjna."<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_229.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1072-1080.</ref> Milan Nedić se 18. avgusta 1944. na zajedničkoj sednici kvislinške vlade sa nemačkim glavnim komandantom za Jugoistok, garantovao je da će se pokret pod komandom generala Mihailovića suzdržati od "neprijateljskih dejstava protiv Nemaca". Nedić je garantovao nemačkom okupatoru: {{citiranje| Ljudstvo Draže Mihailovića u buduće će osiguravati bezbednost cesta, železnice, transporta žita, rudnika i ostale pogone koji su od značaja za Nemce. Srpske nacionalne jedinice su pod Nedićevom komandom, koga priznaje pokret Draže Mihailovića, spremne za odlučnu borbu protiv komunizma. Nedić je istovremeno izjavio da je samo u tom slučaju sposoban da preuzme odgovornost vlade, u koliko bude bezodvlačno potpomognut nemačkim oružjem...<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_230.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 1081.</ref>}} Uprkos zalaganju nemačke komande Balkana, nemački vrhovni vođa [[Adolf Hitler]] je 22. avgusta 1944. odbacio Mihailovićevu inicijativu, ocenjujući da će to oružje "jednom kasnijom prilikom biti upravljeno protiv Nemaca." On je odobrio samo taktičku saradnju sa četnicima.<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%A1%D0%BB%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B0_%D0%B1%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%80%D0%B5%D1%84%D0%B5%D1%80%D0%B8%D1%81%D0%B0%D1%9A%D0%B0_%D0%A5%D0%B8%D1%82%D0%BB%D0%B5%D1%80%D1%83_%D0%BE_%D0%BF%D0%BB%D0%B0%D0%BD%D1%83_%D1%81%D0%B0%D1%80%D0%B0%D0%B4%D1%9A%D0%B5_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_%D0%BE%D0%B4_22.8.1944 Službena beleška sa referisanja Hitleru o planu saradnje sa četnicima od 22.8.1944.]{{dead link}}</ref> Nasuprot Hitlerovom mišljenju, Nojbaher je [[30. 8.|30. avgusta]] i dalje tvrdio da Draža Mihajlović, poput Milana Nedića, verno služi nemačkim interesima, i da se "do danas trudio da ne zauzme neprijateljsko držanje prema okupatoru". To isto smatra i za ostale vodeće Srbe, koji su se, pod parolom »dajte nam oružje — onda pripadamo Vama«, lojalno držali.<ref>{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/4_14_4_231.htm |title=Zabeleška obaveštajne grupe nemačkih komandi na Jugoistoku od 30. avgusta 1944. sa savetovanja u štabu komande Jugoistoka o aktuelnim pitanjima saradnje sa Dražom Mihailovićem i razvoju celokupne situacije na području Jugoistoka |publisher=Znaci.net |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref> === Posledice sporazuma === [[26. 8.|26. avgusta]] 1944. godine Jugoslovenska izbeglička vlada priznala je [[Josip Broz Tito|Tita]] za svog legitimnog predstavnika i vođu, a [[Ivan Šubašić]] je zadržao mesto predsednika Jugoslovenske izbegličke vlade.<ref name="Živković"/> Na osnovu sporazuma sa Nedićem, Mihailoviću je isporučena veća količinu oružja, municije i opreme, iz nemačkih magacina.<ref name="Saslušanje"/> Početkom septembra na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija: SDS i SDK, sa predstavnicima JVuO, najpre u Beogradu 2. septembra 1944, potom u Pranjanima pokraj Čačka, u naredna dva dana, doneta je odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO. Na sastanku u Pranjanima prisustvovao je Mihailović.<ref>Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 396-397.</ref> [[6. 9.|6. septembra]] [[1944]]. [[Srpska državna straža]] je stavljena pod komandu generala [[Dragoljub Mihailović|Dragoljuba Mihailovića]].<ref>[http://www.znaci.net/00001/4_14_4_61.htm Zbornik NOR-a, XIV/4, Beograd, 1985.], str. 211-212.</ref> U dogovoru sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Mihailovićevim komandantom Srbije, jedinice Srpske državne straže (SDS) i Srpske granične straže (SGS) [[6. 10.|6. oktobra]] [[1944]]. okupile su se u [[Jagodina|Jagodini]]. Tu je od tih jedinica formiran [[Srpska državna straža|Srpski udarni korpus]] (SUK) sa tri divizije. Za komandanta korpusa imenovan je divizijski general Stevan Steva Radovanović, za njegovog pomoćnika brigadni general Borivoje Jonić (komandant SDS) a za načelnika štaba major Danilo Dača Stojanović. SUK je tada brojao oko 6.800 ljudi. Srpski udarni korpus se u sastavu Mihailovićeve vojske borio sa jedinicama [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOVJ]]. Ove formacije od 6. septembra 1944. nalaze se pod komandom štaba komandanta Srbije, generala Trifunovića. Zajedno sa nemačkom vojskom i četnicima iz Srbije tokom novembra [[1944]]. učestvuje u [[proboj četnika i Nemaca iz Srbije|proboju Armijske grupe E kroz Sandžak]] i [[Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu|istočnu Bosnu]]. Ipak, jedinice SDK nisu se povukle iz Srbije u pravcu Bosne, kako su to učinile objedinjene jedinice JVuO i SDS, već u pravcu Slovenije, preko teritorije Srema i Slavonije odnosno preko teritorije pod kontrolom NDH. Jedinice JVuO i SDS napustile su teritoriju Srbije 15-20. oktobra 1944. Nemci su izvršili evakuaciju jedinica SDK kako bi ih spasili od uništenja u sukobu sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i NOVJ. Dimitrije Ljotić je 4. oktobra 1944. uputio delegaciju od 33 pripadnika SDK i fašističkog pokreta Zbor u Crnu Goru, kako bi ubedili [[Pavle Đurišić|Pavla Đurišića]], komandanta crnogorskih četnika da se evakuišu u pravcu Slovenije, gde su planirali da se povuku i Ljotićeve jedinice. Pripadnici SDS su iz Jagodine, preko Kruševca, 14. oktobra 1944. pristigli u Kraljevo gde su se sastali sa četnicima i integrisali pod Mihailovićevu komandu. Pravac povlačenja SDS i glavnine JVuO išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka istočnoj Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i evidentne gubitke.<ref>[http://www.znaci.net/00001/155_5.pdf Milan Borković, n.d., Beograd, 1979.], str. II/355-359.</ref> == Suđenje kolaboracionistima 1946. == {{main|Beogradski proces}} [[Datoteka:Draža pred sudom.jpg|thumb|desno|Optuženi [[Dragoljub Mihailović]] na [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] [[1946]].]] Na posleratnom [[Beogradski proces|suđenju u Beogradu]] 1946. godine Draži Mihailoviću je, između ostalog, stavljena na teret saradnja sa [[vojna uprava u Srbiji|kvislinškom upravom u Srbiji]]. Mihailović se branio kako je saradnja sa kvislinškom vladom išla slučajno, mimo njegove želje: :Optuženi Mihailović: Sa Nedićem je bio sastanak... je taj sastanak za mene došao neočekivano, nisam ga želeo ni u kom slučaju. To se desilo jedno posle podne kada sam se odlučio da dođem na taj sastanak, da jedanput vidim šta hoće. Bio sam tada u selu Skakavicama. Uveče je došlo do toga sastanka, za koji, ponavljam, nisam nikakve želje imao. Šta me je upravo navelo na to, sam ne znam. :Pretsednik: Ko je bio prisutan na tome sastanku? :Optuženi: [[Luka Baletić]], [[Mirko Lalatović]], a ovde se još pominju i [[Nikola Kalabić]], [[Dragoslav Račić]], Damjanović i Nedić. :Pretsednik: Kakav je bio tok tih pregovora i šta se imalo na tome sastanku da postigne između vas i Nedića? :Optuženi: Ništa. Da kažem svašta i ništa... :Pretsednik: Pa kakvi su onda zaključci? :Optuženi: Nikakvi. Nešto su trabunjali oni koji su doveli do toga sastanka. Na insistiranje predsednika suda čemu taj sastanak sa Nedićem, Mihailović je na kraju izjavio da je na sastanak otišao "iz dosade": :Pretsednik: Kad na tom sastanku uopšte ništa nije postignuto, tako da je to bio jalov razgovor, zašto vam je bio potreban taj sastanak? :Optuženi: Uopšte je bio nepotreban. Verujem da je to bilo iz dosade, što me je moralo pritiskivati neko traženje, inače nikakvog razloga nije bilo. U nastavku odbrane, optuženi Mihailović je nastojao da prikaže kako je čak i liferovanje oružja od strane Nemaca išlo gotovo mimo njegove volje: :Pretsednik: Da nastavimo s ovim vašim sastankom sa Milanom Nedićem avgusta 1944 god. Da li vam je Nedić obećao ili se obavezao da će preko Nemaca uspeti da vam se liferuje veća količina oružja? :Optuženi: Ja nisam tražio da se meni liferuje od Nemaca. :Pretsednik: A da li vam je on obećao? :Optuženi: Nisam tražio. :Pretsednik: A da li vam je obećao, Sud to pita, da li vam je Nedić obećao ili se obavezao? :Optuženi: Ja sam kazao da neću od njih. :Pretsednik: Jeste li hteli da primite od [[Srpska državna straža|SDS]]. :Optuženi: Uvek. Zato sam kroz sve vreme i uzimao. :Pretsednik: Ko je snabdevao obućom, hranom i odećom SDS? :Optuženi: Sve su to snabdevali Nemci.<ref name="Saslušanje"/> Uprkos ovakvoj odbrani, sudsko veće je u članu 3. presude utvrdilo da je Mihailović kriv: {{citiranje|Što je od samog početka svoje izdajničke delatnosti stupio u vezu sa Nedićem i drugim kvislinzima, otvorenim slugama okupatora, u cilju da održi okupaciju i objedini sve izdajničke snage protiv oslobodilačke borbe naroda Jugoslavije;<ref name="Presuda">{{cite web|url=http://www.znaci.net/00001/60_3_34.pdf |title=Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima |format=PDF |date= |accessdate=2014-03-16}}</ref>|Presuda Dragoljubu Mihailoviću}} == Literatura == * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | authorlink = Jozo Tomasevich | year = 1975 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-0857-9 | url = http://books.google.com/books?id=yoCaAAAAIAAJ&printsec=frontcover | ref = harv }} * {{cite book | last = Tomasevich | first = Jozo | year = 2001 | title = War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration | publisher = Stanford University Press | location = Stanford | isbn = 978-0-8047-3615-2 | url = http://books.google.com/books?id=fqUSGevFe5MC&printsec=frontcover | ref = harv }} == Reference == {{reflist|2}} == Vidi još == * [[Nedićeva Srbija]] * [[Ustanak u Srbiji 1941.]] * [[Propaganda Nedićeve vlade]] * [[Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] * [[Legalizovani četnici]] == References == <references /> {{Kolaboracija u Jugoslaviji}} [[Kategorija:Četnici]] [[Kategorija:Ustanak u Srbiji 1941.]] [[Kategorija:Dragoljub Mihailović]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Odnosi između učesnika u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji]] n6gtzxi6ymfrh42f6s5onh2zvohtsfk Alexander Grothendieck 0 186973 41262104 41187081 2022-08-17T15:37:29Z 2A01:CB06:A060:772:B0C7:89CE:B45E:669E Institut des hautes études scientifiques wikitext text/x-wiki {{Infokutija naučnik |ime = Alexander Grothendieck |slika = Alexander Grothendieck.jpg |širina_slike = 220px |opis = Alexander Grothendieck u Montrealu 1970. |datum_rođenja = {{birth date and age|1928|03|28|df=yes}} |mjesto_rođenja = [[Berlin]], [[Slobodna Država Pruska|Pruska]], [[Weimarska Republika|Njemačka]] |nacionalnost= nema ([[apatrid]]) |prebivalište = [[Francuska|Francuski]] [[Pirineji]] |radna_institucija = [[Institut des hautes études scientifiques]] |alma_mater = [[Univerzitet Montpellier]]<br />[[Univerzite Nancy]] |doktorski_savjetnik = [[Laurent Schwartz]] i [[Jean Dieudonné]] |doctorski_studneti = [[Pierre Berthelot]]<br />[[Pierre Deligne]]<br />[[Michel Demazure]]<br />[[Pierre Gabriel]]<br />[[Jean Giraud (matematičar)|Jean Giraud]]<br />[[Luc Illusie]]<br />[[Michel Raynaud]]<br />[[Jean-Louis Verdier]] |polje = [[matematika]] |nagrade = [[Fieldsova medalja]] (1966)<br />[[Crafoordova nagrada]] (1988), odbio }} '''Alexandre Grothendieck''' (ili, ponekad, Alexander Grothendieck) je bio francuski matematičar (28. ožujak 1928. Berlin, Njemačka-13. studeni 2014. Pirineji), dobitnik Fieldsove medalje 1966. Grothendieckov rad revolucionirao je svjetsku matematiku u relativno kratkom aktivnom periodu od svoje teze koju je napisao pod vodstvom Jeana Dieudonnéa i Laurenta Schwartza 1953, pa do oko 1969, nakon čega Grothendieck namjerno u nekoliko naglih koraka napušta kontakt s matematičkom javnošću i znanstvenom karijerom; a nakon 1988 postaje gotovo posve nadostupan za javnost. Grothendieck odbija Crafoordovu nagradu švedske akademije. Ne zna se točno mjesto sadašnjeg Grothendieckovog prebivanja, a pretpostavlja se da je u nekom zaseoku u Pirinejima. Grothendieckov znanstveni rad karakteriziran je dubokim konceptualnim promjenama i preoblikovanjima problema u terminima novih apstraktnih struktura koje bi pronašao vođen konkretnim problemom. Vođen je traženjem jednostavnosti i temeljnih zakonitosti u matematici, te dovodi u pitanje i najosnovnije pojmove kao što je topološki prostor, algebarski varijetet i slično, te naročito uspješno koristi metode mišljenja uz pomoć [[teorija kategorija|teorije kategorija]]. Grothendieck je već kao srednjoškolac osjetio potrebu za razmišljanje o osnovama i sam došao do teorije koja je ekvivalentna Lebesgueovoj teoriji mjere koju tada nije poznavao. Doktorira s tematikom iz [[funkcionalna analiza|funkcionalne analize]], uvodeći pojam nuklearnih operatora i nuklearnih prostora te niza tenzorskih prostora za funkcionalne prostore. Nakon teze, prebacije interes u [[teorija snopova|teoriju snopova]] i topologiju gdje u čuvenom radu objavljenom u Tohoku Mathematical Journal, zasniva općenitiji pristup [[homološka algebra|homološkoj algebri]] koji je dijelom motiviran teorijom snopova abelovih grupa. U tom radu uvodi fundamentalne pojmove: (adjungirana) [[ekvivalencija kategorija]], [[Abelova kategorija]], i univerzalni delta funktor. Nakon toga prelazi u algebarsku geometriju koju već krajem 1950-tih revolucionira uvodeći sheme, topose, Grothendieckove topologije i ideju motiva. Među fundamentalnim pojmovima i teorijama koje je uveo Grothendieck svakako treba spomenuti i ove: [[algebarska shema]], (Grothendieckov) topos, teorija silaska, [[pseudofunktor]], [[fibrirana kategorija]], stog, regularni diferencijalni operator, kristal, [[Grothendieckova topologija]], etalna topologija, kristalna topologija, formalna shema te (zajedno s učenikom Verdierom) derivirana kategorija i [[triangulirana kategorija]], te Grothendieckova Galoisova grupa. Fieldsovu medalju dobio je za '''Grothendieck-Riemann-Roch-ov teorem'''; a svojom najdubljom idejom smatrao je '''teoriju motiva'''. Za ostvarivanje izvedene kategorije (od hipotetičke abelove kategorije) motiva, 2002. Vladimir Voevodsky je dobio Fieldsovu medalju. Nakon napuštanja matematičke zajednice, Grothendieck u samoći smišlja "dječje skice", test kategorije i Grothendieckovu teoriju homotopija, te veliku hipotetsku sliku o vezama Galoisove teorije i teorije homotopije (čuveno pismo Davidu Quillenu "Pursuing stacks"). == Vanjske veze == {{Commonscat|Alexander Grothendieck}} * {{MacTutor Biography|id=Grothendieck}} * {{MathGenealogy|id=31245}} * [http://www.math.jussieu.fr/~leila/grothendieckcircle/ Grothendieck Circle] * [http://www.ihes.fr Institut des Hautes Études Scientifiques] * [http://www.bangor.ac.uk/r.brown/pstacks.htm The origins of `Pursuing Stacks'] {{Webarchive|url=https://archive.is/20120722054515/http://www.bangor.ac.uk/r.brown/pstacks.htm |date=2012-07-22 }} * [http://acm.math.spbu.ru/RS/ Récoltes et Semailles] * [http://matematicas.unex.es/~navarro/res/ španski prijevod] "Récoltes et Semailles" i "Le Clef des Songes" i drugih Grothendieckovih tekstova * [http://www.ams.org/notices/200808/tx080800930p.pdf short bio] from [[Notices of the American Mathematical Society]] {{Fieldsova medalja}} {{Lifetime|1928||Grothendieck, Alexander}} [[Kategorija:Francuski matematičari]] 6k4mm12yel2txjw7ib7yh381oy5r6nm Operacija Kopaonik 0 189311 41262150 40795474 2022-08-18T06:55:23Z 87.116.162.236 /* Posleratna suđenja za ratne zločine */ wikitext text/x-wiki {{Bitka |bitka= <span style="font-size: medium;">'''Operacija Kopaonik''' |deo= [[Drugi svjetski rat|Drugi svetski rat]] |slika = Brzecka reka.JPG |opis_slike = |datum = [[12|12.]] - [[20. 10.|20. oktobar]] [[1942]]. |mesto= [[Nedićeva Srbija|Nemačka okupaciona zona Srbija]] |uzrok= |rezultat=<center>Pobeda [[Vafen-SS]]<br />[[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|40px]] |teritorija= |strana1=<center>[[Jugoslovenska vojska u otadžbini|JVUO]]<br />[[Datoteka:Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg|36px]] |strana2=<center>[[Treći rajh|Nacistička Nemačka]]<br />[[Datoteka:Flag of Germany 1933.svg|40px]]<center>[[Bugarska]] [[vojska|armija]]<br />[[Datoteka:Flag of Bulgaria.svg|border|40px]] |zapovednik1= <center>[[Dragutin Keserović]] |zapovednik2= <center>[[Artur Fleps]] |jačina1 = 1.500 četnika Rasinskog korpusa |jačina2 = 20.000 boraca 7. SS Brdske dobrovoljačke divizije Princ Eugen i delovi 9. bugarske pešadijske divizije |gubici1= 1 poginuli četnik; 670 streljanih civila |gubici2 = bez gubitaka |civilne žrtve= }} '''Operacija Kopaonik''' je bila zajednička nemačko-bugarska operacija protiv [[četnici|četnika]] na području planina [[Kopaonik]], [[Goč]] i [[Jastrebac]] tokom oktobra [[1942|1942.]] godine u [[Drugi svjetski rat|Drugom svetskom ratu]]. Nemci su pokrenuli ofanzivu s ciljem uništenja četnika Rasinskog korpusa, pod komandom majora [[Dragutin Keserović|Dragutina Keserovića]]. Operacija je, između ostalog, trebala da posluži za uvežbavanje novoformirane [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|SS divizije Princ Eugen]]. Međutim, četnici su se bez otpora povukli na teritoriju koja je bila van domašaja okupatorskih snaga.<ref>M. Samardžić, ''Draža i opšta istorija četničkog pokreta,'' drugi tom, Una pres, Beograd, 2005.</ref> Okupatori su izvršili zločine nad civilnim stanovništvom. == Nemačke snage pred napad == Nemci su početkom [[1942|1942.]] godine osnovali [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS dobrovoljačku brdsku diviziju Princ Eugen]] koja je brojala preko 20.000 boraca i stavljena pod komandu generala [[Artur Fleps|Artura Flepsa]]. Početkom oktobra [[1942|1942.]] godine divizija se razmestila na područje jugozapadne Srbije, Sandžaka i Kosova.<ref name="RP">Napred Princ Eugen (Istorija 7. SS dobrovoljačke divizije „Princ Eugen“), general Oto Kum, Osnabrik; Vorwats, Prinz Eugen! (Gerschite der 7. SS-Freiweilligen-Division "Prinz Eugen"), Munin-Ferlag, GmbH Osnabrik.</ref> Za napad na četnike Rasinskog korpusa planirani su i delovi 9. bugarske pešadijske divizije. == Četničke snage pred napad == Četnici Rasinskog korpusa, pod komandom majora Dragutina Keserovića bili su raspoređeni na Kopaoniku, Jastrebcu i Goču. Rasinski korpus imao je oko 1.500 boraca pod oružjem.{{činjenica}} == Nemački plan napada == General [[Artur Fleps]], komandant 7. SS divizije Princ Eugen izdao je naredbu [[5. 10.|5. oktobra]] [[1942|1942.]] godine u kojoj se kaže da nemačke i bugarske snage treba unište četničke snage višeg ustaničkog vođe srednje Srbije majora Dragutina Keserovića na planini Kopaonik čiji se štab nalazi u selu [[Kriva Reka (Brus)|Kriva Reka]].<ref name=autogenerated3>Opet RP</ref> Nemci i Bugari su planirali da na četnike izvrše sveobuhvatan napad iz četiri pravca, izvrše opkoljavanje a zatim ih unište. Za 7. SS dobrovoljačku brdsku diviziju Princ Eugen ovo je bila prva ratna operacija od njenog osnivanja, zamišljena kao "kao vežba sadejstva oružja pod ratnim uslovima": {{citat|Već u prvoj polovini oktobra bio je organizovan prvi divizijski poduhvat velikog obima, koji je Fleps zamislio više kao vežbu sadejstva oružja pod ratnim uslovima. Neprijatelj je bio organizacioni centar majora Keserovića, ustaničkog vođe u srednjoj Srbiji, na planini Kopaonik u Krivoj reci.<ref>[http://www.znaci.net/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.net/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"], str. 45. ({{jez-nem|Bereits in der 1. Oktoberhälfte wird das erste großangelegte Unternehmender Div. angesetzt, von Phleps mehr als eine Übung der verbundenen Waffen unter kriegsmäßigen Bedingungen gedacht. Als Feind gilt das Organisationszentrum des höheren aufständischen Führers Mittelserbien, Major Keserovic, im Kopaonik-Gebirge um Kriva Reka.)}}</ref>}} == Izvođenje operacije == Nemačke i bugarske snage izvršile su sveobuhvatan napad u zoru [[12. 10.|12. oktobra]] [[1942|1942.]] godine. Nemačke snage izvršile su napad iz četiri pravca. Nemačka borbena grupa Sever izvršila je marš na vrh [[Željin]]a a jednom sporednom grupom na [[Kavalj]]. Borbena grupa Jug izvršila je sveobuhvatan pokret u oblast [[Gobelja]] koja se nalazi 17 -{km}- severozapadno od [[Raška|Raške]]. Borbena grupa Zapad skoncetrisala je svoje snage u dolini 5 -{km}- od [[Banja|Banje]]. Borbena grupa Istok zauzela je položaje zapadno od [[Brus]]a. Nemci i Bugari napravili su obruč oko četničke teritorije i naterali seljake u zbeg. Reichsführer-SS [[Heinrich Himmler|Hajnrih Himler]], koji je bio vrhovni rukovodilac SS trupa, bio je veoma zainteresovan za formiranje [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]], pa je doleteo u [[Kraljevo]] da se lično osvedoči o napretku u obuci.<ref name=autogenerated3 /> {{citat|Od 15. do 18. oktobra diviziju je posetio Rajhsfirer-SS Hajnrih Himler, i on je oduševljen stavom i stepenom uvežbanosti.<ref name=autogenerated2>[http://www.znaci.net/00001/200.htm Otto Kumm: VORWÄRTS, PRINZ EUGEN! - Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Division "Prinz Eugen"], [http://www.znaci.net/00001/200_5.pdf Aufstellung der Division "Prinz Eugen"] str. 52. ({{jez-nem|Vom 15. - 18. Oktober besucht der Reichsführer-SS Himmler die Division, er ist begeistert von der Haltung und von dem Ausbildungsstand}})</ref>}} Nemačke borbene grupe Sever, Zapad i Jug napredovale su kroz četničku teritoriju u pravcu borbene grupe Istok, koja je imala ulogu zaustavnog zida za četnike. Međutim, četnici Rasinskog korpusa na čelu sa majorom Keserovićem izvukli su se na vreme iz obruča. Nemci i Bugari omašivši četnike, vršili su odmazde nad civilnim stanovništvom. Okupacione snage spalile su su nekoliko sela i izvršili ratni zločin nad seoskim stanovništvom. Selo [[Kriva Reka (Brus)|Kriva Reka]] je najviše stradalo, jer je tu bio smešten Keserovićev štab. U Krivoj Reci je ubijeno 120 civila, koje su pripadnici 7. SS divizije zatvorili i spalili u seoskoj crkvi. U drugim selima na Kopaoniku Nemci su likvidirali 300 civila, a u selima na Goču streljali su 250 civila. Nemci su tokom ove operacije likvidirali ukupno 670 civila. Oto Kum ({{jez-nem|Otto Kumm}}), oficir u 7. SS diviziji koji je kasnije postao njen komandant, opisao je kako je na planini Željin upao u zasedu jedan četnički kurir, i dodao da drugih kontakata sa četnicima nije bilo. {{citat|Jedan kurir možda, prvi zarobljenik - a i jedini, jer tokom celog poduhvata nismo imali više dodira ni sa partizanima, ni sa četnicima. Kao ostatak „u šumi“ regularne armije nakon okupacije Jugoslavije, oni su nosili stare uniforme - i nove brade, jer su se zakleli da se neće brijati dok okupator ne bude isteran iz zemlje. Oni su bili verni kraljevini i borili su se za svog mladog kralja Petra II, ali radije su se držali udaljenih sela i oblasti, ne napadajući naše jedinice, osim ako se nisu osećali dovoljno nadmoćnim. Disciplina i naoružanje bilo im je relativno dobro, a u odnosu prema drugim jugoslovenskim narodnim i verskim grupama bili su nepredvidljivi - što je često išlo do napada na hrvatska sela i muslimanske žene. Kao prijatelje još su imali Engleze - i njihov radio. Na volovskim kolima ili na konjskim leđima oni su se povremeno prebacivali u druge oblasti, najčešće neuzdrmani, jer smo ih mi puštali, smatrajući da ih dugoročno možemo pridobiti za nas - kao braću po oružju protiv komunizma. To je donekle nejasna situacija, oni nisu prijatelji, ali ni neprijatelji, i situacija se menja s vremena na vreme.<ref name=autogenerated2 /><ref>({{jez-nem|Ein Kurier vielleicht, der erste Gefangene - und der einzige, denn das ganze Unternehmen bringt sonst keine Berührung mit Partisanen noch mit Cetniks. Als Reste der nach der Besetzung Jugoslawiens ,in den Wald' gegangenen regulären Armee tragen sie die alte Uniform - und neue Bärte, da sie geschworen haben, sich nicht früher zu rasieren, bevor nicht der Okkupator aus dem Land gejagt ist. Sie sind königstreu und kämpfen für ihren Jung-König Peter II., doch weichen sie lieber aus in abseits gelegene Dörfer und Gebiete und stellen sich nur selten unseren Verbänden, es sei denn, sie fühlen sich in ausreichender Ubermacht. Disziplin und Bewaffnung sind relativ gut, gegenüber den anderen jugoslawischen Volks- und Glaubensgruppen sind sie unberechenbar, weshalb es oft zu Ubergriffen gegen kroatische Dörfer oder muselmanische Frauen kommt. Als stille Freunde haben sie die Engländer - und ihre Funkgeräte. Auf Ochsenkarren oder hoch zu Roß verlegen sie manchmal in eine andere Gegend, meist ungeschoren, da wir sie ziehen lassen und sie auf lange Sicht für uns gewinnen wollen - als Waffengefährten gegen den Kommunismus. Es ist eine etwas unklare Situation, sie sind nicht Freund, auch nicht Feind, die Lage wechselt von mal zu mal.}})</ref>}} == Posleratna suđenja za ratne zločine == Za zločin u [[Kriva Reka (Brus)|Krivoj Reci]] komandant puka [[August Schmidhuber]] na suđenju u Beogradu okrivio je kapetana Kazerera ({{jez-nem|Kaaserer}}). Prema njegovoj tvrdnji, Kazerera je nakon tog zločina smenio komandant divizije, i on je bio izbačen iz SS-trupa.<ref name=autogenerated1>[http://www.znaci.net/00001/218.htm Jovo Popović: VJEŠALA ZA GENERALE, Stvarnost, Zagreb 1986, strana 161]</ref> Kazerer je osuđen na smrt na suđenju u Beogradu od 9. do 19. decembra [[1946]]. godine.<ref name=autogenerated1 /> Komandant puka August Schmidthuber (kasnije komandant [[21. SS divizija|21. SS divizije]] i zatim [[7. SS dobrovoljačka gorska divizija Prinz Eugen|7. SS divizije]] i krivac i za brojne druge zločine) osuđen je na smrt vešanjem na suđenju u Beogradu od 5. do [[16. 2.|16. februara]] [[1947]].<ref>[http://www.znaci.net/00001/218.htm Jovo Popović: VJEŠALA ZA GENERALE, Stvarnost, Zagreb 1986, strana 11]</ref> == Izvori == {{izvori|2}} == Vidi još == * [[Spisak osovinskih operacija u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]] [[Kategorija:Srbija u Drugom svetskom ratu]] [[Kategorija:Nemački zločini u Jugoslaviji u Drugom svetskom ratu]] mt2i5cqjxe9eu8rx4f2tayyeb4j7qa4 Walther P99 0 214606 41262126 41182833 2022-08-17T20:41:27Z 211.104.160.94 wikitext text/x-wiki {{Infookvir oružje |naziv =Walther P99 |slika =[[Datoteka:Walther P99 9x19mm.png|300px]] |slika opis =Prva generacija Walthera P99, 9 mm verzija |vrsta =polu-automatski pištolj |porijeklo ={{flagcountry|NJE}} <!---- Povijest uporabe ----> |služba =[[Nemačka|Njemačka]], [[Kanada]], [[Finska]], [[Irska]], [[Španija|Španjolska]], [[Portugal]], [[Poljska]], [[Malezija]] |korišten od = |ratovi = <!---- Povijest proizvodnje ----> |projektant =Horst Wesp |projektirano datum =[[1993|1993.]] - [[1996|1996.]] |proizvođač =Carl Walther GmbH Sportwaffen |proizvodnja razdoblje =[[1997|1997.]] - danas |proizvedeno komada = |cijena komad = |inačice =P99DAO, P99QA, P99C, SW99, inačice iz limitiranih edicija |streljačko oružje =DA |dužina =180 mm (streljivo: 9x19mm Parabellum)<br />184 mm (streljivo .40 S&W) |masa =630 gr. (9x19mm Parabellum)<br />655 gr. (.40 S&W) |širina =29 mm (9x19mm Parabellum)<br />32 mm (.40 S&W) |visina =135 mm (9x19mm Parabellum)<br />184 mm (.40 S&W) |dužina cijevi =102 mm (9x19mm Parabellum)<br />106 mm (.40 S&W) |promjer = |kalibar = |streljivo =9x19mm Parabellum<br />.40 S&W<br />9x21 mm IMI |cijev = |broj žljebova = |brzina =408 m/s (9x19mm Parabellum)<br />344 m/s (.40 S&W) |brzina gađanja = |učinkoviti domet =60 m |kapacitet spremnika =15 metaka (9x19mm Parabellum)<br />12 metaka(.40 S&W) |ciljnik = |podatak1 = |vrijednost podatak1 = |podatak2 = |vrijednost podatak2 = |podatak3 = |vrijednost podatak3 = |podatak4 = |vrijednost podatak4 = |podatak5 = |vrijednost podatak5 = |napomena = }} '''Walther P99''' je polu-automatski [[pištolj]] koji je razvila [[nemačka|njemačka]] tvrtka Carl Walther GmbH Sportwaffen iz [[Ulm]]a namijenjen [[policija|policiji]], [[vojska|sigurnosnim snagama]] i civilnom tržištu kao zamjena za Walther P5 i Walther P88.<ref>[https://proguns.ru/walther-p99 Jurišna puška Kalašnjikov AK-47: povijest stvaranja, dizajna, montaže i demontaže]</ref> Dizajn na novoj generaciji pištolja započeo je [[1993|1993.]] i trajao je do [[1996|1996.]], dok je [[1997|1997.]] predstavljen P99 te iste godine započinje serijska proizvodnja. Oružje je prvi puta predstavljeno sa 9x19mm Parabellum streljivom. Model .40 S&W prvenstveno je razvijen za [[sjedinjene Američke Države|američko]] tržište te tamo ulazi [[1998|1998.]] Pištolj koristi njemačka pokrajinska policija u [[Sjeverna Rajna-Vestfalija|Sjevernoj Rajni-Vestfaliji]] na zapadu zemlje, [[poljska]] policija i specijalne snage [[Finska|finske]] vojske čiji pištolji nose oznaku '''Pist 2003''' ([[finski jezik|fin]]: ''Pistooli 2003''). <ref>{{Cite web |title=Službena stranica finske vojske na temu opremljenosti finske vojske |url=http://www.mil.fi/maavoimat/kalustoesittely/index.dsp?level=65&equipment=170 |access-date=2013-04-07 |archivedate=2009-09-03 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090903203051/http://www.mil.fi/maavoimat/kalustoesittely/index.dsp?level=65&equipment=170 |deadurl=yes }}</ref> == Detalji dizajna == Tijelo ([[engleski jezik|eng]]. frame) Walthera P99 izrađeno je od [[polimer]]a dok je gornji klizni dio pištolja ([[engleski jezik|eng]]. slide) izrađen od [[čelik]]a. Sa desne strane pištolja postoji crveni indikator koji svijetli kad je pištolj repetiran. Osim sigurnosne kočnice, P99 ima mogućnost podešenja paljbe i za utjecaj vjetra i visine. Walther P99 dostupan je u tri boje: potpuno crnoj, crnoj boji sa kliznim dijelom obloženim titanom i vojno masliastoj boji sa kliznim dijelom crne boje. Tek je kompaktna verzija Walthera P99 dostupna samo u crnoj boji.<ref>{{Cite web |title=FAQ o Waltheru P99 |url=http://lundestudio.com/WaltherP99FAQ/ |access-date=2013-04-07 |archivedate=2009-02-12 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090212234948/http://lundestudio.com/WaltherP99FAQ/ |deadurl=yes }}</ref> == Redizajn == Redizajnirani P99 predstavljen je [[2004|2004.]] te je uključivao i promjene na okidaču. Walther je također iskoristio tu mogućnost da izvrši redizajn na kliznom dijelu pištolja ([[engleski jezik|eng]]: slide) kako bi krajnjem korisniku dodatno olakšao rukovanje. Neki modeli izrađeni [[2005|2005.]] i svi kasniji modeli doživjeli su još jedan redizajn i to u obliku izduženog okvira. == Modeli == ==== P99DAO ==== Sličan prethodno proizvedenom modelu P990. ==== P99QA ==== Ovaj model preuzeo je neke Glockove karakteristike. Njegova proizvodnja najavljena je [[2000|2000.]] i [[2001|2001.]] ==== P99C ==== Kompaktni model P99. ==== Limitirana edicija ==== Walther je stvorio nekoliko limitiranih edicija kao što su: * ''MI-6 ([[Džejms Bond|James Bond]])'' - proizveden iz marketinških razloga, vezan uz novije filmove o [[Džejms Bond|Jamesu Bondu]]. * ''Year 2000'' - ograničena količina P99 proizvedenih u spomen na novo tisućljeće. Napravljeno ih je točno 2000 primjeraka. * ''P99TA'' - model izrađen za policiju u [[Baden-Württemberg]]u [[2002|2002.]] Otprilike, proizvedeno ih je 50, a od toga 25% prodano je u civilne svrhe (od toga ih je 10 izvezeno u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]). <gallery> Image:Walther P99-JH02.jpg|P99 rastavljen na dijelove. File:Walther P99 9x19mm.JPG|Maslinasto zeleni P99 in 9x19mm. File:Walther P99c AS PICT0024.jpg|P99c AS poljske izrade. </gallery> ==== Smith & Wesson SW99 ==== Pištolji su proizvedeni u suradnji njemačkog Walthera i američkog Smith & Wessona]]. Suradnja je sklopljena u obliku "joint venture-a". "Tijela" pištolja proizvedena su u [[Nemačka|Njemačkoj]] a klizni dio i cijevi pištolja u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u. Proizvedeni pištolji (njemački i američki) gledaju se kao dva odvojena (različita) modela te se međusobno razlikuju prema sigurnosnoj kočnici, dršci i dizajnu kliznog dijela. Smith & Wesson SW99 dostupan je i sa streljivom kalibra .45 ACP, dok njemačka P99 verzija nije. P99 razvijen je i uveden prije SW99. Walther je uveo sustav kodiranja boja kako bi se označile razlike između ranih generacija okvira od SW99 i P99 (najnovije generacije koristile su svjetlo plavu boju okvira). Svi 9mm P99 modeli bili su u potpunosti njemačke proizvodnje. U prošlosti su neke P99 .40 komponente proizvedene po licenci Smitha & Wessona. Na pištoljima kojima su cijev, klizni dio i tijelo pištolja 100% proizvedeni [[Nemačka|Njemačkoj]], nalazi se žig koji prikazuje [[orao|orla]] preko slova N. Time se osim proizvodnje spomenutih dijelova, dokazuje i da je oružje testirano. P99 pištolji koji na sebi nose ugraviranu oznaku "''SMITH & WESSON Springfield, MA''" na prednjoj desnoj strani kliznog dijela, označeni su da je Smith&Wesson uvoznik tog oružja za područje [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-a, a ne da su ga oni proizveli. == Korisnici == [[Datoteka:Walther_P99AS_PICT0022.JPG|mini|200px|desno|P99AS poljske licencne proizvodnje]] * {{flagcountry|NJE}} - 41.000 komada P99DAO pištolja [[2005|2005.]] naručila je policija iz [[njemačke pokrajine]] [[Sjeverna Rajna-Vestfalija]] ([[nemački jezik|njem]]: Nord Raine-Westfalia Polizei)<ref>[http://findarticles.com/p/articles/mi_m3197/is_7_50/ai_n14836955]</ref><ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.carl-walther.info/dev2/index.php?company=walther&lang=DE&content=presse&sub=archiv |access-date=2013-04-07 |archivedate=2008-06-18 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20080618033001/http://www.carl-walther.info/dev2/index.php?company=walther&lang=DE&content=presse&sub=archiv |deadurl=yes }}</ref> * {{flagcountry|FIN}} - koristi se kao PIST 2003 ([[finski jezik|fin]]: Pistooli 2003) u obrambenim snagama [[Finska|Finske]] vojske<ref>{{Cite web |title=Službena stranica finske vojske na temu Walthera P99 koji se tamo proizvodi na temelju licence |url=http://www.mil.fi/maavoimat/kalustoesittely/index.dsp?level=65&equipment=170 |access-date=2013-04-07 |archivedate=2009-09-03 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20090903203051/http://www.mil.fi/maavoimat/kalustoesittely/index.dsp?level=65&equipment=170 |deadurl=yes }}</ref> * {{flagcountry|IRS}} - korisnik je također vojska, preciznije Nacionalna garda ([[engleski jezik|eng]]: Garda National Surveillance Unit, [[irski jezik|irs]]: An Garda Siochana) * {{flagcountry|KAN}} - kanadski Francuzi P99 koriste u [[Montreal|Montréalskoj]] policiji ([[francuski jezik|fra]]: Service de police de la Ville de Montréal)<ref>[http://www.spvm.qc.ca/upload/documentations/Bilan_SPVM_2003_angl.pdf]</ref> * {{flagcountry|MALE}} - [[Malezija|Malajska]] kraljevska policija<ref>[http://www.malaysiandefence.com/?p=375 Službena stranica malajske policije na temu opremljenosti malajske policije]</ref> * {{flagcountry|POLJ}} - [[Poljska]] policija. U Poljskoj ga na temelju licence proizvodi Fabryka Broni Radom. * {{flagcountry|POR}} - korisnici su Nacionalna vojska ([[portugalski jezik|por]]: Guarda Nacional Republicana) i policija ([[portugalski jezik|por]]: Policia de Seguranca Publica) * {{flagcountry|ŠPA}} - [[Španija|Španjolska]] policija (špa: Policia Municipal == Izvori == {{izvori}} == Poveznice == * [http://www.carl-walther.de/index.php?company=walther&lang=EN&content=products&hid=2&uid=1 Web stranica proizvođača]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} * [http://www.smith-wesson.com/wcsstore/Walther/upload/other/P99.pdf Korisničke upute] * [http://www.waltheramerica.com/ Stranice Walthera za tržište SAD-a] * [http://www.gunfaqs.org/P99FAQ/index.html FAQ o modelu Walther P99] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20040314102751/http://www.gunfaqs.org/P99FAQ/index.html |date=2004-03-14 }} * [http://world.guns.ru/handguns/hg14-e.htm world.guns.ru] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100914213257/http://world.guns.ru/handguns/hg14-e.htm |date=2010-09-14 }} * [http://www.waltherforums.com/ Forum o Waltheru] [[Kategorija:Pištolji]] h98wdxyxmmwotun3a2lakf2ulmcpz5v Lista sultanija Osmanskog carstva 0 258374 41262135 41241418 2022-08-18T02:11:50Z Inokosni organ 160059 wikitext text/x-wiki == Majke osmanskih sultana == Ovo je lista žena koje su rodile [[sultan]]e [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]]. Bilo ih je ukupno 34. [[Sultanija Kosem|Kösem Sultan]] i [[Gülnuş Sultan]] su rodile po dva sultana. :: Vidi detaljnije: '''''[[Popis sultana Osmanskog carstva]]''' {| class="wikitable" border="1" style="width:100%; text-align:center;" |- ! width="8%" | Slika ! width="12%" | Ime ! width="7%" | Djevojačko ime ! width="8%" | Podrijetlo ! width="16%" | Datum i mjesto rođenja i smrti ! width="11%" | Sin(ovi)<ref>Izvori se ne slažu o biološkoj majci sultana [[Orhan I|Orhana]], [[Mustafa I|Mustafe]], [[Mahmud II|Mahmuda II]]</ref> ! width="38%" | Zanimljivosti |- | — | '''[[Halime Hatun]]''' | — | [[Seldžuci|Seldžučko-]][[Turkijski narodi|turkinja]] | [[Anatolija]] (?), početkom [[13. stoljeće|13. stolj.]] – [[Söğüt]], oko 1282 | [[Osman I|Osman ''Gazi'']] | <small>Žena [[Erthogrul|Ertuğrul-bega]].</small> |- | [[Datoteka:Mal hatun, eskişehir.jpg|80px]] | '''[[Mal Hatun]]''' | — | [[Seldžuci|Seldžučko-]][[Turkijski narodi|turkinja]] | [[Anatolija]], (?) – [[Söğüt]], oko 1323/1326 | [[Orhan I|Orhan ''Gazi'']] | <small>Žena [[Osman I|Osman-bega]]. Po nekim izvorima, trebala bi biti kćer [[Šeik Edebali]]ja. A možda je se Orhanova majka zapravo zvala Râbi'a Bala Hâtun. Vidi: ''[[Osmanov san]]''.</small> |- | — | '''[[Nilüfer|Nilüfer Hatun]]''' | Holofira ili Olivera | [[Romeji|Bizanto-grkinja]] | [[Bilecik]], oko 1283 – [[Bursa]], oko 1383 | [[Murad I|''Hüdavendigâr'' Murad]] | <small>Žena [[Orhan I|Orhan-bega]]. Kćer bizantijskog guvernera u [[Bilecik]]u.</small> |- | — | '''[[Gülçiçek|Gülçiçek Hatun]]''' | Μαρία | [[Romeji|Bizanto-grkinja]] | [[Grčka]], oko 1335 – [[Bursa]], poslije 1359. | [[Bajazit I|''Yıldırım'' Bayezid]] | <small>Žena [[Murad I|sultana Murata]]. Zarobljenica, bivša žena Aclan Bey, knez [[Karesi|Kareskog begluka]] (''Karesidi''). </small> |- | — | '''[[Devlet Hatun]]''' | — | [[Seldžuci|Seldžučko-]][[Turkijski narodi|turkinja]] (''[[Oguzi]]'') | [[Kütahya]], oko 1361 – [[Bursa]], 1414 | [[Mehmed I|''Kirişçi'' Mehmed]] | <small>Žena [[Bajazit I|sultana Bajazita]]. Kćer Süleyman-Şaha Çelebije, vladar Germiyanskog begluka. Poznata je i pod imenom ''Devletşah Hâtûn'' ili ''Sultan Hatun''. Rodila je također [[Isa Čelebija|Isu Čelebiju]], jednog od velikana koji će se boriti u [[Osmanski interegnum|Osmanskom građanskom ratu]], i [[Mustafa Čelebija|Mustafu Čelebiju]] (1380 – 1422).</small> |- | colspan=7 style="background:#B9B9B9" | '''''[[Osmanski interegnum|Osmanski građanski rat]]''''' (1402 – 1413) |- | — | '''[[Emine Hatun]]''' | — | [[Seldžuci|Seldžučko-]][[Turkijski narodi|turkinja]] | [[Kahramanmaraş (provincija)|Ablistan]], (?) – [[Bursa]], 1449 | [[Murat II|''Koca'' Murad]] | <small>Žena [[Mehmed I|sultana Mehmeda]]. Kćer Șaban Suli-bega, vladara [[Kahramanmaraş (provincija)|Dulkadirskog begluka]].</small> |- | — | '''[[Hüma Hatun]]''' | Stella | [[Rumelija|Rumelka]] ([[Srbi|Srpkinja]] ili [[Italijani|Talijanka]]) | (?), oko 1410 – [[Bursa]], 1449 | [[Mehmed II|Mehmed II ''Fatih'']] | <small>Žena [[Murat II|sultana Murata II]]. Možda je bila kćer Abdullaha, o njoj izvori kažu Hātun binti Abdullah.</small> |- | — | '''[[Gülbahar (žena Mehmeda II.)|Gülbahar Hatun]]''' | — | [[Rumelija|Rumelka]] ([[Albanci|Albanka]] ili [[Grci|Grkinja]]) | [[Albanija]] ili [[Kosovo]], oko 1432 – [[Istanbul]], 1492 | [[Bajazit II|Bayezid I ''Velî'']] | <small>Žena [[Mehmed II|sultana Mehmeda II. ''Osvajača'']]. Poznata i kao ''Emine Gulbahar''. Po drugim izvorima, majka Bajazita II. je bila [[Siti Mukrime Hatun|Sittişah Hatun]] (vidi niže).</small> |- | — | '''[[Ajše Hatun I|Gülbahar Hatun]]''' | Ayşe | [[Turci|Turkinja]] | [[Kahramanmaraş (provincija)|Ablistan]], oko 1453 – [[Trabzon]], oko 1504/1515 | [[Selim I|Selim ''Yavuz'']] | <small>Žena [[Bajazit II|sultana Bajazita II.]] Spominje se i imenima ''Gülbahar Sultan'' i ''Gülbahar Ayşe Hatun''. Bila je kćer [[Alaudevle Bozkurt-beg]]a (''Alaüddevle Bozkurt Bey''), vladara [[Kahramanmaraş (provincija)|Dulkadirskog begluka]]. Po izvorima, je bila biološka majka Selima I. a po nekim drugim je bila njegova pomajka. Ponekad se pojmovi krivo miješaju između [[Ajše Hatun I|Ayşe Hatun]] i [[Ajše Hafsa Sultan|Ayşe ''Hafsa'' Hatun]].</small> |- | | '''[[Hafsa Sultan|Hafsa Hatun]]''' | Ayşe | [[Krimski Tatari|Krimska Tatarka]] (ili [[Turci|Turkinja]] ili [[Čerkezi|Čerkeskinja]]) | [[Bahčisaraj]] (?), oko 1478 – [[Istanbul]], 1534 | [[Sulejman I|Sultan Sulejman]] | <small>Žena [[Selim I|sultana Selima]]. Po nekim izvorima, bila je kći [[Menli I Giray|Menlija I. Giray]], [[han|khan]]a [[Krimski Tatari|Krimskih Tatara]].</small> |- | [[File:Khourrem.jpg|80px]] | '''[[Rokselana|Hürrem Sultan]]''' | Aleksandra Lisovska ili Anastasija | [[Poljaci|Poljakinja]] ili [[Ukrajinci|Ukrajinka]] | [[Rutenija]], oko 1534 – [[Istanbul]], 1558 | [[Selim II|''Sarı'' Selim]] | <small>Žena [[Sulejman I|sultana Sulejmana]]. Kćer pravoslavnog ukrajinskog sveštenika.</small> |- | colspan=7 style="background:#B9B9B9" | '''''[[Sultanat žena]]''''' (1533 – 1656) |- | [[File:Nurbanu-Sultan.jpg|80px]] | '''[[Sultanija Nurbanu|Nurbanu Sultan]]''' | Cecilia Baffo | [[Italijani|Talijanka]] ([[Mletačka Republika|Venecijanka]]) | [[Paros]] (?), oko 1525 – [[Istanbul]], 1583 | [[Murat III]] | <small>Žena [[Selim II|sultana Selima II.]] Njezin otac je bio Niccolò Venier, venecijanski guverner [[Paros]]a, njezina majka je bila Violante Baffo. Neki izvori tvrde da je bila [[Grci|Grkinja]] ili [[Jevreji|Jevrejka]] sa otoka.</small> |- | [[File:Safiye_sultan_l.jpg|80px]] | '''[[Sultanija Safije|Safiye Sultan]]''' | — | [[Rumelija|Rumelka]] ([[Albanci|Albanka]]) | [[Dukađinska visoravan]] (?) ili [[Krf]] (?), oko 1550 – [[Istanbul]], oko 1618/1621 | [[Mehmed III]] | <small>Žena [[Murat III|sultana Murata III.]] Po nekim izvorima, rođena je na [[Krf]]u 1550. i bila je kćer nekog [[Mletačka Republika|Venecijanca]] Giorgioa Baffoa iz porodice [[Baffo (porodica)|Baffo]].</small> |- | — | '''[[Handan Sultan]]''' | Helena ili Jelena | [[Rumelija|Rumelka]] ([[Bosanci|Bosanka]] ili [[Grci|Grkinja]]) | [[Bosna i Hercegovina|Bosna]] (?) ili [[Grčka]] (?), [[15. stoljeće|15. stolj.]] – [[Istanbul]], 1605 | [[Ahmed I|Ahmed ''Bahtî'']] | <small>Žena [[Mehmed III|sultana Mehmeda III.]]</small> |- | — | '''[[Halime Sultan]]''' | — | [[Abhazi|Abhažanka]] | [[Abhazija]], oko 1571 – [[Istanbul]], 1623 | [[Mustafa I|''Deli'' Mustafa]] | <small>Žena [[Mehmed III|sultana Mehmeda III.]]</small> |- | [[Datoteka:Mahfiruz Hatice Sultan.png|80px]] | '''[[Mahfiruz Sultan|Mahfiruz Hatice Sultan]]''' | Ευδοξία | [[Rumelija|Rumelka]] (najvjerovatnije [[Grci|Grkinja]]) | [[Rumelija]], oko 1590 – [[Istanbul]] ili [[Jedrene]], oko 1614/1620 | [[Osman II|''Genç'' Osman]] | <small>Žena [[Ahmed I|sultana Ahmeda I.]] Po nekim izvorima je bila [[Srbi|Srpkinja]] ili [[Gruzijci|Gruzinka]].</small> |- | [[Datoteka:Kösem Sultana.jpg|80px]] | '''[[Sultanija Kosem|Kösem Sultan]]''' | Αναστασία (?) | [[Rumelija|Rumelka]] ([[Grci|Grkinja]] ili [[Bosanci|Bosanka]]) | [[Tinos]] ili [[Bosna i Hercegovina|Bosna]] (?), oko 1589 – [[Istanbul]], 1651 | — [[Murat IV|Murad IV]]<br/> — [[Ibrahim I|''Deli'' Ibrahim]] | <small>Žena [[Ahmed I|sultana Ahmeda I.]]</small> |- | [[File:Turhan_Hatice.jpg|80px]] | '''[[Turhan Sultan]]''' | Надежда | [[Rusi|Ruskinja]] | [[Rusko carstvo]] ili [[Ukrajina]], oko 1627/1628 – [[Istanbul]], 1683 | [[Mehmed IV|''Avcı'' Mehmed]] | <small>Žena [[Ibrahim I|sultana Ibrahima ''Ludog'']].</small> |- | — | '''[[Aşub Sultan]]''' | Katarina (?) | [[Rumelija|Rumelka]] (?) | (?), oko 1627 – [[Istanbul]], oko 1689/1690 | [[Sulejman II]] | <small>Žena [[Ibrahim I|sultana Ibrahima ''Ludog'']]. Spominje se kao ''Saliha Dilaşub Sultan''. Rođena na [[Kosovo i Metohija|Kosovu]] ili u [[Crna Gora|Crnoj Gori]].</small> |- | — | '''[[Muazzez Sultan]]''' | Eva (?) | [[Abhazi|Abhažanka]] (?) ili [[Jevreji|Jevrejka]] iz [[Poljska|Poljske]] (?) | (?), oko 1629 – [[Istanbul]], 1687 | [[Ahmed II]] | <small>Žena [[Ibrahim I|sultana Ibrahima ''Ludog'']]. Umrla nakon požara na [[Topkapi Saraj|Topkapiju]] 1687.</small> |- | [[File:Portrait_of_Rabia_Gülnuş.jpg|80px]] | '''[[Gülnuş Sultan]]''' | Ευμανία Βόρια | [[Rumelija|Rumelka]] ([[Grci|Grkinja]]) | [[Retimno]], 1642 – [[Istanbul]], 1715 | — [[Mustafa II]]<br/> — [[Ahmed III]] | <small>Žena [[Mehmed IV|sultana Mehmeda IV.]] Spominje se kao ''Emetullah Râbia Gülnûş Sultan''.</small> |- | colspan=7 style="background:#B9B9B9" | '''''[[Period lala]]''''' (1718 – 1730) |- | [[File:Haseki_Sultan.jpg|80px]] | '''[[Saliha Sultan]]''' | Elizaveta | [[Rumelija|Rumelka]] ([[Srbi|Srpkinja]]) | [[Srbija]], oko 1680 – [[Istanbul]], 1739 | [[Mahmud I]] | <small>Žena [[Mustafa II|sultana Mustafe II.]]</small> |- | — | '''[[Şehsuvar Sultan]]''' | — | — | (?), oko 1682 – [[Istanbul]], 1756 | [[Osman III]] | <small>Žena [[Mustafa II|sultana Mustafe II.]]</small> |- | — | '''[[Mihrişah (majka Mustafe III.)|Mihrişah Kadin]]''' | Agnes (?) | [[Francuzi|Francuskinja]] (?) | (?), (?) – [[Istanbul]], 1732 | [[Mustafa III]] | <small>Žena [[Ahmed III|sultana Ahmeda III.]] Spominje se kao ''Emine Mîhrişâh Kadınefendi''.</small> |- | — | '''[[Şermi Kadin]]''' | — | — | (?), (?) – [[Istanbul]], 1732 | [[Abdul Hamid I|Abdulhamit I]] | <small>Žena [[Ahmed III|sultana Ahmeda III.]] Spominje se kao ''Rabia Şermi Kadınefendi''.</small> |- | — | '''[[Mihrişah (majka Selima III.)|Mihrişah Sultan]]''' | Agnes | [[Gruzijci|Gruzinka]] | [[Gruzija]], 1745 – [[Istanbul]], 1805 | [[Selim III]] | <small>Žena [[Mustafa III|sultana Mustafe III.]]</small> |- | — | '''[[Sineperver Sultan]]''' | — | [[Gruzijci|Gruzinka]] ili [[Rumelija|Rumelka]] ([[Bugari|Bugarka]]) | (?), oko 1759/1760 – [[Istanbul]], 1828 | [[Mustafa IV]] | <small>Žena [[Abdul Hamid I|Abdulhamida I.]]</small> |- | [[Datoteka:Nakşidil.JPG|80px]] | '''[[Nakşidil Sultan]]''' | — | [[Gruzijci|Gruzinka]] | [[Gruzija]], oko 1761 – [[Istanbul]], 1817 | [[Mahmud II]] | <small>Žena [[Abdul Hamid I|Abdulhamida I.]] Postoji priča da je Nakšidil Sultan bila zapravo [[Aimée du Buc de Rivéry]] (1768 – ?), daleka rodica od [[Joséphine de Beauharnais|Marie-Josèphe-Rose Tascher]], nestala u moru 1788.</small> |- | — | '''[[Bezmialem Sultan]]''' | — | [[Gruzijci|Gruzinka]] | [[Gruzija]], oko 1807 – [[Istanbul]], 1853 | [[Abdul Medžid I|Abdulmedžid]] | <small>Žena [[Mahmud II|Mahmuda II.]]</small> |- | colspan=7 style="background:#B9B9B9" | '''''[[Tanzimat|Tanzimāt]]''''' (1839 – 1876) |- | — | '''[[Pertevniyal Sultan]]''' | Hasna (?) | [[Rumelija|Rumelka]] ili iz [[Kavkaz]]a | (?), oko 1810/1812 – [[Istanbul]], 1884 | [[Abdul Aziz|Abdulaziz]] | <small>Žena [[Mahmud II|Mahmuda II.]] Ne zna se odakle je bila. Kažu iz [[Kavkaz]]a ([[Gruzijci|Gruzinka]] ili [[Čerkezi|Čerkeskinja]]) ili da je [[Rumelija|Rumelka]] ([[Rumuni|Rumunka]]) ili možda [[Kurdi|Kurdinja]]. Njezina sestra je bila Hoşyar Kadın, žena [[Ibrahim-paša od Egipta|Ibrahim-paše od Egipta]] i majka [[Ismail-paša|Ismail-paše]].</small> |- | [[File:Şevk-efza_Valide_Sultan_Hazretleri.JPG|80px]] | '''[[Şevkefza Kadın]]''' | Vilma (?) | [[Gruzijci|Gruzinka]] ili [[Čerkezi|Čerkeskinja]] | [[Poti]] (?), oko 1820 – [[Istanbul]], 1889 | [[Murat V|Murat V]] | <small>Žena [[Abdul Medžid I|sultana Abdulmedžida I.]]</small> |- | — | '''[[Tirimujgan Kadin|Tirimüjgan Kadın]]''' | Virijinia | [[Armenci|Armenka]] ili [[Čerkezi|Čerkeskinja]] | [[Armenija]], oko 1819/1820 – [[Istanbul]], 1852 | [[Abdul Hamid II|Abduldamit II]] | <small>Žena [[Abdul Medžid I|sultana Abdulmedžida I.]]</small> |- | — | '''[[Gulcemal Kadin|Gülcemal Kadın]]''' | — | [[Rumelija|Rumelka]] ([[Bosanci|Bosanka]]) | [[Sarajevo|Saraybosna]] (?), 1826 – [[Istanbul]], 1851 | [[Mehmed V]] | <small>Žena [[Abdul Medžid I|sultana Abdulmedžida I.]]</small> |- | [[File:Gülistu_Kadınefendi_(2).jpg|80px]] | '''[[Gulustu Kadin|Gülüstü Kadın]]''' | Fatma Čačba | [[Abhazi|Abhažanka]] | [[Suhumi]] (?), oko 1831 – [[Istanbul]], 1865 | [[Mehmed VI]] | <small>Žena [[Abdul Medžid I|sultana Abdulmedžida I.]] Njezino ime je bilo Fatma Čačba ili Henrijet Čačba iz [[Gruzijci|gruzijskog]] [[klan]]a [[Šervašidze]].</small> |- |} Prva žena u Otomanskoj tradiciji je [[Halime Hatun|Halime]], [[Osman I|Osman-begova]] majka dok je [[Hayranidil Kadın]] bila verovatno poslednja osmanska kraljica, koja je vladala verovatno do svoje smrti [[1898]]. Najčešći termin vladajuće sultanije je bio valide sultanija (''Valide Sultan''), osnovan u [[16. stoljeće|16. veku]], za vreme vladavine [[Murat III|sultana Murata III.]] Među najmoćnije žene Osmanskog carstva i valide sultanija spadaju [[Hafsa Sultan|Hafsa Hatun]], [[Rokselana]], [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu]], [[Sultanija Safija|Safija]], [[Sultanija Kosem|Sultanija Kösem]], [[Gülnuş Sultan]]. == Spisak drugih važnih sultanija == {| class="wikitable" border="1" style="width:100%; text-align:center;" |- ! width="25%" | Sultanija ! width="15%" | Portret ! width="20%" | Rođenje i smrt ! width="40%" | Zanimljivosti |- |'''[[Mara Branković|Mara Hatun]]''' | [[Datoteka:Mara Branković, Esphigmenou charter (1429).jpg|70px]] | [[Vučitrn]], 1401 – Dafni u [[Grčka|Grčkoj]], 1487 | <small>Žena [[Murat II|sultana Murada II.]]. Poznata je i pod imenom ''Mara Despina Hatun''. Bila je kći despota [[Đurađ Branković|Đurđa Brankovića]] i [[Irina Kantakouzene|Jerine Kantakuzene]]. Neki kažu da je umrla u [[Istanbul]]u, dok najpouzdanija teza kaže da je umrla u mjestu Dafni (Δάφνη) kod [[Ser|Seresa]], gdje još danas stoji takozvani ''Marin toranj'' (Πύργος της Μάρως).</small> |- |'''[[Čiček Hatun|Çiçek Hatun]]''' | — | [[Bursa]], 1443 – [[Egipat]], 1498 | <small>Žena [[Mehmed II|Mehmeda II. Osvajača]]. Njeno točno podrijetlo je nepoznato. Neki kažu da je bila [[Turkijski narodi|turkinja]] iz [[Bursa|Burse]] a neki da je bila [[Rumelija|Rumelka]] ([[Srbi|Srpkinja]] ili [[Grci|Grkinja]]) ili čak [[Francuzi|Francuskinja]]. Ona je majka [[Sultan Cem|sultana Džema]]. </small> |- |'''[[Siti Mukrime Hatun|Sittişah Hatun]]''' | [[Datoteka:Marciana_gr._Z._516_(904),_fol._2v.jpg|95px]] | [[Kahramanmaraş (provincija)|Ablistan]], (?) – [[Jedrene]], 1486 | <small>Žena [[Mehmed II|Mehmeda II. Osvajača]], po nekim izvorima je ona majka [[Bajazit II.|Bajazita II.]]. Bila je [[Turci|Turkinja]]. U turskom pravopisu: ''Sitti Mükrime Hatun''.</small> |- |'''[[Sultanija Hatidže|Hatice Sultan]]''' | — | [[Istanbul]], 1496 — 1538 | <small> Kći [[Selim I|sultana Selima I.]] i [[Hafsa Sultan|Hafse Hatun]], sestra [[Sulejman I|sultana Sulejmana Veličanstvenog]], udala se [[Ibrahim-paša Pargalija|Pargaliji Ibrahimu]].</small> |- | '''[[Sultanija Šah|Şah Sultan]]''' | — | [[Manisa]], 1509 — [[Istanbul]], 1572 | <small>Ćerka [[Selim I|sultana Selima Groznog]] i [[Hafsa Sultan|sultanije Giraj]], supruga [[Lutfi-paša|Lutfi-paše]] i sestra [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]]</small> |- | '''[[Fatma Sultanija|Fatma Sultan]]''' | — | [[Trabzon]], 1500 — [[Istanbul]], 1570 | <small> Ćerka [[Selim I|sultana Selima I]] i [[Hafsa Sultan|sultanije Giraj]], supruga [[Kara Ahmed-paša|Kara Ahmed-paše]], sestra [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]].</small> |- | '''[[Sultanija Bejhan|Beyhan Sultan]]''' | — | [[Istanbul]], (?) — 1559 | <small>Ćerka [[Selim I|sultana Selima Groznog]] i [[Hafsa Sultan|sultanije Hafse Giraj]], supruga [[Ferhat-paša|Ferhat-paše]], sestra [[Sulejman I|sultana Veličanstvenog]].</small> |- | '''[[Fulane Hatun]]''' | — | [[Istanbul]], 1496 — 1550]] | <small>Supruga [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] i majka [[Šehzade Abdulah]]a.</small> |- | '''[[Gulfem Hatun]]''' | — | [[Poljska]], 1497 — [[Istanbul]], 1562 | <small>Poreklom je bila verovatno iz [[Poljska|Poljske]]. Supruga [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]]. Majka [[Šehzade Murad]]a.</small> |- | '''[[Mahidevran (sultanija)|Mahidevran Sultan]]''' | — | [[Bosfor]], 1500 — [[Bursa]], 1581 | <small> Njezino dodatno ime ''Gülbahar'' znači ''Cvet prolećni''. Supruga [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]]. Majka [[Šehzade Mustafa|Šehzade Mustafe]], [[Šehzade Ahmed]]a i [[Šehzade Mahmud]]a.</small> |- | '''[[Sultanija Mihrimah|Mihrimah Sultan]]''' | [[Datoteka:Mihrimah_sultan.jpg|120px]] | [[Istanbul]], 1522 — 1578 |<small>Jedina ćerka [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] i [[Rokselana|Rokselane]]. Supruga [[veliki vezir|velikog vezira]] [[Rustem-paša Opuković|Rustem-paše]]. Sestra [[Selim II|sultana Selima II]].</small> |- | '''[[Ayşe Sultan (kćer Rustem-paše)|Ayşe Sultan]]''' | — | [[Istanbul]], 1547 – oko 1599 | <small>Kćer [[Rustem-paša Opuković|Rustem-paše]] i [[Sultanija Mihrimah|Mihrimah sultanije]]. Udala se [[Semiz Ali-paša|Semiz Ali-paši]] (''Şemsi Ahmed Paşa'', 1492 — 1580), [[Albanci|Albanac]] i [[veliki vezir]]. Poslije njegove smrti, udala se Feridunu Ahmed-begu (''Feridun Ahmed Bey'', umro 1583.). Rodila je mnogo djece.</small> |- |'''[[Razije Sultana|Raziye Sultan]]''' | — | [[Istanbul]], 1525 — [[Ankara]], 1570 | [[Sulejman I|Sulejmanova]] kći.</small> |- |'''[[Fatma Sultana (kći Sulejmana I)|Fatma Sultan]]''' | — | [[Istanbul]], 1521 — [[Izmir]], 1576 |<small>Prva kći [[Sulejman I|Sulejmana I]] i [[Mahidevran]]. Supruga [[Mimar Sinan|Mimara Sinana]].</small> |- | '''[[Fatma Sultan (kći Abdulmejida)|Fatma Sultan]]''' | [[Datoteka:Fatma Sultan.png|80px]] | [[Istanbul]], 1840 – 1884 | <small>Kći [[Abdul Medžid I|sultana Abdulmedžida]] i [[Gulcemal Kadin|Gülcemal Kadın]]. Sestra [[Mehmed V|sultana Mehmeda V]]. Udavala se dvaput, prvo [[Aliji Galip-paša|Ali Galip-paši]] a poslije [[Mehmed Nuri-paša|Mehmedu Nuri-paši]]. Imala je troje djece.</small> |- | '''[[Hayranidil Kadın]]''' | — | [[Istanbul]], 1846 — 1895 |<small>Bila je [[Abhazi|Abhažanka]] i proslavljena je kao najljepša žena na osmanskom dvoru. Bila je žena [[Abdul Aziz|Abdulaziza]] i rodila je [[Abdul Medžid II|kalifa Abdulmedžid II]] i [[Nazime Sultan]].</small> |- |} == Bilješke == * Majka [[Sulejman Čelebija|Sulejmana Čelebije]] i [[Muse Čelebije]] je nepoznata. Vidi: [[Osmanski interegnum]]. == Usporedi == * [[Spisak sultana Osmanskog carstva|Spisak sultana]] * [[Spisak velikih vezira Osmanskog carstva|Spisak sadrazama]] * [[Hatun]] == Fusnote == {{notes}} == Izvori == {{reflist}} == Bibliografija == [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Popisi osoba]] ln9pk8txjl2g5kbddiungaysjxil2a8 Ibrolipim 0 1269543 41262099 33637059 2022-08-17T15:15:43Z Marbletan 159118 Ibrolipim structure.svg wikitext text/x-wiki {{Chembox-lat | Watchedfields = | verifiedrevid = | Name = Ibrolipim | ImageFile = Ibrolipim structure.svg | ImageSize = | ImageAlt = | ImageCaption = | ImageFile1 = | ImageSize1 = | ImageAlt1 = | ImageCaption1 = | ImageFile2 = | ImageSize2 = | ImageAlt2 = | ImageCaption2 = | ImageFile3 = | ImageSize3 = | ImageAlt3 = | ImageCaption3 = | ImageFile4 = | ImageSize4 = | ImageAlt4 = | ImageCaption4 = | ImageFileL1 = | ImageFileL1_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeL1 = | ImageAltL1 = | ImageCaptionL1 = | ImageFileR1 = | ImageFileR1_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeR1 = | ImageAltR1 = | ImageCaptionR1 = | ImageFileL2 = | ImageFileL2_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeL2 = | ImageAltL2 = | ImageCaptionL2 = | ImageFileR2 = | ImageFileR2_Ref = {{chemboximage|correct|}} | ImageSizeR2 = | ImageAltR2 = | ImageCaptionR2 = | IUPACName = | IUPACName_hidden = yes | SystematicName = | OtherNames = | Section1 = {{Chembox Identifiers-lat | Abbreviations = | CASNo = | CASNo_Comment = | CASNo_Ref = {{cascite|correct|CAS}} | CASNos = | CASOther = | PubChem = 131601 | PubChem_Ref = {{Pubchemcite|correct|Pubchem}} | PubChem_Comment = | PubChem5 = | PubChem5_Comment = | PubChemOther = | ChemSpiderID = 116297 | ChemSpiderID_Ref = {{chemspidercite|correct|chemspider}} | ChemSpiderID_Comment = | ChemSpiderID5 = | ChemSpiderIDOther = | EINECS = | EC-number = | EINECSCASNO = | UNNumber = | UNII = 07H1561618 | UNII_Ref = {{fdacite|correct|FDA}} | DrugBank = | KEGG = D03747 | KEGG_Ref = {{keggcite|correct|kegg}} | MeSHName = | ChEBI = | ChEBI_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | ChEMBL = | ChEMBL_Ref = {{ebicite|correct|EBI}} | RTECS = | ATCvet = | ATCCode_prefix = | ATCCode_suffix = | ATC_Supplemental = | SMILES = CCOP(=O)(Cc1ccc(cc1)\C(=N\c2ccc(Br)cc2C#N)\O)OCC | InChI = 1S/C19H20BrN2O4P/c1-3-25-27(24,26-4-2)13-14-5-7-15(8-6-14)19(23)22-18-10-9-17(20)11-16(18)12-21/h5-11H,3-4,13H2,1-2H3,(H,22,23) | StdInChI = 1S/C19H20BrN2O4P/c1-3-25-27(24,26-4-2)13-14-5-7-15(8-6-14)19(23)22-18-10-9-17(20)11-16(18)12-21/h5-11H,3-4,13H2,1-2H3,(H,22,23) | StdInChI_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | StdInChIKey = KPRTURMJVWXURQ-UHFFFAOYSA-N | StdInChIKey_Ref = {{stdinchicite|correct|chemspider}} | Beilstein = | Gmelin = | 3DMet = }} | Section2 = {{Chembox Properties-lat |C=19 |H=20 |Br=1 |N=2 |O=4 |P=1 | MolarMass = 451,251 | Appearance = | Density = | MeltingPt = | Melting_notes = | BoilingPt = | Boiling_notes = | LogP = | VaporPressure = | HenryConstant = | AtmosphericOHRateConstant = | pKa = | pKb = | Solubility = | SolubleOther = | Solvent = | Sheet Resistance = | Methacrylate Equiv Wt = | Bulk Conductivity = }} | Section3 = {{Chembox Structure-lat | CrystalStruct = | Coordination = | MolShape = }} | Section4 = {{Chembox Thermochemistry-lat | DeltaHc = | DeltaHf = | Entropy = | HeatCapacity = }} | Section5 = {{Chembox Pharmacology-lat | AdminRoutes = | Bioavail = | Metabolism = | HalfLife = | ProteinBound = | Excretion = | Legal_status = | Legal_US = | Legal_UK = | Legal_AU = | Legal_CA = | PregCat = | PregCat_AU = | PregCat_US = }} | Section6 = {{Chembox Explosive-lat | ShockSens = | FrictionSens = | ExplosiveV = | REFactor = }} | Section7 = {{Chembox Hazards-lat | ExternalMSDS = | EUClass = | EUIndex = | MainHazards = | NFPA-H = | NFPA-F = | NFPA-R = | NFPA-O = | RPhrases = | SPhrases = | RSPhrases = | FlashPt = | Autoignition = | ExploLimits = | LD50 = | PEL = }} | Section8 = {{Chembox Related-lat | OtherAnions = | OtherCations = | OtherFunctn = | Function = | OtherCpds = }} }} '''Ibrolipim''' je [[organsko jedinjenje]], koje sadrži 19 [[atom]]a [[ugljenik]]a i ima [[Molekulska masa|molekulsku masu]] od 451,251 [[Jedinica atomske mase|''Da'']]. == Osobine == {| class="wikitable sortable" |- ! Osobina !! Vrednost |- | [[Vodonična veza|Broj akceptora vodonika]] || 6 |- | [[Vodonična veza|Broj donora vodonika]] || 1 |- | [[Geometrija molekula|Broj rotacionih veza]] || 8 |- | [[Particioni koeficijent]]<ref>{{cite doi/10.1021/jp980230o|noedit}}</ref> (''ALogP'') || 3,9 |- | [[Rastvorljivost]]<ref>{{cite pmid|11749573|noedit}}</ref> (''logS'', log(''mol/L'')) || -5,8 |- | [[Polarna površina molekula|Polarna površina]]<ref>{{cite pmid|11020286|noedit}}</ref> (''PSA'', [[Ангстрем (јединица)|''Å''<sup>2</sup>]]) || 101,7 |} == Reference == {{reflist|2}} == Literatura == {{refbegin}} * {{Clayden1st}} * {{March6th}} * {{Katritzky2nd}} {{refend}} == Spoljašnje veze == {{Portal-lat|Hemija}} {{Commonscat-lat|Ibrolipim}} * {{PubChemInCheKey|KPRTURMJVWXURQ-UHFFFAOYSA-N|Ibrolipim}} [[Kategorija:Organobromidi]] [[Kategorija:Nitrili]] [[Kategorija:Fosfonatni estri]] q53kq6k5icwi48u1qxz57qc7ae7pxkq Zapaljenje srednjeg uva 0 1352003 41262108 14491073 2022-08-17T18:47:41Z 109.92.144.74 wikitext text/x-wiki {{Infobox Disease | Name = Zapaljenje srednjeg uha | latinski = Otitis media | Image = | Caption = [[Bubna opna]] za vreme upale | DiseasesDB = 29620 | DiseasesDB_mult= {{DiseasesDB2|9406}} | ICD10 = {{ICD10|H|65||h|65}}-{{ICD10|H|67||h|65}} | ICD9 = {{ICD9|017.40}}, {{ICD9|055.2}}, {{ICD9|381.0}}, {{ICD9|381.1}}, {{ICD9|381.2}}, {{ICD9|381.3}}, {{ICD9|381.4}}, {{ICD9|382}} | ICDO = | OMIM = | MedlinePlus = 000638 | MedlinePlus_mult= akutna, {{MedlinePlus2|007010}} sa izlivima, {{MedlinePlus2|000619}} hronična | eMedicineSubj = emerg | eMedicineTopic = 351 | eMedicine_mult = <br />{{eMedicine2|ent|426}} komplikacije, {{eMedicine2|ent|209}} sa izlivima, {{eMedicine2|ent|212}} Medicinski tret., {{eMedicine2|ent|211}} Hirurški tret. {{eMedicine2|ped|1689}} | MeshID = D010033 }} '''Zapaljenje srednjeg uva, upala srednjeg uva''' ({{jez-lat|otitis media}}) je [[zapaljenje|zapaljenski proces]] u [[uvo|srednjem uvu]] koji nastaje u toku infekcije gornjih disajnih puteva, [[rinitis]], [[sinuzitis]]a, [[tonzilofaringitis]]a ili [[Barotrauma srednjeg uva|barotraume]]. Subjekat umire posle mesec dana, naročito onim u unutarlobanjskoj duplji. Zapaljenje srednjeg uva može biti lokalizovano u pojedinim njegovim delovima, ali najčešće zapaljenjski proces zahvata sve delove srednjeg uva a ne tako retko i ostale strukture uva. Vrsta zapaljenja (negnojno-serozno i gnojno-purulentno) i intenzitet zapaljenja srednjeg uva zavisi od [[Patogenost i virulencija|patogenosti i virulencije]] [[Mikroorganizam|mikroorganizama]], [[Imunski sistem|otpornosti organizma]] i [[uzrast]]a pacijenta, a dalji tok [[zapaljenje|zapaljenja]] od načina i rezultata lečenja. Zato se zapaljenje srednjeg uva prema dužini trajanja [[bolest]]i javlja u akutnoj, subakutnoj i hroničnoj formi a prema trežini [[klinička slika|kliničke slike]] u blagoj srednje teškoj i teškoj kliničkoj formi. == Etiologija == Najčešći put infekcije srednjeg uva je preko [[Eustahijeva tuba|eustahijeve tube]] iz nosno ždrelnog prostora, retko hematogeno (preko krvi) kod infektivnih bolesti, i egzogeno, kod rupture [[bubna opna|bubne opne]]. Uzročnici su [[streptokokus]], [[pneumokokus]] i [[hemofilus]]. Virusi mogu da im prethode. [[Bolest]] može nastati usled nepravilnog i prečestog izduvavanja sekreta iz nosa, kod zapaljenja gornjih disajnih puteva (nosa sinusa i ždrela) ili nakon [[barotrauma|barotraume]] u toku letenja, ronjenja ili nakon jake akustičke traume.<ref>Mirza S, et al. Otic barotrauma from air travel. Journal of Laryngology and Otology. 2005;119(5):366-370.</ref><ref>Stangerup SE, Klokker M, Vesterhauge S, Jayaraj S, ReaP, Harcourt J, Point Prevalence of Barotitis and Its Prevention and Treatment with Nasal Balloon Inflation: A Prospective, Controlled Study. Otol Neurotol 25:89-94,2004.</ref> == Klinička slika == Faza eksudativne inflamacije je prva i traje jedan do dva dana. Nastupaju porast temperature, pulsirajući bol, posebno noću, nagluvost, zujanje i osetljivost mastoidnog nastavka. Otoskopski se vidi [[hiperemija]] bubne opne sa gubitkom vidljivosti elemenata, zatim baloniranost bubne opne i nekad pulsacije. Odbrambena faza je sledeća i traje od tri do osam dana. Purulentni eksudat može spontano procureti kroz bubnu opnu, što vodi smanjenju bola. Otoskopski se vidi purulentan sekret u kanalu. Posle dve do šetiri nedelje dolazi do komplentne rezolucije procesa, sa gubitkom sekreta i zarastanjem eventualne [[perforacija|perforacije]]. Retko se [[perforacija]] zatvara debelim vezivnim tkivom sa priraslicama i rezidualnom nagluvošću ili perforacija postaje stalna. == Lečenje == Lečenje obuhvata sistemske [[antibiotici|antibiotike]] 10 dana (polusintetski penicilin, amoksicilin), kapi u nos i [[analgetik]]e. Kod lakših, negnojnih oblika dovoljna je peroralna primena antibiotika. Lokalno antibiotske kapi ne treba primenjivati, već lokalnu toaletu kanala bez njegovog zatvaranja. Neadekvatna terapija kao npr. nedovoljna doza, vremenskii period lečenja i izbor antibiotika može dovesti do komplikacija, bilo u ranoj ili kasnoj fazi ko što je ponovno javljanje temperature, bola i sekrecije, glavobolje, poremećaj opšteg stanja i porast sedimentacije. Operacija je indikovana kod postojanja komplikacija - [[mastoiditis]], [[labirintitis]], [[meningitis]], [[epiduralni empijem]], [[tromboza sigmoidnog sinusa]], [[apsces mozga]], ponovne supuracije, febrilnosti i bola, pogoršanja opšteg stanja. == Izvori == {{reflist}} == Spoljašnje veze == * {{cite journal |author=Neff MJ |title=AAP, AAFP, AAO-HNS release guideline on diagnosis and management of otitis media with effusion |journal=Am Fam Physician |volume=69 |issue=12 |pages=2929–31 |date=June 2004 |pmid=15222658 |url=http://www.aafp.org/afp/2004/0615/p2929.html}} {{Medicinsko upozorenje}} [[Kategorija:Otorinolaringologija]] [[Kategorija:Pedijatrija]] [[Kategorija:Audiologija]] [[fr:Otite]] dg1lu1p64qr7o3qovreewd9376um162 41262120 41262108 2022-08-17T19:47:54Z Vipz 151311 Vraćene izmjene [[Special:Contributions/109.92.144.74|109.92.144.74]] ([[User talk:109.92.144.74|razgovor]]) na posljednju izmjenu korisnika [[User:CommonsDelinker|CommonsDelinker]] wikitext text/x-wiki {{Infobox Disease | Name = Zapaljenje srednjeg uha | latinski = Otitis media | Image = | Caption = [[Bubna opna]] za vreme upale | DiseasesDB = 29620 | DiseasesDB_mult= {{DiseasesDB2|9406}} | ICD10 = {{ICD10|H|65||h|65}}-{{ICD10|H|67||h|65}} | ICD9 = {{ICD9|017.40}}, {{ICD9|055.2}}, {{ICD9|381.0}}, {{ICD9|381.1}}, {{ICD9|381.2}}, {{ICD9|381.3}}, {{ICD9|381.4}}, {{ICD9|382}} | ICDO = | OMIM = | MedlinePlus = 000638 | MedlinePlus_mult= akutna, {{MedlinePlus2|007010}} sa izlivima, {{MedlinePlus2|000619}} hronična | eMedicineSubj = emerg | eMedicineTopic = 351 | eMedicine_mult = <br />{{eMedicine2|ent|426}} komplikacije, {{eMedicine2|ent|209}} sa izlivima, {{eMedicine2|ent|212}} Medicinski tret., {{eMedicine2|ent|211}} Hirurški tret. {{eMedicine2|ped|1689}} | MeshID = D010033 }} '''Zapaljenje srednjeg uva, upala srednjeg uva''' ({{jez-lat|otitis media}}) je [[zapaljenje|zapaljenski proces]] u [[uvo|srednjem uvu]] koji nastaje u toku infekcije gornjih disajnih puteva, [[rinitis]], [[sinuzitis]]a, [[tonzilofaringitis]]a ili [[Barotrauma srednjeg uva|barotraume]]. Značaj zapaljenja srednjeg uva je u njegovoj visokoj učestalosti u opštoj populaciji i potencijalno opasnim komplikacijama, naročito onim u unutarlobanjskoj duplji. Zapaljenje srednjeg uva može biti lokalizovano u pojedinim njegovim delovima, ali najčešće zapaljenjski proces zahvata sve delove srednjeg uva a ne tako retko i ostale strukture uva. Vrsta zapaljenja (negnojno-serozno i gnojno-purulentno) i intenzitet zapaljenja srednjeg uva zavisi od [[Patogenost i virulencija|patogenosti i virulencije]] [[Mikroorganizam|mikroorganizama]], [[Imunski sistem|otpornosti organizma]] i [[uzrast]]a pacijenta, a dalji tok [[zapaljenje|zapaljenja]] od načina i rezultata lečenja. Zato se zapaljenje srednjeg uva prema dužini trajanja [[bolest]]i javlja u akutnoj, subakutnoj i hroničnoj formi a prema trežini [[klinička slika|kliničke slike]] u blagoj srednje teškoj i teškoj kliničkoj formi. == Etiologija == Najčešći put infekcije srednjeg uva je preko [[Eustahijeva tuba|eustahijeve tube]] iz nosno ždrelnog prostora, retko hematogeno (preko krvi) kod infektivnih bolesti, i egzogeno, kod rupture [[bubna opna|bubne opne]]. Uzročnici su [[streptokokus]], [[pneumokokus]] i [[hemofilus]]. Virusi mogu da im prethode. [[Bolest]] može nastati usled nepravilnog i prečestog izduvavanja sekreta iz nosa, kod zapaljenja gornjih disajnih puteva (nosa sinusa i ždrela) ili nakon [[barotrauma|barotraume]] u toku letenja, ronjenja ili nakon jake akustičke traume.<ref>Mirza S, et al. Otic barotrauma from air travel. Journal of Laryngology and Otology. 2005;119(5):366-370.</ref><ref>Stangerup SE, Klokker M, Vesterhauge S, Jayaraj S, ReaP, Harcourt J, Point Prevalence of Barotitis and Its Prevention and Treatment with Nasal Balloon Inflation: A Prospective, Controlled Study. Otol Neurotol 25:89-94,2004.</ref> == Klinička slika == Faza eksudativne inflamacije je prva i traje jedan do dva dana. Nastupaju porast temperature, pulsirajući bol, posebno noću, nagluvost, zujanje i osetljivost mastoidnog nastavka. Otoskopski se vidi [[hiperemija]] bubne opne sa gubitkom vidljivosti elemenata, zatim baloniranost bubne opne i nekad pulsacije. Odbrambena faza je sledeća i traje od tri do osam dana. Purulentni eksudat može spontano procureti kroz bubnu opnu, što vodi smanjenju bola. Otoskopski se vidi purulentan sekret u kanalu. Posle dve do šetiri nedelje dolazi do komplentne rezolucije procesa, sa gubitkom sekreta i zarastanjem eventualne [[perforacija|perforacije]]. Retko se [[perforacija]] zatvara debelim vezivnim tkivom sa priraslicama i rezidualnom nagluvošću ili perforacija postaje stalna. == Lečenje == Lečenje obuhvata sistemske [[antibiotici|antibiotike]] 10 dana (polusintetski penicilin, amoksicilin), kapi u nos i [[analgetik]]e. Kod lakših, negnojnih oblika dovoljna je peroralna primena antibiotika. Lokalno antibiotske kapi ne treba primenjivati, već lokalnu toaletu kanala bez njegovog zatvaranja. Neadekvatna terapija kao npr. nedovoljna doza, vremenskii period lečenja i izbor antibiotika može dovesti do komplikacija, bilo u ranoj ili kasnoj fazi ko što je ponovno javljanje temperature, bola i sekrecije, glavobolje, poremećaj opšteg stanja i porast sedimentacije. Operacija je indikovana kod postojanja komplikacija - [[mastoiditis]], [[labirintitis]], [[meningitis]], [[epiduralni empijem]], [[tromboza sigmoidnog sinusa]], [[apsces mozga]], ponovne supuracije, febrilnosti i bola, pogoršanja opšteg stanja. == Izvori == {{reflist}} == Spoljašnje veze == * {{cite journal |author=Neff MJ |title=AAP, AAFP, AAO-HNS release guideline on diagnosis and management of otitis media with effusion |journal=Am Fam Physician |volume=69 |issue=12 |pages=2929–31 |date=June 2004 |pmid=15222658 |url=http://www.aafp.org/afp/2004/0615/p2929.html}} {{Medicinsko upozorenje}} [[Kategorija:Otorinolaringologija]] [[Kategorija:Pedijatrija]] [[Kategorija:Audiologija]] [[fr:Otite]] pezdl8vog1sylc2m1xi8rdbuasibitv The Kid (film, 1950) 0 1407631 41262106 29793596 2022-08-17T16:32:52Z CommonsDelinker 806 Datoteka/fajl Bruce_Lee_1950.jpg je uklonjen/a jer ga/ju je na [[:commons:|Ostavi]] obrisao Howcheng sa razlogom: per [[:c:Commons:Deletion requests/File:Bruce Lee 1950.jpg|]] wikitext text/x-wiki {{Infokutija film | tip = c/b | naslov = The Kid | slika = | opis = originalni hongkonški poster poster | naslov = 細路祥<br />(Xì Lù Xiáng) | režija = [[Feng Feng]] | producent = [[Leung Biu]] | sinopsis = [[Yuen Po Wan]] | scenario = [[Cho Kei]] | uloge = [[Bruce Lee]] | fotografija = [[Yuen Chang Sam]] | montaža = [[Mang Lung]] | studio = [[Datong Film Company]] | distributer = [[Xingguang Film Company]] | premijera = {{Film date|1950|5|30|df=y}} | trajanje = 80 min. | zemlja = {{flag|Britanski Hong Kong}} | jezik = kantonski }} '''''The Kid''''', također poznnat kao '''''Kid Cheung''''' ili '''''My Son A-Chang''''', u originalu '''''Mali Cheung''''' ({{zh|t=細路祥|p=Xì Lù Xiáng}}) je [[Hong Kong|hongkonški]] crno-bijeli igrani film snimljen 1950. u režiji [[Feng Feng]]a. Predstavlja ekranizaciju stripa "Kid Cheung", čiji je autor [[Yuen Po Wan]], a koji se također pojavljuje u filmu. Poznat je prije svega po tome što se u njemu u naslovnoj ulozi pojavljuje [[Bruce Lee]], koji je tada imao 10 godina; zajedno sa njime nastupa i njegov otac, ugledni glumac [[Lee Hoi-chuen]]. == Uloge == * [[Bruce Lee]] ... Kid Cheung * [[Lee Hoi-chuen]] ... Hung Pak Ho * [[Feng Feng]] ... Flash Knife Lee * [[Yee Chau Sui]] ... Uncle Ho * [[Chan Wai-Yue]] ... Lui Mei * [[Yuen Po Wan]] ... Boaster Chiu * [[Ko Lo-Chuen]] ... Secretary Ko * [[Tong Yuen]] ... So Mui * [[Wong Kwai Lam]] ... Ngau * [[Fung So Po]] ... Chu * [[Chow Chi Sing]] ... Four Eyed Joe/Tsui * [[Yip Ping]] ... Hungova supruga * [[Ko Chiu]] ... Sekretarica * [[Yip Yan Foo]] ... Nastavnik * [[Ting Ling]] ... Član osobolja * [[Fung King Man]] ... član bande * [[Che Tin]] ... Ratso Ping * [[Lee Chau Wan]] ... sobarica * [[Mok Wan Ha]] ... Radnik u tvornici * [[Allyson Chang]] ... Radnik u tvornici * [[Law Lan]] ... Radnik u tvornici * [[Chan Lap Pan]] ... stanodavka == Vanjske veze == * {{hkmdb title|1155|The Kid}} * ''[http://www.hkcinemagic.com/en/movie.asp?id=5442 The Kid]'' at [[Hong Kong Cinemagic]] * {{IMDb title|0193633|My Son, Ah Chung}} {{Bruce Lee}} {{DEFAULTSORT:Kid}} [[Kategorija:Hongkonški filmovi]] [[Kategorija:Dramski filmovi]] [[Kategorija:Bruce Lee]] [[Kategorija:Authority control 2]] 39mo3z5dh2i5d4zlejcmminalizb51n Donji Krstac 0 1449209 41262092 41259618 2022-08-17T14:03:44Z 80.80.168.174 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji-lat |mesto=Veliki Krstac |slika= |opis_slike= |grb= |pokrajina=Kosovo i Metohija |okrug=Prizrenski |opština=Gora |nadm visina=944 |populacija=154 |poštanski kod= |pozivni broj= |registarska oznaka= |gšir=42.0697 |gduž=20.6022 }} '''Mali Krstac''' ili '''Donji Krstac''' ({{Jez-alb|Kërsteç}}Veliki Krstac ili Dovnji Krstac je naselje u [[opština Gora|opštini Gora]] na [[Kosovo i Metohija|Kosovu i Metohiji]]. Po zakonima privremenih institucija Kosova ovo naselje je u sastavu [[opština Dragaš|opštine Dragaš]]. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine [[Krstac (Gora)|Krstac]] površine 1305 ha. Donji Krstac je goransko selo (muslimansko selo srpskog govornog jezika). Prvi put pominje [[1348]]. godine u Arhanđelovskoj povelji. Na brdu Pantelevac stoje temelji crkve Sv. Pantelejmona. Narodno predanje kaže da su se zvona sa ove crkve mogla čuti čak u [[Albanija|Albaniji]]. U blizini sela sačuvani su ostaci još dveju crkava i starog hrišćanskog groblja. == Demografija == Naselje ima [[Goranci|goransku]] etničku većinu. Broj stanovnika na popisima: * [[Popis stanovništva 1948. u FNRJ|popis stanovništva 1948. godine]]: 223 * [[Popis stanovništva 1953. u FNRJ|popis stanovništva 1953. godine]]: 211 * [[Popis stanovništva 1961. u FNRJ|popis stanovništva 1961. godine]]: 228 * [[Popis stanovništva 1971. u SFRJ|popis stanovništva 1971. godine]]: 270 * [[Popis stanovništva 1981. u SFRJ|popis stanovništva 1981. godine]]: 383 * [[Popis stanovništva 1991. u Srbiji|popis stanovništva 1991. godine]]: 400 {{Opština Gora}} [[Kategorija:Naselja na Kosovu i Metohiji]] [[Kategorija:Opština Gora]] snhr470sjr09tc1khcaj2bg8kc8kenz 41262093 41262092 2022-08-17T14:04:23Z 80.80.168.174 wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Srbiji-lat |mesto=Veliki Krstac |slika= |opis_slike= |grb= |pokrajina=Kosovo i Metohija |okrug=Prizrenski |opština=Gora |nadm visina=944 |populacija=154 |poštanski kod= |pozivni broj= |registarska oznaka= |gšir=42.0697 |gduž=20.6022 }} '''Veliki Krstac''' ili '''Donji Krstac''' ({{Jez-alb|Kërsteç}} je naselje u [[opština Gora|opštini Gora]] na [[Kosovo i Metohija|Kosovu i Metohiji]]. Po zakonima privremenih institucija Kosova ovo naselje je u sastavu [[opština Dragaš|opštine Dragaš]]. Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine [[Krstac (Gora)|Krstac]] površine 1305 ha. Donji Krstac je goransko selo (muslimansko selo srpskog govornog jezika). Prvi put pominje [[1348]]. godine u Arhanđelovskoj povelji. Na brdu Pantelevac stoje temelji crkve Sv. Pantelejmona. Narodno predanje kaže da su se zvona sa ove crkve mogla čuti čak u [[Albanija|Albaniji]]. U blizini sela sačuvani su ostaci još dveju crkava i starog hrišćanskog groblja. == Demografija == Naselje ima [[Goranci|goransku]] etničku većinu. Broj stanovnika na popisima: * [[Popis stanovništva 1948. u FNRJ|popis stanovništva 1948. godine]]: 223 * [[Popis stanovništva 1953. u FNRJ|popis stanovništva 1953. godine]]: 211 * [[Popis stanovništva 1961. u FNRJ|popis stanovništva 1961. godine]]: 228 * [[Popis stanovništva 1971. u SFRJ|popis stanovništva 1971. godine]]: 270 * [[Popis stanovništva 1981. u SFRJ|popis stanovništva 1981. godine]]: 383 * [[Popis stanovništva 1991. u Srbiji|popis stanovništva 1991. godine]]: 400 {{Opština Gora}} [[Kategorija:Naselja na Kosovu i Metohiji]] [[Kategorija:Opština Gora]] aglwazyrtkfvk8di3mk2y8dl0ud5slk Karolina Vidović Krišto 0 1470753 41262160 41138017 2022-08-18T11:18:50Z 86.32.33.169 wikitext text/x-wiki {{Infokutija biografija | ime = Karolina Vidović Krišto | slika = Karolina-Vidovic-Kristo1.JPG | veličina = 220px | opis slike = Karolina Vidović Krišto, 2013. | pseudonim = | mjesto_rođenja = [[Vukovar]], [[SR Hrvatska]], [[SFRJ]] | datum_rođenja = {{datum|29|12|1975|god=da}} | smrt = | nacionalnost = [[Hrvati|Hrvatica]] | poznat_po = kontroverzama vezanim uz TV-emisiju ''[[Slika Hrvatske]]'' | zanimanje = [[novinarka]] }} '''Karolina Vidović Krišto''' ([[Vukovar]], [[29. prosinca]] [[1975.]]) je hrvatska novinarka i televizijska voditeljica, najpoznatija kao autorica TV-emisije ''[[Slika Hrvatske]]'', ali i po kontroverznoj emisiji posvećenoj [[Alfred Kinsey|Alfredu Kinseyu]] zbog koje je ta emisija krajem 2012. službeno skinuta s programa [[Hrvatska radio televizija|HRT]]. == Životopis == Odrasla je i školovala se u [[München]]u. Svoju novinarsku karijeru na [[HRT]]-u počela je 1996. Godine 1998. je postala najmlađa urednica [[vijesti]] u povijesti [[Hrvatska radiotelevizija|HRT-a]] ka, a potom postala i druga urednica središnjeg [[Dnevnik HRT|Dnevnika]]. Autorica je [[dokumentarni film|dokumentarnog filma]] "Vaši vas ne žele" koji prvi put na HRT-u 2001. govori o pomirbi koja ne stvara uvjete za trajan mir i suživot u Hrvatskoj. Godine 2002. je pokrenula televizijsku emisiju namijenjenu [[Hrvatska dijaspora|iseljenoj Hrvatskoj]] pod naslovom "[[Slika Hrvatske]]", a godine 2007. je postala jedna od urednica programa. Tada je pokrenula emisiju posvećenu [[Hrvati i BiH|Hrvatskim u BiH]] pod naslovom "Hrvatska kronika BiH", te "Moje rodno mjesto", a od [[2012.]] je bila voditeljica emisije ''[[Slika Hrvatske]]''. ==Kontroverze== [[29. prosinca]] [[2012]]. je, u vrijeme kada su u hrvatskoj javnosti nastale kontroverze vezane uz uvođenje tzv. [[Zdravstveni odgoj u Hrvatskoj|zdravstvenog odgoja]] u hrvatske škole, emisiju Slika Hrvatske posvetila upravo toj temi pod naslovom ''Pedoflija kao temelj zdravstvenog odgoja'' i u okviru nje emitirala američki [[dokumentarni film]] koji iznosi tezu da se program temelji na istraživanjima američkog seksologa [[Alfred Kinsey|Alfreda Kinseya]] koji je navodno njime nastojao opravdati tobožnju vlastitu [[pedofilija|pedofiliju]]. Emisija je izazvala žestoke rasprave u hrvatskoj javnosti, gdje su Karolinu Vidović-Krišto u liberalnom i lijevom dijelu hrvatske javnosti kritikovali zbog zloupotrebe javne televizije za promoviranje [[konzervativizam|konzervativnog]] svjetonazora i iznošenje neistina o Kinseyu, dok su istovremeno u konzervativnim i [[Katoličanstvo|katoličkim]] krugovima Vidović-Krišto dali bezrezervnu podršku.<ref>http://www.index.hr/vijesti/clanak/bozanic-primio-karolinu-vidovic-kristo-quotukidanje-slike-hrvatske-izravni-je-udar-na-slobodu-govoraquot-/655866.aspx Bozanić primio Karolinu Vidović Krišto: "Ukidanje ´Slike Hrvatske´ izravni je udar na slobodu govora"</ref><ref>http://www.index.hr/vijesti/clanak/katolicku-javnost-ujedinio-dokumentarist-koji-prezire-katolicku-crkvu/655464.aspx Katoličku javnost ujedinio dokumentarist koji prezire katoličku crkvu</ref> Vidović Krišto je nedugo nakon sporne emisije suspendirana je sa svog radnog mjesta, a emisija je službeno ukinuta. Kao razlog su navodili "neprofesionalni standardi" prilikom izrade emisije. Uz kritike na njezin rad<ref>http://www.24sata.hr/politika/ukinuli-smo-sliku-hrvatske-jer-je-odraena-neprofesionalno-296620</ref><ref>{{Cite web |title=Archive copy |url=http://www.hnd.hr/hr/homepage/vijest/66573 |access-date=2014-07-26 |archivedate=2013-08-30 |archiveurl=https://archive.today/20130830180309/http://www.hnd.hr/hr/homepage/vijest/66573 |deadurl=yes }}</ref> nakon ukinute emisije dobila je podršku<ref name="Pismo podrške Judith Reisman urednici 'Slike Hrvatske'" >http://www.vecernji.hr/vijesti/procitajte-pismo-podrske-judith-reisman-urednici-slike-hrvatske-clanak-496419 </ref> od [[SAD|američke]] aktivistice i osnivačice "anti-Kinsey pokreta", [[Judith A. Reisman]], te britanskog novinara i autora kontroverznog dokumentarnog filma, [[Timothy Tate|Tima Tatea]], koji je u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] također trebao dobiti otkaz zbog diskreditiranog napada na [[Alfred Kinsey|Alfreda Kinseya]].<ref name="independent.co.uk">[https://www.independent.co.uk/arts-entertainment/its-time-to-ditch-the-dirt-1170782.html It's time to ditch the dirt - Alfred Kinsey succeeded in changing America's attitude to sex. Now he is being labelled as a pervert. But what are the motives of those trying to rubbish him?]</ref> Posljednji skandal novinarka HRT-a je izazvala 2018 kada je na javni servis u emisiji "Dobar dan, Hrvatska" ugostila [[Igor Vukić|Igora Vukića]], bivšeg novinara i samoproglašenog povjesničara/historičara, čija su revizionistička tumačenja konc-logora Jasenovac imaju izrazitu podršku među ljubiteljima ustaškog pokreta. Vukićevo gostovanje u javnom servisu na HRT trebalo je značiti definitivan ulaz revizionista Jasenovca, Ustaškog pokreta i NDH u hrvatski "mainstream" medijski prostor da nije bilo snažne reakcije liberalnih medija koji su doslovno natjerali HRT na reakciju. Suočeni s bijesom gledatelja, javni servis se ogradio "sam od sebe i od Vukića", osudivši načelno "sve počinjene ratne zločine pa tako i one počinjene na području nekadašnjeg koncentracionog logora Jasenovac kako se oni više nikada ne bi ponovili". Usput su istaknuli da se svi njegovi novinari i urednici moraju pridržavati zakona RH. Urednica ipak u tom trenutku nije sankcionisana.<ref name="balkans.aljazeera.net">[http://balkans.aljazeera.net/vijesti/revizija-historije-za-ljubitelje-ndh-jasenovac-je-samo-radni-logor Revizija historije: Za ljubitelje NDH Jasenovac je samo radni logor]</ref> Dvvije nedelje kasnije HRT je ipak odlučio sankcionisati novinarku tako što je maknuta na druge zadatke "u skladu s njezinim ugovorom o radu i potrebama poslodavca".<ref name="tportal.hr">[https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/hrt-sankcionirao-karolinu-vidovic-kristo-foto-20180613 HRT sankcionirao Karolinu Vidović Krišto]</ref> == Priznanja, odlikovanja i nagrade == * [[2013.]] dobitnica strukovne nagrada [[Global Leadership (nagrada)|Global Leadership]].<ref name="dnevno.hr">{{Cite web |title=Vidović Krišto dobitnica Global Leadership Award |url=http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/83185-vidovic-kristo-dobitnica-global-leadership-award-hrvatska-treba-biti-ponosna.html |access-date=2014-07-26 |archivedate=2013-08-29 |archiveurl=https://archive.today/20130829142243/http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/83185-vidovic-kristo-dobitnica-global-leadership-award-hrvatska-treba-biti-ponosna.html |deadurl=yes }}</ref> * dobitnica nagrade [[Žena godine]] 2012. [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori]], zbog svog zalaganja za civilizacijske vrjednote, i hrabrost u promicanju istih <ref name="hazud.ch">[http://www.hazud.ch/tag/slobodan-lang/ Hrvatska akademska zajednica u Domovini i dijaspori]</ref> * dobitnica nagrade [[Osoba godine ]] 2012. [[Udruga hrvatskih branitelja i Zajednica povratnika i useljenika Karlovačke županije]] == Povezani članci == *[[Zdravstveni odgoj u Hrvatskoj]] == Izvori == {{izvori}} == Vanjske poveznice == *[http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=TlaCwh2Xtc0 Zabranjena emisija "Slika Hrvatske – Pedofilija kao temelj spolnog odgoja"] {{Lifetime|1975||Vidović Krišto, Karolina}} [[Kategorija:Hrvatski novinari]] [[Kategorija:Hrvatski TV-voditelji]] [[Kategorija:Biografije, Vukovar]] [[Kategorija:Biografije, Zagreb]] [[Kategorija:Authority control]] pci9bizq7sv4ynyw63zbj544netivj6 Ел Арби Хиллел Соудани 0 1484218 41262125 5687369 2022-08-17T20:11:35Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Hillal Soudani]] wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Hillal Soudani]] fekxxczv33rz5id9bsqfnngcsh7eu4a Frattuccia, Terni 0 2319376 41262107 41121056 2022-08-17T18:46:10Z LigaDue 34119 slika wikitext text/x-wiki {{Naselje u Italiji | naziv = Frattuccia | izvorni_naziv = | država = {{flag|Italija}} [[Italija]] | regija = [[Umbria]] | okrug = [[Terni (provincija)|Terni]] | slika = FrattucciaGuardea1.jpg | opis_slike = | grb = | gradska_zastava = | osnivanje = | stanovništvo = 80 | godina_stanovništvo = 2011 | aglomeracija = | godina_aglomeracija = | gustina = | površina = | vremenska_zona = | poštanski_kod = | pozivni_broj = | registarska_oznaka = | ostalo1l = | ostalo1 = | veb-strana = | gradonačelnik = | stranka = | gšir = 42.62656 | gduž = 12.39369 | nadmorska_visina = 447 | geonameid = 3176551 }} '''Frattuccia''' je naselje u [[Italija|Italiji]] u provinciji [[Terni (provincija)|Terni]], u regiji [[Umbria]]. Prema proceni iz [[2011]]. u naselju je živelo 80 stanovnika.<ref name="GeoNames">{{GeoNames}}</ref><ref name="Istat">{{Istat}}</ref> Naselje se nalazi na [[Nadmorska visina|nadmorskoj visini]] od 447 m. == Vidi još == * [[Italijanski jezik]] * [[Italijani]] == Reference == {{reflist}} == Literatura == {{refbegin|2}} * {{MoliternoEncyclopediaOfContemporaryItalianCulture}} * {{ArmieroNatureAndHistoryInModernItaly}} * {{GuicciardiniHistoryOfItaly}} * {{DomenicoRegionsOfItaly}} * {{AveryNewCenturyItalianRenaissanceEncyclopedia}} * {{CoppaDictionaryOfModernItalianHistory}} {{refend}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Frattuccia}} {{Wikiatlas|Italy}} * [https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html by the CIA Factbook] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20170709111211/https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/it.html |date=2017-07-09 }} * [http://www.trenitalia.it/en/index.html Italian Railways] * [http://www.parks.it/Eindex.html Italian National and Regional Parks] * [http://eudocs.lib.byu.edu/index.php/History_of_Italy:_Primary_Documents History of Italy: Primary Documents] * [http://www.fastionline.org/ List and maps of archaeological sites in Italy] * [http://vlib.iue.it/hist-italy/Index.html WWW-VL: History: Italy] at IUE {{Italijanska provincija Terni}} {{Spisak provincija u Italiji}} {{Naselje-Italija-začetak}} [[Kategorija:Naselja u provinciji Terni]] [[Kategorija:Wikiprojekat geografija/Naselja u Italiji]] k54yk18h6zkr08d5pnhphyaz0cc7xfm Jalšovík 0 4646426 41262098 40939980 2022-08-17T15:05:15Z Akul59 131397 populacija, pozivni broj wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Slovačkoj |mesto = Jalšovík |originalni_naziv = Jalšovík |slika = |opis_slike = |kraj = [[Banskobistrički kraj|Banskobistrički]] |okrug = [[Okrug Krupina|Krupina]] |populacija = 188<ref name="populacija" /> |nadm visina = 348 |poštanski_kod = 962 41 (pošta Bzovík) |pozivni_broj = (+421) 45 |registarska_oznaka = KA |gšir = 48.3135 |gduž = 19.1153 |popis = 1.1.2021 }} '''Jalšovík''' je naseljeno mjesto u [[Okrug Krupina|okrugu Krupina]], u [[Banskobistrički kraj|Banskobistričkom kraju]], [[Slovačka|Slovačka Republika]]. == Stanovništvo == Prema podacima o broju stanovnika iz 2021. godine naselje je imalo 188 stanovnika.<ref name="populacija" /> == Reference == {{reflist|refs= <ref name="populacija">{{Cite web |url=https://www.scitanie.sk/obyvatelia/zakladne-vysledky/pocet-obyvatelov/OK/SK0325/OB |title=Obyvatelia - Základné výsledky |language=sk |date= |website=www.scitanie.sk |publisher= Statistički zavod Republike Slovačke |accessdate=2022-08-16}}</ref> }} == Spoljašnje veze == * {{Zvanični veb-sajt}} {{sk}} {{klica-selo-Slovačka}} {{Okrug Krupina}} [[Kategorija:Okrug Krupina]] [[Kategorija:Banskobistrički kraj]] 1ukx4ie5vd5sofyfamowzhjdx031ybp Art+Feminism 0 4664624 41262145 41234949 2022-08-18T06:06:31Z Zblace 147409 /* Vidi još */ wikitext text/x-wiki [[Datoteka:ArtAndFeminism logo with wordmark.svg|alt=logo kampanje|mini|glavni logo kampanje,<br />no koriste mnoge varijacije<ref>{{Citiranje weba |url=https://commons.wikimedia.org/wiki/Category:ArtAndFeminism_logos |title=Category:ArtAndFeminism logos - Wikimedia Commons |work=commons.wikimedia.org |language=en |accessdate=2021-02-22}}</ref>]] '''Umjetnost i Feminizam''' (stilizirano kao '''Art + Feminism)''' je godišnja globalna kampanja za dodavanje sadržaja na [[Wikipedija|Wikipediji]] o umjetnicama. Projekt su osnovali Siân Evans, Jacqueline Mabey, Michael Mandiberg i Laurel Ptak,<ref name="ArtNews20150310">{{Citiranje weba |url=https://www.artnews.com/art-news/news/artfeminisms-2015-wikipedia-edit-a-thon-adds-334-articles-on-female-artists-3745/ |title=Art+Feminism’s 2015 Wikipedia Edit-a-thon Adds 334 Articles on Female Artists |last=Ghorashi |first=Hannah |date=2015-03-10 |work=ARTnews.com |language=en-US |accessdate=2021-02-08}}</ref> a opisan je kao "masovni multinacionalni napor da se ispravi opetovana pristranost u Wikipediji, koju nesrazmjerno pišu muškarci i o njima".<ref name="ArtNews20140206">{{Citiranje weba |url=https://www.artnews.com/art-news/news/art-and-feminism-wikipedia-editathon-creates-pages-for-women-artists-2385/ |title=101 Women Artists Who Got Wikipedia Pages This Week |last=Cembalest |first=Robin |date=2014-02-06 |work=ARTnews.com |language=en-US |accessdate=2021-02-08}}</ref> Inauguracijska kampanja Art + Feminism 2014. privukla je 600 volontera na 30 odvojenih događaja.<ref name="ArtNews20150310"></ref><ref name="ArtNews20140206"></ref> Sljedeće je godine 1.300 volontera prisustvovalo na 70 događaja u 17 zemalja na četiri kontinenta. Više od 18.000 ljudi stvorilo je ili poboljšalo približno 84.000 članaka na Wikipediji na 1.260 događaja globalno (podaci iz 2020.).<ref>{{Citiranje weba |url=https://observer.com/2020/08/wikipedia-edit-a-thon-virtual-national-museum-of-women-in-the-arts/ |title=National Museum of Women in the Arts to Host Wiki Edit-a-thon Focused on Women of Color |date=2020-08-09 |work=Observer |language=en-US |accessdate=2021-02-08}}</ref> == Osnivanje == [[Datoteka:Art+Feminism_founders_Siân_Evans,_Mackenzie_Mack,_Michael_Mandiberg,_Jacqueline_Mabey_(47222382612).jpg|lijevo|mini| Siân Evans, McKensie Mack, Michael Mandiberg i Jacqueline Mabey (slijeva udesno).]] Art + Feminism započeo je kada je knjižničarka [[Artstor]]a, [[Siân Evans]] dizajnirala projekt za žene i umjetnost za Društvo umjetničkih knjižnica Sjeverne Amerike.<ref name="Good 2015">{{Citiranje weba |url=http://magazine.good.is/articles/making-the-internet-less-sexist |title=Mass Wikipedia Edit To Make The Internet Less Sexist |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150905012521/http://magazine.good.is/articles/making-the-internet-less-sexist |archivedate=5. rujna 2015. |author=Feinstein |first=Laura |date=2. ožujka 2015. |work=magazine.good.is |publisher=Good Worldwide |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> Evans je razgovarala s kolegicom kustosicom Jacqueline Mabey, koja je bila impresionirana organizacijom suradnika Wikipedije za uređivanje događaja u znak sjećanja na [[Ada Lovelace|Adu Lovelace]]. Mabey je razgovarala s Michaelom Mandibergom, profesorom na gradskom sveučilištu u New Yorku koji je Wikipediju uključivao u nastavi. Mandiberg je zauzvrat razgovarao s Laurel Ptak, suradnicom iz neprofitne umjetnosti Eyebeam, koja je pristala pomoći u planiranju događaja. Tada je tim unovačio lokalne Wikipediste Dorothy Howard, Wikipedijanku u rezidenciji Vijeća knjižnice oblasti New York, i [[Richard Knipel|Richarda Knipel]], koji je tada zastupao lokalno grupu suradnika Wikipedije putem New York City Wikimedije. Jedan od razloga za uspostavljanje projekta Art + Feminism bio je odgovor na negativnu medijsku pokrivenost Wikipedia-inim kataloškim sustavom.<ref>{{Citiranje novina |title=Meet the Editors Fighting Racism and Sexism on Wikipedia |url=https://www.wired.com/2015/03/wikipedia-sexism/ |work=Wired |accessdate=2021-02-08 |id=1059-1028 |language=en-us}}</ref><ref>{{Citiranje novina|title=Opinion {{!}} Wikipedia’s Sexism Toward Female Novelists (Published 2013)|url=https://www.nytimes.com/2013/04/28/opinion/sunday/wikipedias-sexism-toward-female-novelists.html|work=The New York Times|date=2013-04-24|accessdate=2021-02-08|id=0362-4331|language=en-US|last=Amanda Filipacchi}}</ref> Projekt nastavlja popunjavati praznine u sadržaju na Wikipediji i povećavati broj suradnica/ka.<ref>{{Citiranje weba |url=https://observer.com/2015/02/moma-to-host-wikipedia-edit-a-thon-to-repair-art-world-gender-imbalance/ |title=MoMA to Host Wikipedia Edit-a-Thon to Repair Art World Gender Imbalance |date=2015-02-18 |work=Observer |language=en-US |accessdate=2021-02-08}}</ref><ref>{{Citiranje weba |url=https://www.kqed.org/forum/201503130900/wikipedias-gender-and-race-gaps |title=Wikipedia's Gender and Race Gaps |work=KQED |language=en-us |accessdate=2021-02-08}}</ref> Samo oko 17 posto biografija na Wikipediji odnosi se na žene, a samo oko 15 posto urednika Wikipedije su žene.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.bbc.co.uk/news/live/world-38243211 |title=As it happened: Record-breaking number of women added to Wikipedia |work=BBC News |language=en-gb |accessdate=2021-02-08}}</ref> Kira Wisniewski imenovana je izvršnom direktoricom Art + Feminism 2020. godine.<ref>{{Citiranje weba |url=https://artandfeminism.org/ |title=Home |work=Art + Feminism |language=en-US |accessdate=2021-02-08}}</ref> == Događanja == [[File:Art_+_Feminism_Edit-a-thon_at_the_Museum_of_Modern_Art_March_7,_2015_(English_Subtitles).webm|desno|mini|Video Art+Feminism edit-a-thon, [[MoMA]], 2015. godine]] Izvan Sjedinjenih Američkih Država, događaj iz 2015. medijski je bio pokriven i drugdje, uključujući Australiju,<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.dailylife.com.au/news-and-views/dl-opinion/where-are-all-the-australian-feminist-writers-on-wiki-20150305-13whkj.html |title=Where are all the Australian feminist writers on Wiki? |archiveurl=https://web.archive.org/web/20160827145253/http://www.dailylife.com.au/news-and-views/dl-opinion/where-are-all-the-australian-feminist-writers-on-wiki-20150305-13whkj.html |archivedate=27. kolovoza 2016. |author=Ford |first=Clementine |date=6. ožujka 2015. |work=dailylife.com.au |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> Kanadu,<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.winnipegfreepress.com/local/celebrating-womens-success-theres-a-wiki-for-that-295572241.html |title=Celebrating women's success? There's a wiki for that |author=Botelho-Urbanski |first=Jessica |date=9. ožujka 2015. |work=Winnipeg Free Press |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> Kambodžu,<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.phnompenhpost.com/wiki-activists-help-write-cambodian-womens-history |title=Wiki activists help to write Cambodian women's history, Post Weekend, Phnom Penh Post |author=Murray |first=Bennett |date=7. ožujka 2015. |work=The Phnom Penh Post |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> Indiju,<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.deccanherald.com/content/464071/edit-thon-women-bridge-wikimedia.html |title=Edit-a-thon for women to bridge Wikimedia gender gap |author=Shruthi |first=H M |date=7. ožujka 2015. |work=Deccan Herald |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> Novi Zeland<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.stuff.co.nz/dominion-post/capital-life/capital-day/67027282/Blessed-are-the-geeks-shaping-history |title=Blessed are the 'geeks' shaping history &#124; Stuff.co.nz |author=O'Neil |first=Andrea |date=6. ožujka 2015. |work=stuff.co.nz |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> i Škotsku.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.deadlinenews.co.uk/2015/03/05/dundee-to-join-in-global-feminism-arts-campaign/ |title=Dundee to join in global feminism arts campaign |author=Malcolm |first=Bob |date=5. ožujka 2015. |work=deadlinenews.co.uk |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> Unutar Sjedinjenih Država događaj je medijski propraćen najviše u New Yorku<ref>{{Citiranje weba |url=http://artsbeat.blogs.nytimes.com/2015/03/06/moma-to-host-wikipedia-editing-marathon-to-improve-coverage-of-women-in-the-arts/?_r=1 |title=MoMA to Host Wikipedia Editing Marathon, to Improve Coverage of Women in the Arts |author=Schuessler |first=Jennifer |date=6. ožujka 2015. |work=[[The New York Times]] |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> pa u Kaliforniji<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.eastbayexpress.com/CultureSpyBlog/archives/2015/03/04/east-bay-schools-to-host-art-and-feminism-wikipedia-edit-a-thons |title=East Bay Schools to Host Art and Feminism Wikipedia Edit-A-Thons |author=Bos |first=Sascha |date=4. ožujka 2015. |work=eastbayexpress.com |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref><ref>{{Citiranje weba |url=http://sdcitybeat.com/article-13948-wikipedias-women-problem.html |title=Wikipedia's women problem |author=Morlan |first=Kinsee |date=2. ožujka 2015. |work=sdcitybeat.com |accessdate=18. listopada 2015.}}</ref> Kansasu,<ref>{{Citiranje weba |url=http://kcur.org/post/kansas-city-edit-thon-aims-close-gender-gap-wikipedia |title=Kansas City Edit-A-Thon Aims To Close Gender Gap On Wikipedia |author=Rodriguez |first=Lisa |date=27. ožujka 2015. |work=kcur.org |accessdate=18. listopada 2015.}}</ref> Pennsylvaniji,<ref>{{Citiranje weba |url=http://news.psu.edu/story/345990/2015/02/23/arts-and-entertainment/college-arts-and-architecture-host-%E2%80%98edit-thon%E2%80%99 |title=College of Arts and Architecture to host 'Edit-a-Thon' to improve Wikipedia Cove |author=Marshall |first=Amy Milgrub |date=23. veljače 2015. |work=news.psu.edu |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> Texasu,<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.dailytexanonline.com/2015/03/04/ut-school-of-information-to-host-feminist-wikipedia-edit-a-thon |title=UT School of Information to host feminist Wikipedia Edit-a-thon |author=Kallus |first=Megan |date=4. ožujka 2015. |work=The Daily Texan |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> i West Virginiji.<ref>{{Citiranje weba |url=http://wvpublic.org/post/wiki-gender-gap-be-discussed-morgantown |title=Wiki Gender Gap to Be Discussed in Morgantown &#124; West Virginia Public Broadcasting |author=Board |first=Glynis |date=3. ožujka 2015. |work=wvpublic.org |accessdate=18. listopada 2015.}}</ref> 2020. godine, zbog zabrinutosti od [[Pandemija COVID-19|pandemije COVID-19]], događaj je održan virtualno, putem aplikacije za video konferencije Zoom.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.houstoniamag.com/arts-and-culture/2020/05/virtual-edit-a-thon-aims-to-make-wikipedia-more-houston-artistically-inclusive |title=Can a Virtual Edit-a-Thon make Wikipedia More Inclusive? |author=Landry |first=Katelyn |date=2020-05-14 |work=Houstonia Magazine |language=en-US |accessdate=2020-07-17}}</ref> == Recepcija == Sadržaj koji su pridonijeli sudionici u uređivanju događaja prati se na koordinacijskom forumu na Wikipediji.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.artnews.com/2015/03/10/artfeminisms-2015-wikipedia-edit-a-thon-adds-334-articles-on-female-artists/ |title=Art+Feminism's 2015 Wikipedia Edit-a-thon Adds 334 Articles on Female Artists |author=Ghorashi |first=Hannah |date=10. ožujka 2015. |work=ARTnews |accessdate=18. listopada 2015.}}</ref> U studenom 2014. časopis ''Foreign Policy'' imenovao je Evans, Mabey, Mandiberga, Richarda Knipela, Dorothy Howard i Ptak kao „globalne mislioce“ za rješavanje rodnih pristranosti na Wikipediji.<ref>{{Citiranje weba |url=http://globalthinkers.foreignpolicy.com/#chroniclers/detail/evans-mabey-mandiberg-ptak-howard-knipel |title=A World Disrupted: The Leading Global Thinkers of 2014 &#124; Siân Evans, Jacqueline Mabey, Michael Mandiberg, Richard Knipel, Dorothy Howard, Laurel Ptak |author=staff |date=Studeni 2014. |work=Foreign Policy |accessdate=17. listopada 2015.}}</ref> === Recepcija u Hrvatskoj i regiji === Art i Feminizam je inspirirao [[Wikipedija:HrW inicijativa|HrW inicijativu]] i o njemu su pisali na portalu [[Vox Feminae]].<ref>{{Citiranje weba |title=Art+Feminism: Odgovor na manjak žena na Wikipediji – VoxFeminae |url=https://voxfeminae.net/feministyle/artfeminism-odgovor-na-manjak-zena-na-wikipediji/ |access-date=2021-09-07 |website=voxfeminae.net}}</ref> == Vidi još == * Lokalni WikiProjekt [[Wikipedija:Wikiprojekt žene u crvenom|Žene u crvenom]] * Organizacija [[Les_sans_pagEs]] za frakofone i višejezične WikiProjekte == Izvori == {{Izvori|30em}} == Vanjske poveznice == * {{Službena|https://www.artandfeminism.org/}} * [[https://en.wikipedia.org/wiki/Wikipedia:Meetup/ArtAndFeminism|A+F Meetup]] na EN Wikipediji * {{Citiranje časopisa |author=Mirk |first=Sarah |title=An Epic Feminism Edit-a-thon Takes Aim at Wikipedia's Gender Gap |url=https://bitchmedia.org/post/an-epic-edit-a-thon-takes-aim-at-wikipedias-gender-gap |date=24. siječnja 2014. |journal=[[Bitch (magazine) |Bitch]]}} * {{Citiranje weba |url=http://blog.wikimedia.org/2014/02/19/wikipedias-art-feminism-edit-a-thon/ |title=Wikipedia's Art & Feminism Edit-A-Thon and the Gender Gap |author=Cogdill |first=Caitlin |date=19. veljače 2014. |publisher=[[Zaklada Wikimedija]]}} * [https://www.artstor.org/ Artstor] [[Kategorija: Wikipedia]] [[Kategorija:Feminizam]] [[Kategorija:Umjetnost]] [[Kategorija:Aktivizam]] eljzmzlesqin7tgqv7se30wlsn8whip Les sans pagEs 0 4664872 41262144 41255643 2022-08-18T06:04:08Z Zblace 147409 /* Dodatno pogledajte */ dodajem + i objašnjenje wikitext text/x-wiki {{Organizacija |name=Les sans pagEs |image=Les sans pagEs drawing Fhala.K.svg|osnivanje=2016.|jezik=Francuski jezik}} '''Les sans pagEs (One bez stranica)''' je projekt [[Francuska Wikipedija|na frakofonoj verziji Wikipedije]] pokrenut u srpnju 2016. godine, čiji je cilj borba protiv rodne neravnoteže u člancima enciklopedije. Glavna aktivnost grupe sastoji se od pisanja biografskih stranica o poznatim ženama. == Povijest == Projekt Les sans pagEs stvoren je u ljeto 2016. od suradnice iz [[Ženeva|Ženeve]].<ref>{{Citiranje časopisa|author=Christine Siméone|title=Wikipedia : la revanche des femmes est en route|url=https://www.franceinter.fr/culture/wikipedia-la-revanche-des-femmes|date=14.10.2017|journal=France Inter|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Nelly Lesage|title=Sur Wikipedia, les sans pagEs rédigent des biographies de femmes|url=https://www.numerama.com/tech/331123-sur-wikipedia-les-sans-pages-redigent-des-biographies-de-femmes.html|date=24.02.2018|journal=Numerama.com|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":1">{{Citiranje časopisa|author=Patrick Monay|title=Pas à pas, les femmes deviennent plus visibles sur Wikipédia|url=https://www.24heures.ch/suisse/pas-femmes-deviennent-visibles-wikipedia/story/28303668|date=07.02.2017|journal=24 Heures|pages=|language=fr}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa|author=Lucas Latil|title=Seulement 17% de biographies de femmes sur Wikipédia, mais pourquoi ?|url=https://madame.lefigaro.fr/societe/wikipedia-parite-egalite-hommes-femmes-biographies-explications-221018-151390|date=25.10.2018|journal=Madame Figaro|pages=|language=fr}}</ref> Inspiriran inicijativom "Žene u crvenom” na [[Engleska Wikipedija|engleskoj verziji]] [[Wikipedija|Wikipedije]], projekt se želi boriti protiv rodnih neravnoteža na [[Francuska Wikipedija|frankofonskoj verziji]] internetske enciklopedije. Primjećujući razliku između broja muških i ženskih biografskih stranica (manje od 20% biografija odnosi se na žene), suradnici u projektu ispravljaju tu pristranost posebno stvarajući biografske stranice žena. Godine 2020. bez stranih stranica procijenili su da su omogućili stvaranje više od 5000 biografskih stranica o ženama nakon 4 godine postojanja.<ref>{{Citiranje časopisa|author=Terriennes|title=Les "sans pagEs" en action : 5000 femmes de plus en quatre ans sur Wikipédia francophone|url=https://information.tv5monde.com/terriennes/les-sans-pages-en-action-5000-femmes-de-plus-en-quatre-ans-sur-wikipedia-francophone|date=06.03.2020|journal=TV5 Monde|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":2">{{Citiranje časopisa|author=Chams Iaz|title=Wikipédia: un collectif pour que les femmes ne soient plus des «Sans pagEs»|url=https://www.letemps.ch/societe/wikipedia-un-collectif-femmes-ne-soient-plus-pages|date=19.06.2020|journal=Le Temps|pages=|language=fr}}</ref> Pored aktivnosti na stvaranju novih stranica, projekt je aktivan i u Wikipedijinoj zajednici za akcije senzibilizacije.<ref name=":3">{{Citiranje časopisa|author=Hélène Combis|title=Wikipédia : seulement 18% de pages pour les femmes|url=https://www.franceculture.fr/numerique/wikipedia-seulement-18-de-pages-pour-les-femmes|date=09.01.2020|journal=France Culture|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":4">{{Citiranje weba|url=https://www.actualitte.com/article/interviews/sur-wikipedia-les-sans-pages-font-la-chasse-aux-inegalites-de-genre/88876|title=Sur Wikipédia, les sans PagEs font la chasse aux inégalités de genre|author=Laure Besnier|date=17.05.2018|work=www.actualitte.com|language=fr-FR|accessdate=}}</ref> ''One bez stranica'' stoga kritiziraju pristranost u pisanju (primjer: definirati ženu u odnosu na njezinog supruga ili njezinu obitelj) ili prekomjernu zastupljenost muških suradnika na Wikipediji i njezine posljedice. Orijentiran od svog osnivanja ka osposobljavanju i uspostavljanju radionica pisanja, pokret organizira nekoliko izdavačkih sastanaka u različitim gradovima u [[Švicarska|Švicarskoj]], [[Francuska|Francuskoj]] ili [[Tunis|Tunisu]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Nelly Lesage|title=Sur Wikipedia, les sans pagEs rédigent des biographies de femmes|url=https://www.numerama.com/tech/331123-sur-wikipedia-les-sans-pages-redigent-des-biographies-de-femmes.html|date=24.02.2018|journal=Numerama.com|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":1">{{Citiranje časopisa|author=Patrick Monay|title=Pas à pas, les femmes deviennent plus visibles sur Wikipédia|url=https://www.24heures.ch/suisse/pas-femmes-deviennent-visibles-wikipedia/story/28303668|date=07.02.2017|journal=24 Heures|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":2">{{Citiranje časopisa|author=Chams Iaz|title=Wikipédia: un collectif pour que les femmes ne soient plus des «Sans pagEs»|url=https://www.letemps.ch/societe/wikipedia-un-collectif-femmes-ne-soient-plus-pages|date=19.06.2020|journal=Le Temps|pages=|language=fr}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa|author=Thierry Noisette|title=Natacha, contributrice de Wikipédia : "Il y a moins d'articles sur les femmes !"|url=https://www.nouvelobs.com/societe/20180713.OBS9669/natacha-contributrice-de-wikipedia-il-y-a-moins-d-articles-sur-les-femmes.html|date=13.07.2018|journal=L'Obs|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":5">{{Citiranje časopisa|author=Noémie Leclercq|title=Sur Wikipédia, parité en bande organisée|url=https://www.lemonde.fr/m-le-mag/article/2019/06/07/sur-wikipedia-parite-en-bande-organisee_5473139_4500055.html|date=07.06.2019|journal=Le Monde|pages=|language=fr}}</ref> == Udruga == Od 2017. u Švicarskoj je osnovano istoimeno udruženje za potporu različitim aktivnostima i proširenjima projekta, posebno prikupljanjem sredstava za organizaciju događaja (primjer : Podrška za [[Zaklada Wikimedija|Wikimedia]]).<ref name=":2">{{Citiranje časopisa|author=Chams Iaz|title=Wikipédia: un collectif pour que les femmes ne soient plus des «Sans pagEs»|url=https://www.letemps.ch/societe/wikipedia-un-collectif-femmes-ne-soient-plus-pages|date=19.06.2020|journal=Le Temps|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":3">{{Citiranje časopisa|author=Hélène Combis|title=Wikipédia : seulement 18% de pages pour les femmes|url=https://www.franceculture.fr/numerique/wikipedia-seulement-18-de-pages-pour-les-femmes|date=09.01.2020|journal=France Culture|pages=|language=fr}}</ref><ref name=":5">{{Citiranje časopisa|author=Noémie Leclercq|title=Sur Wikipédia, parité en bande organisée|url=https://www.lemonde.fr/m-le-mag/article/2019/06/07/sur-wikipedia-parite-en-bande-organisee_5473139_4500055.html|date=07.06.2019|journal=Le Monde|pages=|language=fr}}</ref> == Izvori == {{Izvori}} == Dodatno pogledajte == * Međunarodnu organizaciju [[Art+Feminism|Art+Feminism / Umjetnost + feminizam]] * Lokalni WikiProjekt [[Wikipedia:Wikiprojekt žene u crvenom|Žene u crvenom]] === Vanjske poveznice === * [https://www.actualitte.com/article/interviews/sur-wikipedia-les-sans-pages-font-la-chasse-aux-inegalites-de-genre/88876 Intervju s osnivačicom projekta] [[Kategorija:Feminizam]] [[Kategorija:Wikipedia]] [[Kategorija:LGBT u Francuskoj]] 1zv5jcvt6hqmk2mf78imomvyg64ov95 Pruga Sarajevo-Ploče 0 4665541 41262096 41050090 2022-08-17T14:25:17Z Đonny 56935 Obnovljen promet na relaciji Sarajevo-Ploče wikitext text/x-wiki [[File:Sarajevo-Ploce Karte.svg|mini|desno|Mapa pruge Sarajevo-Ploče]] '''Pruga Sarajevo - Ploče''' je pruga u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Cijelom dužinom je elektrificirana i dio je [[Evropa|evropskog]] koridora 5c od [[Ploče|Ploča]] preko [[Sarajevo|Sarajeva]] i [[Osijek|Osijeka]] prema [[Budimpešta|Budimpešti]]. [[File:NERETVA RIVER BRIDGES, BOSNIA.jpg|mini|desno|Željeznički most na ušću [[Diva Grabovica|Dive Grabovice]] u Neretvu ispod kojega je vidljiv stari most uskotračne pruge]] == Historija == Povezivanje [[Sredozemlje|sredozemnog]] primorja i kontinentalne unutrašnjosti dolinom rijeke [[Neretva|Neretve]] počelo je u [[Prahistorija|prahistodijsko]] doba. U antičko doba [[Antička Grčka|Grci]] su na ušću Neretve osnovali prvu luku, staru [[Narona|Naronu]]. [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|Rimljani]] su je razvili u upravni, prometni, kulturni i trgovački centar. U srednjem vijeku lučku ulogu igrala je Drijeva (današnja [[Gabela]]), povezujući [[Dubrovačka Republika|Dubrovnik]] i [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|srednjovjekovnu Bosnu]]. Kad je Gabela razvaljena u [[Mletačka Republika|mletačko]]-[[Osmanlijsko Carstvo|osmanskim]] ratovima, lučke funkcije u XVIII vijeku preuzeo je [[Metković]]. [[File:Promet želj postaja i luka Ploče 1968-1988.svg|mini|desno|Promet željezničke stanice i luke Ploče]] === Uskotračna pruga === Gradnja prve pruge dolinom Neretve koja je povezala Jadransko more i Sarajevo realizovana je nakon uspostave [[Bosna i Hercegovina (Austro-Ugarska)|austrougarske]] vkasti u Bosni i Hercegovini. Ukupna dužina pruge od Metkovića do Sarajeva iznosila je 177,64&nbsp;km, a troškovi gradnje iznosili su 19,900.000 [[Austro-ugarska kruna|kruna]]. Mogućnosti prijevoza prugom bile su oko 600.000 tona godišnje. Građena je u četiri etape:<ref name="Uskapruga">{{Cite web |url= http://vremeplov.ba/wp-content/uploads/2014/02/pruga-sarajevo-ploce.pdf |title= Pruga Sarajevo -Ploče |work= vremeplov.ba/|accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> * Metković – [[Mostar]], 43,678&nbsp;km, puštena u saobraćaj 14. maja 1885. * Mostar – [[Ostrožac (Jablanica, BiH)|Ostrožac]], 65,315&nbsp;km, puštena u saobraćaj 22. avgusta 1888. * Ostrožac – [[Konjic]], 13,030&nbsp;km, puštena u saobraćaj 10. novembra 1889. * Konjic – Sarajevo, 55,432&nbsp;km, puštena u saobraćaj 1. avgusta 1891 === Luka Ploče === Dvadesetih godina XX stoljeća riječna luka Metković, udaljena 25 km od ušća rijeke Neretve u [[Jadransko more]], je bila druga po značaju izvozna luka na istočnoj obali [[Jadransko more|Jadrana]], ali se uvidjelo da su njeni kapaciteti limitirani. Radovi na izgradnji nove luke u [[Ploče|Pločama]] su počeli 1939. godine. Ploče su se tada nazivale Aleksandrovo, u spomen na [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorđevića]], kralja Jugoslavije, koji je poginuo u [[Atentat u Marselju|atentatu u Marselju]] 1934. god. Ploče su kasnije još jednom promijenile ime u Kardeljevo, po istaknutom političaru u [[SFRJ]]. [[Italija|Italijanske]] okupacione vlasti su do polovine 1943. godine sagradili 410 metara obale te postavili jednu dizalicu.<ref name="Ploče">{{Cite web |url= http://www.ppa.hr/index.php/2014-04-21-11-37-40/povijesni-razvoj-luke-plo%C4%8De.html |title= Istorijski razvoj Luke Ploče |work= www.ppa.hr|accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Željeznička pruga od Metkovića do Ploča je završena 1942. godine. Pravi početak izgradnje luke Ploče počeo je 1945. god, sanacijom porušene obale, željezničke pruge, izgradnjom novih vezova i podizanjem prvih skladišta. Ukupan promet u luci premašio je 1967. god. milion tona robe.<ref name="PlZoran">{{Cite web |url= https://hrcak.srce.hr/63775 |title= Zoran Curić: Prometnogeografsko značenje luke Ploče |work= Hrvatski geografski glasnik, Vol. 55. No. 1., 1993. |accessdate= 9. 2. 2021}}</ref> U 1969. godini dolazi do integracije poduzeća «Luka Ploče» i ŽTP Sarajevo zbog podudaranja njihovih ciljeva, što je pridonijelo znatnom povećanju prometa. U godini integracije promet u luci Ploče je bio 1.078.000 tona, a u 1977. već je 2.950.000 tona. Na tako brz rast prometa utjecao je ponajprije dinamičan razvitak nekoliko velikih industrijskih kompanija u BiH posebno [[Željezara Zenica|Željezare Zenica]], [[Koksno hemijski kombinat Lukavac|Koksno hemijskog kombinata Lukavac]] i tvornice [[Aluminij Mostar]] te drvne i prerađivačke industrije. Ova činjenica je zahtijevala i modernizaciju lučkih kapaciteta te je uslijedila intenzivna izgradnja lučkih skladišta, terminala, silosa, obala te nabavka dizalica i ostale lučke mehanizacije. Najveći promet luka je ostvarivala krajem 80-ih godina XX stoljeća kada je preko luke pretovareno više od 4,5 miliona tona raznih roba.<ref name="Ploče"/> == Izgradnja pruge == Bilo je neophodno modernizirati i prugu Sarajevo – Ploče, obzirom da je luka u Pločama bila najpovoljniji izlaz industrije Bosne i Hercegovine na [[Jadransko more]]. Najveći problem bio je rješavanje najteže dionice pruge preko [[Ivan planina|Ivan planine]]. Istražni radovi i studije trajale su od 1948. do 1958. u kojem vremenu je analizirano 13 mogućih rješenja. Usvojeno rješenje je predviđalo maksimalno korištenje postojećeg tunela kroz Ivan planinu te naselja i industrije uz postojeću uskotračnu prugu. Petogodišnjim planom je utvrđeno da se pruga izgradi do kraja 1962. Radovi na pruzi počeli su 1958, ali zbog nedostatka financijskih sredstava izgradnja se produžila. radovi se intenziviraju 1961., a 1964. se radilo na cijeloj dužini pruge. Dio sredstava u iznosu od 35 mil. dolara obezbijeđen je kreditnim aranžmanom Jugoslavenske investicione banke sa Međunarodnom bankom za razvoj u [[Vašington]]u. Pruga je završena 1. decembra 1966. Vuču su obavljale [[Dizelska lokomotiva|dizelske lokomotive]]. Elektrifikacija pruge završena je u maju 1972., a sistem daljinskog upravljanja saobraćaja i energetskih postrojenja za napajanje kontaktne mreže 1972. god.<ref name="Uskapruga"/> Uoči samog rata, 1992. izvršena je modernizacija velikog dijela željezničke infrastrukture u BiH, remont pruga, kao i modernizacija voznih i vučnih vozila. [[Rat u Bosni i Hercegovini]] je doveo do prekida saobraćaja na većini željezničkih pruga. === Karakteristike === Duga je 194,6 km. sa 27 stanica (stanje iz 1975.), 71 mostom zbirne dužine 3,7&nbsp;km i 106 tunela zajedničke dužine oko 36,6&nbsp;km. Između [[Bradina|Bradine]] i [[Konjic]] su 46 tunela i 21 most (ili vijadukt). Najduži je Ivan tunel sa 3,23&nbsp;km dužine. Najveći nagib iznosi 25 promila na dijelu Bradina–Konjic<ref name="Plo">{{Cite web |url= http://www.oberegger2.org/enzyklopaedie/ploce.htm |title= Ploče željeznica |work= www.oberegger2.org. |accessdate= 9. 2. 2021}}</ref> Tehnički podatci o pruzi: * dužina: 194,6&nbsp;km. Pravolinijsko rastojanje je 119,4 km pa je koeficijent razvijanja pruge 1,63. * broj kolosjeka: 1 * broj stanica: 27 * mostova: 71 ukupne dužine 3,7&nbsp;km< * tunela: 106 ukupne dužine od 36,6&nbsp;km (najduži Ivan sedlo, 3,23&nbsp;km) * od navedenih podataka 46 tunela i 21 most je na dionici između [[Bradina|Bradine]] i [[Konjic]]a * zemljani radovi 7.358.000 m3 * betonski radovi 838.000 m3 * dužina kolosijeka u stanicama: 130,7&nbsp;km (od toga u Sarajevu 23,7&nbsp;km) * minimalni poluprečnik na najtežim dionicama: 250 m (između stanica Grad i Konjic) * minimalni poluprečnik na ostalim dionicama: 400 m * predviđene brzine (po projektu): najmanja 65&nbsp;km/h, najveća 110&nbsp;km/h * osovinski pritisak: 20 t * napon el. mreže: 25 kV, 50&nbsp;Hz. == Danas == Iako je remont pruge uglavnom u cijelosti napravljen, danas se cijelom trasom pruge obavlja samo teretni saobraćaj, sa realizacijom oko 2,3 miliona tona u 2015. god. Putnički saobraćaj se odvija između Sarajeva i [[Čapljina|Čapljine]].<ref>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2015/9/25/pruga-sarajevo-ploce-kako-je-ukinuta-tradicija-od-128-godina Pruga Sarajevo-Ploče: Kako je ukinuta tradicija od 128 godina]</ref> Prugom upravljaju tri željeznička operatera: [[Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine]] (zaključno sa željezničkom stanica Čapljina), HŽ Cargo i Enna Transport na teritoriji Hrvatske. 2022. godine je obnovljen sezonski (Juli-Septembar) putnički saobračaj na dionici Sarajevo - Ploče vozi 3 para vozova ŽFBiH sedmično (Petak, Subota, Nedelja) ujutro iz Sarajeva, naveće iz Ploča.<ref>{{Cite web |url= https://www.zfbh.ba/obavjestenje-za-putnike-na-relaciji-sarajevo-ploce-sarajevo/ | title= Obavještenje za putnike na relaciji Sarajevo – Ploče – Sarajevo – Željeznice |accessdate= 17.8.2022}}</ref> == Galerija == <gallery> Željeznička stanica - Sarajevo.jpg|Željeznička stanica Sarajevo (2014) Zeljeznicki most Tarcin.jpg|Viadukt kod Tarčina 11.05.11 Konjic ŽFBH 441.901 (5805458607).jpg|Željeznička stanica Konjic (2011) Yugoslav-Railways BiH Ostrozac 1982-06-13.jpg|Voz u Ostrožcu kod Jablanice (1982) Most preko Neretve, južno od Jablanice 20070603 115.jpg|Most preko Neretve, južno od Jablanice TrainTrip-Sarajevo-Mostar.jpg|Pruga uz Neretvu, između Jablanice i Mostara NERETVA RIVER GORGE BRIDGES.jpg|Regionalni voz kod Drežanke Mostar-railway-station-platforms.jpg|Stanica Mostar (2012) Zeljeznicka stanica Opuzen.jpg|Stanica Opuzen Metković09912.JPG|Stanica Metković (2009) Zeljeznicka stanica Ploče.jpg|Stanica Ploče (2009) </gallery> == Reference == {{Refspisak}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini]] 85to3dyjpzy9ufa7bae35mpiua7uuqn 41262142 41262096 2022-08-18T05:32:20Z Zblace 147409 /* Danas */ manje korekcije wikitext text/x-wiki [[File:Sarajevo-Ploce Karte.svg|mini|desno|Mapa pruge Sarajevo-Ploče]] '''Pruga Sarajevo - Ploče''' je pruga u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] i [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Cijelom dužinom je elektrificirana i dio je [[Evropa|evropskog]] koridora 5c od [[Ploče|Ploča]] preko [[Sarajevo|Sarajeva]] i [[Osijek|Osijeka]] prema [[Budimpešta|Budimpešti]]. [[File:NERETVA RIVER BRIDGES, BOSNIA.jpg|mini|desno|Željeznički most na ušću [[Diva Grabovica|Dive Grabovice]] u Neretvu ispod kojega je vidljiv stari most uskotračne pruge]] == Historija == Povezivanje [[Sredozemlje|sredozemnog]] primorja i kontinentalne unutrašnjosti dolinom rijeke [[Neretva|Neretve]] počelo je u [[Prahistorija|prahistodijsko]] doba. U antičko doba [[Antička Grčka|Grci]] su na ušću Neretve osnovali prvu luku, staru [[Narona|Naronu]]. [[Bosna i Hercegovina u Rimskom carstvu|Rimljani]] su je razvili u upravni, prometni, kulturni i trgovački centar. U srednjem vijeku lučku ulogu igrala je Drijeva (današnja [[Gabela]]), povezujući [[Dubrovačka Republika|Dubrovnik]] i [[Bosna i Hercegovina u srednjem vijeku|srednjovjekovnu Bosnu]]. Kad je Gabela razvaljena u [[Mletačka Republika|mletačko]]-[[Osmanlijsko Carstvo|osmanskim]] ratovima, lučke funkcije u XVIII vijeku preuzeo je [[Metković]]. [[File:Promet želj postaja i luka Ploče 1968-1988.svg|mini|desno|Promet željezničke stanice i luke Ploče]] === Uskotračna pruga === Gradnja prve pruge dolinom Neretve koja je povezala Jadransko more i Sarajevo realizovana je nakon uspostave [[Bosna i Hercegovina (Austro-Ugarska)|austrougarske]] vkasti u Bosni i Hercegovini. Ukupna dužina pruge od Metkovića do Sarajeva iznosila je 177,64&nbsp;km, a troškovi gradnje iznosili su 19,900.000 [[Austro-ugarska kruna|kruna]]. Mogućnosti prijevoza prugom bile su oko 600.000 tona godišnje. Građena je u četiri etape:<ref name="Uskapruga">{{Cite web |url= http://vremeplov.ba/wp-content/uploads/2014/02/pruga-sarajevo-ploce.pdf |title= Pruga Sarajevo -Ploče |work= vremeplov.ba/|accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> * Metković – [[Mostar]], 43,678&nbsp;km, puštena u saobraćaj 14. maja 1885. * Mostar – [[Ostrožac (Jablanica, BiH)|Ostrožac]], 65,315&nbsp;km, puštena u saobraćaj 22. avgusta 1888. * Ostrožac – [[Konjic]], 13,030&nbsp;km, puštena u saobraćaj 10. novembra 1889. * Konjic – Sarajevo, 55,432&nbsp;km, puštena u saobraćaj 1. avgusta 1891 === Luka Ploče === Dvadesetih godina XX stoljeća riječna luka Metković, udaljena 25 km od ušća rijeke Neretve u [[Jadransko more]], je bila druga po značaju izvozna luka na istočnoj obali [[Jadransko more|Jadrana]], ali se uvidjelo da su njeni kapaciteti limitirani. Radovi na izgradnji nove luke u [[Ploče|Pločama]] su počeli 1939. godine. Ploče su se tada nazivale Aleksandrovo, u spomen na [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra I. Karađorđevića]], kralja Jugoslavije, koji je poginuo u [[Atentat u Marselju|atentatu u Marselju]] 1934. god. Ploče su kasnije još jednom promijenile ime u Kardeljevo, po istaknutom političaru u [[SFRJ]]. [[Italija|Italijanske]] okupacione vlasti su do polovine 1943. godine sagradili 410 metara obale te postavili jednu dizalicu.<ref name="Ploče">{{Cite web |url= http://www.ppa.hr/index.php/2014-04-21-11-37-40/povijesni-razvoj-luke-plo%C4%8De.html |title= Istorijski razvoj Luke Ploče |work= www.ppa.hr|accessdate= 9. 2. 2017}}</ref> Željeznička pruga od Metkovića do Ploča je završena 1942. godine. Pravi početak izgradnje luke Ploče počeo je 1945. god, sanacijom porušene obale, željezničke pruge, izgradnjom novih vezova i podizanjem prvih skladišta. Ukupan promet u luci premašio je 1967. god. milion tona robe.<ref name="PlZoran">{{Cite web |url= https://hrcak.srce.hr/63775 |title= Zoran Curić: Prometnogeografsko značenje luke Ploče |work= Hrvatski geografski glasnik, Vol. 55. No. 1., 1993. |accessdate= 9. 2. 2021}}</ref> U 1969. godini dolazi do integracije poduzeća «Luka Ploče» i ŽTP Sarajevo zbog podudaranja njihovih ciljeva, što je pridonijelo znatnom povećanju prometa. U godini integracije promet u luci Ploče je bio 1.078.000 tona, a u 1977. već je 2.950.000 tona. Na tako brz rast prometa utjecao je ponajprije dinamičan razvitak nekoliko velikih industrijskih kompanija u BiH posebno [[Željezara Zenica|Željezare Zenica]], [[Koksno hemijski kombinat Lukavac|Koksno hemijskog kombinata Lukavac]] i tvornice [[Aluminij Mostar]] te drvne i prerađivačke industrije. Ova činjenica je zahtijevala i modernizaciju lučkih kapaciteta te je uslijedila intenzivna izgradnja lučkih skladišta, terminala, silosa, obala te nabavka dizalica i ostale lučke mehanizacije. Najveći promet luka je ostvarivala krajem 80-ih godina XX stoljeća kada je preko luke pretovareno više od 4,5 miliona tona raznih roba.<ref name="Ploče"/> == Izgradnja pruge == Bilo je neophodno modernizirati i prugu Sarajevo – Ploče, obzirom da je luka u Pločama bila najpovoljniji izlaz industrije Bosne i Hercegovine na [[Jadransko more]]. Najveći problem bio je rješavanje najteže dionice pruge preko [[Ivan planina|Ivan planine]]. Istražni radovi i studije trajale su od 1948. do 1958. u kojem vremenu je analizirano 13 mogućih rješenja. Usvojeno rješenje je predviđalo maksimalno korištenje postojećeg tunela kroz Ivan planinu te naselja i industrije uz postojeću uskotračnu prugu. Petogodišnjim planom je utvrđeno da se pruga izgradi do kraja 1962. Radovi na pruzi počeli su 1958, ali zbog nedostatka financijskih sredstava izgradnja se produžila. radovi se intenziviraju 1961., a 1964. se radilo na cijeloj dužini pruge. Dio sredstava u iznosu od 35 mil. dolara obezbijeđen je kreditnim aranžmanom Jugoslavenske investicione banke sa Međunarodnom bankom za razvoj u [[Vašington]]u. Pruga je završena 1. decembra 1966. Vuču su obavljale [[Dizelska lokomotiva|dizelske lokomotive]]. Elektrifikacija pruge završena je u maju 1972., a sistem daljinskog upravljanja saobraćaja i energetskih postrojenja za napajanje kontaktne mreže 1972. god.<ref name="Uskapruga"/> Uoči samog rata, 1992. izvršena je modernizacija velikog dijela željezničke infrastrukture u BiH, remont pruga, kao i modernizacija voznih i vučnih vozila. [[Rat u Bosni i Hercegovini]] je doveo do prekida saobraćaja na većini željezničkih pruga. === Karakteristike === Duga je 194,6 km. sa 27 stanica (stanje iz 1975.), 71 mostom zbirne dužine 3,7&nbsp;km i 106 tunela zajedničke dužine oko 36,6&nbsp;km. Između [[Bradina|Bradine]] i [[Konjic]] su 46 tunela i 21 most (ili vijadukt). Najduži je Ivan tunel sa 3,23&nbsp;km dužine. Najveći nagib iznosi 25 promila na dijelu Bradina–Konjic<ref name="Plo">{{Cite web |url= http://www.oberegger2.org/enzyklopaedie/ploce.htm |title= Ploče željeznica |work= www.oberegger2.org. |accessdate= 9. 2. 2021}}</ref> Tehnički podatci o pruzi: * dužina: 194,6&nbsp;km. Pravolinijsko rastojanje je 119,4 km pa je koeficijent razvijanja pruge 1,63. * broj kolosjeka: 1 * broj stanica: 27 * mostova: 71 ukupne dužine 3,7&nbsp;km< * tunela: 106 ukupne dužine od 36,6&nbsp;km (najduži Ivan sedlo, 3,23&nbsp;km) * od navedenih podataka 46 tunela i 21 most je na dionici između [[Bradina|Bradine]] i [[Konjic]]a * zemljani radovi 7.358.000 m3 * betonski radovi 838.000 m3 * dužina kolosijeka u stanicama: 130,7&nbsp;km (od toga u Sarajevu 23,7&nbsp;km) * minimalni poluprečnik na najtežim dionicama: 250 m (između stanica Grad i Konjic) * minimalni poluprečnik na ostalim dionicama: 400 m * predviđene brzine (po projektu): najmanja 65&nbsp;km/h, najveća 110&nbsp;km/h * osovinski pritisak: 20 t * napon el. mreže: 25 kV, 50&nbsp;Hz. == Danas == Iako je remont pruge uglavnom u cijelosti napravljen, danas se cijelom trasom pruge obavlja prvenstveno teretni saobraćaj, sa realizacijom oko 2,3 miliona tona u 2015. god. Putnički saobraćaj se odvija između Sarajeva i [[Čapljina|Čapljine]].<ref>[https://balkans.aljazeera.net/teme/2015/9/25/pruga-sarajevo-ploce-kako-je-ukinuta-tradicija-od-128-godina Pruga Sarajevo-Ploče: Kako je ukinuta tradicija od 128 godina]</ref> Prugom upravljaju tri željeznička operatera: [[Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine]] (zaključno sa željezničkom stanica Čapljina), HŽ Cargo i Enna Transport na teritoriji Hrvatske. 2022. godine je obnovljen sezonski (Juli-Septembar) putnički saobraćaj na dionici Sarajevo - Ploče sa 3 para vozova ŽFBiH sedmično (petak, subota, nedelja) ujutro iz Sarajeva, naveče iz Ploča.<ref>{{Cite web |url= https://www.zfbh.ba/obavjestenje-za-putnike-na-relaciji-sarajevo-ploce-sarajevo/ | title= Obavještenje za putnike na relaciji Sarajevo – Ploče – Sarajevo – Željeznice |accessdate= 17.8.2022}}</ref> == Galerija == <gallery> Željeznička stanica - Sarajevo.jpg|Željeznička stanica Sarajevo (2014) Zeljeznicki most Tarcin.jpg|Viadukt kod Tarčina 11.05.11 Konjic ŽFBH 441.901 (5805458607).jpg|Željeznička stanica Konjic (2011) Yugoslav-Railways BiH Ostrozac 1982-06-13.jpg|Voz u Ostrožcu kod Jablanice (1982) Most preko Neretve, južno od Jablanice 20070603 115.jpg|Most preko Neretve, južno od Jablanice TrainTrip-Sarajevo-Mostar.jpg|Pruga uz Neretvu, između Jablanice i Mostara NERETVA RIVER GORGE BRIDGES.jpg|Regionalni voz kod Drežanke Mostar-railway-station-platforms.jpg|Stanica Mostar (2012) Zeljeznicka stanica Opuzen.jpg|Stanica Opuzen Metković09912.JPG|Stanica Metković (2009) Zeljeznicka stanica Ploče.jpg|Stanica Ploče (2009) </gallery> == Reference == {{Refspisak}} {{Portal|Bosna i Hercegovina}} [[Kategorija:Željezničke pruge u Bosni i Hercegovini]] kzag2naiopmrvi1wi36vbwuljh9vjmp Korisnik:Inokosni organ 2 4665760 41262138 41262050 2022-08-18T02:16:47Z Inokosni organ 160059 /* Turska književnost */ wikitext text/x-wiki Pozdrav svima! Dobrodošli u ured vašeg Inokosnog organa. Pridružio sam se [[Srpskohrvatska Wikipedia|Srpskohrvatskoj Wikipediji]] kada je točno imala 454.760 članaka na [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskom]] od kojih su neki <del>357 (tj. 0,07%)</del> 369 (0,08%) [[Wikipedia:Izabrani članci|izabrani]]. <br/> ::: 11.05.2022: 390 izabranih; ukupno 456.578 članaka na srpskohrvatskoj Wikipediji. <br/> ==Rabota== <small> * ''[[Zapadno-istočni Divan]]'' * [[Johann Wolfgang von Goethe|Jovan Vukohod Gothe]] iz [[Frankfurt am Main|Frankonovurda]] * [[Honoré de Balzac|Honorije Balsakić]] * [[Kraljevina Ugarska (1000–1526)|Hungarorum Regnum]] {{za}} ** [[Spisak vladara Mađarske]] ** [[Kraljevina Ugarska]] (razv) ** [[Mađarski šefovi države]] * [[Ustav Estonije]] * [[Popis čeških vladara]] * [[Kraljevina Poljska (1025–1385)]] * [[Smederevo|Semendire]] * [[Lista turcizama u srpskohrvatskom jeziku]] {{za}} i [[Turcizam]] * [[Giacomo Leopardi]] {{za}} * [[Vuk Stefanović Karadžić|Wolf Stefanssohn Karatschitz]] * [[Turski jezik]] * [[Hronologija Osmanskog carstva|Vremeplov Osmanskog carstva]] | [[Osmansko Carstvo]] | [[Istorija Osmanskog carstva]] | [[Administrativna podjela Osmanskog Carstva]] </small> ==Turska književnost== <small> * '''[[Turska književnost]]''' * <nowiki>[[Kategorija:Turska književnost]]</nowiki> * <nowiki>[[Kategorija:Turski pisci]]</nowiki> * <nowiki>[[Kategorija:Turski pjesnici]]</nowiki> * [[Arapska poezija]] ; [[Perzijska književnost]] ;[[Arapska književnost]] ; [[Kuran]] ::: [[Muhamed Šemsudin Hafiz|Hafiz]] | [[Firdusi]] (''[[Šahname]]'') | [[Sanai]] (''Hakim Abul-Madžd Madždud ibn Adam Sanai Gaznavi'') | [[Atar Nišapuri]] | [[Sadi]] (''[[Bostan (Sadi)|Bostan]]'', ''[[Golestan (Sadi)|Golestan]]'') | [[Nezami Gandžavi]] | [[Omar Hajjam]] | [[Abu Said]] (1350-1335) | [[Baba Taher]] | [[Baba Afzal]] (''Afdal al-Din Kashani'') | [[Al-Mutanabi]] | [[Imrul Kajs]] | [[Adi Ibn Zayd]] | [[Al-Hansa]] | [[Samaval ibn Adiya]] (''Samaw al ibn Adiya'') | [[Ibn Batuta]] | [[Al-Džahiz]] | [[Al-Tabari]] | [[Rabija od Basre]] | [[al-Hariri]] {{za}} | [[Al-Gazali]] | [[Ibn Quzman]] | [[Jakut al-Hamavi]] | [[Ibn Khallikan]] | [[Halil Džubran]] | [[Rudaki]] | [[Farohi]] | [[Ibn Rušd]] | [[Ibn Sina]] | [[Ibn Arabi]] * [[Religija]] : [[Sufizam]] * <nowiki>[[Kategorija:Mitološki arhetipovi]]</nowiki> </small> ___________________________________ <small> * [[Lütfi Paşa]] * [[Aşık Çelebi]] * [[Mehmet Fuad Köprülü]] * [[Mehmet Köprülü]] * [[Junus-paša]] * '''''[[Sultanija Safije]]''''' (nedovršeno) </small> ___________________________________ <small> * sultan [[Mustafa III]] (1717–1774, vlad. 1757–21. i januar 1774) * sultan [[Selim III]] (1761–1808, vlad. 1789–1807) * sultan [[Murat IV]] (1612–1640, vlad. 1623–1640) * sultan [[Osman II]] (1604–1622, vlad. 1618–1622) * sultan [[Ahmed I]] (1590–1617, vlad. 1603–1617) * sultan [[Sulejman I]] (1494–1566, vlad. 1520–1566) * sultan [[Selim I]] (1470–1520, vlad. 1512–1520) * sultan [[Bajazid II]] (1447–1512, vlad. 1481–1512) </small> ___________________________________ ==Turska književnost (nastavak)== <small> * [[Mahmud al-Kašgari]] (1008-1105) {{tick|13}} * [[Jusuf Has Hadžib]] (+1085?) {{tick|13}} : ''[[Kutadgu Bilig]]'' (1069/70.) {{tick|13}} * [[Šeik Edebali]] (1206–1326) {{za}} {{tick|13}} * [[Sulejman Čelebija (pjesnik)|Sulejman Čelebija]] (1351–1422) {{za}} (nedostaje izvora ; slika turbeta ; A. Bom.) * proširenje : [[Darir]] (14. stolj.) {{za}} {{tick|13}}, [[Ebul Hasan Bekri]], [[Ibn Arabi]] * ''[[Osmanov san]]'' (''Osman Gazi'nin rüyası'') {{za}} (malo preciznije u izvorima ; kategorije) * '''[[Rumi]]''' * [[Hacı Bektaş Veli]] (1209-1271) {{za}} * '''[[Sultan Valad]]''' (1226-1312) {{za}} * [[Ašik-paša|Aşık Paşa]] (1272-1333) * [[Yunus Emre]] (1238-1321) {{za}} {{tick|13}} * [[Ahmedi|Ahmedî]] (1334-1413) * [[Imadadin Nasimi|Imādud-Dīn Nasīmī]] (1369-1417) * [[Ahmed Bican Yazıcıoğlu]] (?–1466) * [[Aşıkpaşazade|Âşıkpaşazâde]] (oko 1400–1484) * [[Mahmud Paša Abogović|Adni]] (1420-1474) {{tick|13}} * [[Ahmed Paşa]] (1426-1497) * [[Zeynep Hatun]] (1430?-1474) {{za}} {{tick|13}} * [[Ali Şir Nevai]] (1441-1501) {{za}} * [[Sultan Cem]] (1459-1495) {{tick|13}} * [[Suzi Çelebi]] (oko 1455-1524) {{za}} * ''[[Dede Korkut]]'' {{za}} (dodati) * [[Nešri]] (oko 1450-1520) (klica) * [[Uzun Firdevsi]] (1453-1512){{za}} (proširiti) * [[Latifi|Latîfî]] (16. stoljeće) * [[Guvahi|Güvahî]] (um. 1526) {{za}} (klica) * [[Afitabi]], [[Makami]], [[Munirî]] * [[Kemalpaşazade]] (1469-1534) {{za}} (puno toga nedostaje...) * [[Priştineli Mesihi]] (1470-1512) {{za}} {{tick|13}} * [[Zati]] (1471-1546) {{za}} (nedostaje izvora...) * [[Sehi Bey]] (1471–1548) {{za}} (slab stil teksta, popraviti...) * [[Revani]] (1475-1524) {{za}} {{tick|13}} * [[Isa Necati]] (fl. 1480-1509) * [[Lütfi Paşa]] (1488-1564){{za}} * '''[[Fuzuli]]''' (1495-1556) {{za}} * [[Taşlıcalı Yahya]] (1498-1582) * [[Seydi Ali Reis]] (1498–1563) {{za}} (nedostaje: izvori, slike / vr / pr) * [[Hayali]] (c. 1500 – 1557) {{za}} (izvori, još podataka, djela) * [[Mihri Hatun]] (1460 - 1506) {{za}} (dopuniti) * [[Ali Çelebi]] (1510-1572) * [[Dukakinoğlu Ahmed]] (1514-1515) * '''[[Aşık Çelebi]]''' (1520-1572) * [[Ahdi|Ahdî]] (fl. 1552–1573) {{za}} * '''[[Baki (pisac)|Bâḳî]]''' (1526-1600) {{za}} * [[Hubbi Hatun]] (fl. 1550-1590) {{za}} * [[Gelibolulu Mustafa Ali]] (1541–1600) * [[Nefi]] (1572-1636) {{za}} * [[Abdullah Bosnevi]] (1584–1644) {{za}} {{tick|13}} (dopuniti) * '''[[Evlija Čelebija|Evliya Çelebi]]''' (1611-1685) : ''[[Seyahatname]]'' {{za}} * [[Katip Çelebi]] (1609-1657) * [[Mustafa Naima|Naîmâ]] (1655-1716) * [[Sari Mehmet Paša]] (1656-1717) * [[Neşati]] (+1674) * [[Yirmisekiz Mehmed Çelebi]] (oko 1670–1732) * [[Mehmed Raşid]] (1670–1735) {{za}} * [[Osman-aga Temišvarski]] (1671-1725) * [[Seyyid Vehbi]] (1674-1736) {{za}} (nedostaje izvora) * [[Ibrahim Muteferika]] (1674—1745) {{za}} (nedostaje podataka, izvora i preciznosti) * ''[[Karađoz|Karađoz i Hadživat]]'' (''Karagöz ve Hacivat'') * ''[[Nasredin hodža]]'' * ''[[Keloğlan]]'' {{za}} * [[Nezim Frakulla]] (oko 1680–1760), [[Sulejman Naibi]], [[Hasan Zyko Kamberi]], [[Shahin Frashëri]], [[Dalip Frashëri]] ([[Bejtadži]]) * [[Ahmed Ibrahim Resmi]] (1700-1780) * [[Fıtnat Hanım]] (1725-1780) * [[Aziz Efendi]] (1749-1798) * '''[[Şeyh Galip|Şeyh Gâlib]]''' (1757-1799) {{za}} (nedostaju izvori) * [[Umihana Čuvidina]] (oko 1794 - oko 1870) * [[Ahmed Cevdet Paşa]] (1822-1895) * [[Ibrahim Şinasi]] (1826 – 1871) * [[Sami Frašeri]] (1850-1904) {{tick|13}} (nedostaje podataka, izvora i preciznosti) * [[Ahmet Mithat]] (1844-1912), turski roman * [[Namik Kemal]] (1840-1888) {{za}} (nedostaje izvora) * [[Ebüzziya Mehmed Tevfik]] (1849 – 1913) * [[Bursali Mehmet Tahir]] (1861 – 1925) * [[Halid Ziya Uşaklıgil]] (1866 – 1945) * [[Mehmet Akif Ersoy]] (1873–1936): ''[[Safahat]]'' (1911-1933) * [[Ömer Seyfettin]] (1884-1920) * [[Mehmet Fuad Köprülü]] (1890-1966) * [[Ismail Habip Sevük]] (1892-1954) * [[Recaizade Mahmud Ekrem]] (1847-1913) * [[Selma Rıza]] (1872—1931) {{za}} * [[Ziya Gökalp]] (1876-1924) * [[Halide Edib Adıvar]] (1884 – 1964) * [[Yahya Kemal Beyatlı]] (1884–1958) * [[Mithat Cemal Kuntay]] (1885 - 1956) * [[Cevat Şakir Kabaağaçlı]] (1886 – 1973) * [[Abdülhak Şinasi Hisar]] (1887 – 1963) * [[Refik Halit Karay]] (1889 – 1965) * [[Reşat Nuri Güntekin]] (1889 – 1956) * '''[[Yakup Kadri Karaosmanoğlu]]''' (1889-1974) {{za}} {{tick|13}} * [[Ahmet Faruk Çamlıbel]] (1898–1973) * [[Peyami Safa]] (1899–1961) * [[Ruşen Eşref Ünaydın]] (1892–1959) * [[Falih Rıfkı Atay]] (1894–1971) * [[Mladoturci|Genç Türkler]] (1908-1922) i [[Mladoturska revolucija]] * '''[[Nazım Hikmet]]''' (1902-1963) * [[Ahmet Hamdi Tanpınar]] (1901-1962) * '''[[Sait Faik Abasıyanık]]''' (1906 – 1954) * [[Sabahattin Ali]] (1907 – 1948) {{za}} * [[Irfan Orga]] (1908-1970) {{za}} {{tick|13}} * [[Ahmet Muhip Dıranas]] (1909–1980) * [[Kemal Tahir]] (1910 – 1973) * '''[[Orhan Kemal]]''' (1914 – 1970) * [[Fazıl Hüsnü Dağlarca]] (1914 – 2008) * ''[[Garip]]'' : [[Orhan Veli]] (1914 – 1950), [[Oktay Rifat]] (1914 – 1988), [[Melih Cevdet]] (1915 – 2002) * '''[[Tevfik Fikret]]''' (1867-1915) * [[Yusuf Atılgan]] (1921 – 1989) * [[Vüs'at Orhan Bener]] (1922 - 2005) * '''[[Yaşar Kemal]]''' (1923-2015) * [[Attila İlhan]] (1925-2005) * [[Fakir Baykurt]] (1929 – 1999) * [[Adalet Ağaoğlu]] (1929 – 2020) * [[Bilge Karasu]] (1930 - 1995) {{za}} {{tick|13}} * [[Furuzan Yerdelen]] (1932) {{za}} (nedostaju izvori, stilski je drven clanak) * [[Oguz Atay|Oğuz Atay]] (1934-1977) * [[Yılmaz Güney]] (1937-1984) {{tick|13}} * [[Nazlı Eray]] (1945) * [[Zeynep Oral]] (1946) * [[Zülfü Livaneli]] (1946) * [[Mehmet Eroğlu]] (1948) {{za}} {{tick|13}} * [[Fethiye Cetin]] (1950) {{za}} * [[Feride Çiçekoğlu]] (1951) * [[Nobelova nagrada za književnost|nobelovac]] '''[[Orhan Pamuk]]''' (1952) * [[Tarık Günersel]] (1953) * [[Murathan Mungan]] (1955) * [[Latife Tekin]] (1957) * [[Ayşe Sarısayın]] (1957) * [[Hasan Ali Toptaş]] (1958) * [[İhsan Oktay Anar]] (1960) * [[Dikmen Gürün]] (1961) * [[Suzan Samancı]] (1962) * [[Duran Çetin]] (1964) {{za}} (klica...) * [[Mehmet Murat İldan]] (1965) * [[Burhan Sönmez]] (1965) * [[Elif Šafak|Elif Şafak]] (1971) {{tick|13}} (dopuniti bio, popraviti stil teksta) * [[Seyhan Kurt]] (1971) {{za}} (izvori...) * [[Murat Uyurkulak]] (1972) * [[Çiler İlhan]] (1972) * [[Birgül Oğuz]] (1981) * [[Sine Ergün]] (1982) {{za}} {{tick|13}} </small> ==Osmanska povijest== <small> * [[Mehmed II]] | [[Sulejman I]] | [[Mehmed-paša Sokolović]] | * [[Spisak sultana Osmanskog carstva|Spisak sultana]]{{tick|13}} | [[Spisak velikih vezira Osmanskog carstva|Spisak sadrazama]] | [[Lista sultanija Osmanskog carstva|Spisak sultanija]] {{tick|13}}{{tick|13}} (izvori...) * <nowiki>[[Kategorija:Osmansko Carstvo]]</nowiki> * [[Hronologija Osmanskog carstva]] | * [[Osman I]] | [[Orhan]] | [[Dursun Fakih]] | * [[Osmanska vojska]] | [[Danak u krvi|devşirme]] | [[Janjičari]] | [[Sejmeni]] | [[Spahija]] | [[Akindžije]] | [[Bašibozuk]] | * [[Doba lala]] {{za}} {{tick|13}} | * [[Mahmud-paša Anđelović|Veli Mahmud-paša]] | [[Ahmed-paša Hercegović|Hersekli Ahmed-paša]] | [[Mustafa Fazıl Paşa]] | [[Isa-beg Isaković]] | [[Lala Mustafa-paša]] | [[Hajrudin Barbarosa]] | [[Ibrahim-paša Pargalija]] | [[Koča Sinan-paša]] | [[Hekimoglu Ali-paša]] | [[Čandarli Halil Hajredin-paša]] | [[Alejdin-paša]] | [[Zagan-paša]] | [[Sulejman Baltaoğlu]] | * [[Ćuprilići]] {{za}} {{tick|13}} | [[Zurnazen Mustafa Paşa]] {{za}} {{tick|13}} | [[Mutasarif]] {{za}} {{tick|13}} | [[Mutasarifat Libanonske planine]] {{za}} {{tick|13}} {{tick|13}} | <br/> <br/> [[Bitka kod Mancikerta]] | [[Prvi križarski rat]] | [[Opsada Nikomedije]] | [[Bitka na Kosovu]] | [[Lazar Hrebeljanović]] | [[Bitka kod Nikopolja]] | [[Timur]] | [[Bitka kod Ankare|Bitka kod Ancyre]] | [[Osmanski interegnum]] | [[Bitka kod Galipolja (1416)|Bitka kod Galipolja]] | [[Pad Carigrada (1453)|Opsada Kostantinopole]] | [[Opsada Kroje]]{{za}}{{tick|13}} | [[Kroja]] | [[Skenderbeg]] | [[Opsada Beograda (1456)|Opsada Beograda]] | [[Opsada Beča 1529.|Prva opsada Beča]] | [[Mohačka bitka]] | [[Bitka kod Sigeta|Opsada Sigeta]] | [[Bitka kod Lepanta]] | <br/> [[Opsada Beča 1683.|Druga psada Beča]] | [[Bitka kod Sente]] | [[Bitka kod Petrovaradina]] | <br/> [[Prvi srpski ustanak]] | [[Drugi srpski ustanak]] | [[Ali-paša Janjinski]] | [[Husein Gradaščević]] | [[Ali-paša Rizvanbegović]] | [[Veliki bosanski ustanak]] | [[Grčki rat za nezavisnost|Grčka revolucija]] | [[Bosansko-hercegovački ustanak]] | [[Albanski ustanak 1912.|Albanski ustanak]] | <br/> [[Arhitektura]]: [[Hovsep Aznavur]] | [[Kolyu Ficheto]] | [[Mimar Kasemi]] | [[Kegham Kavafyan]] | [[Mimar Kemaleddin]] | [[Sarkis Lole]] | [[Antoine Ignace Melling]] | [[Mimar Hayruddin]] | [[Matrakçı Nasuh]] | [[Xenophon Paionidis]] | [[Sedefkar Mehmed Agha]] | [[Atik Sinan]] | [[Mimar Sinan]] | [[Vedat Tek]] | [[Alexander Vallaury]] | [[Krikor Amira Balyan]] | [[Garabet Amira Balyan]] | [[Nigoğayos Balyan]] | [[Sarkis Balyan]] | <br/> [[Osmansko Carstvo]] | [[Hronologija Osmanskog carstva]] | [[Neoosmanizam]] | [[Osmanski turski jezik]] | [[Veliki vezir]] {{tick|13}} | [[Abdülcelil Levni]] | [[Joseph von Hammer-Purgstall]] </small> ==Geografija i ostalo== <small> [[Popis gradova u Turskoj]] {{tick|13}} | Kategorija:Gradovi u Turskoj | '''[[Istanbul]]''' | '''[[Amasya]]''' | '''[[Manisa]]''' | [[Sredozemno more]] | [[Arnavutköy]] | [[Izmir]] | [[Ankara]] | [[Bursa]] | [[Adana]] | [[Gaziantep]] | [[Antalya]] | [[Diyarbakır]] | [[Söğüt]] | [[İznik]] | [[İzmit]] | [[Mersin]] | [[Van]] | [[Kayseri]] | [[Üsküdar]] | [[Sinop]] | [[Trabzon]] | [[Şanlıurfa]] | [[Malatya]] | [[Kahramanmaraş]] | [[Samsun]] | [[Gebze]] | [[Antiohija|Antakya]] | [[Tokat]] | [[Jedrene]] | [[Fetihiye]] | [[Denizli]] | [[Pamukkale]] | [[Bodrum]] | [[Çeşme]] | [[İskenderun]] | [[Karaman]] | [[Osmaniye]] | [[Kars]] | [[Rize]] | [[Erzincan]] | [[Aksaray]] | [[Merzifon]] | [[Kütahya]] | [[Via Egnatia]] | [[Via Militaris]] | [[Via Pontica]] | [[Strata Diocletiana]] | [[Kültepe|Kaneš]] | [[Tarhuntassa]] | [[Hattusa]] | [[Poluotok Teke]] {{za}} {{tick|13}} | [[Arnavutköy (okrug)]] {{za}} | [[Anatolska ploča]] | [[Anatolija]] | [[Ararat]] | [[Beşiktaş]] | [[Galata|Karaköy]] | [[Beyoğlu|Pera]] | [[Maslak]] | [[Levent]] | [[Rumelija]] | [[Dardaneli]] | [[Bosfor]] | [[Zlatni rog]].<br/> [[Bajazitova džamija]] | [[Edirnekapı]] | [[Yenikapı]] | [[Yedikule]] (''Yaldızlıkapı'', ''Altınkapı'', ''Porta Aurea'')<br/> [[Selimija]] | [[Bursa]] | [[Cumalıkızık]] | [[Safranbolu]] | [[Diyarbakırska tvrđava]] | [[Hevselski vrtovi]] | [[Velika džamija i bolnica u Divriğiju]] | [[Hattusa]] | [[Topkapi Saraj]] | [[Sulejmanije džamija]] | [[Kuşadası]] | <br/> [[Letoon]] | [[Arslantepe]] | [[Afrodizija]] | [[Ani (grad)|Ani]] | [[Ksantos]] | [[Çatalhöyük]] | [[Nemrut]] | [[Ararat]] | [[Efes]] | [[Göbekli Tepe]] | [[Hijerapolis]] | [[Pamukkale]] | [[Hipodrom u Carigradu]] | [[Aja Sofija]] | [[Milet]] | [[Pergam]] | [[Kos (otok)|Kos]] | [[Santorini]] | [[Minojska erupcija]] | [[Eresos]] | [[Sinop]] | [[Lampsak]] | [[Kizik]] | [[Tars]] | [[Bitinija]] | [[Pont]] | [[Trakija]] | [[Alkej]] | <br/> [[Hatun]]{{za}} | [[Aja Sofija]] | [[Biblioteka Celsa]] | [[Džamija sultana Ahmeta|Sultanahmetova džamija]] | [[Džamija Bajazita I.|Yildirimova džamija]] | [[Göreme]] | [[Pergamska biblioteka]] | [[Wilusa]] ili [[Troja]] | [[Topkapi Saraj]] | [[Harem]] | [[Hipodrom u Carigradu|Konstantinov hipodrom]] | [[Zmijski stub]] | [[Yedikule]] | [[Dolmabahçe Saraj]] | [[Kula Galata]] {{za}}{{tick|13}}| '''[[Beyoğlu]]''' {{za}} | [[Zelena grobnica]] | <br/> '''[[Turski jezik]]''' | [[Turska]] | [[Turkijski jezici]] | [[Staroanatolski turski jezik]] | [[Osmanski turski jezik]] | [[Oguzi]] {{za}} </small> ==Politika i povijest 19. i 20. stoljeća:== <small> '''[[Tanzimat]]''' | [[Nahda]] | [[Rusko-turski rat (1877–1878)|Rusko-turski rat]] | [[Sanstefanski mir]] | '''[[Mlade Osmanlije]]''' {{za}} {{tick|13}} | '''[[Mladoturci]]''' | [[Panturkizam]] | [[Kolonijalizam]] | <br/> [[Prvi balkanski rat]] i [[Drugi balkanski rat]] | [[Prvi svjetski rat]] | [[Armenski genocid]] | [[Grčko-turski rat (1919–1922)|Grčko-turski rat]] | '''[[Turski rat za nezavisnost|Turska revolucija]]''' | <br/> '''[[Kemal Atatürk]]''' | [[İsmet İnönü]] | [[Kemalizam]] {{za}} | '''[[Ataturkove reforme]]''' | [[Sporazum u Sèvresu]] | [[Velika narodna skupština Turske]] {{za}} | [[Republikanska narodna stranka|Stranka CHP]] | [[Zakon o prezimenu (Turska)]] (1934) {{za}} {{tick|13}} | <br/> [[Adnan Menderes]] | [[Celal Bayar]] | [[Cemal Gürsel]] | [[Fahri Korutürk]] | [[Kenan Evren]] | [[Süleyman Demirel]] | [[Sivi vukovi (pokret)]] {{za}} | [[Abdullah Çatlı]] | [[Alparslan Türkeş]] | [[Državni udar u Turskoj]] | [[Državni udar u Turskoj 1960.|Državni udar 1960.]] | [[Vojni memorandum u Turskoj 1971.|Državni udar 1971.]] | [[Državni udar u Turskoj 1980.|Državni udar 1980.]] | [[Navodni državni udar u Turskoj 1993.|Državni udar 1993.]] | [[Vojni memorandum u Turskoj 1997.|Državni udar 1997.]] | [[Državni udar u Turskoj 2016.|Državni udar 2016.]] | [[Millî Görüş]] | <br/> [[Necmettin Erbakan]] | [[Recep Tayyip Erdoğan]] | [[Stranka pravde i razvoja (Turska)|Stranka AKP]] | [[Državni udar u Turskoj 1980.]] | ''[[Ugovor o zapošljavanju između Zapadne Njemačke i Turske|Ugovor o gastarbajterima]]'' {{za}} | </small> ==[[Stil]]== <small> [[Anti-heroj]] | [[Ašik]] | [[Biografija]] | [[Divan (književnost)]] {{za}} | [[Divan (razvrstavanje)]] {{za}} | [[Gazel]] {{za}} | [[Hadis]] | [[Hagiografija]] | [[Hikaye]] {{za}} | [[Historiografija]] | [[Kaligrafija]] | [[Kaside]] | [[Makam]] | [[Mawize]] | [[Mesnevija|Mesnevi]]{{tick|13}} | [[Metrika]] | [[Muhammes]] | [[Münacaat]] | [[Muraba]] | [[Müstezat]] | [[Naat]] | [[Nasib (književnost)|Nasib]] | [[Novela]] | [[Oda]] | [[Parodija]] | [[Poezija]] | [[Pripovijetka]] | [[Roman]] | [[Satira]] | [[Stih]] | [[Teatar sjena]] | [[Tughra]] | [[Tuyugh]] | [[Putopis]] | [[Dvostih]] | [[Katren]] | [[Rima]] |[[Tezkire]] </small> == Šablon:Turska književnost == Nacrt za '''[[Šablon:Turska književnost]]''' : <br/> {{Navbox | basestyle = background:#e20e0e;color:#fff;{{box-shadow border|a|black|1px}} | name = Turska književnost | title = [[:Turska književnost|{{color|white|Turska književnost}}]] | image = <!-- [[Datoteka:*]] --> | bodyclass = hlist | state = <includeonly>{{{state|collapsed}}}</includeonly> | group1 = Turkijsko doba | list1 = * [[Mahmud al-Kašgari]] * [[Jusuf Has Hadžib]] * ''[[Kutadgu Bilig]]'' * ''[[Dede Korkut]]'' |group2 = Osmanska književnost |list2 = {{Navbox|child|evenodd=swap | group1 = Rano–osmansko doba | list1 = * [[Šeik Edebali]] * [[Sulejman Čelebija (pjesnik)|Sulejman Čelebija]] * [[Darir]] * ''[[Osmanov san]]'' * [[Rumi]] * [[Hacı Bektaş Veli]] * [[Imadadin Nasimi|Nasīmī]] * [[Sultan Valad]] * [[Ašik-paša|Aşık Paşa]] * [[Yunus Emre]] | group2 = Zlatno doba | list2 = * [[Mahmud-paša Anđelović|Adni]] * [[Ali Şir Nevai]] * [[Sultan Cem]] * [[Aşıkpaşazade]] * [[Latifi]] * [[Aşık Çelebi]] * [[Nešri|Neşrî]] * [[Kemalpaşazade]] * [[Priştineli Mesihi|Mesihi]] * [[Zeynep Hatun]] * [[Mihri Hatun]] * [[Suzi Çelebi]] * [[Uzun Firdevsi]] * [[Guvahi|Güvahî]] * [[Zati]] * [[Sehi Bey]] * [[Revani]] * [[Fuzuli]] * [[Hayâlî]] * [[Taşlıcalı Yahya]] * [[Hubbi Hatun]] * [[Lütfi Paşa]] * [[Seydi Ali Reis]] * [[Ahdi|Ahdî]] * [[Baki (pisac)|Bâkî]] | group3 = Suton | list3 = * [[Nefi]] * [[Abdullah Bosnevi]] * [[Katip Çelebi]] * [[Evliya Çelebi]] * [[Seyyid Vehbi]] * [[Mehmed Raşid]] * [[Osman-aga Temišvarski|Temeşvarlı Osman Ağa]] | group4 = Opadanje | list4 = * [[Ibrahim Muteferika]] * [[Şeyh Galip]] * [[Sami Frashëri]] * [[Namık Kemal]] * [[Ibrahim Şinasi]] }} | group3 = Republikansko doba | list3 = * [[Reşat Nuri Güntekin]] * [[Ömer Seyfettin]] * [[Mehmet Fuad Köprülü]] * [[Peyami Safa]] * [[Selma Rıza]] * [[Yakup Kadri Karaosmanoğlu]] * [[Ahmet Hamdi Tanpınar]] * [[Sabahattin Ali]] * [[Kemal Tahir]] * [[Orhan Veli]] * [[Oktay Rifat]] * [[Melih Cevdet]] * [[Irfan Orga]] * [[Nazım Hikmet]] * [[Sait Faik Abasıyanık|Sait Faik]] * [[Attila İlhan]] * [[Bilge Karasu]] * [[Orhan Kemal]] * [[Tevfik Fikret]] * [[Yaşar Kemal]] * [[Yılmaz Güney]] * [[Füruzan]] * [[Mehmet Eroğlu]] * [[Fethiye Cetin]] * [[Nazlı Eray]] * [[Feride Çiçekoğlu]] * [[Orhan Pamuk]] * [[Murathan Mungan]] * [[Burhan Sönmez]] * [[Suzan Samancı]] * [[Çiler İlhan]] * [[Elif Şafak]] * [[Duran Çetin]] * [[Sine Ergün]] * [[Birgül Oğuz]] * [[Seyhan Kurt]] }}<noinclude> [[Kategorija:Književni šabloni]] <noinclude> ==Alati== {| class="wikitable" |- style="background:*ccf;" |- | <small> * <nowiki>[[Kategorija:Filozofski romani]]</nowiki> * <nowiki>[[Kategorija:Šabloni po strukama]]</nowiki> * <nowiki>[[Kategorija:Jezični šabloni]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_book]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_AV_media]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_conference]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_encyclopedia]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_magazine]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_map]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_news]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_podcast]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_web]]</nowiki> * <nowiki>[[https://en.wikipedia.org/wiki/Template:Cite_thesis]]</nowiki> <nowiki>{{cite web |url= |title= |last= |first= |date= |website= |publisher= |access-date=01. 01. 1900 |quote=}} </ref></nowiki><br/> <nowiki>{{cite book|last= |first= |year= |title= |url= |location= |publisher= |pages= |ref = }}</nowiki><br/> <nowiki><ref name="abc"></nowiki><br/> <nowiki><ref name="abc"/></nowiki><br/> </small> |} * [https://commons.wikimedia.org/wiki/Accueil Commons] == Nagrade == {| style="float: left; background:transparent; margin-left: 1em; margin-bottom: 0.5em" |- |{{barnstar-rad i trud|Nagrada za rad i trud|Orijentolog}} | <gallery>Image:Wiki_medal.jpg|<center>'''Wiki medalja'''</br>Za albanske, turske i druge književne teme [[User:Igor Windsor|Igor Windsor]]</center></gallery> |{{Wikipedia:CEE Proljeće 2022/spomenica}} |} {{clear}} <div style="float:right; border:thin solid green; background-color:*f9f9f9"> {{Currentdate}} Ovaj ogranak Wikipedija projekta ima : '''<div id="articlecount" style="font-size:85%;">[[Special:Statistics|{{NUMBEROFARTICLES}}]] {{plural:{{NUMBEROFARTICLES}}|članak|članka|članaka}} na [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskom]]</div> </div>''' ==<big>'''''Reference'''''</big> (pa da!)== * [[Izvori]] {{reflist}} == Vanjske veze == * [https://vukajlija.com/ Leksikografski zavod] как я люблю naš [[:wikt:Glavna strana|vikiriječnik]] :P [[Kategorija:User sh]] p6tkuxcegs78xw3rfwcs7custgsbhxf Wikipedia:Wikiprojekt žene u crvenom/Članci 4 4673370 41262139 41261992 2022-08-18T05:14:30Z Zblace 147409 započinjem dio za regionalne wikitext text/x-wiki <div style="margin-bottom: .75em; border: 1px solid #d01010;"> {{Wikipedia:Wikiprojekt žene u crvenom/zaglavlje}} <div style="padding: 0 10px 10px 10px;"> <div style="float: right;">__TOC__</div> ==Indeks članaka koje treba napraviti== Ovo je indeks neophodnih i predloženih članaka koje nemamo (u crvenom) ili koje treba nadograditi i održavati (u plavom). Tablice su raspoređene po naučnim oblastima. Pet je stupaca odvojeno za praćenje napretka svakog stvorenog članka: začetak, nepotpun, doraditi, dobar, izabran. Ocjeniti napredak članka može svaki sudionik wikiprojekta. Ova je lista sastavljena prema različitim izvorima, kao što je [[meta:List of biographies of women every Wikipedia should have|lista biografija o ženama koje bi svaka Wikipedija trebala imati]], popis članaka iz [[:en:Wikipedia:WikiProject Women in Red/Redlist index|indeksa istoimenog projekta sa Engleske Wikipedije]], te podkategorije [[meta:100wikidays/CEE women|CEE Women]] (žene iz centralne i istočne Europe) iz godišnjeg proljetnog uređivačkog maratona CEE Spring. Novi prijedlozi se mogu dodavati na dnu tablice. ==Napisani članci== Ovdje se mogu dodati novonapisani članci, a kasnije se mogu premjestiti u odjeljke ispod. U stupac "Stanje" se može dodati napomena o potrebnim dopunama ili poboljšanjima, a inače se može označiti sa šablonom '''{{Urađeno|[[Šablon:Urađeno|Urađeno]]}}'''. {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" |- ! '''Broj''' !! '''Naziv''' !! '''Detaljnije na''' !! Država !! '''Oblast''' !! '''Stanje''' !! '''Suradnik''' |- | '''1.''' || [[Ankica Lepej]] || [[:en:Ankica Lepej|en]] || {{flagicon|Hrvatska}} || aktivistkinja || dodati fotografiju i medije || [[Korisnik:Zblace|Zblace]] |- | '''2.''' || [[Marie Under]] || [[:en:Marie Under|en]] || {{flagicon|Estonija}} || spisateljica || završeno || [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] |- | '''3.''' || [[__]] || [[:en:__]] || ? || __ || {{}} || [[Korisnik:?]] |- |} == Predloženi članci== Predloženi članci mogu se dodati ovdje. Svi linkovi ka nenapravljenim člancima su crvene boje. Kada ih napravite, premjestite u odjeljak gore ili u točne odjeljke ispod. {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" |- ! '''Broj''' !! '''Naziv''' !! '''Detaljnije na''' !! Država !! '''Oblast''' |- | '''1.''' || [[Jugoslavenski ženski savez|Jugoslavenski]]/[[Jugoslovenski ženski savez]] || [[:en:Yugoslav Women's Alliance|en]] || {{flagicon|Jugoslavija}} || organizacija |- | '''2.''' || [[__]] || [[:en:__]] || ? || __ |- |} ==Regionalne heroine, uglednice, aktivistkinje... == {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" ! rowspan="2"|Broj !! rowspan="2"|Naziv !! rowspan="2"|Detaljnije na !! rowspan="2"|Država !! colspan="5"|Napredak |- ! začetak !! nepotpun !! doraditi !! dobar !! izabran |- | 1. || [[Magda Logomer]] || [[:en:Magda Logomer|en]] || {{flagicon|Hrvatska}} || || || || || |- | 2. || [[Magda Logomer]] || [[:en:Magda Logomer|en]] || {{flagicon|Hrvatska}} || || || || || |} ==Internacionalne glumice, plesačice, izvođačice...== {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" ! rowspan="2"|Broj !! rowspan="2"|Naziv !! rowspan="2"|Detaljnije na !! rowspan="2"|Država !! colspan="5"|Napredak |- ! začetak !! nepotpun !! doraditi !! dobar !! izabran |- | 1. || [[Sarah Bernhardt]] || [[:en:Sarah Bernhardt|en]] || {{flagicon|Francuska}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 2. || [[Marlene Dietrich]] || [[:en:Marlene Dietrich|en]] || {{flagicon|Nemačka}} || || || || || {{urađeno|}} |- | 3. || [[Marilyn Monroe]] || [[:en:Marilyn Monroe|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 4. || [[Lillian Gish]] || [[:en:Lillian Gish|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 5. || [[Mary Pickford]] || [[:en:Mary Pickford|en]] || {{flagicon|Kanada}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 6. || [[Gloria Swanson]] || [[:en:Gloria Swanson|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 7. || [[Claudette Colbert]] || [[:en:Claudette Colbert|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 8. || [[Joan Crawford]] || [[:en:Joan Crawford|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 9. || [[Bette Davis]] || [[:en:Bette Davis|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 10. || [[Jane Fonda]] || [[:en:Jane Fonda|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 11. || [[Judy Garland]] || [[:sr:Džudi Garland|sr]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 12. || [[Whoopi Goldberg]] || [[:en:Whoopi Goldberg|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 13. || [[Katharine Hepburn]] || [[:en:Katharine Hepburn|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 14. || [[Grace Kelly]] || [[:en:Grace Kelly|en]] || {{flagicon|SAD}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 15. || [[Barbara Stanwyck]] || [[:en:Barbara Stanwyck|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 16. || [[Meryl Streep]] || [[:sr:Meril Strip|sr]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 17. || [[Elizabeth Taylor]] || [[:en:Elizabeth Taylor|en]] || {{flagicon|UK}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 18. || [[Shirley Temple]] || [[:en:Shirley Temple|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 19. || [[Mae West]] || [[:en:Mae West|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 20. || [[Asta Nielsen]] || [[:en:Asta Nielsen|en]] || {{flagicon|Danska}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 21. || [[Brigitte Bardot]] || [[:en:Brigitte Bardot|en]] || {{flagicon|Francuska}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 22. || [[Audrey Hepburn]] || [[:en:Audrey Hepburn|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 23. || [[Vivien Leigh]] || [[:en:Vivien Leigh|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 24. || [[Gina Lollobrigida]] || [[:en:Vivien Leigh|en]] || {{flagicon|Italija}} || || || {{nije urađeno|}} || || |- | 25. || [[Sophia Loren]] || [[:en:Sophia Loren|en]] || {{flagicon|Italija}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 26. || [[Ingrid Bergman]] || [[:en:Ingrid Bergman|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || {{nije urađeno|}} || || |- | 27. || [[Greta Garbo]] || [[:en:Greta Garbo|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 28. || [[Marian Anderson]] || [[:en:Marian Anderson|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 29. || [[Cyd Charisse]] || [[:en:Cyd Charisse|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 30. || [[Isadora Duncan]] || [[:en:Isadora Duncan|en]] || {{flagicon|SAD}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 31. || [[Fanny Elssler]] || [[:en:Fanny Elssler|en]] || {{flagicon|Austrija}} || || || || || |- | 32. || [[Margot Fonteyn]] || [[:en:Margot Fonteyn|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || || |- | 33. || [[Tamara Karsavina]] || [[:en:Tamara Karsavina|en]] || {{flagicon|Rusija}} || || || || || |- | 34. || [[Jenny Lind]] || [[:en:Jenny Lind|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 35. || [[Birgit Nilsson]] || [[:en:Birgit Nilsson|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 36. || [[Ana Pavlova]] || [[:en:Ana Pavlova|en]] || {{flagicon|Rusija}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 37. || [[Leontyne Price]] || [[:en:Leontyne Price|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 38. || [[Renata Scotto]] || [[:en:Renata Scotto|en]] || {{flagicon|Italija}} || || || || || |- | 39. || [[Beverly Sills]] || [[:en:Beverly Sills|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 40. || [[Marie Taglioni]] || [[:en:Marie Taglioni|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 41. || [[Maria Tallchief]] || [[:en:Maria Tallchief|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |} </div> </div> [[Kategorija:Wikiprojekt žene u crvenom]] k2gsa8bfr4ni9ecismskn4rmpgzr28k 41262140 41262139 2022-08-18T05:22:20Z Zblace 147409 /* Regionalne heroine, uglednice, aktivistkinje... */ wikitext text/x-wiki <div style="margin-bottom: .75em; border: 1px solid #d01010;"> {{Wikipedia:Wikiprojekt žene u crvenom/zaglavlje}} <div style="padding: 0 10px 10px 10px;"> <div style="float: right;">__TOC__</div> ==Indeks članaka koje treba napraviti== Ovo je indeks neophodnih i predloženih članaka koje nemamo (u crvenom) ili koje treba nadograditi i održavati (u plavom). Tablice su raspoređene po naučnim oblastima. Pet je stupaca odvojeno za praćenje napretka svakog stvorenog članka: začetak, nepotpun, doraditi, dobar, izabran. Ocjeniti napredak članka može svaki sudionik wikiprojekta. Ova je lista sastavljena prema različitim izvorima, kao što je [[meta:List of biographies of women every Wikipedia should have|lista biografija o ženama koje bi svaka Wikipedija trebala imati]], popis članaka iz [[:en:Wikipedia:WikiProject Women in Red/Redlist index|indeksa istoimenog projekta sa Engleske Wikipedije]], te podkategorije [[meta:100wikidays/CEE women|CEE Women]] (žene iz centralne i istočne Europe) iz godišnjeg proljetnog uređivačkog maratona CEE Spring. Novi prijedlozi se mogu dodavati na dnu tablice. ==Napisani članci== Ovdje se mogu dodati novonapisani članci, a kasnije se mogu premjestiti u odjeljke ispod. U stupac "Stanje" se može dodati napomena o potrebnim dopunama ili poboljšanjima, a inače se može označiti sa šablonom '''{{Urađeno|[[Šablon:Urađeno|Urađeno]]}}'''. {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" |- ! '''Broj''' !! '''Naziv''' !! '''Detaljnije na''' !! Država !! '''Oblast''' !! '''Stanje''' !! '''Suradnik''' |- | '''1.''' || [[Ankica Lepej]] || [[:en:Ankica Lepej|en]] || {{flagicon|Hrvatska}} || aktivistkinja || dodati fotografiju i medije || [[Korisnik:Zblace|Zblace]] |- | '''2.''' || [[Marie Under]] || [[:en:Marie Under|en]] || {{flagicon|Estonija}} || spisateljica || završeno || [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] |- | '''3.''' || [[__]] || [[:en:__]] || ? || __ || {{}} || [[Korisnik:?]] |- |} == Predloženi članci== Predloženi članci mogu se dodati ovdje. Svi linkovi ka nenapravljenim člancima su crvene boje. Kada ih napravite, premjestite u odjeljak gore ili u točne odjeljke ispod. {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" |- ! '''Broj''' !! '''Naziv''' !! '''Detaljnije na''' !! Država !! '''Oblast''' |- | '''1.''' || [[Jugoslavenski ženski savez|Jugoslavenski]]/[[Jugoslovenski ženski savez]] || [[:en:Yugoslav Women's Alliance|en]] || {{flagicon|Jugoslavija}} || organizacija |- | '''2.''' || [[__]] || [[:en:__]] || ? || __ |- |} ==Regionalne heroine, uglednice, aktivistkinje... == {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" ! rowspan="2"|Broj !! rowspan="2"|Naziv !! rowspan="2"|Detaljnije na !! rowspan="2"|Država !! colspan="5"|Napredak |- ! začetak !! nepotpun !! doraditi !! dobar !! izabran |- | 1. || [[Magda Logomer]] || [[:en:Magda Logomer|en]] || {{flagicon|Hrvatska}} || || || || || |- | 2. || [[Marina Gržinić]] || [[:en:Marina Gržinić|en]] || {{flagicon|Slovenija}} || || || || || |- | 3. || [[Dragana Lucija Ratković Aydemir]] || [[:en:Dragana Lucija Ratković Aydemir|en]] || {{flagicon|Hrvatska}} || || || || || |} ==Internacionalne glumice, plesačice, izvođačice...== {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" ! rowspan="2"|Broj !! rowspan="2"|Naziv !! rowspan="2"|Detaljnije na !! rowspan="2"|Država !! colspan="5"|Napredak |- ! začetak !! nepotpun !! doraditi !! dobar !! izabran |- | 1. || [[Sarah Bernhardt]] || [[:en:Sarah Bernhardt|en]] || {{flagicon|Francuska}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 2. || [[Marlene Dietrich]] || [[:en:Marlene Dietrich|en]] || {{flagicon|Nemačka}} || || || || || {{urađeno|}} |- | 3. || [[Marilyn Monroe]] || [[:en:Marilyn Monroe|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 4. || [[Lillian Gish]] || [[:en:Lillian Gish|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 5. || [[Mary Pickford]] || [[:en:Mary Pickford|en]] || {{flagicon|Kanada}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 6. || [[Gloria Swanson]] || [[:en:Gloria Swanson|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 7. || [[Claudette Colbert]] || [[:en:Claudette Colbert|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 8. || [[Joan Crawford]] || [[:en:Joan Crawford|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 9. || [[Bette Davis]] || [[:en:Bette Davis|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 10. || [[Jane Fonda]] || [[:en:Jane Fonda|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 11. || [[Judy Garland]] || [[:sr:Džudi Garland|sr]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 12. || [[Whoopi Goldberg]] || [[:en:Whoopi Goldberg|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 13. || [[Katharine Hepburn]] || [[:en:Katharine Hepburn|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 14. || [[Grace Kelly]] || [[:en:Grace Kelly|en]] || {{flagicon|SAD}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 15. || [[Barbara Stanwyck]] || [[:en:Barbara Stanwyck|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 16. || [[Meryl Streep]] || [[:sr:Meril Strip|sr]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 17. || [[Elizabeth Taylor]] || [[:en:Elizabeth Taylor|en]] || {{flagicon|UK}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 18. || [[Shirley Temple]] || [[:en:Shirley Temple|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 19. || [[Mae West]] || [[:en:Mae West|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 20. || [[Asta Nielsen]] || [[:en:Asta Nielsen|en]] || {{flagicon|Danska}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 21. || [[Brigitte Bardot]] || [[:en:Brigitte Bardot|en]] || {{flagicon|Francuska}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 22. || [[Audrey Hepburn]] || [[:en:Audrey Hepburn|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 23. || [[Vivien Leigh]] || [[:en:Vivien Leigh|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 24. || [[Gina Lollobrigida]] || [[:en:Vivien Leigh|en]] || {{flagicon|Italija}} || || || {{nije urađeno|}} || || |- | 25. || [[Sophia Loren]] || [[:en:Sophia Loren|en]] || {{flagicon|Italija}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 26. || [[Ingrid Bergman]] || [[:en:Ingrid Bergman|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || {{nije urađeno|}} || || |- | 27. || [[Greta Garbo]] || [[:en:Greta Garbo|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 28. || [[Marian Anderson]] || [[:en:Marian Anderson|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 29. || [[Cyd Charisse]] || [[:en:Cyd Charisse|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 30. || [[Isadora Duncan]] || [[:en:Isadora Duncan|en]] || {{flagicon|SAD}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 31. || [[Fanny Elssler]] || [[:en:Fanny Elssler|en]] || {{flagicon|Austrija}} || || || || || |- | 32. || [[Margot Fonteyn]] || [[:en:Margot Fonteyn|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || || |- | 33. || [[Tamara Karsavina]] || [[:en:Tamara Karsavina|en]] || {{flagicon|Rusija}} || || || || || |- | 34. || [[Jenny Lind]] || [[:en:Jenny Lind|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 35. || [[Birgit Nilsson]] || [[:en:Birgit Nilsson|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 36. || [[Ana Pavlova]] || [[:en:Ana Pavlova|en]] || {{flagicon|Rusija}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 37. || [[Leontyne Price]] || [[:en:Leontyne Price|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 38. || [[Renata Scotto]] || [[:en:Renata Scotto|en]] || {{flagicon|Italija}} || || || || || |- | 39. || [[Beverly Sills]] || [[:en:Beverly Sills|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 40. || [[Marie Taglioni]] || [[:en:Marie Taglioni|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 41. || [[Maria Tallchief]] || [[:en:Maria Tallchief|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |} </div> </div> [[Kategorija:Wikiprojekt žene u crvenom]] f4g6l662udcwulrfsney2rjwmhdqm2e 41262141 41262140 2022-08-18T05:24:27Z Zblace 147409 /* Regionalne heroine, uglednice, aktivistkinje... */ wikitext text/x-wiki <div style="margin-bottom: .75em; border: 1px solid #d01010;"> {{Wikipedia:Wikiprojekt žene u crvenom/zaglavlje}} <div style="padding: 0 10px 10px 10px;"> <div style="float: right;">__TOC__</div> ==Indeks članaka koje treba napraviti== Ovo je indeks neophodnih i predloženih članaka koje nemamo (u crvenom) ili koje treba nadograditi i održavati (u plavom). Tablice su raspoređene po naučnim oblastima. Pet je stupaca odvojeno za praćenje napretka svakog stvorenog članka: začetak, nepotpun, doraditi, dobar, izabran. Ocjeniti napredak članka može svaki sudionik wikiprojekta. Ova je lista sastavljena prema različitim izvorima, kao što je [[meta:List of biographies of women every Wikipedia should have|lista biografija o ženama koje bi svaka Wikipedija trebala imati]], popis članaka iz [[:en:Wikipedia:WikiProject Women in Red/Redlist index|indeksa istoimenog projekta sa Engleske Wikipedije]], te podkategorije [[meta:100wikidays/CEE women|CEE Women]] (žene iz centralne i istočne Europe) iz godišnjeg proljetnog uređivačkog maratona CEE Spring. Novi prijedlozi se mogu dodavati na dnu tablice. ==Napisani članci== Ovdje se mogu dodati novonapisani članci, a kasnije se mogu premjestiti u odjeljke ispod. U stupac "Stanje" se može dodati napomena o potrebnim dopunama ili poboljšanjima, a inače se može označiti sa šablonom '''{{Urađeno|[[Šablon:Urađeno|Urađeno]]}}'''. {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" |- ! '''Broj''' !! '''Naziv''' !! '''Detaljnije na''' !! Država !! '''Oblast''' !! '''Stanje''' !! '''Suradnik''' |- | '''1.''' || [[Ankica Lepej]] || [[:en:Ankica Lepej|en]] || {{flagicon|Hrvatska}} || aktivistkinja || dodati fotografiju i medije || [[Korisnik:Zblace|Zblace]] |- | '''2.''' || [[Marie Under]] || [[:en:Marie Under|en]] || {{flagicon|Estonija}} || spisateljica || završeno || [[Korisnik:Edgar Allan Poe|Edgar Allan Poe]] |- | '''3.''' || [[__]] || [[:en:__]] || ? || __ || {{}} || [[Korisnik:?]] |- |} == Predloženi članci== Predloženi članci mogu se dodati ovdje. Svi linkovi ka nenapravljenim člancima su crvene boje. Kada ih napravite, premjestite u odjeljak gore ili u točne odjeljke ispod. {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" |- ! '''Broj''' !! '''Naziv''' !! '''Detaljnije na''' !! Država !! '''Oblast''' |- | '''1.''' || [[Jugoslavenski ženski savez|Jugoslavenski]]/[[Jugoslovenski ženski savez]] || [[:en:Yugoslav Women's Alliance|en]] || {{flagicon|Jugoslavija}} || organizacija |- | '''2.''' || [[__]] || [[:en:__]] || ? || __ |- |} ==Regionalne heroine, uglednice, aktivistkinje... == {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" ! rowspan="2"|Broj !! rowspan="2"|Naziv !! rowspan="2"|Detaljnije na !! rowspan="2"|Država !! colspan="5"|Napredak |- ! začetak !! nepotpun !! doraditi !! dobar !! izabran |- | 1. || [[Magda Logomer]] || [[:en:Magda Logomer|en]] || {{flagicon|Hrvatska}} || || || || || |- | 2. || [[Marina Gržinić]] || [[:en:Marina Gržinić|en]] || {{flagicon|Slovenija}} || || || || || |- | 3. || [[Minka Govekar]] || [[:en:Minka Govekar|en]] || {{flagicon|Slovenija}} || || || || || |} ==Internacionalne glumice, plesačice, izvođačice...== {| class="wikitable sortable" style="text-align: center;" ! rowspan="2"|Broj !! rowspan="2"|Naziv !! rowspan="2"|Detaljnije na !! rowspan="2"|Država !! colspan="5"|Napredak |- ! začetak !! nepotpun !! doraditi !! dobar !! izabran |- | 1. || [[Sarah Bernhardt]] || [[:en:Sarah Bernhardt|en]] || {{flagicon|Francuska}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 2. || [[Marlene Dietrich]] || [[:en:Marlene Dietrich|en]] || {{flagicon|Nemačka}} || || || || || {{urađeno|}} |- | 3. || [[Marilyn Monroe]] || [[:en:Marilyn Monroe|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 4. || [[Lillian Gish]] || [[:en:Lillian Gish|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 5. || [[Mary Pickford]] || [[:en:Mary Pickford|en]] || {{flagicon|Kanada}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 6. || [[Gloria Swanson]] || [[:en:Gloria Swanson|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 7. || [[Claudette Colbert]] || [[:en:Claudette Colbert|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 8. || [[Joan Crawford]] || [[:en:Joan Crawford|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 9. || [[Bette Davis]] || [[:en:Bette Davis|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 10. || [[Jane Fonda]] || [[:en:Jane Fonda|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 11. || [[Judy Garland]] || [[:sr:Džudi Garland|sr]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 12. || [[Whoopi Goldberg]] || [[:en:Whoopi Goldberg|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 13. || [[Katharine Hepburn]] || [[:en:Katharine Hepburn|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 14. || [[Grace Kelly]] || [[:en:Grace Kelly|en]] || {{flagicon|SAD}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 15. || [[Barbara Stanwyck]] || [[:en:Barbara Stanwyck|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 16. || [[Meryl Streep]] || [[:sr:Meril Strip|sr]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 17. || [[Elizabeth Taylor]] || [[:en:Elizabeth Taylor|en]] || {{flagicon|UK}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 18. || [[Shirley Temple]] || [[:en:Shirley Temple|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 19. || [[Mae West]] || [[:en:Mae West|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 20. || [[Asta Nielsen]] || [[:en:Asta Nielsen|en]] || {{flagicon|Danska}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 21. || [[Brigitte Bardot]] || [[:en:Brigitte Bardot|en]] || {{flagicon|Francuska}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 22. || [[Audrey Hepburn]] || [[:en:Audrey Hepburn|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 23. || [[Vivien Leigh]] || [[:en:Vivien Leigh|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 24. || [[Gina Lollobrigida]] || [[:en:Vivien Leigh|en]] || {{flagicon|Italija}} || || || {{nije urađeno|}} || || |- | 25. || [[Sophia Loren]] || [[:en:Sophia Loren|en]] || {{flagicon|Italija}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 26. || [[Ingrid Bergman]] || [[:en:Ingrid Bergman|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || {{nije urađeno|}} || || |- | 27. || [[Greta Garbo]] || [[:en:Greta Garbo|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || {{urađeno|}} || |- | 28. || [[Marian Anderson]] || [[:en:Marian Anderson|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 29. || [[Cyd Charisse]] || [[:en:Cyd Charisse|en]] || {{flagicon|SAD}} || {{nije urađeno|}} || || || || |- | 30. || [[Isadora Duncan]] || [[:en:Isadora Duncan|en]] || {{flagicon|SAD}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 31. || [[Fanny Elssler]] || [[:en:Fanny Elssler|en]] || {{flagicon|Austrija}} || || || || || |- | 32. || [[Margot Fonteyn]] || [[:en:Margot Fonteyn|en]] || {{flagicon|UK}} || || || || || |- | 33. || [[Tamara Karsavina]] || [[:en:Tamara Karsavina|en]] || {{flagicon|Rusija}} || || || || || |- | 34. || [[Jenny Lind]] || [[:en:Jenny Lind|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 35. || [[Birgit Nilsson]] || [[:en:Birgit Nilsson|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 36. || [[Ana Pavlova]] || [[:en:Ana Pavlova|en]] || {{flagicon|Rusija}} || || {{nije urađeno|}} || || || |- | 37. || [[Leontyne Price]] || [[:en:Leontyne Price|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 38. || [[Renata Scotto]] || [[:en:Renata Scotto|en]] || {{flagicon|Italija}} || || || || || |- | 39. || [[Beverly Sills]] || [[:en:Beverly Sills|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |- | 40. || [[Marie Taglioni]] || [[:en:Marie Taglioni|en]] || {{flagicon|Švedska}} || || || || || |- | 41. || [[Maria Tallchief]] || [[:en:Maria Tallchief|en]] || {{flagicon|SAD}} || || || || || |} </div> </div> [[Kategorija:Wikiprojekt žene u crvenom]] c6v09uz1s5lf2d50609txlfw50iim52 Apusenske planine 0 4673400 41262121 41261983 2022-08-17T20:10:55Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Apuseni]] wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Apuseni]] athjh75rcvnjbi8xvgn1494x7ktamhj Apušeni (masiv) 0 4673402 41262122 41261986 2022-08-17T20:11:05Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Apuseni]] wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Apuseni]] athjh75rcvnjbi8xvgn1494x7ktamhj Apušenske planine 0 4673403 41262123 41261988 2022-08-17T20:11:15Z EmausBot 19426 Bot: Popravak dvostrukih preusmjeravanja → [[Apuseni]] wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Apuseni]] athjh75rcvnjbi8xvgn1494x7ktamhj Institut des hautes études scientifiques 0 4673415 41262103 2022-08-17T15:36:39Z 2A01:CB06:A060:772:B0C7:89CE:B45E:669E IHES wikitext text/x-wiki {{Univerzitet}} '''Institut des hautes études scientifiques''' je [[država|državna]] [[nauka|naučna]] [[institucija]] i centar za obrazovanje odraslih u [[Pariz]]u. Smješten nedaleko od [[Univerzitet Paris-Saclay]].<ref>[https://www.lefigaro.fr/sciences/2016/07/22/01008-20160722ARTFIG00201--bures-sur-yvette-l-ihes-temple-des-mathematiciens.php À Bures-sur-Yvette, l'IHES, temple des mathématiciens]</ref> == Izvori == {{reflist}} == Vanjske veze == {{Commonscat|Institut des hautes études scientifiques}} * [https://www.ihes.fr/ Službene stranice Londonskog univerziteta] {{fr icon}} {{Normativna kontrola}} [[Kategorija:Nastanci 1958.]] [[Kategorija:Fakulteti]] [[Kategorija:Obrazovanje u Parizu]] 1jncad2w25h8v0hgk39tmcuoz9acrvf Životi 0 4673416 41262127 2022-08-17T21:41:58Z 77.77.218.99 Nova stranica: Arnela Đogić, rođena je 17. jula 1992.u Olovu. Još kao mala voljela je praviti minijaturne njive,na izgled svojih roditelja koji su se također bavili poljoprivredom. Želja da to i postane umije joj svaki put da to i postane. Opojni miris tek poljane njive probudio je želju da t0 i postane. Arnela se 2016. godine zaposlila u lokalnoj firmi gdje se je svaki dan viđala s ostalim kolegama. Opasna ljubomora, ali i zlo koje se krilo u duši njezinog dečka, natjerali su… wikitext text/x-wiki Arnela Đogić, rođena je 17. jula 1992.u Olovu. Još kao mala voljela je praviti minijaturne njive,na izgled svojih roditelja koji su se također bavili poljoprivredom. Želja da to i postane umije joj svaki put da to i postane. Opojni miris tek poljane njive probudio je želju da t0 i postane. Arnela se 2016. godine zaposlila u lokalnoj firmi gdje se je svaki dan viđala s ostalim kolegama. Opasna ljubomora, ali i zlo koje se krilo u duši njezinog dečka, natjerali su ga da u februaru 2016. godine organizmu je svirepo i mučko ubistva. Ova dobra djevojka, ubijena je i bačena sa najviše stijene Stupčanica. Ona se zvala Arnela Đogić. 7y3pqqm9x7y1o39iplt0ghihd1l7qbw Sultanija Safije 0 4673417 41262129 2022-08-18T00:50:20Z Inokosni organ 160059 Napravljeno prevođenjem stranice "[[:en:Special:Redirect/revision/1104934567|Safiye Sultan (Haseki of Murad III)]]" wikitext text/x-wiki   '''Sultanija Safija''' (oko 1550 – 1621) bila je Haseki sultan (glavna supruga) [[Murat III|Murada III]] i Valide sultan Osmanskog carstva kao majka [[Mehmed III|Mehmeda III]] i baka sultana [[Ahmed I|Ahmeda I.]] i [[Mustafa I|Mustafe I.]] Safiye je također bila jedna od eminentnih ličnosti tokom ere poznatog kao Sultanata žena. Živjela je u Osmanskom carstvu kao dvorjanka za vrijeme vladavine sedam sultana: [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]], [[Selim II|Selima II]], [[Murat III|Murada III]], [[Mehmed III|Mehmeda III]], [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Mustafa I|Mustafe I]] i [[Osman II|Osmana II]]. Bila je jedna od najmoćnijih žena u čitavoj osmanskoj istoriji. == Pozadina == Prema venecijanskim izvorima, Safija je bila [[Albanci|albanskog]] porijekla, rođena u visoravni Dukagjin, ali je bila zbunjena zbog svog porijekla sa Nurbanu Sultanom. Njeno prvobitno ime bilo je Sofija. U dobi od 13 godina (1563), predstavljena je kao robinja budućem Muradu III od strane njegove rođakinje Hümaşah Sultan, unuke [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] i [[Rokselana|Hurem Sultan]] preko njihovog preminulog sina [[Šehzade Mehmed|Šehzade Mehmeda]]. Dobivši ime Safiye, postala je konkubina Murada (tada najstarijeg sina sultana [[Selim II|Selima II]]) i 26. maja 1566. godine je rodila Muradovog sina, budućeg [[Mehmed III|Mehmeda III]], iste godine kada je umro Sulejman Veličanstveni. == Haseki Sultan == [[Datoteka:Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1c/Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg/170px-Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|mini| Suprug Sāfiye Sultanije, [[Popis sultana Osmanskog carstva|osmanski sultan]] [[Murat III|Murad III]].]] Nakon nestanka sultana [[Selim II|Selima II.]] (1574.), Murad je naslijedio prijestolje a zatim su Safiye i njena djeca odmah otputovali u Istanbul. Pri dolasku u glavni grad, Safiye je odmah dobila čin Haseki i platu od 800 aspera dnevno. Međutim, njen novi život u Istanbulu takođe je značio da će Nurbanu, koju Murad je duboko volio i poštovao, biti dio njihovog privatnog života. Naravno, Nurbanu je, kao Valide i šef harema, vladala cijelom palatom i porodicom, a Safiye je se našla kao Haseki pod sjenom svoje svekrve. Prvih godina, njihovi odnosi su bili prilično opušteni, no kroz vrijeme Safiye je nastojala steći političku moć, što je bio sasvim logičan potez kao majka prinčeva. Međutim, [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu Sultan]] nije cijenila težnje svoje snahe u političkom životu, niti njen pokušaj da utiče na sultana Murata. Zato što je Safiye ugrozila nadmoć Nurbanu nad porodicom i njenu kontrolu nad Muradom, a preko njega nad njegovim carstvom. Safiye je bila jedina Muratova konkubina prije njegovog stupanja na dužnost, a on je nastavio monogamnu vezu s njom i nekoliko godina poslije ustoličenja. Njegova majka Nurbanu savjetovala ga je da uzme druge konkubine za dobrobit dinastije,{{Sfn|Peirce|1993}} koja je do 1581. godine imala samo jednog preživjelog nasljednika, Muradovog i Safijinog sina Mehmeda. Godine 1583. Nurbanu je optužila Safiye da koristi vještice i čarobnjake da bi učinila Murada impotentnim i spriječi ga da uzme nove konkubine. To je rezultiralo zatvaranjem, progonstvom, mučenjem i pogubljenjem Safijinih bliskih prijatelja i slugu. Takođe uvrijeđen svojom muževnošću, Murad - koji je vjerovao u vještičarenje, astrologiju, tako da je vjerovatno ozbiljno vjerovao u glasine - konačno je, početkom 1583. (ili čak 1582.), zapravo protjerao Safiye u Eski Saray (Stari dvor). {{Sfn|Pedani|2000}} Muradova sestra Ismihan poklonila mu je dvije prelijepe konkubine, koje je on prihvatio. Izliječen od svoje impotencije, postao je otac dvadeset sinova i dvadeset sedam kćeri.{{Sfn|Peirce|1993}} Venecijanski izvještaji navode da je nakon prvobitne gorčine, Safiye zadržala svoje dostojanstvo i nije pokazala ljubomoru prema Muradovim konkubinama. Čak mu je i više pribavljala, zaslužujući zahvalnost sultana, koji ju je nastavio cijeniti i konsultovati o političkim pitanjima, posebno nakon Nurbanuove smrti. Tokom Muradovih posljednjih godina, Safiye se vratila kao njegov jedini pratilac. {{Sfn|Peirce|1993}} Međutim, malo je vjerovatno da je Safiye ikada postala Muradova žena—iako ju osmanski historičar Mustafa Ali naziva takvom, ali tome se suprotstavljaju izvještaji venecijanskih i engleskih ambasadora.{{Sfn|Peirce|1993}} Nakon Nurbanuove smrti i njezinog povratka na dvorac Topkapi, Safiye je možda bila razočarana Muradom i bila zainteresovana samo za osvajanje vlasti. Stoga je Murad razgovarao o svim stvarima sa Safiyom i dopustio joj da dobije moć. Bila je uticajna kao ''Haseki'', čin koji joj je dodeljen manje od godinu dana nakon što se Murad popeo na tron.{{Sfn|Peirce|1993}} Kao što je Giovanni Moro izvijestio 1590. godine o autoritetu kojim Safiye uživa kao majka princa, ona je kadkada intervenisala u državnim poslovima i sultan je obraćao pažnju na njene savjete smatrajući ju razumnom i mudrom . U tom periodu Safiye je takođe izgradila svoj isprepleteni sistem odnosa i počela da se uranja u svaki kutak politike. Koliko god da je Safiye mogla mrziti svoju svekrvu, nastavila je njezinu pro-Venecijansku politiku mada – koliko god je mogla da utiče na sultana – nije uvijek uspevala da uobliči događaje po svom ukusu. Iako su njena moć i uticaj rasli tokom Muradove vladavine po čemu je ostvarila mnoge svoje želje, sultan joj je postavio i ozbiljne granice. == Potomci == Dvadeset godina, između 1560. i 1580. godine, [[Murat III|Safiye]] Sultan je bila jedina Muratova konkubina. Od Murada, Safiye je imala najmanje četvero određene djece: * [[Mehmed III]], 13. osmanski sultan. * Şehzade Mahmud (1568 - oko 1580) * Ayşe Sultan (prije 1565 - 15. maj 1605.) * Fatma Sultan (prije 1574 - poslije 1603.) Takođe, pošto su rođeni tokom Muradovih godina monogamije, ona je takođe vjerovatno, ali ne i sigurno, majka: * Şehzade Selim (Manisa, 1567? - Istanbul, 28. januara 1595) * Hümaşah Sultan (Manisa, 1565? - Istanbul, ? ) * Mihrimah Sultan (Manisa, 1579? - Istanbul, ? ) * Fahriye Sultan (Istanbul, ? - Istanbul, 1646). Ona je možda ćerka Safiye i Murada rođena nakon što se Safiye vratila u palatu Topkapi u njenom izgnanstvu u Starom dvoru. Pored navedenih, europski hvalisavac, Aleksandar Crnogorski, tvrdio je da je izgubljeni sin Murada III i Safije Sultana, predstavljajući se pod imenom Šehzade Jahja i polažući pravo na presto. Njegove tvrdnje nikada nisu dokazane i izgledaju u najmanju ruku sumnjive. == Valide Sultan (Kraljica Majka) == [[Datoteka:Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b8/Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg/220px-Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|mini| [[Popis sultana Osmanskog carstva|Osmanski sultan]] [[Mehmed III]], kojem je Safiye bila sultan -valide tokom 1595-1603.]] Kada je Murad umro 1595. godine, Safiye je dogovorila da njen sin Mehmed naslijedi kao sultan, i stoga je postala Valide sultan — jedna od najmoćnijih u osmanskoj istoriji. Predan svojoj majci do krajnjih granica, novi sultan je u suštini dozvolio svojoj majci da vlada i stekne uticaj. Od tada, nitko i ništa nije moglo ograničiti Safijinu volju. Kada je postala Valide Sultan 1595. godine, postala je aktivnija u unutrašnjim i vanjskim poslovima. Sve do smrti njenog sina 1603. godine, osmansku politiku određivala je stranka na čijem je čelu ona sama i Gazanfer Ağa, poglavica bijelih eunuha i šef ''enderuna'' (carska unutarnja palata). Morala je da se nosi sa ozbiljnim unutarnjim borbama i sa borbama sa vojskom umjesto svog sina. Novac za ratne troškove davala je sa ličnog računa da bi podžala sina. {{Sfn|Pedani|2000}} Safiye je sebi kao Valide Sultan uredila najveću naknadu ikada. Na kraju je uživala ogromnu stipendiju od 3.000 [[Akča|aspera]] dnevno tokom drugog dijela vladavine njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Kada je Mehmed III krenuo u Egerski pohod na Ugarsku 1596., dao je svojoj majci veliku vlast nad carstvom, ostavljajući joj da upravlja riznicom. Tokom svoje privremene vladavine uvjerila je sina da opozove političko imenovanje sudije u Istanbulu i da za velikog vezira prepusti Damat Ibrahim-pašu, njenog zeta. Dakle, nitko nije mogao učiniti ništa u glavnom gradu, pa čak ni u cijelom carstvu, bez Safiyine dozvole. Ona je tokom devetogodišnje vladavine svog sina čak bila optužena za korupciju u sultanovoj vladi i za prodaju važnih i unosnih pozicija po najvišoj ponuđenoj cijeni.{{Sfn|Peirce|1993}} Najveća kriza koju je Safiye preživjela kao valide sultan proizlazi iz njenog oslanjanja na svoju ''kiru'', Esperanzu Malchi. ''Kira'' je bila nemuslimanka (obično Jevrejka) koja je djelovala kao posrednik između osamljene žene iz harema i vanjskog svijeta, služeći kao poslovni agent i sekretarica. Malchi je navodno pokušala negativno utjecati na Safiye – i preko nje na sultana – u njihovoj politici prema [[Mletačka Republika|Venecijanskoj Republici]] u sukobu s mletačkom špijunkom Beatrice Michiel, što je barem jednom izazvalo otvoreni sukob na dvoru.<ref>Ioanna Iordanou, ''[https://books.google.se/books?id=fMS4DwAAQBAJ&pg=PA178&lpg=PA178&dq=Beatrice+Michiel&source=bl&ots=o7c6EmKVdL&sig=ACfU3U0E43tf3OCyrfggEyNyMpNTGHiN-Q&hl=sv&sa=X&ved=2ahUKEwiRh8Wb8P7lAhULt4sKHRZJDLIQ6AEwCXoECAcQAQ#v=onepage&q=Beatrice%20Michiel&f=false Venice's Secret Service: Organizing Intelligence in the Renaissance] ''</ref> Godine 1600., carska konjica je podigla ustanak pod uticajem Malchi i njenog sina, koji je sakupio preko 50&nbsp;miliona aspera u bogatstvu. Safiye je smatrana odgovornom za ovo i za obezvrijeđenje valute kojom su vojnici plaćeni, i zamalo je pretrpjela gnjev vojnika, koji su brutalno ubili Malchi i njenog sina. Mehmed III. je bio primoran da kaže da će «posavjetovati svoju majku i ispravljati svoje sluge.» Kako bi spriječila vojnike da posumnjaju u njen uticaj na sultana, Safiye je uvjerila Mehmeda da njegove dekrete napiše veliki vezir, umjesto da ih lično potpisuje.{{Sfn|Peirce|1993}} [[Datoteka:DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall'Orto_24-5-2006.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/16/DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall%27Orto_24-5-2006.jpg/170px-DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall%27Orto_24-5-2006.jpg|mini| Dizajn enterijera Yeni džamije u Eminönü, [[Istanbul]]. Izgradnja je počela za vrijeme Safiyevog regentstva.]] Safije je bila ključna u pogubljenju njenog unuka Mahmuda 1603. godine, nakon što je presrela poruku koju je njegovoj majci poslao vjerski vidovnjak, koji je predvidio da će Mehmed III umrijeti za šest mjeseci i da će ga naslijediti njegov sin. Prema riječima engleskog ambasadora, Mahmud je bio uznemiren «kako je njegovim ocem upravljala stara sultanija a država je išla u propast, dok ona ništa nije poštovala osim vlastite želje da sakupi novac, i zbog toga je se često žalio svojoj majci», koja «nije bila omiljena kod kraljice majke». Princ je stoga bio ozbiljna prijetnja za nju i za vladavinu njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Sultan ga je, isprovociran njome, dao zadaviti, sumnjajući u zavjeru i ljubomoran na popularnost svog sina. [[Mehmed III|Mehmeda III]] naslijedio je njegov sin [[Ahmed I]] 1603. godine. Jedna od njegovih prvih važnijih odluka bila je da oduzme vlast svojoj baki – tako da je Safiye prognana u Stari dvor u petak, 9. januara 1604. godine. To je bio kraj njene vladavine, koja je trajala 19 godina preko njenog muža i sina. {{Sfn|Börekçi|2009}} <ref>{{Cite book|first1=Michalis N.|last1=Michael|first2=Matthias|last2=Kappler|first3=Eftihios|last3=Gavriel|title=Archivum Ottomanicum|year=2009|pages=187}}</ref> Kada je Ahmedov brat [[Mustafa I]] postao sultan 1617. godine, njegova majka Halime Sultan je dobila 3.000 aspera kao valide sultan iako je njena svekrva Safiye još bila živa. Međutim, Halime je dobila samo 2.000 aspera tokom svog penzionisanja u Starom dvoru između dvije vladavine njenog sina; tokom prvih mjeseci svog penzionisanja Safiye je još bila živa, možda susjeda u Starom dvoru, primala je 3.000 aspera dnevno {{Sfn|Peirce|1993}} dok je Haseki sultan od [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Sultanija Kosem|Kösem Sultan]] koja je također živjela u Starom dvoru, primala 1.000 aspera dnevno . {{Sfn|Peirce|1993}} Svi naredni sultani bili su potomci Safije. {{Sfn|Alderson|1956}} [[Datoteka:Istanbul_new_mosque.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/52/Istanbul_new_mosque.jpg/170px-Istanbul_new_mosque.jpg|mini| Yeni džamija u Eminönu, [[Istanbul]]. Izgradnju je započela Safiye Sultan i završena je za vrijeme vladavine Turhan Hatice, majke [[Mehmed IV|Mehmeda IV]].]] == Vanjski odnosi == Safiye, kao i Nurbanu, zalagala je se za općenito Pro-Venecijansku politiku i redovno je se zauzimao u ime venecijanskih ambasadora, od kojih ju je jedan opisao Senatu kao «ženu od riječi, pouzdanu i rekao bih da bi samo u njoj pronašao istinu u Konstantinopolju; stoga će uvijek ići u korist dužda Venecije da ju podrži i da ima njenu zahvalnost.»{{Sfn|Peirce|1993}} Safije je također održavala dobre odnose sa Engleskom. Ubijedila je Mehmeda III. da pusti engleskog ambasadora da ga prati u pohodu na Ugarsku. Jedinstveni aspekt njene karijere je to što je se lično dopisivala sa engleskom kraljicom Elizabetom I. Dve žene su razmenile i poklone. Jednom prilikom, Safije je dobila portret Elizabete u zamenu za «dve haljine od srebra, jedan pojas od platna od srebra, [i] dve maramice iskovane masivnim zlatom.» U suprotnosti s tradicionalnim načinima razmjene žena kako bi se osigurali diplomatski, ekonomski ili vojni savezi, razmjena Elizabete i Safiye stavila ih je u poziciju moći, a ne u objekte razmjene.{{Sfn|Andrea|2007}} Neuobičajena pojava u Safiyeinoj vezi sa Engleskom bila je njena privlačnost prema Paulu Pindaru, sekretaru engleskog ambasadora i dostavljaču Elizabetinog trenera. Prema Thomasu Dallamu – koji je dostavio Elizabetin poklon orgulja Mehmedu III. – «sultanija je zaista jako voljela gospodina Pindera, a potom je slala svoje predstavnike po njega kako bi imala njegovo privatno društvo, ali je njihov sastanak bio prekinut.» {{Sfn|Peirce|1993}} == Javni radovi == Safiye je poznata i po tome što je 1597. godine započela izgradnju Yeni džamije, «nove džamije» u Eminönü u [[Istanbul|Istanbulu]]. Dio istanbulske jevrejske četvrti je sravnjen sa zemljom kako bi se napravilo mjesto za građevinu, čiji su ogromni troškovi izgradnje učinili Safije nepopularnom među vojnicima, koji su je željeli protjerati. U jednom trenutku Mehmed III ju je privremeno poslao u Stari dvor.{{Sfn|Peirce|1993}} Iako se vratila, nije doživjela završetak džamije. Nakon Mehmedove smrti, Safiye je izgubila vlast i bila je trajno prognana u Stari dvor a izgradnja džamije je decenijama obustavljena. Konačno ga je 1665. godine dovršila druga valide sultan, Turhan Hatice, majka [[Mehmed IV|Mehmeda IV]]. == Smrt == Leslie Peirce u svojoj knjizi ističe da je Safiye još bila živa tokom prvih mjeseci penzionisanja svoje snahe u Starom dvoru između dvije vladavine [[Mustafa I|Mustafe I]], što znači da je bila živa barem do 1621. i umrla je za vrijeme vladavine njenog praunuka [[Osman II|Osmana II]]. Sahranjena u grobnici Murada III. == Vidi također == * Liste džamija * [[Osmanska dinastija]] * Lista sultanija Osmanskog carstva <references group="lower-alpha" responsive="1"></references>  {{Mothers of the Ottoman Sultans}} <nowiki> [[Kategorija:Valide sultanije]] [[Kategorija:Umrli 1619.]] [[Kategorija:Rođeni 1550-ih]] [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Stranice sa nepregledanim prevodima]]</nowiki> qv34ysdpkk9ywtuwxtqoewoiytelgmd 41262130 41262129 2022-08-18T00:52:13Z Inokosni organ 160059 wikitext text/x-wiki   '''Sultanija Safija''' (oko 1550 – 1621) bila je Haseki sultan (glavna supruga) [[Murat III|Murada III]] i Valide sultan Osmanskog carstva kao majka [[Mehmed III|Mehmeda III]] i baka sultana [[Ahmed I|Ahmeda I.]] i [[Mustafa I|Mustafe I.]] Safiye je također bila jedna od eminentnih ličnosti tokom ere poznatog kao Sultanata žena. Živjela je u Osmanskom carstvu kao dvorjanka za vrijeme vladavine sedam sultana: [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]], [[Selim II|Selima II]], [[Murat III|Murada III]], [[Mehmed III|Mehmeda III]], [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Mustafa I|Mustafe I]] i [[Osman II|Osmana II]]. Bila je jedna od najmoćnijih žena u čitavoj osmanskoj istoriji. == Pozadina == Prema venecijanskim izvorima, Safija je bila [[Albanci|albanskog]] porijekla, rođena u visoravni Dukagjin, ali je bila zbunjena zbog svog porijekla sa Nurbanu Sultanom. Njeno prvobitno ime bilo je Sofija. U dobi od 13 godina (1563), predstavljena je kao robinja budućem Muradu III od strane njegove rođakinje Hümaşah Sultan, unuke [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] i [[Rokselana|Hurem Sultan]] preko njihovog preminulog sina [[Šehzade Mehmed|Šehzade Mehmeda]]. Dobivši ime Safiye, postala je konkubina Murada (tada najstarijeg sina sultana [[Selim II|Selima II]]) i 26. maja 1566. godine je rodila Muradovog sina, budućeg [[Mehmed III|Mehmeda III]], iste godine kada je umro Sulejman Veličanstveni. == Haseki Sultan == [[Datoteka:Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1c/Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg/170px-Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|mini| Suprug Sāfiye Sultanije, [[Popis sultana Osmanskog carstva|osmanski sultan]] [[Murat III|Murad III]].]] Nakon nestanka sultana [[Selim II|Selima II.]] (1574.), Murad je naslijedio prijestolje a zatim su Safiye i njena djeca odmah otputovali u Istanbul. Pri dolasku u glavni grad, Safiye je odmah dobila čin Haseki i platu od 800 aspera dnevno. Međutim, njen novi život u Istanbulu takođe je značio da će Nurbanu, koju Murad je duboko volio i poštovao, biti dio njihovog privatnog života. Naravno, Nurbanu je, kao Valide i šef harema, vladala cijelom palatom i porodicom, a Safiye je se našla kao Haseki pod sjenom svoje svekrve. Prvih godina, njihovi odnosi su bili prilično opušteni, no kroz vrijeme Safiye je nastojala steći političku moć, što je bio sasvim logičan potez kao majka prinčeva. Međutim, [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu Sultan]] nije cijenila težnje svoje snahe u političkom životu, niti njen pokušaj da utiče na sultana Murata. Zato što je Safiye ugrozila nadmoć Nurbanu nad porodicom i njenu kontrolu nad Muradom, a preko njega nad njegovim carstvom. Safiye je bila jedina Muratova konkubina prije njegovog stupanja na dužnost, a on je nastavio monogamnu vezu s njom i nekoliko godina poslije ustoličenja. Njegova majka Nurbanu savjetovala ga je da uzme druge konkubine za dobrobit dinastije,{{Sfn|Peirce|1993}} koja je do 1581. godine imala samo jednog preživjelog nasljednika, Muradovog i Safijinog sina Mehmeda. Godine 1583. Nurbanu je optužila Safiye da koristi vještice i čarobnjake da bi učinila Murada impotentnim i spriječi ga da uzme nove konkubine. To je rezultiralo zatvaranjem, progonstvom, mučenjem i pogubljenjem Safijinih bliskih prijatelja i slugu. Takođe uvrijeđen svojom muževnošću, Murad - koji je vjerovao u vještičarenje, astrologiju, tako da je vjerovatno ozbiljno vjerovao u glasine - konačno je, početkom 1583. (ili čak 1582.), zapravo protjerao Safiye u Eski Saray (Stari dvor). {{Sfn|Pedani|2000}} Muradova sestra Ismihan poklonila mu je dvije prelijepe konkubine, koje je on prihvatio. Izliječen od svoje impotencije, postao je otac dvadeset sinova i dvadeset sedam kćeri.{{Sfn|Peirce|1993}} Venecijanski izvještaji navode da je nakon prvobitne gorčine, Safiye zadržala svoje dostojanstvo i nije pokazala ljubomoru prema Muradovim konkubinama. Čak mu je i više pribavljala, zaslužujući zahvalnost sultana, koji ju je nastavio cijeniti i konsultovati o političkim pitanjima, posebno nakon Nurbanuove smrti. Tokom Muradovih posljednjih godina, Safiye se vratila kao njegov jedini pratilac. {{Sfn|Peirce|1993}} Međutim, malo je vjerovatno da je Safiye ikada postala Muradova žena—iako ju osmanski historičar Mustafa Ali naziva takvom, ali tome se suprotstavljaju izvještaji venecijanskih i engleskih ambasadora.{{Sfn|Peirce|1993}} Nakon Nurbanuove smrti i njezinog povratka na dvorac Topkapi, Safiye je možda bila razočarana Muradom i bila zainteresovana samo za osvajanje vlasti. Stoga je Murad razgovarao o svim stvarima sa Safiyom i dopustio joj da dobije moć. Bila je uticajna kao ''Haseki'', čin koji joj je dodeljen manje od godinu dana nakon što se Murad popeo na tron.{{Sfn|Peirce|1993}} Kao što je Giovanni Moro izvijestio 1590. godine o autoritetu kojim Safiye uživa kao majka princa, ona je kadkada intervenisala u državnim poslovima i sultan je obraćao pažnju na njene savjete smatrajući ju razumnom i mudrom . U tom periodu Safiye je takođe izgradila svoj isprepleteni sistem odnosa i počela da se uranja u svaki kutak politike. Koliko god da je Safiye mogla mrziti svoju svekrvu, nastavila je njezinu pro-Venecijansku politiku mada – koliko god je mogla da utiče na sultana – nije uvijek uspevala da uobliči događaje po svom ukusu. Iako su njena moć i uticaj rasli tokom Muradove vladavine po čemu je ostvarila mnoge svoje želje, sultan joj je postavio i ozbiljne granice. == Potomci == Dvadeset godina, između 1560. i 1580. godine, [[Murat III|Safiye]] Sultan je bila jedina Muratova konkubina. Od Murada, Safiye je imala najmanje četvero određene djece: * [[Mehmed III]], 13. osmanski sultan. * Şehzade Mahmud (1568 - oko 1580) * Ayşe Sultan (prije 1565 - 15. maj 1605.) * Fatma Sultan (prije 1574 - poslije 1603.) Takođe, pošto su rođeni tokom Muradovih godina monogamije, ona je takođe vjerovatno, ali ne i sigurno, majka: * Şehzade Selim (Manisa, 1567? - Istanbul, 28. januara 1595) * Hümaşah Sultan (Manisa, 1565? - Istanbul, ? ) * Mihrimah Sultan (Manisa, 1579? - Istanbul, ? ) * Fahriye Sultan (Istanbul, ? - Istanbul, 1646). Ona je možda ćerka Safiye i Murada rođena nakon što se Safiye vratila u palatu Topkapi u njenom izgnanstvu u Starom dvoru. Pored navedenih, europski hvalisavac, Aleksandar Crnogorski, tvrdio je da je izgubljeni sin Murada III i Safije Sultana, predstavljajući se pod imenom Šehzade Jahja i polažući pravo na presto. Njegove tvrdnje nikada nisu dokazane i izgledaju u najmanju ruku sumnjive. == Valide Sultan (Kraljica Majka) == [[Datoteka:Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b8/Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg/220px-Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|mini| [[Popis sultana Osmanskog carstva|Osmanski sultan]] [[Mehmed III]], kojem je Safiye bila sultan -valide tokom 1595-1603.]] Kada je Murad umro 1595. godine, Safiye je dogovorila da njen sin Mehmed naslijedi kao sultan, i stoga je postala Valide sultan — jedna od najmoćnijih u osmanskoj istoriji. Predan svojoj majci do krajnjih granica, novi sultan je u suštini dozvolio svojoj majci da vlada i stekne uticaj. Od tada, nitko i ništa nije moglo ograničiti Safijinu volju. Kada je postala Valide Sultan 1595. godine, postala je aktivnija u unutrašnjim i vanjskim poslovima. Sve do smrti njenog sina 1603. godine, osmansku politiku određivala je stranka na čijem je čelu ona sama i Gazanfer Ağa, poglavica bijelih eunuha i šef ''enderuna'' (carska unutarnja palata). Morala je da se nosi sa ozbiljnim unutarnjim borbama i sa borbama sa vojskom umjesto svog sina. Novac za ratne troškove davala je sa ličnog računa da bi podžala sina. {{Sfn|Pedani|2000}} Safiye je sebi kao Valide Sultan uredila najveću naknadu ikada. Na kraju je uživala ogromnu stipendiju od 3.000 [[Akča|aspera]] dnevno tokom drugog dijela vladavine njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Kada je Mehmed III krenuo u Egerski pohod na Ugarsku 1596., dao je svojoj majci veliku vlast nad carstvom, ostavljajući joj da upravlja riznicom. Tokom svoje privremene vladavine uvjerila je sina da opozove političko imenovanje sudije u Istanbulu i da za velikog vezira prepusti Damat Ibrahim-pašu, njenog zeta. Dakle, nitko nije mogao učiniti ništa u glavnom gradu, pa čak ni u cijelom carstvu, bez Safiyine dozvole. Ona je tokom devetogodišnje vladavine svog sina čak bila optužena za korupciju u sultanovoj vladi i za prodaju važnih i unosnih pozicija po najvišoj ponuđenoj cijeni.{{Sfn|Peirce|1993}} Najveća kriza koju je Safiye preživjela kao valide sultan proizlazi iz njenog oslanjanja na svoju ''kiru'', Esperanzu Malchi. ''Kira'' je bila nemuslimanka (obično Jevrejka) koja je djelovala kao posrednik između osamljene žene iz harema i vanjskog svijeta, služeći kao poslovni agent i sekretarica. Malchi je navodno pokušala negativno utjecati na Safiye – i preko nje na sultana – u njihovoj politici prema [[Mletačka Republika|Venecijanskoj Republici]] u sukobu s mletačkom špijunkom Beatrice Michiel, što je barem jednom izazvalo otvoreni sukob na dvoru.<ref>Ioanna Iordanou, ''[https://books.google.se/books?id=fMS4DwAAQBAJ&pg=PA178&lpg=PA178&dq=Beatrice+Michiel&source=bl&ots=o7c6EmKVdL&sig=ACfU3U0E43tf3OCyrfggEyNyMpNTGHiN-Q&hl=sv&sa=X&ved=2ahUKEwiRh8Wb8P7lAhULt4sKHRZJDLIQ6AEwCXoECAcQAQ#v=onepage&q=Beatrice%20Michiel&f=false Venice's Secret Service: Organizing Intelligence in the Renaissance] ''</ref> Godine 1600., carska konjica je podigla ustanak pod uticajem Malchi i njenog sina, koji je sakupio preko 50&nbsp;miliona aspera u bogatstvu. Safiye je smatrana odgovornom za ovo i za obezvrijeđenje valute kojom su vojnici plaćeni, i zamalo je pretrpjela gnjev vojnika, koji su brutalno ubili Malchi i njenog sina. Mehmed III. je bio primoran da kaže da će «posavjetovati svoju majku i ispravljati svoje sluge.» Kako bi spriječila vojnike da posumnjaju u njen uticaj na sultana, Safiye je uvjerila Mehmeda da njegove dekrete napiše veliki vezir, umjesto da ih lično potpisuje.{{Sfn|Peirce|1993}} [[Datoteka:DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall'Orto_24-5-2006.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/16/DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall%27Orto_24-5-2006.jpg/170px-DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall%27Orto_24-5-2006.jpg|mini| Dizajn enterijera Yeni džamije u Eminönü, [[Istanbul]]. Izgradnja je počela za vrijeme Safiyevog regentstva.]] Safije je bila ključna u pogubljenju njenog unuka Mahmuda 1603. godine, nakon što je presrela poruku koju je njegovoj majci poslao vjerski vidovnjak, koji je predvidio da će Mehmed III umrijeti za šest mjeseci i da će ga naslijediti njegov sin. Prema riječima engleskog ambasadora, Mahmud je bio uznemiren «kako je njegovim ocem upravljala stara sultanija a država je išla u propast, dok ona ništa nije poštovala osim vlastite želje da sakupi novac, i zbog toga je se često žalio svojoj majci», koja «nije bila omiljena kod kraljice majke». Princ je stoga bio ozbiljna prijetnja za nju i za vladavinu njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Sultan ga je, isprovociran njome, dao zadaviti, sumnjajući u zavjeru i ljubomoran na popularnost svog sina. [[Mehmed III|Mehmeda III]] naslijedio je njegov sin [[Ahmed I]] 1603. godine. Jedna od njegovih prvih važnijih odluka bila je da oduzme vlast svojoj baki – tako da je Safiye prognana u Stari dvor u petak, 9. januara 1604. godine. To je bio kraj njene vladavine, koja je trajala 19 godina preko njenog muža i sina. {{Sfn|Börekçi|2009}} <ref>{{Cite book|first1=Michalis N.|last1=Michael|first2=Matthias|last2=Kappler|first3=Eftihios|last3=Gavriel|title=Archivum Ottomanicum|year=2009|pages=187}}</ref> Kada je Ahmedov brat [[Mustafa I]] postao sultan 1617. godine, njegova majka Halime Sultan je dobila 3.000 aspera kao valide sultan iako je njena svekrva Safiye još bila živa. Međutim, Halime je dobila samo 2.000 aspera tokom svog penzionisanja u Starom dvoru između dvije vladavine njenog sina; tokom prvih mjeseci svog penzionisanja Safiye je još bila živa, možda susjeda u Starom dvoru, primala je 3.000 aspera dnevno {{Sfn|Peirce|1993}} dok je Haseki sultan od [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Sultanija Kosem|Kösem Sultan]] koja je također živjela u Starom dvoru, primala 1.000 aspera dnevno . {{Sfn|Peirce|1993}} Svi naredni sultani bili su potomci Safije. {{Sfn|Alderson|1956}} [[Datoteka:Istanbul_new_mosque.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/52/Istanbul_new_mosque.jpg/170px-Istanbul_new_mosque.jpg|mini| Yeni džamija u Eminönu, [[Istanbul]]. Izgradnju je započela Safiye Sultan i završena je za vrijeme vladavine Turhan Hatice, majke [[Mehmed IV|Mehmeda IV]].]] == Vanjski odnosi == Safiye, kao i Nurbanu, zalagala je se za općenito Pro-Venecijansku politiku i redovno je se zauzimao u ime venecijanskih ambasadora, od kojih ju je jedan opisao Senatu kao «ženu od riječi, pouzdanu i rekao bih da bi samo u njoj pronašao istinu u Konstantinopolju; stoga će uvijek ići u korist dužda Venecije da ju podrži i da ima njenu zahvalnost.»{{Sfn|Peirce|1993}} Safije je također održavala dobre odnose sa Engleskom. Ubijedila je Mehmeda III. da pusti engleskog ambasadora da ga prati u pohodu na Ugarsku. Jedinstveni aspekt njene karijere je to što je se lično dopisivala sa engleskom kraljicom Elizabetom I. Dve žene su razmenile i poklone. Jednom prilikom, Safije je dobila portret Elizabete u zamenu za «dve haljine od srebra, jedan pojas od platna od srebra, [i] dve maramice iskovane masivnim zlatom.» U suprotnosti s tradicionalnim načinima razmjene žena kako bi se osigurali diplomatski, ekonomski ili vojni savezi, razmjena Elizabete i Safiye stavila ih je u poziciju moći, a ne u objekte razmjene.{{Sfn|Andrea|2007}} Neuobičajena pojava u Safiyeinoj vezi sa Engleskom bila je njena privlačnost prema Paulu Pindaru, sekretaru engleskog ambasadora i dostavljaču Elizabetinog trenera. Prema Thomasu Dallamu – koji je dostavio Elizabetin poklon orgulja Mehmedu III. – «sultanija je zaista jako voljela gospodina Pindera, a potom je slala svoje predstavnike po njega kako bi imala njegovo privatno društvo, ali je njihov sastanak bio prekinut.» {{Sfn|Peirce|1993}} == Javni radovi == Safiye je poznata i po tome što je 1597. godine započela izgradnju Yeni džamije, «nove džamije» u Eminönü u [[Istanbul|Istanbulu]]. Dio istanbulske jevrejske četvrti je sravnjen sa zemljom kako bi se napravilo mjesto za građevinu, čiji su ogromni troškovi izgradnje učinili Safije nepopularnom među vojnicima, koji su je željeli protjerati. U jednom trenutku Mehmed III ju je privremeno poslao u Stari dvor.{{Sfn|Peirce|1993}} Iako se vratila, nije doživjela završetak džamije. Nakon Mehmedove smrti, Safiye je izgubila vlast i bila je trajno prognana u Stari dvor a izgradnja džamije je decenijama obustavljena. Konačno ga je 1665. godine dovršila druga valide sultan, Turhan Hatice, majka [[Mehmed IV|Mehmeda IV]]. == Smrt == Leslie Peirce u svojoj knjizi ističe da je Safiye još bila živa tokom prvih mjeseci penzionisanja svoje snahe u Starom dvoru između dvije vladavine [[Mustafa I|Mustafe I]], što znači da je bila živa barem do 1621. i umrla je za vrijeme vladavine njenog praunuka [[Osman II|Osmana II]]. Sahranjena u grobnici Murada III. == Vidi također == * Liste džamija * [[Osmanska dinastija]] * Lista sultanija Osmanskog carstva == Bilješke == {{notelist}} == Izvori == {{reflist}} [[Kategorija:Valide sultanije]] [[Kategorija:Umrli 1619.]] [[Kategorija:Rođeni 1550-ih]] [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Stranice sa nepregledanim prevodima]] nrtfjbufccd6t47a6efezg66pen7e7z 41262131 41262130 2022-08-18T01:00:43Z Inokosni organ 160059 Inokosni organ je premjestio stranicu [[Korisnik:Inokosni organ/Safiye Sultan (Haseki of Murad III)]] na [[Sultanija Safije]] wikitext text/x-wiki   '''Sultanija Safija''' (oko 1550 – 1621) bila je Haseki sultan (glavna supruga) [[Murat III|Murada III]] i Valide sultan Osmanskog carstva kao majka [[Mehmed III|Mehmeda III]] i baka sultana [[Ahmed I|Ahmeda I.]] i [[Mustafa I|Mustafe I.]] Safiye je također bila jedna od eminentnih ličnosti tokom ere poznatog kao Sultanata žena. Živjela je u Osmanskom carstvu kao dvorjanka za vrijeme vladavine sedam sultana: [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]], [[Selim II|Selima II]], [[Murat III|Murada III]], [[Mehmed III|Mehmeda III]], [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Mustafa I|Mustafe I]] i [[Osman II|Osmana II]]. Bila je jedna od najmoćnijih žena u čitavoj osmanskoj istoriji. == Pozadina == Prema venecijanskim izvorima, Safija je bila [[Albanci|albanskog]] porijekla, rođena u visoravni Dukagjin, ali je bila zbunjena zbog svog porijekla sa Nurbanu Sultanom. Njeno prvobitno ime bilo je Sofija. U dobi od 13 godina (1563), predstavljena je kao robinja budućem Muradu III od strane njegove rođakinje Hümaşah Sultan, unuke [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] i [[Rokselana|Hurem Sultan]] preko njihovog preminulog sina [[Šehzade Mehmed|Šehzade Mehmeda]]. Dobivši ime Safiye, postala je konkubina Murada (tada najstarijeg sina sultana [[Selim II|Selima II]]) i 26. maja 1566. godine je rodila Muradovog sina, budućeg [[Mehmed III|Mehmeda III]], iste godine kada je umro Sulejman Veličanstveni. == Haseki Sultan == [[Datoteka:Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1c/Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg/170px-Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|mini| Suprug Sāfiye Sultanije, [[Popis sultana Osmanskog carstva|osmanski sultan]] [[Murat III|Murad III]].]] Nakon nestanka sultana [[Selim II|Selima II.]] (1574.), Murad je naslijedio prijestolje a zatim su Safiye i njena djeca odmah otputovali u Istanbul. Pri dolasku u glavni grad, Safiye je odmah dobila čin Haseki i platu od 800 aspera dnevno. Međutim, njen novi život u Istanbulu takođe je značio da će Nurbanu, koju Murad je duboko volio i poštovao, biti dio njihovog privatnog života. Naravno, Nurbanu je, kao Valide i šef harema, vladala cijelom palatom i porodicom, a Safiye je se našla kao Haseki pod sjenom svoje svekrve. Prvih godina, njihovi odnosi su bili prilično opušteni, no kroz vrijeme Safiye je nastojala steći političku moć, što je bio sasvim logičan potez kao majka prinčeva. Međutim, [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu Sultan]] nije cijenila težnje svoje snahe u političkom životu, niti njen pokušaj da utiče na sultana Murata. Zato što je Safiye ugrozila nadmoć Nurbanu nad porodicom i njenu kontrolu nad Muradom, a preko njega nad njegovim carstvom. Safiye je bila jedina Muratova konkubina prije njegovog stupanja na dužnost, a on je nastavio monogamnu vezu s njom i nekoliko godina poslije ustoličenja. Njegova majka Nurbanu savjetovala ga je da uzme druge konkubine za dobrobit dinastije,{{Sfn|Peirce|1993}} koja je do 1581. godine imala samo jednog preživjelog nasljednika, Muradovog i Safijinog sina Mehmeda. Godine 1583. Nurbanu je optužila Safiye da koristi vještice i čarobnjake da bi učinila Murada impotentnim i spriječi ga da uzme nove konkubine. To je rezultiralo zatvaranjem, progonstvom, mučenjem i pogubljenjem Safijinih bliskih prijatelja i slugu. Takođe uvrijeđen svojom muževnošću, Murad - koji je vjerovao u vještičarenje, astrologiju, tako da je vjerovatno ozbiljno vjerovao u glasine - konačno je, početkom 1583. (ili čak 1582.), zapravo protjerao Safiye u Eski Saray (Stari dvor). {{Sfn|Pedani|2000}} Muradova sestra Ismihan poklonila mu je dvije prelijepe konkubine, koje je on prihvatio. Izliječen od svoje impotencije, postao je otac dvadeset sinova i dvadeset sedam kćeri.{{Sfn|Peirce|1993}} Venecijanski izvještaji navode da je nakon prvobitne gorčine, Safiye zadržala svoje dostojanstvo i nije pokazala ljubomoru prema Muradovim konkubinama. Čak mu je i više pribavljala, zaslužujući zahvalnost sultana, koji ju je nastavio cijeniti i konsultovati o političkim pitanjima, posebno nakon Nurbanuove smrti. Tokom Muradovih posljednjih godina, Safiye se vratila kao njegov jedini pratilac. {{Sfn|Peirce|1993}} Međutim, malo je vjerovatno da je Safiye ikada postala Muradova žena—iako ju osmanski historičar Mustafa Ali naziva takvom, ali tome se suprotstavljaju izvještaji venecijanskih i engleskih ambasadora.{{Sfn|Peirce|1993}} Nakon Nurbanuove smrti i njezinog povratka na dvorac Topkapi, Safiye je možda bila razočarana Muradom i bila zainteresovana samo za osvajanje vlasti. Stoga je Murad razgovarao o svim stvarima sa Safiyom i dopustio joj da dobije moć. Bila je uticajna kao ''Haseki'', čin koji joj je dodeljen manje od godinu dana nakon što se Murad popeo na tron.{{Sfn|Peirce|1993}} Kao što je Giovanni Moro izvijestio 1590. godine o autoritetu kojim Safiye uživa kao majka princa, ona je kadkada intervenisala u državnim poslovima i sultan je obraćao pažnju na njene savjete smatrajući ju razumnom i mudrom . U tom periodu Safiye je takođe izgradila svoj isprepleteni sistem odnosa i počela da se uranja u svaki kutak politike. Koliko god da je Safiye mogla mrziti svoju svekrvu, nastavila je njezinu pro-Venecijansku politiku mada – koliko god je mogla da utiče na sultana – nije uvijek uspevala da uobliči događaje po svom ukusu. Iako su njena moć i uticaj rasli tokom Muradove vladavine po čemu je ostvarila mnoge svoje želje, sultan joj je postavio i ozbiljne granice. == Potomci == Dvadeset godina, između 1560. i 1580. godine, [[Murat III|Safiye]] Sultan je bila jedina Muratova konkubina. Od Murada, Safiye je imala najmanje četvero određene djece: * [[Mehmed III]], 13. osmanski sultan. * Şehzade Mahmud (1568 - oko 1580) * Ayşe Sultan (prije 1565 - 15. maj 1605.) * Fatma Sultan (prije 1574 - poslije 1603.) Takođe, pošto su rođeni tokom Muradovih godina monogamije, ona je takođe vjerovatno, ali ne i sigurno, majka: * Şehzade Selim (Manisa, 1567? - Istanbul, 28. januara 1595) * Hümaşah Sultan (Manisa, 1565? - Istanbul, ? ) * Mihrimah Sultan (Manisa, 1579? - Istanbul, ? ) * Fahriye Sultan (Istanbul, ? - Istanbul, 1646). Ona je možda ćerka Safiye i Murada rođena nakon što se Safiye vratila u palatu Topkapi u njenom izgnanstvu u Starom dvoru. Pored navedenih, europski hvalisavac, Aleksandar Crnogorski, tvrdio je da je izgubljeni sin Murada III i Safije Sultana, predstavljajući se pod imenom Šehzade Jahja i polažući pravo na presto. Njegove tvrdnje nikada nisu dokazane i izgledaju u najmanju ruku sumnjive. == Valide Sultan (Kraljica Majka) == [[Datoteka:Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b8/Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg/220px-Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|mini| [[Popis sultana Osmanskog carstva|Osmanski sultan]] [[Mehmed III]], kojem je Safiye bila sultan -valide tokom 1595-1603.]] Kada je Murad umro 1595. godine, Safiye je dogovorila da njen sin Mehmed naslijedi kao sultan, i stoga je postala Valide sultan — jedna od najmoćnijih u osmanskoj istoriji. Predan svojoj majci do krajnjih granica, novi sultan je u suštini dozvolio svojoj majci da vlada i stekne uticaj. Od tada, nitko i ništa nije moglo ograničiti Safijinu volju. Kada je postala Valide Sultan 1595. godine, postala je aktivnija u unutrašnjim i vanjskim poslovima. Sve do smrti njenog sina 1603. godine, osmansku politiku određivala je stranka na čijem je čelu ona sama i Gazanfer Ağa, poglavica bijelih eunuha i šef ''enderuna'' (carska unutarnja palata). Morala je da se nosi sa ozbiljnim unutarnjim borbama i sa borbama sa vojskom umjesto svog sina. Novac za ratne troškove davala je sa ličnog računa da bi podžala sina. {{Sfn|Pedani|2000}} Safiye je sebi kao Valide Sultan uredila najveću naknadu ikada. Na kraju je uživala ogromnu stipendiju od 3.000 [[Akča|aspera]] dnevno tokom drugog dijela vladavine njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Kada je Mehmed III krenuo u Egerski pohod na Ugarsku 1596., dao je svojoj majci veliku vlast nad carstvom, ostavljajući joj da upravlja riznicom. Tokom svoje privremene vladavine uvjerila je sina da opozove političko imenovanje sudije u Istanbulu i da za velikog vezira prepusti Damat Ibrahim-pašu, njenog zeta. Dakle, nitko nije mogao učiniti ništa u glavnom gradu, pa čak ni u cijelom carstvu, bez Safiyine dozvole. Ona je tokom devetogodišnje vladavine svog sina čak bila optužena za korupciju u sultanovoj vladi i za prodaju važnih i unosnih pozicija po najvišoj ponuđenoj cijeni.{{Sfn|Peirce|1993}} Najveća kriza koju je Safiye preživjela kao valide sultan proizlazi iz njenog oslanjanja na svoju ''kiru'', Esperanzu Malchi. ''Kira'' je bila nemuslimanka (obično Jevrejka) koja je djelovala kao posrednik između osamljene žene iz harema i vanjskog svijeta, služeći kao poslovni agent i sekretarica. Malchi je navodno pokušala negativno utjecati na Safiye – i preko nje na sultana – u njihovoj politici prema [[Mletačka Republika|Venecijanskoj Republici]] u sukobu s mletačkom špijunkom Beatrice Michiel, što je barem jednom izazvalo otvoreni sukob na dvoru.<ref>Ioanna Iordanou, ''[https://books.google.se/books?id=fMS4DwAAQBAJ&pg=PA178&lpg=PA178&dq=Beatrice+Michiel&source=bl&ots=o7c6EmKVdL&sig=ACfU3U0E43tf3OCyrfggEyNyMpNTGHiN-Q&hl=sv&sa=X&ved=2ahUKEwiRh8Wb8P7lAhULt4sKHRZJDLIQ6AEwCXoECAcQAQ#v=onepage&q=Beatrice%20Michiel&f=false Venice's Secret Service: Organizing Intelligence in the Renaissance] ''</ref> Godine 1600., carska konjica je podigla ustanak pod uticajem Malchi i njenog sina, koji je sakupio preko 50&nbsp;miliona aspera u bogatstvu. Safiye je smatrana odgovornom za ovo i za obezvrijeđenje valute kojom su vojnici plaćeni, i zamalo je pretrpjela gnjev vojnika, koji su brutalno ubili Malchi i njenog sina. Mehmed III. je bio primoran da kaže da će «posavjetovati svoju majku i ispravljati svoje sluge.» Kako bi spriječila vojnike da posumnjaju u njen uticaj na sultana, Safiye je uvjerila Mehmeda da njegove dekrete napiše veliki vezir, umjesto da ih lično potpisuje.{{Sfn|Peirce|1993}} [[Datoteka:DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall'Orto_24-5-2006.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/16/DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall%27Orto_24-5-2006.jpg/170px-DSC03994_Istanbul_-_Yeni_camii_-_Foto_G._Dall%27Orto_24-5-2006.jpg|mini| Dizajn enterijera Yeni džamije u Eminönü, [[Istanbul]]. Izgradnja je počela za vrijeme Safiyevog regentstva.]] Safije je bila ključna u pogubljenju njenog unuka Mahmuda 1603. godine, nakon što je presrela poruku koju je njegovoj majci poslao vjerski vidovnjak, koji je predvidio da će Mehmed III umrijeti za šest mjeseci i da će ga naslijediti njegov sin. Prema riječima engleskog ambasadora, Mahmud je bio uznemiren «kako je njegovim ocem upravljala stara sultanija a država je išla u propast, dok ona ništa nije poštovala osim vlastite želje da sakupi novac, i zbog toga je se često žalio svojoj majci», koja «nije bila omiljena kod kraljice majke». Princ je stoga bio ozbiljna prijetnja za nju i za vladavinu njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Sultan ga je, isprovociran njome, dao zadaviti, sumnjajući u zavjeru i ljubomoran na popularnost svog sina. [[Mehmed III|Mehmeda III]] naslijedio je njegov sin [[Ahmed I]] 1603. godine. Jedna od njegovih prvih važnijih odluka bila je da oduzme vlast svojoj baki – tako da je Safiye prognana u Stari dvor u petak, 9. januara 1604. godine. To je bio kraj njene vladavine, koja je trajala 19 godina preko njenog muža i sina. {{Sfn|Börekçi|2009}} <ref>{{Cite book|first1=Michalis N.|last1=Michael|first2=Matthias|last2=Kappler|first3=Eftihios|last3=Gavriel|title=Archivum Ottomanicum|year=2009|pages=187}}</ref> Kada je Ahmedov brat [[Mustafa I]] postao sultan 1617. godine, njegova majka Halime Sultan je dobila 3.000 aspera kao valide sultan iako je njena svekrva Safiye još bila živa. Međutim, Halime je dobila samo 2.000 aspera tokom svog penzionisanja u Starom dvoru između dvije vladavine njenog sina; tokom prvih mjeseci svog penzionisanja Safiye je još bila živa, možda susjeda u Starom dvoru, primala je 3.000 aspera dnevno {{Sfn|Peirce|1993}} dok je Haseki sultan od [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Sultanija Kosem|Kösem Sultan]] koja je također živjela u Starom dvoru, primala 1.000 aspera dnevno . {{Sfn|Peirce|1993}} Svi naredni sultani bili su potomci Safije. {{Sfn|Alderson|1956}} [[Datoteka:Istanbul_new_mosque.jpg|veza=//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/52/Istanbul_new_mosque.jpg/170px-Istanbul_new_mosque.jpg|mini| Yeni džamija u Eminönu, [[Istanbul]]. Izgradnju je započela Safiye Sultan i završena je za vrijeme vladavine Turhan Hatice, majke [[Mehmed IV|Mehmeda IV]].]] == Vanjski odnosi == Safiye, kao i Nurbanu, zalagala je se za općenito Pro-Venecijansku politiku i redovno je se zauzimao u ime venecijanskih ambasadora, od kojih ju je jedan opisao Senatu kao «ženu od riječi, pouzdanu i rekao bih da bi samo u njoj pronašao istinu u Konstantinopolju; stoga će uvijek ići u korist dužda Venecije da ju podrži i da ima njenu zahvalnost.»{{Sfn|Peirce|1993}} Safije je također održavala dobre odnose sa Engleskom. Ubijedila je Mehmeda III. da pusti engleskog ambasadora da ga prati u pohodu na Ugarsku. Jedinstveni aspekt njene karijere je to što je se lično dopisivala sa engleskom kraljicom Elizabetom I. Dve žene su razmenile i poklone. Jednom prilikom, Safije je dobila portret Elizabete u zamenu za «dve haljine od srebra, jedan pojas od platna od srebra, [i] dve maramice iskovane masivnim zlatom.» U suprotnosti s tradicionalnim načinima razmjene žena kako bi se osigurali diplomatski, ekonomski ili vojni savezi, razmjena Elizabete i Safiye stavila ih je u poziciju moći, a ne u objekte razmjene.{{Sfn|Andrea|2007}} Neuobičajena pojava u Safiyeinoj vezi sa Engleskom bila je njena privlačnost prema Paulu Pindaru, sekretaru engleskog ambasadora i dostavljaču Elizabetinog trenera. Prema Thomasu Dallamu – koji je dostavio Elizabetin poklon orgulja Mehmedu III. – «sultanija je zaista jako voljela gospodina Pindera, a potom je slala svoje predstavnike po njega kako bi imala njegovo privatno društvo, ali je njihov sastanak bio prekinut.» {{Sfn|Peirce|1993}} == Javni radovi == Safiye je poznata i po tome što je 1597. godine započela izgradnju Yeni džamije, «nove džamije» u Eminönü u [[Istanbul|Istanbulu]]. Dio istanbulske jevrejske četvrti je sravnjen sa zemljom kako bi se napravilo mjesto za građevinu, čiji su ogromni troškovi izgradnje učinili Safije nepopularnom među vojnicima, koji su je željeli protjerati. U jednom trenutku Mehmed III ju je privremeno poslao u Stari dvor.{{Sfn|Peirce|1993}} Iako se vratila, nije doživjela završetak džamije. Nakon Mehmedove smrti, Safiye je izgubila vlast i bila je trajno prognana u Stari dvor a izgradnja džamije je decenijama obustavljena. Konačno ga je 1665. godine dovršila druga valide sultan, Turhan Hatice, majka [[Mehmed IV|Mehmeda IV]]. == Smrt == Leslie Peirce u svojoj knjizi ističe da je Safiye još bila živa tokom prvih mjeseci penzionisanja svoje snahe u Starom dvoru između dvije vladavine [[Mustafa I|Mustafe I]], što znači da je bila živa barem do 1621. i umrla je za vrijeme vladavine njenog praunuka [[Osman II|Osmana II]]. Sahranjena u grobnici Murada III. == Vidi također == * Liste džamija * [[Osmanska dinastija]] * Lista sultanija Osmanskog carstva == Bilješke == {{notelist}} == Izvori == {{reflist}} [[Kategorija:Valide sultanije]] [[Kategorija:Umrli 1619.]] [[Kategorija:Rođeni 1550-ih]] [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Stranice sa nepregledanim prevodima]] nrtfjbufccd6t47a6efezg66pen7e7z 41262134 41262131 2022-08-18T02:08:44Z Inokosni organ 160059 wikitext text/x-wiki {{Vladar | ime = Safiye Sultan | slika = Safiye_sultan_l.jpg | opis_slike = ''[[Lista sultanija Osmanskog carstva|Sultanija Osmanskog Carstva]]'' | puno_ime = Melike Safiye Vâlide Sultan | datum_rođenja = oko [[1550.]] | mesto_rođenja = [[Dukađinsko gorje|Dukađin]] (Sjeverna [[Albanija]]) | država_rođenja = | datum_smrti = oko [[1621.]] | mesto_smrti = [[Istanbul]] | država_smrti = [[Osmansko carstvo]] | sahranjen = Mauzolej Murata III, džamija [[Aja Sofija]], [[Istanbul]] | funkcija = [[Lista sultanija Osmanskog carstva|Sultanija Osmanskog carstva]] | vladavina = [[1595.]] – [[1603.]] | prethodnik = [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu]] | naslednik = [[Handan Sultanija|Handan]] | funkcija1 = [[Haseki sultanija]] | vladavina1 = [[1575.]] – [[1595.]] | prethodnik1 = | naslednik1 = | dinastija = | otac = | majka = | supružnik = osmanski sultan [[Murat III]] | deca = [[Mehmed III]], [[Şehzade Mahmud]], [[Ayşe Sultan]], [[Fatma Sultan (Safijina kćer)|Fatma Sultan]] i drugi | grb = | opis_grba = }} '''Sultanija Safije''' ([[Dukađinsko gorje|Dukađin]], oko 1550 – [[Istanbul]], [[1621.]]) bila je ''[[Haseki sultanija]]'' (glavna supruga) [[Murat III|Murada III]] i ''[[Valide sultanija]]'' Osmanskog carstva kao majka [[Mehmed III|Mehmeda III.]] i baka sultana [[Ahmed I|Ahmeda I.]] i [[Mustafa I|Mustafe I.]] Safije je također bila jedna od eminentnih ličnosti tokom ere poznatog kao ''[[Sultanat žena|Sultanat žena]]''. Živjela je u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] kao dvorjanka za vrijeme vladavine sedam sultana: [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]], [[Selim II|Selima II]], [[Murat III|Murada III]], [[Mehmed III|Mehmeda III]], [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Mustafa I|Mustafe I]] i [[Osman II|Osmana II]]. Bila je jedna od najmoćnijih žena u čitavoj osmanskoj istoriji. == Pozadina == Prema venecijanskim izvorima, Safija je bila [[Albanci|albanskog]] porijekla, rođena u visoravni Dukagjin, ali je bila zbunjena zbog svog porijekla sa Nurbanu Sultanom. Njeno prvobitno ime bilo je Sofija. U dobi od 13 godina (1563), predstavljena je kao robinja budućem Muradu III od strane njegove rođakinje Hümaşah Sultan, unuke [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] i [[Rokselana|Hurem Sultan]] preko njihovog preminulog sina [[Šehzade Mehmed|Šehzade Mehmeda]]. Dobivši ime «Safiye», postala je konkubina Murada (tada najstarijeg sina sultana [[Selim II|Selima II]]) i 26. maja 1566. godine je rodila Muradovog sina, budućeg [[Mehmed III|Mehmeda III]], iste godine kada je umro Sulejman Veličanstveni. == Haseki Sultan == [[Datoteka:Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|left|mini|150px|Suprug Safije Sultanije, [[Popis sultana Osmanskog carstva|osmanski sultan]] [[Murat III|Murad III]].]] Nakon nestanka sultana [[Selim II|Selima II.]] (1574.), Murad je naslijedio prijestolje a zatim su Safije i njena djeca odmah otputovali u Istanbul. Pri dolasku u glavni grad, Safije je odmah dobila čin Haseki i platu od 800 aspera dnevno. Međutim, njen novi život u Istanbulu takođe je značio da će Nurbanu, koju Murad je duboko volio i poštovao, biti dio njihovog privatnog života. Naravno, Nurbanu je, kao Valide i šef harema, vladala cijelom palatom i porodicom, a Safije je se našla kao Haseki pod sjenom svoje svekrve. Prvih godina, njihovi odnosi su bili prilično opušteni, no kroz vrijeme Safije je nastojala steći političku moć, što je bio sasvim logičan potez kao majka prinčeva. Međutim, [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu Sultan]] nije cijenila težnje svoje snahe u političkom životu, niti njen pokušaj da utiče na sultana Murata. Zato što je Safije ugrozila nadmoć Nurbanu nad porodicom i njenu kontrolu nad Muradom, a preko njega nad njegovim carstvom. Safije je bila jedina Muratova konkubina prije njegovog stupanja na dužnost, a on je nastavio monogamnu vezu s njom i nekoliko godina poslije ustoličenja. Njegova majka Nurbanu savjetovala ga je da uzme druge konkubine za dobrobit dinastije,{{Sfn|Peirce|1993}} koja je do 1581. godine imala samo jednog preživjelog nasljednika, Muradovog i Safijinog sina Mehmeda. Godine 1583. Nurbanu je optužila Safije da koristi vještice i čarobnjake da bi učinila Murada impotentnim i spriječi ga da uzme nove konkubine. To je rezultiralo zatvaranjem, progonstvom, mučenjem i pogubljenjem Safijinih bliskih prijatelja i slugu. Takođe uvrijeđen svojom muževnošću, Murad - koji je vjerovao u vještičarenje, astrologiju, tako da je vjerovatno ozbiljno vjerovao u glasine - konačno je, početkom 1583. (ili čak 1582.), zapravo protjerao Safije u ''Eski Saray'' (Stari dvor). {{Sfn|Pedani|2000}} Muradova sestra Ismihan poklonila mu je dvije prelijepe konkubine, koje je on prihvatio. Izliječen od svoje impotencije, postao je otac dvadeset sinova i dvadeset sedam kćeri.{{Sfn|Peirce|1993}} Venecijanski izvještaji navode da je nakon prvobitne gorčine, Safije zadržala svoje dostojanstvo i nije pokazala ljubomoru prema Muradovim konkubinama. Čak mu je i više pribavljala, zaslužujući zahvalnost sultana, koji ju je nastavio cijeniti i konsultovati o političkim pitanjima, posebno nakon Nurbanuove smrti. Tokom Muradovih posljednjih godina, Safije se vratila kao njegov jedini pratilac. {{Sfn|Peirce|1993}} Međutim, malo je vjerovatno da je Safije ikada postala Muradova žena—iako ju osmanski historičar Mustafa Ali naziva takvom, ali tome se suprotstavljaju izvještaji venecijanskih i engleskih ambasadora.{{Sfn|Peirce|1993}} Nakon Nurbanuove smrti i njezinog povratka na dvorac Topkapi, Safije je možda bila razočarana Muradom i bila zainteresovana samo za osvajanje vlasti. Stoga je Murad razgovarao o svim stvarima sa Safijom i dopustio joj da dobije moć. Bila je uticajna kao ''Haseki'', čin koji joj je dodeljen manje od godinu dana nakon što se Murad popeo na tron.{{Sfn|Peirce|1993}} Kao što je Giovanni Moro izvijestio 1590. godine o autoritetu kojim Safije uživa kao majka princa, ona je kadkada intervenisala u državnim poslovima i sultan je obraćao pažnju na njene savjete smatrajući ju razumnom i mudrom. U tom periodu Safije je takođe izgradila svoj isprepleteni sistem odnosa i počela da se uranja u svaki kutak politike. Koliko god da je Safije mogla mrziti svoju svekrvu, nastavila je njezinu pro-[[Mletačka Republika|Venecijansku]] politiku mada – koliko god je mogla da utiče na sultana – nije uvijek uspevala da uobliči događaje po svom ukusu. Iako su njena moć i uticaj rasli tokom Muradove vladavine po čemu je ostvarila mnoge svoje želje, sultan joj je postavio i ozbiljne granice. == Potomci == Dvadeset godina, između [[1560.]] i [[1580.]] godine, Safije Sultan je bila jedina [[Murat III|Muratova]] konkubina. Od Murada imala je najmanje četvero djece: * [[Mehmed III]], 13. osmanski sultan. * Şehzade Mahmud (1568 - oko 1580) * Ayşe Sultan (prije 1565 - 15. maj 1605.) * Fatma Sultan (prije 1574 - poslije 1603.) Takođe, pošto su rođeni tokom Muradovih godina monogamije, ona je takođe vjerovatno, ali ne i sigurno, majka: * Şehzade Selim (Manisa, 1567? - Istanbul, 28. januara 1595) * Hümaşah Sultan (Manisa, 1565? - Istanbul, ? ) * Mihrimah Sultan (Manisa, 1579? - Istanbul, ? ) * Fahriye Sultan (Istanbul, ? - Istanbul, 1646). Ona je možda ćerka Safije i Murada rođena nakon što se Safije vratila u palatu Topkapi u njenom izgnanstvu u Starom dvoru. Pored navedenih, europski hvalisavac, Aleksandar Crnogorski{{efn|Princ Jahja ({{Šablon:Jez-tur|Şehzade Yahya}}, 1585—1649), poznat i kao grof ''Aleksandar od Crne Gore''.}}, tvrdio je da je izgubljeni sin Murada III i Safije Sultana, predstavljajući se pod imenom Šehzade Jahja i polažući pravo na presto. Njegove tvrdnje nikada nisu dokazane i izgledaju u najmanju ruku sumnjive. == Valide Sultan (Kraljica Majka) == [[Datoteka:Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|right|thumb|160px|[[Popis sultana Osmanskog carstva|Osmanski sultan]] [[Mehmed III]], kojem je Safije bila ''[[valide sultan]]'' tokom 1595-1603.]] Kada je Murad umro [[1595.]] godine, Safije je dogovorila da njen sin Mehmed naslijedi kao sultan, i stoga je postala Valide sultan — jedna od najmoćnijih u osmanskoj istoriji. Predan svojoj majci do krajnjih granica, novi sultan je u suštini dozvolio svojoj majci da vlada i stekne uticaj. Od tada, nitko i ništa nije moglo ograničiti Safijinu volju. Kada je postala Valide Sultan 1595. godine, postala je aktivnija u unutrašnjim i vanjskim poslovima. Sve do smrti njenog sina 1603. godine, osmansku politiku određivala je stranka na čijem je čelu ona sama i Gazanfer Ağa, poglavica bijelih eunuha i šef ''enderuna'' (carska unutarnja palata). Morala je da se nosi sa ozbiljnim unutarnjim borbama i sa borbama sa vojskom umjesto svog sina. Novac za ratne troškove davala je sa ličnog računa da bi podžala sina. {{Sfn|Pedani|2000}} Safije je sebi kao Valide Sultan uredila najveću naknadu ikada. Na kraju je uživala ogromnu stipendiju od 3.000 [[Akča|aspera]] dnevno tokom drugog dijela vladavine njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Kada je Mehmed III krenuo u Egerski pohod na Ugarsku 1596., dao je svojoj majci veliku vlast nad carstvom, ostavljajući joj da upravlja riznicom. Tokom svoje privremene vladavine uvjerila je sina da opozove političko imenovanje sudije u Istanbulu i da za velikog vezira prepusti Damat Ibrahim-pašu, njenog zeta. Dakle, nitko nije mogao učiniti ništa u glavnom gradu, pa čak ni u cijelom carstvu, bez Safijine dozvole. Ona je tokom devetogodišnje vladavine svog sina čak bila optužena za korupciju u sultanovoj vladi i za prodaju važnih i unosnih pozicija po najvišoj ponuđenoj cijeni.{{Sfn|Peirce|1993}} Najveća kriza koju je Safije preživjela kao valide sultan proizlazi iz njenog oslanjanja na svoju ''kiru'', Esperanzu Malchi. ''Kira'' je bila nemuslimanka (obično Jevrejka) koja je djelovala kao posrednik između osamljene žene iz harema i vanjskog svijeta, služeći kao poslovni agent i sekretarica. Malchi je navodno pokušala negativno utjecati na Safije – i preko nje na sultana – u njihovoj politici prema [[Mletačka Republika|Venecijanskoj Republici]] u sukobu s mletačkom špijunkom Beatrice Michiel, što je barem jednom izazvalo otvoreni sukob na dvoru.<ref>Ioanna Iordanou, ''[https://books.google.se/books?id=fMS4DwAAQBAJ&pg=PA178&lpg=PA178&dq=Beatrice+Michiel&source=bl&ots=o7c6EmKVdL&sig=ACfU3U0E43tf3OCyrfggEyNyMpNTGHiN-Q&hl=sv&sa=X&ved=2ahUKEwiRh8Wb8P7lAhULt4sKHRZJDLIQ6AEwCXoECAcQAQ#v=onepage&q=Beatrice%20Michiel&f=false Venice's Secret Service: Organizing Intelligence in the Renaissance] ''</ref> Godine 1600., carska konjica je podigla ustanak pod uticajem Malchi i njenog sina, koji je sakupio preko 50&nbsp;miliona aspera u bogatstvu. Safije je smatrana odgovornom za ovo i za obezvrijeđenje valute kojom su vojnici plaćeni, i zamalo je pretrpjela gnjev vojnika, koji su brutalno ubili Malchi i njenog sina. Mehmed III. je bio primoran da kaže da će «posavjetovati svoju majku i ispravljati svoje sluge.» Kako bi spriječila vojnike da posumnjaju u njen uticaj na sultana, Safije je uvjerila Mehmeda da njegove dekrete napiše veliki vezir, umjesto da ih lično potpisuje.{{Sfn|Peirce|1993}} [[Datoteka:DSC03994 Istanbul - Yeni camii - Foto G. Dall'Orto 24-5-2006.jpg|left|thumb|250px|Dizajn enterijera [[Yeni džamija|Yeni džamije]] u [[Eminönü]], [[Istanbul]]. Izgradnja je počela za vrijeme Safijinog regentstva.]] Safije je bila ključna u pogubljenju njenog unuka Mahmuda 1603. godine, nakon što je presrela poruku koju je njegovoj majci poslao vjerski vidovnjak, koji je predvidio da će Mehmed III umrijeti za šest mjeseci i da će ga naslijediti njegov sin. Prema riječima engleskog ambasadora, Mahmud je bio uznemiren «kako je njegovim ocem upravljala stara sultanija a država je išla u propast, dok ona ništa nije poštovala osim vlastite želje da sakupi novac, i zbog toga je se često žalio svojoj majci», koja «nije bila omiljena kod kraljice majke». Princ je stoga bio ozbiljna prijetnja za nju i za vladavinu njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Sultan ga je, isprovociran njome, dao zadaviti, sumnjajući u zavjeru i ljubomoran na popularnost svog sina. [[Mehmed III|Mehmeda III]] naslijedio je njegov sin [[Ahmed I]] 1603. godine. Jedna od njegovih prvih važnijih odluka bila je da oduzme vlast svojoj baki – tako da je Safije prognana u Stari dvor u petak, 9. januara 1604. godine. To je bio kraj njene vladavine, koja je trajala 19 godina preko njenog muža i sina. {{Sfn|Börekçi|2009}} <ref>{{Cite book|first1=Michalis N.|last1=Michael|first2=Matthias|last2=Kappler|first3=Eftihios|last3=Gavriel|title=Archivum Ottomanicum|year=2009|pages=187}}</ref> Kada je Ahmedov brat [[Mustafa I]] postao sultan 1617. godine, njegova majka Halime Sultan je dobila 3.000 aspera kao valide sultan iako je njena svekrva Safije još bila živa. Međutim, Halime je dobila samo 2.000 aspera tokom svog penzionisanja u Starom dvoru između dvije vladavine njenog sina; tokom prvih mjeseci svog penzionisanja Safije je još bila živa, možda susjeda u Starom dvoru, primala je 3.000 aspera dnevno {{Sfn|Peirce|1993}} dok je Haseki sultan od [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Sultanija Kosem|Kösem Sultan]] koja je također živjela u Starom dvoru, primala 1.000 aspera dnevno . {{Sfn|Peirce|1993}} Svi naredni sultani bili su potomci Safije. {{Sfn|Alderson|1956}} == Vanjski odnosi == [[Datoteka:Istanbul_new_mosque.jpg|right|thumb|200px|Yeni džamija u Eminönu, [[Istanbul]]. Izgradnju je započela Safije Sultan i završena je za vrijeme vladavine [[Turhan Hatice]], majke [[Mehmed IV|Mehmeda IV]].]] Safije, kao i Nurbanu, zalagala je se za općenito pro-[[Mletačka Republika|Venecijansku]] politiku i redovno je se zauzimao u ime venecijanskih ambasadora, od kojih ju je jedan opisao Senatu kao «ženu od riječi, pouzdanu i rekao bih da bi samo u njoj pronašao istinu u Konstantinopolju; stoga će uvijek ići u korist dužda Venecije da ju podrži i da ima njenu zahvalnost.»{{Sfn|Peirce|1993}} Safije je također održavala dobre odnose sa Engleskom. Ubijedila je Mehmeda III. da pusti engleskog ambasadora da ga prati u pohodu na Ugarsku. Jedinstveni aspekt njene karijere je to što je se lično dopisivala sa engleskom kraljicom [[Elizabeta I|Elizabetom I.]] Dve žene su razmenile i poklone. Jednom prilikom, Safije je dobila portret [[Elizabeta I|Elizabete]] u zamenu za «dve haljine od srebra, jedan pojas od platna od srebra, [i] dve maramice iskovane masivnim zlatom.» U suprotnosti s tradicionalnim načinima razmjene žena kako bi se osigurali diplomatski, ekonomski ili vojni savezi, razmjena Elizabete i Safije stavila ih je u poziciju moći, a ne u objekte razmjene.{{Sfn|Andrea|2007}} Neuobičajena pojava u Safijinoj vezi sa Engleskom bila je njena privlačnost prema Paulu Pindaru, sekretaru engleskog ambasadora i dostavljaču Elizabetinog trenera. Prema Thomasu Dallamu – koji je dostavio Elizabetin poklon orgulja Mehmedu III. – «sultanija je zaista jako voljela gospodina Pindera, a potom je slala svoje predstavnike po njega kako bi imala njegovo privatno društvo, ali je njihov sastanak bio prekinut.» {{Sfn|Peirce|1993}} == Javni radovi == Safije je poznata i po tome što je 1597. godine započela izgradnju Yeni džamije, «nove džamije» u Eminönü u [[Istanbul|Istanbulu]]. Dio istanbulske jevrejske četvrti je sravnjen sa zemljom kako bi se napravilo mjesto za građevinu, čiji su ogromni troškovi izgradnje učinili Safije nepopularnom među vojnicima, koji su je željeli protjerati. U jednom trenutku Mehmed III ju je privremeno poslao u Stari dvor.{{Sfn|Peirce|1993}} Iako se vratila, nije doživjela završetak džamije. Nakon Mehmedove smrti, Safije je izgubila vlast i bila je trajno prognana u Stari dvor a izgradnja džamije je decenijama obustavljena. Konačno ga je [[1665.]] godine dovršila druga valide sultan, [[Turhan Hatice]], majka [[Mehmed IV|Mehmeda IV]]. == Smrt == Leslie Peirce u svojoj knjizi ističe da je Safije još bila živa tokom prvih mjeseci penzionisanja svoje snahe u Starom dvoru između dvije vladavine [[Mustafa I|Mustafe I]], što znači da je bila živa barem do [[1621.]] i umrla je za vrijeme vladavine njenog praunuka [[Osman II|Osmana II]]. Sahranjena u grobnici Murada III. == Vidi također == * [[Osmanska dinastija]] * [[Lista sultanija Osmanskog carstva]] == Bilješke == {{notelist}} == Izvori == {{reflist}} == Bibliografija == [[Kategorija:Valide sultanije]] [[Kategorija:Rođeni 1550-ih]] [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Stranice sa nepregledanim prevodima]] rj5ub5i30055m6cjtw5h3r1w2bwebxd 41262136 41262134 2022-08-18T02:13:32Z Inokosni organ 160059 /* Bibliografija */ wikitext text/x-wiki {{Vladar | ime = Safiye Sultan | slika = Safiye_sultan_l.jpg | opis_slike = ''[[Lista sultanija Osmanskog carstva|Sultanija Osmanskog Carstva]]'' | puno_ime = Melike Safiye Vâlide Sultan | datum_rođenja = oko [[1550.]] | mesto_rođenja = [[Dukađinsko gorje|Dukađin]] (Sjeverna [[Albanija]]) | država_rođenja = | datum_smrti = oko [[1621.]] | mesto_smrti = [[Istanbul]] | država_smrti = [[Osmansko carstvo]] | sahranjen = Mauzolej Murata III, džamija [[Aja Sofija]], [[Istanbul]] | funkcija = [[Lista sultanija Osmanskog carstva|Sultanija Osmanskog carstva]] | vladavina = [[1595.]] – [[1603.]] | prethodnik = [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu]] | naslednik = [[Handan Sultanija|Handan]] | funkcija1 = [[Haseki sultanija]] | vladavina1 = [[1575.]] – [[1595.]] | prethodnik1 = | naslednik1 = | dinastija = | otac = | majka = | supružnik = osmanski sultan [[Murat III]] | deca = [[Mehmed III]], [[Şehzade Mahmud]], [[Ayşe Sultan]], [[Fatma Sultan (Safijina kćer)|Fatma Sultan]] i drugi | grb = | opis_grba = }} '''Sultanija Safije''' ([[Dukađinsko gorje|Dukađin]], oko 1550 – [[Istanbul]], [[1621.]]) bila je ''[[Haseki sultanija]]'' (glavna supruga) [[Murat III|Murada III]] i ''[[Valide sultanija]]'' Osmanskog carstva kao majka [[Mehmed III|Mehmeda III.]] i baka sultana [[Ahmed I|Ahmeda I.]] i [[Mustafa I|Mustafe I.]] Safije je također bila jedna od eminentnih ličnosti tokom ere poznatog kao ''[[Sultanat žena|Sultanat žena]]''. Živjela je u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] kao dvorjanka za vrijeme vladavine sedam sultana: [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]], [[Selim II|Selima II]], [[Murat III|Murada III]], [[Mehmed III|Mehmeda III]], [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Mustafa I|Mustafe I]] i [[Osman II|Osmana II]]. Bila je jedna od najmoćnijih žena u čitavoj osmanskoj istoriji. == Pozadina == Prema venecijanskim izvorima, Safija je bila [[Albanci|albanskog]] porijekla, rođena u visoravni Dukagjin, ali je bila zbunjena zbog svog porijekla sa Nurbanu Sultanom. Njeno prvobitno ime bilo je Sofija. U dobi od 13 godina (1563), predstavljena je kao robinja budućem Muradu III od strane njegove rođakinje Hümaşah Sultan, unuke [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] i [[Rokselana|Hurem Sultan]] preko njihovog preminulog sina [[Šehzade Mehmed|Šehzade Mehmeda]]. Dobivši ime «Safiye», postala je konkubina Murada (tada najstarijeg sina sultana [[Selim II|Selima II]]) i 26. maja 1566. godine je rodila Muradovog sina, budućeg [[Mehmed III|Mehmeda III]], iste godine kada je umro Sulejman Veličanstveni. == Haseki Sultan == [[Datoteka:Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|left|mini|150px|Suprug Safije Sultanije, [[Popis sultana Osmanskog carstva|osmanski sultan]] [[Murat III|Murad III]].]] Nakon nestanka sultana [[Selim II|Selima II.]] (1574.), Murad je naslijedio prijestolje a zatim su Safije i njena djeca odmah otputovali u Istanbul. Pri dolasku u glavni grad, Safije je odmah dobila čin Haseki i platu od 800 aspera dnevno. Međutim, njen novi život u Istanbulu takođe je značio da će Nurbanu, koju Murad je duboko volio i poštovao, biti dio njihovog privatnog života. Naravno, Nurbanu je, kao Valide i šef harema, vladala cijelom palatom i porodicom, a Safije je se našla kao Haseki pod sjenom svoje svekrve. Prvih godina, njihovi odnosi su bili prilično opušteni, no kroz vrijeme Safije je nastojala steći političku moć, što je bio sasvim logičan potez kao majka prinčeva. Međutim, [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu Sultan]] nije cijenila težnje svoje snahe u političkom životu, niti njen pokušaj da utiče na sultana Murata. Zato što je Safije ugrozila nadmoć Nurbanu nad porodicom i njenu kontrolu nad Muradom, a preko njega nad njegovim carstvom. Safije je bila jedina Muratova konkubina prije njegovog stupanja na dužnost, a on je nastavio monogamnu vezu s njom i nekoliko godina poslije ustoličenja. Njegova majka Nurbanu savjetovala ga je da uzme druge konkubine za dobrobit dinastije,{{Sfn|Peirce|1993}} koja je do 1581. godine imala samo jednog preživjelog nasljednika, Muradovog i Safijinog sina Mehmeda. Godine 1583. Nurbanu je optužila Safije da koristi vještice i čarobnjake da bi učinila Murada impotentnim i spriječi ga da uzme nove konkubine. To je rezultiralo zatvaranjem, progonstvom, mučenjem i pogubljenjem Safijinih bliskih prijatelja i slugu. Takođe uvrijeđen svojom muževnošću, Murad - koji je vjerovao u vještičarenje, astrologiju, tako da je vjerovatno ozbiljno vjerovao u glasine - konačno je, početkom 1583. (ili čak 1582.), zapravo protjerao Safije u ''Eski Saray'' (Stari dvor). {{Sfn|Pedani|2000}} Muradova sestra Ismihan poklonila mu je dvije prelijepe konkubine, koje je on prihvatio. Izliječen od svoje impotencije, postao je otac dvadeset sinova i dvadeset sedam kćeri.{{Sfn|Peirce|1993}} Venecijanski izvještaji navode da je nakon prvobitne gorčine, Safije zadržala svoje dostojanstvo i nije pokazala ljubomoru prema Muradovim konkubinama. Čak mu je i više pribavljala, zaslužujući zahvalnost sultana, koji ju je nastavio cijeniti i konsultovati o političkim pitanjima, posebno nakon Nurbanuove smrti. Tokom Muradovih posljednjih godina, Safije se vratila kao njegov jedini pratilac. {{Sfn|Peirce|1993}} Međutim, malo je vjerovatno da je Safije ikada postala Muradova žena—iako ju osmanski historičar Mustafa Ali naziva takvom, ali tome se suprotstavljaju izvještaji venecijanskih i engleskih ambasadora.{{Sfn|Peirce|1993}} Nakon Nurbanuove smrti i njezinog povratka na dvorac Topkapi, Safije je možda bila razočarana Muradom i bila zainteresovana samo za osvajanje vlasti. Stoga je Murad razgovarao o svim stvarima sa Safijom i dopustio joj da dobije moć. Bila je uticajna kao ''Haseki'', čin koji joj je dodeljen manje od godinu dana nakon što se Murad popeo na tron.{{Sfn|Peirce|1993}} Kao što je Giovanni Moro izvijestio 1590. godine o autoritetu kojim Safije uživa kao majka princa, ona je kadkada intervenisala u državnim poslovima i sultan je obraćao pažnju na njene savjete smatrajući ju razumnom i mudrom. U tom periodu Safije je takođe izgradila svoj isprepleteni sistem odnosa i počela da se uranja u svaki kutak politike. Koliko god da je Safije mogla mrziti svoju svekrvu, nastavila je njezinu pro-[[Mletačka Republika|Venecijansku]] politiku mada – koliko god je mogla da utiče na sultana – nije uvijek uspevala da uobliči događaje po svom ukusu. Iako su njena moć i uticaj rasli tokom Muradove vladavine po čemu je ostvarila mnoge svoje želje, sultan joj je postavio i ozbiljne granice. == Potomci == Dvadeset godina, između [[1560.]] i [[1580.]] godine, Safije Sultan je bila jedina [[Murat III|Muratova]] konkubina. Od Murada imala je najmanje četvero djece: * [[Mehmed III]], 13. osmanski sultan. * Şehzade Mahmud (1568 - oko 1580) * Ayşe Sultan (prije 1565 - 15. maj 1605.) * Fatma Sultan (prije 1574 - poslije 1603.) Takođe, pošto su rođeni tokom Muradovih godina monogamije, ona je takođe vjerovatno, ali ne i sigurno, majka: * Şehzade Selim (Manisa, 1567? - Istanbul, 28. januara 1595) * Hümaşah Sultan (Manisa, 1565? - Istanbul, ? ) * Mihrimah Sultan (Manisa, 1579? - Istanbul, ? ) * Fahriye Sultan (Istanbul, ? - Istanbul, 1646). Ona je možda ćerka Safije i Murada rođena nakon što se Safije vratila u palatu Topkapi u njenom izgnanstvu u Starom dvoru. Pored navedenih, europski hvalisavac, Aleksandar Crnogorski{{efn|Princ Jahja ({{Šablon:Jez-tur|Şehzade Yahya}}, 1585—1649), poznat i kao grof ''Aleksandar od Crne Gore''.}}, tvrdio je da je izgubljeni sin Murada III i Safije Sultana, predstavljajući se pod imenom Šehzade Jahja i polažući pravo na presto. Njegove tvrdnje nikada nisu dokazane i izgledaju u najmanju ruku sumnjive. == Valide Sultan (Kraljica Majka) == [[Datoteka:Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|right|thumb|160px|[[Popis sultana Osmanskog carstva|Osmanski sultan]] [[Mehmed III]], kojem je Safije bila ''[[valide sultan]]'' tokom 1595-1603.]] Kada je Murad umro [[1595.]] godine, Safije je dogovorila da njen sin Mehmed naslijedi kao sultan, i stoga je postala Valide sultan — jedna od najmoćnijih u osmanskoj istoriji. Predan svojoj majci do krajnjih granica, novi sultan je u suštini dozvolio svojoj majci da vlada i stekne uticaj. Od tada, nitko i ništa nije moglo ograničiti Safijinu volju. Kada je postala Valide Sultan 1595. godine, postala je aktivnija u unutrašnjim i vanjskim poslovima. Sve do smrti njenog sina 1603. godine, osmansku politiku određivala je stranka na čijem je čelu ona sama i Gazanfer Ağa, poglavica bijelih eunuha i šef ''enderuna'' (carska unutarnja palata). Morala je da se nosi sa ozbiljnim unutarnjim borbama i sa borbama sa vojskom umjesto svog sina. Novac za ratne troškove davala je sa ličnog računa da bi podžala sina. {{Sfn|Pedani|2000}} Safije je sebi kao Valide Sultan uredila najveću naknadu ikada. Na kraju je uživala ogromnu stipendiju od 3.000 [[Akča|aspera]] dnevno tokom drugog dijela vladavine njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Kada je Mehmed III krenuo u Egerski pohod na Ugarsku 1596., dao je svojoj majci veliku vlast nad carstvom, ostavljajući joj da upravlja riznicom. Tokom svoje privremene vladavine uvjerila je sina da opozove političko imenovanje sudije u Istanbulu i da za velikog vezira prepusti Damat Ibrahim-pašu, njenog zeta. Dakle, nitko nije mogao učiniti ništa u glavnom gradu, pa čak ni u cijelom carstvu, bez Safijine dozvole. Ona je tokom devetogodišnje vladavine svog sina čak bila optužena za korupciju u sultanovoj vladi i za prodaju važnih i unosnih pozicija po najvišoj ponuđenoj cijeni.{{Sfn|Peirce|1993}} Najveća kriza koju je Safije preživjela kao valide sultan proizlazi iz njenog oslanjanja na svoju ''kiru'', Esperanzu Malchi. ''Kira'' je bila nemuslimanka (obično Jevrejka) koja je djelovala kao posrednik između osamljene žene iz harema i vanjskog svijeta, služeći kao poslovni agent i sekretarica. Malchi je navodno pokušala negativno utjecati na Safije – i preko nje na sultana – u njihovoj politici prema [[Mletačka Republika|Venecijanskoj Republici]] u sukobu s mletačkom špijunkom Beatrice Michiel, što je barem jednom izazvalo otvoreni sukob na dvoru.<ref>Ioanna Iordanou, ''[https://books.google.se/books?id=fMS4DwAAQBAJ&pg=PA178&lpg=PA178&dq=Beatrice+Michiel&source=bl&ots=o7c6EmKVdL&sig=ACfU3U0E43tf3OCyrfggEyNyMpNTGHiN-Q&hl=sv&sa=X&ved=2ahUKEwiRh8Wb8P7lAhULt4sKHRZJDLIQ6AEwCXoECAcQAQ#v=onepage&q=Beatrice%20Michiel&f=false Venice's Secret Service: Organizing Intelligence in the Renaissance] ''</ref> Godine 1600., carska konjica je podigla ustanak pod uticajem Malchi i njenog sina, koji je sakupio preko 50&nbsp;miliona aspera u bogatstvu. Safije je smatrana odgovornom za ovo i za obezvrijeđenje valute kojom su vojnici plaćeni, i zamalo je pretrpjela gnjev vojnika, koji su brutalno ubili Malchi i njenog sina. Mehmed III. je bio primoran da kaže da će «posavjetovati svoju majku i ispravljati svoje sluge.» Kako bi spriječila vojnike da posumnjaju u njen uticaj na sultana, Safije je uvjerila Mehmeda da njegove dekrete napiše veliki vezir, umjesto da ih lično potpisuje.{{Sfn|Peirce|1993}} [[Datoteka:DSC03994 Istanbul - Yeni camii - Foto G. Dall'Orto 24-5-2006.jpg|left|thumb|250px|Dizajn enterijera [[Yeni džamija|Yeni džamije]] u [[Eminönü]], [[Istanbul]]. Izgradnja je počela za vrijeme Safijinog regentstva.]] Safije je bila ključna u pogubljenju njenog unuka Mahmuda 1603. godine, nakon što je presrela poruku koju je njegovoj majci poslao vjerski vidovnjak, koji je predvidio da će Mehmed III umrijeti za šest mjeseci i da će ga naslijediti njegov sin. Prema riječima engleskog ambasadora, Mahmud je bio uznemiren «kako je njegovim ocem upravljala stara sultanija a država je išla u propast, dok ona ništa nije poštovala osim vlastite želje da sakupi novac, i zbog toga je se često žalio svojoj majci», koja «nije bila omiljena kod kraljice majke». Princ je stoga bio ozbiljna prijetnja za nju i za vladavinu njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Sultan ga je, isprovociran njome, dao zadaviti, sumnjajući u zavjeru i ljubomoran na popularnost svog sina. [[Mehmed III|Mehmeda III]] naslijedio je njegov sin [[Ahmed I]] 1603. godine. Jedna od njegovih prvih važnijih odluka bila je da oduzme vlast svojoj baki – tako da je Safije prognana u Stari dvor u petak, 9. januara 1604. godine. To je bio kraj njene vladavine, koja je trajala 19 godina preko njenog muža i sina. {{Sfn|Börekçi|2009}} <ref>{{Cite book|first1=Michalis N.|last1=Michael|first2=Matthias|last2=Kappler|first3=Eftihios|last3=Gavriel|title=Archivum Ottomanicum|year=2009|pages=187}}</ref> Kada je Ahmedov brat [[Mustafa I]] postao sultan 1617. godine, njegova majka Halime Sultan je dobila 3.000 aspera kao valide sultan iako je njena svekrva Safije još bila živa. Međutim, Halime je dobila samo 2.000 aspera tokom svog penzionisanja u Starom dvoru između dvije vladavine njenog sina; tokom prvih mjeseci svog penzionisanja Safije je još bila živa, možda susjeda u Starom dvoru, primala je 3.000 aspera dnevno {{Sfn|Peirce|1993}} dok je Haseki sultan od [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Sultanija Kosem|Kösem Sultan]] koja je također živjela u Starom dvoru, primala 1.000 aspera dnevno . {{Sfn|Peirce|1993}} Svi naredni sultani bili su potomci Safije. {{Sfn|Alderson|1956}} == Vanjski odnosi == [[Datoteka:Istanbul_new_mosque.jpg|right|thumb|200px|Yeni džamija u Eminönu, [[Istanbul]]. Izgradnju je započela Safije Sultan i završena je za vrijeme vladavine [[Turhan Hatice]], majke [[Mehmed IV|Mehmeda IV]].]] Safije, kao i Nurbanu, zalagala je se za općenito pro-[[Mletačka Republika|Venecijansku]] politiku i redovno je se zauzimao u ime venecijanskih ambasadora, od kojih ju je jedan opisao Senatu kao «ženu od riječi, pouzdanu i rekao bih da bi samo u njoj pronašao istinu u Konstantinopolju; stoga će uvijek ići u korist dužda Venecije da ju podrži i da ima njenu zahvalnost.»{{Sfn|Peirce|1993}} Safije je također održavala dobre odnose sa Engleskom. Ubijedila je Mehmeda III. da pusti engleskog ambasadora da ga prati u pohodu na Ugarsku. Jedinstveni aspekt njene karijere je to što je se lično dopisivala sa engleskom kraljicom [[Elizabeta I|Elizabetom I.]] Dve žene su razmenile i poklone. Jednom prilikom, Safije je dobila portret [[Elizabeta I|Elizabete]] u zamenu za «dve haljine od srebra, jedan pojas od platna od srebra, [i] dve maramice iskovane masivnim zlatom.» U suprotnosti s tradicionalnim načinima razmjene žena kako bi se osigurali diplomatski, ekonomski ili vojni savezi, razmjena Elizabete i Safije stavila ih je u poziciju moći, a ne u objekte razmjene.{{Sfn|Andrea|2007}} Neuobičajena pojava u Safijinoj vezi sa Engleskom bila je njena privlačnost prema Paulu Pindaru, sekretaru engleskog ambasadora i dostavljaču Elizabetinog trenera. Prema Thomasu Dallamu – koji je dostavio Elizabetin poklon orgulja Mehmedu III. – «sultanija je zaista jako voljela gospodina Pindera, a potom je slala svoje predstavnike po njega kako bi imala njegovo privatno društvo, ali je njihov sastanak bio prekinut.» {{Sfn|Peirce|1993}} == Javni radovi == Safije je poznata i po tome što je 1597. godine započela izgradnju Yeni džamije, «nove džamije» u Eminönü u [[Istanbul|Istanbulu]]. Dio istanbulske jevrejske četvrti je sravnjen sa zemljom kako bi se napravilo mjesto za građevinu, čiji su ogromni troškovi izgradnje učinili Safije nepopularnom među vojnicima, koji su je željeli protjerati. U jednom trenutku Mehmed III ju je privremeno poslao u Stari dvor.{{Sfn|Peirce|1993}} Iako se vratila, nije doživjela završetak džamije. Nakon Mehmedove smrti, Safije je izgubila vlast i bila je trajno prognana u Stari dvor a izgradnja džamije je decenijama obustavljena. Konačno ga je [[1665.]] godine dovršila druga valide sultan, [[Turhan Hatice]], majka [[Mehmed IV|Mehmeda IV]]. == Smrt == Leslie Peirce u svojoj knjizi ističe da je Safije još bila živa tokom prvih mjeseci penzionisanja svoje snahe u Starom dvoru između dvije vladavine [[Mustafa I|Mustafe I]], što znači da je bila živa barem do [[1621.]] i umrla je za vrijeme vladavine njenog praunuka [[Osman II|Osmana II]]. Sahranjena u grobnici Murada III. == Vidi također == * [[Osmanska dinastija]] * [[Lista sultanija Osmanskog carstva]] == Bilješke == {{notelist}} == Izvori == {{reflist}} == Bibliografija == {{Refbegin}} * {{cite book |title=The Structure of the Ottoman Dynasty |last=Alderson |first=A. D. |publisher=Clarendon |year=1956 |location=Oxford }} * {{cite book|title=Women and Islam in Early Modern English Literature|last=Andrea|author-link=Bernadette Andrea|first=Bernadette|publisher=Cambridge University Press|year=2007|isbn=978-0-521-12176-7|location=Cambridge}} * {{cite encyclopedia |year=2009 |title=Encyclopedia of the Ottoman Empire |publisher=Facts on File |location=New York |last=Börekçi |first=Günhan |isbn=978-0-8160-6259-1 |editor1-last=Ágoston |editor1-first=Gábor |editor2-last=Masters |editor2-first=Bruce |article=Ahmed I }} * {{Cite journal | year = 2004| title = Gloriana Rules the Waves: Or, the Advantage of Being Excommunicated (And a Woman)| journal = Transactions of the Royal Historical Society| volume = 6| issue = 14| pages = 209–222| doi = 10.1017/S0080440104000234 | last1 = Jardine | first1 = L.}} <!-- Jardine, Gloriana, 2008 --> * {{cite book |title=New Perspectives on Safavid Iran: Empire and Society |last=Mitchell |first=Colin P. |publisher=Taylor & Francis |year=2011 |isbn=978-1-136-99194-3 }} * {{Cite journal | year = 2000| title = Safiye's Household and Venetian Diplomacy| journal = Turcica| volume = 32| pages = 9–32| doi = 10.2143/TURC.32.0.460 | last1 = Pedani | first1 = M. P. }} <!-- Pedani, Safiye's Household and Venetian Diplomacy, 2000 --> * {{cite book |title=The Imperial Harem: Women and Sovereignty in the Ottoman Empire |last=Peirce |first=Leslie Penn |publisher=Oxford University Press |year=1993 |isbn=978-0-19-507673-8 |series=Studies in Middle Eastern History |location=New York }} {{Refend}} [[Kategorija:Valide sultanije]] [[Kategorija:Rođeni 1550-ih]] [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] [[Kategorija:Stranice sa nepregledanim prevodima]] tt1vlkhf1crrfzsqj1zod9z3sdkj5vp 41262137 41262136 2022-08-18T02:15:40Z Inokosni organ 160059 wikitext text/x-wiki {{Vladar | ime = Safiye Sultan | slika = Safiye_sultan_l.jpg | opis_slike = ''[[Lista sultanija Osmanskog carstva|Sultanija Osmanskog Carstva]]'' | puno_ime = Melike Safiye Vâlide Sultan | datum_rođenja = oko [[1550.]] | mesto_rođenja = [[Dukađinsko gorje|Dukađin]] (Sjeverna [[Albanija]]) | država_rođenja = | datum_smrti = oko [[1621.]] | mesto_smrti = [[Istanbul]] | država_smrti = [[Osmansko carstvo]] | sahranjen = Mauzolej Murata III, džamija [[Aja Sofija]], [[Istanbul]] | funkcija = [[Lista sultanija Osmanskog carstva|Sultanija Osmanskog carstva]] | vladavina = [[1595.]] – [[1603.]] | prethodnik = [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu]] | naslednik = [[Handan Sultanija|Handan]] | funkcija1 = [[Haseki sultanija]] | vladavina1 = [[1575.]] – [[1595.]] | prethodnik1 = | naslednik1 = | dinastija = | otac = | majka = | supružnik = osmanski sultan [[Murat III]] | deca = [[Mehmed III]], [[Şehzade Mahmud]], [[Ayşe Sultan]], [[Fatma Sultan (Safijina kćer)|Fatma Sultan]] i drugi | grb = | opis_grba = }} '''Sultanija Safije''' ([[Dukađinsko gorje|Dukađin]], oko 1550 – [[Istanbul]], [[1621.]]) bila je ''[[Haseki sultanija]]'' (glavna supruga) [[Murat III|Murada III]] i ''[[Valide sultanija]]'' Osmanskog carstva kao majka [[Mehmed III|Mehmeda III.]] i baka sultana [[Ahmed I|Ahmeda I.]] i [[Mustafa I|Mustafe I.]] Safije je također bila jedna od eminentnih ličnosti tokom ere poznatog kao ''[[Sultanat žena|Sultanat žena]]''. Živjela je u [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] kao dvorjanka za vrijeme vladavine sedam sultana: [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]], [[Selim II|Selima II]], [[Murat III|Murada III]], [[Mehmed III|Mehmeda III]], [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Mustafa I|Mustafe I]] i [[Osman II|Osmana II]]. Bila je jedna od najmoćnijih žena u čitavoj osmanskoj istoriji. == Pozadina == Prema venecijanskim izvorima, Safija je bila [[Albanci|albanskog]] porijekla, rođena u visoravni Dukagjin, ali je bila zbunjena zbog svog porijekla sa Nurbanu Sultanom. Njeno prvobitno ime bilo je Sofija. U dobi od 13 godina (1563), predstavljena je kao robinja budućem Muradu III od strane njegove rođakinje Hümaşah Sultan, unuke [[Sulejman I|Sulejmana Veličanstvenog]] i [[Rokselana|Hurem Sultan]] preko njihovog preminulog sina [[Šehzade Mehmed|Šehzade Mehmeda]]. Dobivši ime «Safiye», postala je konkubina Murada (tada najstarijeg sina sultana [[Selim II|Selima II]]) i 26. maja 1566. godine je rodila Muradovog sina, budućeg [[Mehmed III|Mehmeda III]], iste godine kada je umro Sulejman Veličanstveni. == Haseki Sultan == [[Datoteka:Arolsen_Klebeband_01_471_4.jpg|left|mini|150px|Suprug Safije Sultanije, [[Popis sultana Osmanskog carstva|osmanski sultan]] [[Murat III|Murad III]].]] Nakon nestanka sultana [[Selim II|Selima II.]] (1574.), Murad je naslijedio prijestolje a zatim su Safije i njena djeca odmah otputovali u Istanbul. Pri dolasku u glavni grad, Safije je odmah dobila čin Haseki i platu od 800 aspera dnevno. Međutim, njen novi život u Istanbulu takođe je značio da će Nurbanu, koju Murad je duboko volio i poštovao, biti dio njihovog privatnog života. Naravno, Nurbanu je, kao Valide i šef harema, vladala cijelom palatom i porodicom, a Safije je se našla kao Haseki pod sjenom svoje svekrve. Prvih godina, njihovi odnosi su bili prilično opušteni, no kroz vrijeme Safije je nastojala steći političku moć, što je bio sasvim logičan potez kao majka prinčeva. Međutim, [[Sultanija Nurbanu|Nurbanu Sultan]] nije cijenila težnje svoje snahe u političkom životu, niti njen pokušaj da utiče na sultana Murata. Zato što je Safije ugrozila nadmoć Nurbanu nad porodicom i njenu kontrolu nad Muradom, a preko njega nad njegovim carstvom. Safije je bila jedina Muratova konkubina prije njegovog stupanja na dužnost, a on je nastavio monogamnu vezu s njom i nekoliko godina poslije ustoličenja. Njegova majka Nurbanu savjetovala ga je da uzme druge konkubine za dobrobit dinastije,{{Sfn|Peirce|1993}} koja je do 1581. godine imala samo jednog preživjelog nasljednika, Muradovog i Safijinog sina Mehmeda. Godine 1583. Nurbanu je optužila Safije da koristi vještice i čarobnjake da bi učinila Murada impotentnim i spriječi ga da uzme nove konkubine. To je rezultiralo zatvaranjem, progonstvom, mučenjem i pogubljenjem Safijinih bliskih prijatelja i slugu. Takođe uvrijeđen svojom muževnošću, Murad - koji je vjerovao u vještičarenje, astrologiju, tako da je vjerovatno ozbiljno vjerovao u glasine - konačno je, početkom 1583. (ili čak 1582.), zapravo protjerao Safije u ''Eski Saray'' (Stari dvor). {{Sfn|Pedani|2000}} Muradova sestra Ismihan poklonila mu je dvije prelijepe konkubine, koje je on prihvatio. Izliječen od svoje impotencije, postao je otac dvadeset sinova i dvadeset sedam kćeri.{{Sfn|Peirce|1993}} Venecijanski izvještaji navode da je nakon prvobitne gorčine, Safije zadržala svoje dostojanstvo i nije pokazala ljubomoru prema Muradovim konkubinama. Čak mu je i više pribavljala, zaslužujući zahvalnost sultana, koji ju je nastavio cijeniti i konsultovati o političkim pitanjima, posebno nakon Nurbanuove smrti. Tokom Muradovih posljednjih godina, Safije se vratila kao njegov jedini pratilac. {{Sfn|Peirce|1993}} Međutim, malo je vjerovatno da je Safije ikada postala Muradova žena—iako ju osmanski historičar Mustafa Ali naziva takvom, ali tome se suprotstavljaju izvještaji venecijanskih i engleskih ambasadora.{{Sfn|Peirce|1993}} Nakon Nurbanuove smrti i njezinog povratka na dvorac Topkapi, Safije je možda bila razočarana Muradom i bila zainteresovana samo za osvajanje vlasti. Stoga je Murad razgovarao o svim stvarima sa Safijom i dopustio joj da dobije moć. Bila je uticajna kao ''Haseki'', čin koji joj je dodeljen manje od godinu dana nakon što se Murad popeo na tron.{{Sfn|Peirce|1993}} Kao što je Giovanni Moro izvijestio 1590. godine o autoritetu kojim Safije uživa kao majka princa, ona je kadkada intervenisala u državnim poslovima i sultan je obraćao pažnju na njene savjete smatrajući ju razumnom i mudrom. U tom periodu Safije je takođe izgradila svoj isprepleteni sistem odnosa i počela da se uranja u svaki kutak politike. Koliko god da je Safije mogla mrziti svoju svekrvu, nastavila je njezinu pro-[[Mletačka Republika|Venecijansku]] politiku mada – koliko god je mogla da utiče na sultana – nije uvijek uspevala da uobliči događaje po svom ukusu. Iako su njena moć i uticaj rasli tokom Muradove vladavine po čemu je ostvarila mnoge svoje želje, sultan joj je postavio i ozbiljne granice. == Potomci == Dvadeset godina, između [[1560.]] i [[1580.]] godine, Safije Sultan je bila jedina [[Murat III|Muratova]] konkubina. Od Murada imala je najmanje četvero djece: * [[Mehmed III]], 13. osmanski sultan. * Şehzade Mahmud (1568 - oko 1580) * Ayşe Sultan (prije 1565 - 15. maj 1605.) * Fatma Sultan (prije 1574 - poslije 1603.) Takođe, pošto su rođeni tokom Muradovih godina monogamije, ona je takođe vjerovatno, ali ne i sigurno, majka: * Şehzade Selim (Manisa, 1567? - Istanbul, 28. januara 1595) * Hümaşah Sultan (Manisa, 1565? - Istanbul, ? ) * Mihrimah Sultan (Manisa, 1579? - Istanbul, ? ) * Fahriye Sultan (Istanbul, ? - Istanbul, 1646). Ona je možda ćerka Safije i Murada rođena nakon što se Safije vratila u palatu Topkapi u njenom izgnanstvu u Starom dvoru. Pored navedenih, europski hvalisavac, Aleksandar Crnogorski{{efn|Princ Jahja ({{Šablon:Jez-tur|Şehzade Yahya}}, 1585—1649), poznat i kao grof ''Aleksandar od Crne Gore''.}}, tvrdio je da je izgubljeni sin Murada III i Safije Sultana, predstavljajući se pod imenom Šehzade Jahja i polažući pravo na presto. Njegove tvrdnje nikada nisu dokazane i izgledaju u najmanju ruku sumnjive. == Valide Sultan (Kraljica Majka) == [[Datoteka:Sultan_Mehmet_III_of_the_Ottoman_Empire.jpg|right|thumb|160px|[[Popis sultana Osmanskog carstva|Osmanski sultan]] [[Mehmed III]], kojem je Safije bila ''[[valide sultan]]'' tokom 1595-1603.]] Kada je Murad umro [[1595.]] godine, Safije je dogovorila da njen sin Mehmed naslijedi kao sultan, i stoga je postala Valide sultan — jedna od najmoćnijih u osmanskoj istoriji. Predan svojoj majci do krajnjih granica, novi sultan je u suštini dozvolio svojoj majci da vlada i stekne uticaj. Od tada, nitko i ništa nije moglo ograničiti Safijinu volju. Kada je postala Valide Sultan 1595. godine, postala je aktivnija u unutrašnjim i vanjskim poslovima. Sve do smrti njenog sina 1603. godine, osmansku politiku određivala je stranka na čijem je čelu ona sama i Gazanfer Ağa, poglavica bijelih eunuha i šef ''enderuna'' (carska unutarnja palata). Morala je da se nosi sa ozbiljnim unutarnjim borbama i sa borbama sa vojskom umjesto svog sina. Novac za ratne troškove davala je sa ličnog računa da bi podžala sina. {{Sfn|Pedani|2000}} Safije je sebi kao Valide Sultan uredila najveću naknadu ikada. Na kraju je uživala ogromnu stipendiju od 3.000 [[Akča|aspera]] dnevno tokom drugog dijela vladavine njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Kada je Mehmed III krenuo u Egerski pohod na Ugarsku 1596., dao je svojoj majci veliku vlast nad carstvom, ostavljajući joj da upravlja riznicom. Tokom svoje privremene vladavine uvjerila je sina da opozove političko imenovanje sudije u Istanbulu i da za velikog vezira prepusti Damat Ibrahim-pašu, njenog zeta. Dakle, nitko nije mogao učiniti ništa u glavnom gradu, pa čak ni u cijelom carstvu, bez Safijine dozvole. Ona je tokom devetogodišnje vladavine svog sina čak bila optužena za korupciju u sultanovoj vladi i za prodaju važnih i unosnih pozicija po najvišoj ponuđenoj cijeni.{{Sfn|Peirce|1993}} Najveća kriza koju je Safije preživjela kao valide sultan proizlazi iz njenog oslanjanja na svoju ''kiru'', Esperanzu Malchi. ''Kira'' je bila nemuslimanka (obično Jevrejka) koja je djelovala kao posrednik između osamljene žene iz harema i vanjskog svijeta, služeći kao poslovni agent i sekretarica. Malchi je navodno pokušala negativno utjecati na Safije – i preko nje na sultana – u njihovoj politici prema [[Mletačka Republika|Venecijanskoj Republici]] u sukobu s mletačkom špijunkom Beatrice Michiel, što je barem jednom izazvalo otvoreni sukob na dvoru.<ref>Ioanna Iordanou, ''[https://books.google.se/books?id=fMS4DwAAQBAJ&pg=PA178&lpg=PA178&dq=Beatrice+Michiel&source=bl&ots=o7c6EmKVdL&sig=ACfU3U0E43tf3OCyrfggEyNyMpNTGHiN-Q&hl=sv&sa=X&ved=2ahUKEwiRh8Wb8P7lAhULt4sKHRZJDLIQ6AEwCXoECAcQAQ#v=onepage&q=Beatrice%20Michiel&f=false Venice's Secret Service: Organizing Intelligence in the Renaissance] ''</ref> Godine 1600., carska konjica je podigla ustanak pod uticajem Malchi i njenog sina, koji je sakupio preko 50&nbsp;miliona aspera u bogatstvu. Safije je smatrana odgovornom za ovo i za obezvrijeđenje valute kojom su vojnici plaćeni, i zamalo je pretrpjela gnjev vojnika, koji su brutalno ubili Malchi i njenog sina. Mehmed III. je bio primoran da kaže da će «posavjetovati svoju majku i ispravljati svoje sluge.» Kako bi spriječila vojnike da posumnjaju u njen uticaj na sultana, Safije je uvjerila Mehmeda da njegove dekrete napiše veliki vezir, umjesto da ih lično potpisuje.{{Sfn|Peirce|1993}} [[Datoteka:DSC03994 Istanbul - Yeni camii - Foto G. Dall'Orto 24-5-2006.jpg|left|thumb|250px|Dizajn enterijera [[Yeni džamija|Yeni džamije]] u [[Eminönü]], [[Istanbul]]. Izgradnja je počela za vrijeme Safijinog regentstva.]] Safije je bila ključna u pogubljenju njenog unuka Mahmuda 1603. godine, nakon što je presrela poruku koju je njegovoj majci poslao vjerski vidovnjak, koji je predvidio da će Mehmed III umrijeti za šest mjeseci i da će ga naslijediti njegov sin. Prema riječima engleskog ambasadora, Mahmud je bio uznemiren «kako je njegovim ocem upravljala stara sultanija a država je išla u propast, dok ona ništa nije poštovala osim vlastite želje da sakupi novac, i zbog toga je se često žalio svojoj majci», koja «nije bila omiljena kod kraljice majke». Princ je stoga bio ozbiljna prijetnja za nju i za vladavinu njenog sina. {{Sfn|Peirce|1993}} Sultan ga je, isprovociran njome, dao zadaviti, sumnjajući u zavjeru i ljubomoran na popularnost svog sina. [[Mehmed III|Mehmeda III]] naslijedio je njegov sin [[Ahmed I]] 1603. godine. Jedna od njegovih prvih važnijih odluka bila je da oduzme vlast svojoj baki – tako da je Safije prognana u Stari dvor u petak, 9. januara 1604. godine. To je bio kraj njene vladavine, koja je trajala 19 godina preko njenog muža i sina. {{Sfn|Börekçi|2009}} <ref>{{Cite book|first1=Michalis N.|last1=Michael|first2=Matthias|last2=Kappler|first3=Eftihios|last3=Gavriel|title=Archivum Ottomanicum|year=2009|pages=187}}</ref> Kada je Ahmedov brat [[Mustafa I]] postao sultan 1617. godine, njegova majka Halime Sultan je dobila 3.000 aspera kao valide sultan iako je njena svekrva Safije još bila živa. Međutim, Halime je dobila samo 2.000 aspera tokom svog penzionisanja u Starom dvoru između dvije vladavine njenog sina; tokom prvih mjeseci svog penzionisanja Safije je još bila živa, možda susjeda u Starom dvoru, primala je 3.000 aspera dnevno {{Sfn|Peirce|1993}} dok je Haseki sultan od [[Ahmed I|Ahmeda I]], [[Sultanija Kosem|Kösem Sultan]] koja je također živjela u Starom dvoru, primala 1.000 aspera dnevno . {{Sfn|Peirce|1993}} Svi naredni sultani bili su potomci Safije. {{Sfn|Alderson|1956}} == Vanjski odnosi == [[Datoteka:Istanbul_new_mosque.jpg|right|thumb|200px|Yeni džamija u Eminönu, [[Istanbul]]. Izgradnju je započela Safije Sultan i završena je za vrijeme vladavine [[Turhan Hatice]], majke [[Mehmed IV|Mehmeda IV]].]] Safije, kao i Nurbanu, zalagala je se za općenito pro-[[Mletačka Republika|Venecijansku]] politiku i redovno je se zauzimao u ime venecijanskih ambasadora, od kojih ju je jedan opisao Senatu kao «ženu od riječi, pouzdanu i rekao bih da bi samo u njoj pronašao istinu u Konstantinopolju; stoga će uvijek ići u korist dužda Venecije da ju podrži i da ima njenu zahvalnost.»{{Sfn|Peirce|1993}} Safije je također održavala dobre odnose sa Engleskom. Ubijedila je Mehmeda III. da pusti engleskog ambasadora da ga prati u pohodu na Ugarsku. Jedinstveni aspekt njene karijere je to što je se lično dopisivala sa engleskom kraljicom [[Elizabeta I|Elizabetom I.]] Dve žene su razmenile i poklone. Jednom prilikom, Safije je dobila portret [[Elizabeta I|Elizabete]] u zamenu za «dve haljine od srebra, jedan pojas od platna od srebra, [i] dve maramice iskovane masivnim zlatom.» U suprotnosti s tradicionalnim načinima razmjene žena kako bi se osigurali diplomatski, ekonomski ili vojni savezi, razmjena Elizabete i Safije stavila ih je u poziciju moći, a ne u objekte razmjene.{{Sfn|Andrea|2007}} Neuobičajena pojava u Safijinoj vezi sa Engleskom bila je njena privlačnost prema Paulu Pindaru, sekretaru engleskog ambasadora i dostavljaču Elizabetinog trenera. Prema Thomasu Dallamu – koji je dostavio Elizabetin poklon orgulja Mehmedu III. – «sultanija je zaista jako voljela gospodina Pindera, a potom je slala svoje predstavnike po njega kako bi imala njegovo privatno društvo, ali je njihov sastanak bio prekinut.» {{Sfn|Peirce|1993}} == Javni radovi == Safije je poznata i po tome što je 1597. godine započela izgradnju Yeni džamije, «nove džamije» u Eminönü u [[Istanbul|Istanbulu]]. Dio istanbulske jevrejske četvrti je sravnjen sa zemljom kako bi se napravilo mjesto za građevinu, čiji su ogromni troškovi izgradnje učinili Safije nepopularnom među vojnicima, koji su je željeli protjerati. U jednom trenutku Mehmed III ju je privremeno poslao u Stari dvor.{{Sfn|Peirce|1993}} Iako se vratila, nije doživjela završetak džamije. Nakon Mehmedove smrti, Safije je izgubila vlast i bila je trajno prognana u Stari dvor a izgradnja džamije je decenijama obustavljena. Konačno ga je [[1665.]] godine dovršila druga valide sultan, [[Turhan Hatice]], majka [[Mehmed IV|Mehmeda IV]]. == Smrt == Leslie Peirce u svojoj knjizi ističe da je Safije još bila živa tokom prvih mjeseci penzionisanja svoje snahe u Starom dvoru između dvije vladavine [[Mustafa I|Mustafe I]], što znači da je bila živa barem do [[1621.]] i umrla je za vrijeme vladavine njenog praunuka [[Osman II|Osmana II]]. Sahranjena u grobnici Murada III. == Vidi također == * [[Osmanska dinastija]] * [[Lista sultanija Osmanskog carstva]] == Bilješke == {{notelist}} == Izvori == {{reflist}} == Bibliografija == {{Refbegin}} * {{cite book |title=The Structure of the Ottoman Dynasty |last=Alderson |first=A. D. |publisher=Clarendon |year=1956 |location=Oxford }} * {{cite book|title=Women and Islam in Early Modern English Literature|last=Andrea|author-link=Bernadette Andrea|first=Bernadette|publisher=Cambridge University Press|year=2007|isbn=978-0-521-12176-7|location=Cambridge}} * {{cite encyclopedia |year=2009 |title=Encyclopedia of the Ottoman Empire |publisher=Facts on File |location=New York |last=Börekçi |first=Günhan |isbn=978-0-8160-6259-1 |editor1-last=Ágoston |editor1-first=Gábor |editor2-last=Masters |editor2-first=Bruce |article=Ahmed I }} * {{Cite journal | year = 2004| title = Gloriana Rules the Waves: Or, the Advantage of Being Excommunicated (And a Woman)| journal = Transactions of the Royal Historical Society| volume = 6| issue = 14| pages = 209–222| doi = 10.1017/S0080440104000234 | last1 = Jardine | first1 = L.}} <!-- Jardine, Gloriana, 2008 --> * {{cite book |title=New Perspectives on Safavid Iran: Empire and Society |last=Mitchell |first=Colin P. |publisher=Taylor & Francis |year=2011 |isbn=978-1-136-99194-3 }} * {{Cite journal | year = 2000| title = Safiye's Household and Venetian Diplomacy| journal = Turcica| volume = 32| pages = 9–32| doi = 10.2143/TURC.32.0.460 | last1 = Pedani | first1 = M. P. }} <!-- Pedani, Safiye's Household and Venetian Diplomacy, 2000 --> * {{cite book |title=The Imperial Harem: Women and Sovereignty in the Ottoman Empire |last=Peirce |first=Leslie Penn |publisher=Oxford University Press |year=1993 |isbn=978-0-19-507673-8 |series=Studies in Middle Eastern History |location=New York }} {{Refend}} [[Kategorija:Valide sultanije]] [[Kategorija:Rođeni 1550-ih]] [[Kategorija:Osmansko Carstvo]] 7kzmdpwaivpg7d9frpt7kct3t6w4hds Korisnik:Inokosni organ/Safiye Sultan (Haseki of Murad III) 2 4673418 41262132 2022-08-18T01:00:43Z Inokosni organ 160059 Inokosni organ je premjestio stranicu [[Korisnik:Inokosni organ/Safiye Sultan (Haseki of Murad III)]] na [[Sultanija Safije]] wikitext text/x-wiki #PREUSMJERI [[Sultanija Safije]] f63iqr43ua224lumlv4wiesgxwke0ze Razgovor:Sultanija Safije 1 4673419 41262133 2022-08-18T01:03:54Z Inokosni organ 160059 Nova stranica: {{prevedeno|en|Safiye Sultan (Haseki of Murad III)}} [[Kategorija:Stranice prevedene sa en.wiki]] wikitext text/x-wiki {{prevedeno|en|Safiye Sultan (Haseki of Murad III)}} [[Kategorija:Stranice prevedene sa en.wiki]] cp443aefnyd3utc1tlq5gsijgzb3nfw Ženska muslimanska škola u Bakuu 0 4673421 41262151 2022-08-18T08:44:43Z 31.200.19.49 Nova stranica: '''Ženska muslimanska škola u Bakuu''' ({{jez-rus|Александрийское императорское женское русско-мусульманское училище}}; {{jez-az|Aleksandra imperator rus-müsəlman qız məktəbi}}), takođe poznata i kao '''Škola za devojčice carice Aleksandre''' bila je prva [[Sekularizam|sekularna]] škola za muslimanske devojčice u [[Ruska Imperija|Ruskom carstvu]].<ref>[http://www.baku.ru/cmm-pht-list.php?cmm_id=276&glr_i… wikitext text/x-wiki '''Ženska muslimanska škola u Bakuu''' ({{jez-rus|Александрийское императорское женское русско-мусульманское училище}}; {{jez-az|Aleksandra imperator rus-müsəlman qız məktəbi}}), takođe poznata i kao '''Škola za devojčice carice Aleksandre''' bila je prva [[Sekularizam|sekularna]] škola za muslimanske devojčice u [[Ruska Imperija|Ruskom carstvu]].<ref>[http://www.baku.ru/cmm-pht-list.php?cmm_id=276&glr_id=2200 Старая открытка] начала XX века с надписью «Первое женское мусульманскаое училище на Кавказе»</ref> Izgrađena je 1901. godine u glavnom gradu [[Azerbejdžan]]a [[Baku]]u, a sponzorisao je azerbejdžanski naftni industrijalac i filantrop [[Hadži Zejnalabdin Tagijev]]. == Izgradnja školske zgrade == Tokom vladavine [[Aleksandar III od Rusije|Aleksandar III.]], Hadži Zejnalabdin Tagijev zatražio je dozvolu za izgradnju škole za muslimanske devojke u Bakuu, gde bi mogle da uče na svom maternjem jeziku, ali je zahtev odbijen. Posle smrti Aleksandra III na presto je stupio [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]]. U čast krunisanja Nikolaja II i [[Aleksandra Fjodorovna|Aleksandre Fjodorovne]], Tagijev je, preko jednog od senatora, carici uručio veoma skup poklon i zamolio je da pomogne u otvaranju rusko-muslimanske škole za devojke u Bakuu. Podneo je molbu da škola da dobije ime po Aleksandri Fjedorovni. Dve godine kasnije, 1896. godine, dobijena je dozvola za izgradnju škole. Projekat školske zgrade Tagijev je poverio poljskom arhitekti Jozefu Goslavskom. Izgradnja zgrade započeta je 1898. godine, a završena dve godine kasnije. Koštala je 184.000 [[Ruska rublja|rubalja]], a školska zgrada zauzimala je 864 kvadratna metra . Kako primećuje azerbejdžanski pisac i istoričar Manaf Sulejmanov, "svojom lepotom, lakonizmom i strogom gracioznošću upisao je novu briljantnu stranicu u arhitekturu ulice Nikolaevskaje". == Otvaranje škole == {{Quote box |title = |quote = "Postoji jedan način da se muslimanka izvuče iz zatvorenog života: škola. Ova škola mora biti stvorena i postavljena tako da se muslimani prema njoj odnose sa simpatijama i šalju svoje ćerke da uče sa punim samopouzdanjem" |author = ''Reči Zejnalabdina Tagijeva''<ref>Dilqəm Əhməd, «Fərqlilər», — С. 99</ref> |source = |align = right |width = 33% |bgcolor = #c6dbf7 }} Iako je gradnja škole završena 1900. godine, škola nije otvorena odmah. Lokalne muslimanske vlasti uglavnom su se i dalje protivile uspostavljanju sekularne škole za devojčice i pozivale su se na učenja muslimanskih učenjaka širom sveta. Kao odgovor, Tagijev je poslao predstavnika u [[Medina|Medinu]], [[Karbala|Karbalu]], [[Mašhad]], [[Kairo]], [[Konstantinopolj]] i [[Teheran]] da se sretne sa najistaknutijim islamskim vođama i da mu potpišu dokument u kojem su potvrdili da islam nije zabranio muslimanskim devojkama da uče sekularne discipline. Po povratku Tagijevevog izaslanika, organizovao je još jedan sastanak sa Bakuovim imamima pokazivajući im potpise osam svetski poznatih islamskih učenjaka čijih su se učenja držali. Stoga je škola zvanično otvorena 7. septembra 1901. godine i primila je 58 učenika, od kojih je 35 bilo iz radničkih porodica. Iako je nastava u školi počela 7. septembra 1901. godine, ceremonija otvaranja održana je 9. septembra. Ovom prilikom stiglo je mnogo čestitki sa [[Krim]]a, [[Uzbekistan]]a, [[Sankt Peterburg]]a, [[Kazanj]]a i drugih mesta. Na primer, senator Jankovski je Tagijevu napisao: "Želim uspeh Školi za čije ste otvaranje uložili toliko truda ...". A Tagijev je, obraćajući se publici, rekao: "Moramo u budućnosti ovu žensku školu pretvoriti u gimnaziju. Ovo je moj san." Na ceremoniji otvaranja govorili su mnogi intelektualci, među kojima je bio i Hasan-beg Zardabi, urednik prvog azerbejdžanskog lista „Ekindži“.<ref name="suleymanov"/> Posle nekog vremena, muslimanske ženske škole počele su da se otvaraju i u drugim periferijama Ruskog carstva - u [[Tbilisi]]u, [[Kazanj]]u, [[Baškirija|Baškiriji]], [[Dagestan]]u. A u samom Bakuu je do 1915. godine već postojalo 5 ženskih škola.<ref name="suleymanov"/> == Savremena upotreba == Škola je funkcionisala do pada Ruskog Carstva 1918. godine Dvadesetih godina 20. veka bila je reorganizovana u učiteljski fakultet, a nakon 1930. godine služila je kao sedište različitih vladinih institucija, dok konačno nije postala Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana.<ref>[http://www.huseyncavid.com/content/ekspozisiya.html Huseyn Javid: Exposition] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070906144801/http://www.huseyncavid.com/content/ekspozisiya.html |date=6. septembar 2007. }}. ''Huseyncavid.com''.</ref> Institut prikuplja, sistematizuje, čuva i objavljuje analitička dela u vezi sa mnogim istorijskim dokumentima i eksponatima koji se čuvaju u njegovoj arhivi. Zbirka obuhvata oko 40 000 dela na različitim jezicima, uključujući azerbejdžanski, arapski, persijski, osmanski turski i čagatajski koji pružaju retki uvid u to šta su naučnici iz srednjeg veka mislili o medicini, astronomiji, matematici, poeziji, filozofiji, pravu, istoriji i geografiji. {|class="graytable" |+ |[[Datoteka:Muslim girls school in Baku.jpg|center|500px]] |[[Datoteka:Institute of Manuscripts, Baku, 2010.jpg|center|500px]] |- align=center |''Školska zgrada u periodu pre [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]'' |''Školska zgrada 2010. godine u kojoj je smešten Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana'' |} ==Galerija== <gallery widths="250px" heights="170px" class="center"> Datoteka:Baku muslim girls school.jpg|Učenici i učitelji 1902. godine Datoteka:Schoolchildren in Baku muslim girls school.jpg|Učenje veza Datoteka:Tagiyev with schoolgirls of the first muslim school for girls.jpg|Zejnalabdin Tagijev sa učenicima </gallery> <gallery widths="250px" heights="150px" class="center"> Datoteka:Schoolchildren in Baku muslim girls school 2.jpg|Učenje veza, 1911. godina Datoteka:Schoolchildren in Baku azeri girls school.jpg|Lekcije u školi, 1911. godine Na tabli je ispisano "Prva tatarska škola". (Azerbejdžance su početkom 20. veka nazivali Tatarima.) Datoteka:Ганифа Меликова среди учениц первой рус.-мусульм. шк. для девочек..jpg|Hanifa Malikova - direktor škole među učenicima </gallery> == Izvori == {{izvori}} == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Empress Alexandra Russian Muslim Boarding School for Girls}} [[Kategorija:Škole u Bakuu]] cpk2slqaxytrq7k3kxlxs5pn85zb3kj 41262154 41262151 2022-08-18T08:52:38Z 31.200.19.49 wikitext text/x-wiki '''Ženska muslimanska škola u Bakuu''' ({{jez-rus|Александрийское императорское женское русско-мусульманское училище}}; {{jez-az|Aleksandra imperator rus-müsəlman qız məktəbi}}), takođe poznata i kao '''Škola za devojčice carice Aleksandre''' bila je prva [[Sekularizam|sekularna]] škola za muslimanske devojčice u [[Ruska Imperija|Ruskom carstvu]].<ref>[http://www.baku.ru/cmm-pht-list.php?cmm_id=276&glr_id=2200 Старая открытка] начала XX века с надписью «Первое женское мусульманскаое училище на Кавказе»</ref> Izgrađena je 1901. godine u glavnom gradu [[Azerbejdžan]]a [[Baku]]u, a sponzorisao je azerbejdžanski naftni industrijalac i filantrop [[Hadži Zejnalabdin Tagijev]]. == Izgradnja školske zgrade == Tokom vladavine [[Aleksandar III od Rusije|Aleksandar III.]], Hadži Zejnalabdin Tagijev zatražio je dozvolu za izgradnju škole za muslimanske devojke u Bakuu, gde bi mogle da uče na svom maternjem jeziku, ali je zahtev odbijen. Posle smrti Aleksandra III na presto je stupio [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]]. U čast krunisanja Nikolaja II i [[Aleksandra Fjodorovna|Aleksandre Fjodorovne]], Tagijev je, preko jednog od senatora, carici uručio veoma skup poklon i zamolio je da pomogne u otvaranju rusko-muslimanske škole za devojke u Bakuu. Podneo je molbu da škola da dobije ime po Aleksandri Fjedorovni. Dve godine kasnije, 1896. godine, dobijena je dozvola za izgradnju škole. Projekat školske zgrade Tagijev je poverio poljskom arhitekti Jozefu Goslavskom. Izgradnja zgrade započeta je 1898. godine, a završena dve godine kasnije. Koštala je 184.000 [[Ruska rublja|rubalja]], a školska zgrada zauzimala je 864 kvadratna metra . Kako primećuje azerbejdžanski pisac i istoričar Manaf Sulejmanov, "svojom lepotom, lakonizmom i strogom gracioznošću upisao je novu briljantnu stranicu u arhitekturu ulice Nikolaevskaje".<ref name="suleymanov">Манаф Сулејманов, Дани су прошли. Баку, 1967.</ref> == Otvaranje škole == {{Quote box |title = |quote = "Postoji jedan način da se muslimanka izvuče iz zatvorenog života: škola. Ova škola mora biti stvorena i postavljena tako da se muslimani prema njoj odnose sa simpatijama i šalju svoje ćerke da uče sa punim samopouzdanjem" |author = ''Reči Zejnalabdina Tagijeva''<ref>Dilqəm Əhməd, «Fərqlilər», — С. 99</ref> |source = |align = right |width = 33% |bgcolor = #c6dbf7 }} Iako je gradnja škole završena 1900. godine, škola nije otvorena odmah. Lokalne muslimanske vlasti uglavnom su se i dalje protivile uspostavljanju sekularne škole za devojčice i pozivale su se na učenja muslimanskih učenjaka širom sveta. Kao odgovor, Tagijev je poslao predstavnika u [[Medina|Medinu]], [[Karbala|Karbalu]], [[Mašhad]], [[Kairo]], [[Konstantinopolj]] i [[Teheran]] da se sretne sa najistaknutijim islamskim vođama i da mu potpišu dokument u kojem su potvrdili da islam nije zabranio muslimanskim devojkama da uče sekularne discipline. Po povratku Tagijevevog izaslanika, organizovao je još jedan sastanak sa Bakuovim imamima pokazivajući im potpise osam svetski poznatih islamskih učenjaka čijih su se učenja držali. Stoga je škola zvanično otvorena 7. septembra 1901. godine i primila je 58 učenika, od kojih je 35 bilo iz radničkih porodica. Iako je nastava u školi počela 7. septembra 1901. godine, ceremonija otvaranja održana je 9. septembra. Ovom prilikom stiglo je mnogo čestitki sa [[Krim]]a, [[Uzbekistan]]a, [[Sankt Peterburg]]a, [[Kazanj]]a i drugih mesta. Na primer, senator Jankovski je Tagijevu napisao: "Želim uspeh Školi za čije ste otvaranje uložili toliko truda ...". A Tagijev je, obraćajući se publici, rekao: "Moramo u budućnosti ovu žensku školu pretvoriti u gimnaziju. Ovo je moj san." Na ceremoniji otvaranja govorili su mnogi intelektualci, među kojima je bio i Hasan-beg Zardabi, urednik prvog azerbejdžanskog lista „Ekindži“.<ref name="suleymanov"/> Posle nekog vremena, muslimanske ženske škole počele su da se otvaraju i u drugim periferijama Ruskog carstva - u [[Tbilisi]]u, [[Kazanj]]u, [[Baškirija|Baškiriji]], [[Dagestan]]u. A u samom Bakuu je do 1915. godine već postojalo 5 ženskih škola.<ref name="suleymanov"/> == Savremena upotreba == Škola je funkcionisala do pada Ruskog Carstva 1918. godine Dvadesetih godina 20. veka bila je reorganizovana u učiteljski fakultet, a nakon 1930. godine služila je kao sedište različitih vladinih institucija, dok konačno nije postala Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana.<ref>[http://www.huseyncavid.com/content/ekspozisiya.html Huseyn Javid: Exposition] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070906144801/http://www.huseyncavid.com/content/ekspozisiya.html |date=6. septembar 2007. }}. ''Huseyncavid.com''.</ref> Institut prikuplja, sistematizuje, čuva i objavljuje analitička dela u vezi sa mnogim istorijskim dokumentima i eksponatima koji se čuvaju u njegovoj arhivi. Zbirka obuhvata oko 40 000 dela na različitim jezicima, uključujući azerbejdžanski, arapski, persijski, osmanski turski i čagatajski koji pružaju retki uvid u to šta su naučnici iz srednjeg veka mislili o medicini, astronomiji, matematici, poeziji, filozofiji, pravu, istoriji i geografiji. {|class="graytable" |+ |[[Datoteka:Muslim girls school in Baku.jpg|center|500px]] |[[Datoteka:Institute of Manuscripts, Baku, 2010.jpg|center|500px]] |- align=center |''Školska zgrada u periodu pre [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]'' |''Školska zgrada 2010. godine u kojoj je smešten Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana'' |} ==Galerija== <gallery widths="250px" heights="170px" class="center"> Datoteka:Baku muslim girls school.jpg|Učenici i učitelji 1902. godine Datoteka:Schoolchildren in Baku muslim girls school.jpg|Učenje veza Datoteka:Tagiyev with schoolgirls of the first muslim school for girls.jpg|Zejnalabdin Tagijev sa učenicima </gallery> <gallery widths="250px" heights="150px" class="center"> Datoteka:Schoolchildren in Baku muslim girls school 2.jpg|Učenje veza, 1911. godina Datoteka:Schoolchildren in Baku azeri girls school.jpg|Lekcije u školi, 1911. godine Na tabli je ispisano "Prva tatarska škola". (Azerbejdžance su početkom 20. veka nazivali Tatarima.) Datoteka:Ганифа Меликова среди учениц первой рус.-мусульм. шк. для девочек..jpg|Hanifa Malikova - direktor škole među učenicima </gallery> == Izvori == {{izvori}} == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Empress Alexandra Russian Muslim Boarding School for Girls}} [[Kategorija:Škole u Bakuu]] d43htmv46z7agsnlu4opbbufnog18dn 41262155 41262154 2022-08-18T08:53:31Z 31.200.19.49 /* Savremena upotreba */ wikitext text/x-wiki '''Ženska muslimanska škola u Bakuu''' ({{jez-rus|Александрийское императорское женское русско-мусульманское училище}}; {{jez-az|Aleksandra imperator rus-müsəlman qız məktəbi}}), takođe poznata i kao '''Škola za devojčice carice Aleksandre''' bila je prva [[Sekularizam|sekularna]] škola za muslimanske devojčice u [[Ruska Imperija|Ruskom carstvu]].<ref>[http://www.baku.ru/cmm-pht-list.php?cmm_id=276&glr_id=2200 Старая открытка] начала XX века с надписью «Первое женское мусульманскаое училище на Кавказе»</ref> Izgrađena je 1901. godine u glavnom gradu [[Azerbejdžan]]a [[Baku]]u, a sponzorisao je azerbejdžanski naftni industrijalac i filantrop [[Hadži Zejnalabdin Tagijev]]. == Izgradnja školske zgrade == Tokom vladavine [[Aleksandar III od Rusije|Aleksandar III.]], Hadži Zejnalabdin Tagijev zatražio je dozvolu za izgradnju škole za muslimanske devojke u Bakuu, gde bi mogle da uče na svom maternjem jeziku, ali je zahtev odbijen. Posle smrti Aleksandra III na presto je stupio [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]]. U čast krunisanja Nikolaja II i [[Aleksandra Fjodorovna|Aleksandre Fjodorovne]], Tagijev je, preko jednog od senatora, carici uručio veoma skup poklon i zamolio je da pomogne u otvaranju rusko-muslimanske škole za devojke u Bakuu. Podneo je molbu da škola da dobije ime po Aleksandri Fjedorovni. Dve godine kasnije, 1896. godine, dobijena je dozvola za izgradnju škole. Projekat školske zgrade Tagijev je poverio poljskom arhitekti Jozefu Goslavskom. Izgradnja zgrade započeta je 1898. godine, a završena dve godine kasnije. Koštala je 184.000 [[Ruska rublja|rubalja]], a školska zgrada zauzimala je 864 kvadratna metra . Kako primećuje azerbejdžanski pisac i istoričar Manaf Sulejmanov, "svojom lepotom, lakonizmom i strogom gracioznošću upisao je novu briljantnu stranicu u arhitekturu ulice Nikolaevskaje".<ref name="suleymanov">Манаф Сулејманов, Дани су прошли. Баку, 1967.</ref> == Otvaranje škole == {{Quote box |title = |quote = "Postoji jedan način da se muslimanka izvuče iz zatvorenog života: škola. Ova škola mora biti stvorena i postavljena tako da se muslimani prema njoj odnose sa simpatijama i šalju svoje ćerke da uče sa punim samopouzdanjem" |author = ''Reči Zejnalabdina Tagijeva''<ref>Dilqəm Əhməd, «Fərqlilər», — С. 99</ref> |source = |align = right |width = 33% |bgcolor = #c6dbf7 }} Iako je gradnja škole završena 1900. godine, škola nije otvorena odmah. Lokalne muslimanske vlasti uglavnom su se i dalje protivile uspostavljanju sekularne škole za devojčice i pozivale su se na učenja muslimanskih učenjaka širom sveta. Kao odgovor, Tagijev je poslao predstavnika u [[Medina|Medinu]], [[Karbala|Karbalu]], [[Mašhad]], [[Kairo]], [[Konstantinopolj]] i [[Teheran]] da se sretne sa najistaknutijim islamskim vođama i da mu potpišu dokument u kojem su potvrdili da islam nije zabranio muslimanskim devojkama da uče sekularne discipline. Po povratku Tagijevevog izaslanika, organizovao je još jedan sastanak sa Bakuovim imamima pokazivajući im potpise osam svetski poznatih islamskih učenjaka čijih su se učenja držali. Stoga je škola zvanično otvorena 7. septembra 1901. godine i primila je 58 učenika, od kojih je 35 bilo iz radničkih porodica. Iako je nastava u školi počela 7. septembra 1901. godine, ceremonija otvaranja održana je 9. septembra. Ovom prilikom stiglo je mnogo čestitki sa [[Krim]]a, [[Uzbekistan]]a, [[Sankt Peterburg]]a, [[Kazanj]]a i drugih mesta. Na primer, senator Jankovski je Tagijevu napisao: "Želim uspeh Školi za čije ste otvaranje uložili toliko truda ...". A Tagijev je, obraćajući se publici, rekao: "Moramo u budućnosti ovu žensku školu pretvoriti u gimnaziju. Ovo je moj san." Na ceremoniji otvaranja govorili su mnogi intelektualci, među kojima je bio i Hasan-beg Zardabi, urednik prvog azerbejdžanskog lista „Ekindži“.<ref name="suleymanov"/> Posle nekog vremena, muslimanske ženske škole počele su da se otvaraju i u drugim periferijama Ruskog carstva - u [[Tbilisi]]u, [[Kazanj]]u, [[Baškirija|Baškiriji]], [[Dagestan]]u. A u samom Bakuu je do 1915. godine već postojalo 5 ženskih škola.<ref name="suleymanov"/> == Savremena upotreba == Škola je funkcionisala do pada Ruskog Carstva 1918. godine Dvadesetih godina 20. veka bila je reorganizovana u učiteljski fakultet, a nakon 1930. godine služila je kao sedište različitih vladinih institucija, dok konačno nije postala Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana.<ref>[http://www.huseyncavid.com/content/ekspozisiya.html Huseyn Javid: Exposition] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070906144801/http://www.huseyncavid.com/content/ekspozisiya.html |date=2007-09-06}}. ''Huseyncavid.com''.</ref> Institut prikuplja, sistematizuje, čuva i objavljuje analitička dela u vezi sa mnogim istorijskim dokumentima i eksponatima koji se čuvaju u njegovoj arhivi. Zbirka obuhvata oko 40 000 dela na različitim jezicima, uključujući azerbejdžanski, arapski, persijski, osmanski turski i čagatajski koji pružaju retki uvid u to šta su naučnici iz srednjeg veka mislili o medicini, astronomiji, matematici, poeziji, filozofiji, pravu, istoriji i geografiji. {|class="graytable" |+ |[[Datoteka:Muslim girls school in Baku.jpg|center|500px]] |[[Datoteka:Institute of Manuscripts, Baku, 2010.jpg|center|500px]] |- align=center |''Školska zgrada u periodu pre [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]'' |''Školska zgrada 2010. godine u kojoj je smešten Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana'' |} ==Galerija== <gallery widths="250px" heights="170px" class="center"> Datoteka:Baku muslim girls school.jpg|Učenici i učitelji 1902. godine Datoteka:Schoolchildren in Baku muslim girls school.jpg|Učenje veza Datoteka:Tagiyev with schoolgirls of the first muslim school for girls.jpg|Zejnalabdin Tagijev sa učenicima </gallery> <gallery widths="250px" heights="150px" class="center"> Datoteka:Schoolchildren in Baku muslim girls school 2.jpg|Učenje veza, 1911. godina Datoteka:Schoolchildren in Baku azeri girls school.jpg|Lekcije u školi, 1911. godine Na tabli je ispisano "Prva tatarska škola". (Azerbejdžance su početkom 20. veka nazivali Tatarima.) Datoteka:Ганифа Меликова среди учениц первой рус.-мусульм. шк. для девочек..jpg|Hanifa Malikova - direktor škole među učenicima </gallery> == Izvori == {{izvori}} == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Empress Alexandra Russian Muslim Boarding School for Girls}} [[Kategorija:Škole u Bakuu]] 9w2tarqm2tozm7n0e3rnpmq917ge946 41262156 41262155 2022-08-18T08:55:17Z 31.200.19.49 wikitext text/x-wiki '''Ženska muslimanska škola u Bakuu''' ({{jez-rus|Александрийское императорское женское русско-мусульманское училище}}; {{jez-az|Aleksandra imperator rus-müsəlman qız məktəbi}}), takođe poznata i kao '''Škola za devojčice carice Aleksandre''' bila je prva [[Sekularizam|sekularna]] škola za muslimanske devojčice u [[Ruska Imperija|Ruskom carstvu]].<ref>[http://www.baku.ru/cmm-pht-list.php?cmm_id=276&glr_id=2200 Старая открытка] начала XX века с надписью «Первое женское мусульманскаое училище на Кавказе»</ref> Izgrađena je 1901. godine u glavnom gradu [[Azerbejdžan]]a [[Baku]]u, a sponzorisao je azerbejdžanski naftni industrijalac i filantrop [[Hadži Zejnalabdin Tagijev]]. == Izgradnja školske zgrade == Tokom vladavine [[Aleksandar III od Rusije|Aleksandar III.]], Hadži Zejnalabdin Tagijev zatražio je dozvolu za izgradnju škole za muslimanske devojke u Bakuu, gde bi mogle da uče na svom maternjem jeziku, ali je zahtev odbijen. Posle smrti Aleksandra III na presto je stupio [[Nikola II., ruski car|Nikola II.]]. U čast krunisanja Nikolaja II i [[Aleksandra Fjodorovna|Aleksandre Fjodorovne]], Tagijev je, preko jednog od senatora, carici uručio veoma skup poklon i zamolio je da pomogne u otvaranju rusko-muslimanske škole za devojke u Bakuu. Podneo je molbu da škola da dobije ime po Aleksandri Fjedorovni. Dve godine kasnije, 1896. godine, dobijena je dozvola za izgradnju škole. Projekat školske zgrade Tagijev je poverio poljskom arhitekti Jozefu Goslavskom. Izgradnja zgrade započeta je 1898. godine, a završena dve godine kasnije. Koštala je 184.000 [[Ruska rublja|rubalja]], a školska zgrada zauzimala je 864 kvadratna metra . Kako primećuje azerbejdžanski pisac i istoričar Manaf Sulejmanov, "svojom lepotom, lakonizmom i strogom gracioznošću upisao je novu briljantnu stranicu u arhitekturu ulice Nikolaevskaje".<ref name="suleymanov">Манаф Сулејманов, Дани су прошли. Баку, 1967.</ref> == Otvaranje škole == {{Quote box |title = |quote = "Postoji jedan način da se muslimanka izvuče iz zatvorenog života: škola. Ova škola mora biti stvorena i postavljena tako da se muslimani prema njoj odnose sa simpatijama i šalju svoje ćerke da uče sa punim samopouzdanjem" |author = ''Reči Zejnalabdina Tagijeva''<ref>Dilqəm Əhməd, «Fərqlilər», — С. 99</ref> |source = |align = right |width = 33% |bgcolor = #c6dbf7 }} Iako je gradnja škole završena 1900. godine, škola nije otvorena odmah. Lokalne muslimanske vlasti uglavnom su se i dalje protivile uspostavljanju sekularne škole za devojčice i pozivale su se na učenja muslimanskih učenjaka širom sveta. Kao odgovor, Tagijev je poslao predstavnika u [[Medina|Medinu]], [[Karbala|Karbalu]], [[Mašhad]], [[Kairo]], [[Konstantinopolj]] i [[Teheran]] da se sretne sa najistaknutijim islamskim vođama i da mu potpišu dokument u kojem su potvrdili da islam nije zabranio muslimanskim devojkama da uče sekularne discipline. Po povratku Tagijevevog izaslanika, organizovao je još jedan sastanak sa Bakuovim imamima pokazivajući im potpise osam svetski poznatih islamskih učenjaka čijih su se učenja držali. Stoga je škola zvanično otvorena 7. septembra 1901. godine i primila je 58 učenika, od kojih je 35 bilo iz radničkih porodica. Iako je nastava u školi počela 7. septembra 1901. godine, ceremonija otvaranja održana je 9. septembra. Ovom prilikom stiglo je mnogo čestitki sa [[Krim]]a, [[Uzbekistan]]a, [[Sankt Peterburg]]a, [[Kazanj]]a i drugih mesta. Na primer, senator Jankovski je Tagijevu napisao: "Želim uspeh Školi za čije ste otvaranje uložili toliko truda ...". A Tagijev je, obraćajući se publici, rekao: "Moramo u budućnosti ovu žensku školu pretvoriti u gimnaziju. Ovo je moj san." Na ceremoniji otvaranja govorili su mnogi intelektualci, među kojima je bio i Hasan-beg Zardabi, urednik prvog azerbejdžanskog lista "Ekindži".<ref name="suleymanov"/> Posle nekog vremena, muslimanske ženske škole počele su da se otvaraju i u drugim periferijama Ruskog carstva - u [[Tbilisi]]u, [[Kazanj]]u, [[Baškirija|Baškiriji]], [[Dagestan]]u. A u samom Bakuu je do 1915. godine već postojalo 5 ženskih škola.<ref name="suleymanov"/> == Savremena upotreba == Škola je funkcionisala do pada Ruskog Carstva 1918. godine Dvadesetih godina 20. veka bila je reorganizovana u učiteljski fakultet, a nakon 1930. godine služila je kao sedište različitih vladinih institucija, dok konačno nije postala Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana.<ref>[http://www.huseyncavid.com/content/ekspozisiya.html Huseyn Javid: Exposition] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070906144801/http://www.huseyncavid.com/content/ekspozisiya.html |date=2007-09-06}}. ''Huseyncavid.com''.</ref> Institut prikuplja, sistematizuje, čuva i objavljuje analitička dela u vezi sa mnogim istorijskim dokumentima i eksponatima koji se čuvaju u njegovoj arhivi. Zbirka obuhvata oko 40 000 dela na različitim jezicima, uključujući azerbejdžanski, arapski, persijski, osmanski turski i čagatajski koji pružaju retki uvid u to šta su naučnici iz srednjeg veka mislili o medicini, astronomiji, matematici, poeziji, filozofiji, pravu, istoriji i geografiji. {|class="graytable" |+ |[[Datoteka:Muslim girls school in Baku.jpg|center|500px]] |[[Datoteka:Institute of Manuscripts, Baku, 2010.jpg|center|500px]] |- align=center |''Školska zgrada u periodu pre [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]]'' |''Školska zgrada 2010. godine u kojoj je smešten Institut za rukopise Nacionalne akademije nauka Azerbejdžana'' |} ==Galerija== <gallery widths="250px" heights="170px" class="center"> Datoteka:Baku muslim girls school.jpg|Učenici i učitelji 1902. godine Datoteka:Schoolchildren in Baku muslim girls school.jpg|Učenje veza Datoteka:Tagiyev with schoolgirls of the first muslim school for girls.jpg|Zejnalabdin Tagijev sa učenicima </gallery> <gallery widths="250px" heights="150px" class="center"> Datoteka:Schoolchildren in Baku muslim girls school 2.jpg|Učenje veza, 1911. godina Datoteka:Schoolchildren in Baku azeri girls school.jpg|Lekcije u školi, 1911. godine Na tabli je ispisano "Prva tatarska škola". (Azerbejdžance su početkom 20. veka nazivali Tatarima.) Datoteka:Ганифа Меликова среди учениц первой рус.-мусульм. шк. для девочек..jpg|Hanifa Malikova - direktor škole među učenicima </gallery> == Izvori == {{izvori}} == Eksterni linkovi == {{Commonscat|Empress Alexandra Russian Muslim Boarding School for Girls}} [[Kategorija:Škole u Bakuu]] m7k7u44onhspx6pm1f78k8stfabzb4h Kategorija:Škole u Bakuu 14 4673422 41262152 2022-08-18T08:46:39Z 31.200.19.49 Nova stranica: {{Commonscat|Schools in Baku}} [[Kategorija:Obrazovanje u Bakuu]] [[Kategorija:Građevine u Bakuu]] [[Kategorija:Škole u Azerbejdžanu| Baku]] [[Kategorija:Škole po gradovima|Baku]] wikitext text/x-wiki {{Commonscat|Schools in Baku}} [[Kategorija:Obrazovanje u Bakuu]] [[Kategorija:Građevine u Bakuu]] [[Kategorija:Škole u Azerbejdžanu| Baku]] [[Kategorija:Škole po gradovima|Baku]] c1xoeavhgu0rg1kw7q5m4i9lwl7jbsx Kategorija:Škole u Azerbejdžanu 14 4673423 41262153 2022-08-18T08:47:13Z 31.200.19.49 Nova stranica: {{Commonscat|Schools in Azerbaijan}} [[Kategorija:Obrazovanje u Azerbejdžanu]] [[Kategorija:Građevine u Azerbejdžanu]] [[Kategorija:Škole po državama|Azerbejdžan]] wikitext text/x-wiki {{Commonscat|Schools in Azerbaijan}} [[Kategorija:Obrazovanje u Azerbejdžanu]] [[Kategorija:Građevine u Azerbejdžanu]] [[Kategorija:Škole po državama|Azerbejdžan]] mky5sf694ph72xm41gaye16s1bur4re Kljenov 0 4673424 41262157 2022-08-18T09:23:36Z Akul59 131397 Nova stranica wikitext text/x-wiki {{Naseljeno mesto u Slovačkoj |mesto = Kljenov |originalni_naziv = Klenov |slika = Slovensko okres Prešov obec Klenov panoráma.jpg |opis_slike = |grb = Coa Slovakia Town Kelembér.svg |kraj = [[Prešovski kraj|Prešovski]] |okrug = [[Okrug Prešov|Prešov]] |populacija = 239<ref name="populacija" /> |nadm visina = 560 |poštanski_kod = 082 44 |pozivni_broj = (+421) 51 |registarska_oznaka = PO |gšir = 48.9241 |gduž = 21.0553 |popis = 1.1.2021 }} '''Kljenov''' ({{jez-svk|Klenov}}) je naseljeno mjesto u [[okrug Prešov|okrugu Prešov]], u [[Prešovski kraj|Prešovskom kraju]], [[Slovačka|Slovačka Republika]]. == Stanovništvo == Prema podacima o broju stanovnika iz 2021. godine naselje je imalo 239 stanovnika.<ref name="populacija" /> == Reference == {{reflist|refs= <ref name="populacija">{{Cite web |url=https://www.scitanie.sk/obyvatelia/zakladne-vysledky/pocet-obyvatelov/OK/SK0417/OB |title=Obyvatelia - Základné výsledky |language=sk |date= |website=www.scitanie.sk |publisher= Statistički zavod Republike Slovačke|accessdate=2022-08-03}}</ref> }} == Spoljašnje veze == * {{Commons category-inline|Klenov}} * {{Zvanični veb-sajt}} {{sk}} * [http://www.e-obce.sk/okres/presov.html Naselja okruga Prešov] {{sk}} {{klica-selo-Slovačka}} {{Okrug Prešov}} [[Kategorija:Okrug Prešov]] [[Kategorija:Prešovski kraj]] ffaewe6nob5k5mlwz1u42ghnbhhvpnq